Zastava Bosne i Hercegovine

Prava i obaveze trgovaca povodom primene Uredbe o merama za sprečavanje i suzbijanje zarazne bolesti COVID-19

Email Print


Napomena:
  • Ovaj stručni tekst se odnosi na propise koji važe na dan njegovog objavljivanja. Svi izneti stavovi su stručni stavovi, odnosno shvatanja autora teksta, koja se baziraju na tumačenju pozitivnopravnih normi, i ne predstavljaju obavezujuće instrukcije.
  • Ulaskom u DEMO verziju pravne baze Paragraf Lex, možete BESPLATNO pristupiti SVIM propisima Srbije i time možete utvrditi ažurnost ovog teksta.

Za razliku od posetilaca vebsajta koji mogu bez naknade pročitati odabrane stručne tekstove koji se odnose na pozitivne propise na dan objavljivanja teksta, pretplatnici na pravnu bazu Paragraf Lex, u bazi uvek imaju dostupne tekstove koji se odnose na prethodne, nevažeće verzije propisa kao i nove komentare i druge dokumente koji se odnose na važeće propise. Isključivo pretplatnici na pravnu bazu uvek imaju pristup i ažurnim dokumentima. Baza se ažurira na dnevnom nivou.

Autor: Milan Stefanović

Objavljeno: 31.07.2020.



Uredbom o merama za sprečavanje i suzbijanje zarazne bolesti COVID-19 (dalje: Uredba) u članu 6. propisano je da poslodavci (pravna lica i preduzetnici) koji obavljaju delatnost u oblasti trgovine na malo i usluge u oblasti ugostiteljstva, koje obuhvataju prodaju hrane i pića, tu delatnost, odnosno pružanje usluga mogu da obavljaju, odnosno da posluživanje korisnika vrše u zatvorenom prostoru i u prostoru organizovanih bašti na otvorenom - uz primenu preventivnih mera propisanih ovom uredbom i utvrđenih aktom poslodavca, saglasno zakonu i propisima iz oblasti bezbednosti i zdravlja na radu.

Uredba dalje propisuje da su ova pravna lica i preduzetnici dužni da, u odnosu na zaposlene i korisnike usluga, primene sve preventivne mere od uticaja na bezbednost i zdravlje zaposlenih i korisnika usluga, a posebno one koje se odnose na sprečavanje širenja zarazne bolesti COVID-19:

  • organizovanje procesa rada koji obezbeđuje održavanje fizičke distance, odnosno međusobnog rastojanja između dva lica od najmanje dva metra,
  • obaveznu dezinfekciju mobilijara, mašina, alata i uređaja za rad posle pružene usluge svakom pojedinačnom korisniku,
  • obaveznu upotrebu zaštitnih sredstava tj. maski od strane zaposlenih - za pružanje usluga na otvorenom, kao i
  • dodatne mere ograničenog broja lica u prostoriji, a u slučaju manjeg rastojanja od dva metra između korisnika, pružanje usluga uz primenu staklene, plastične ili slične barijere,
  • obaveznu dezinfekciju prostorija i podova,
  • obaveznu upotrebu zaštitnih sredstava tj. maski i od korisnika usluga - za pružanje usluga u zatvorenom prostoru), i
  • da u tom smislu donesu poseban plan primene mera, kao sastavni deo pomenutog akta poslodavca.

Članom 7. ove uredbe propisano je da pravna lica i preduzetnici (poslodavci) koji prodaju robu ili pružaju usluge u trgovinskim centrima i sličnim objektima u kojima se obavlja delatnost u oblasti trgovine na malo, a koja obuhvata prodaju robe i vršenje usluga u lokalima u koje se ulazi iz većeg zatvorenog prostora, dužni su da, u odnosu na zaposlene i korisnike usluga, primene sve preventivne mere od uticaja na bezbednost i zdravlje zaposlenih i korisnika usluga, a posebno one koje se odnose na sprečavanje širenja zarazne bolesti COVID-19:

  • organizovanje procesa rada koji obezbeđuje ograničen broj lica u prostoru,
  • održavanje fizičke distance, odnosno međusobnog rastojanja između dva lica od najmanje dva metra,
  • pružanje usluga uz primenu staklene, plastične ili slične barijere,
  • obaveznu dezinfekciju prostorija i podova, mobilijara, mašina, alata i uređaja za rad posle pružene usluge svakom pojedinačnom korisniku,
  • obaveznu upotrebu zaštitnih sredstava tj. maski od strane zaposlenih i korisnika usluga, i
  • da u tom smislu donesu poseban plan primene mera, koji je sastavni deo akta o proceni rizika koji se donosi saglasno zakonu i propisima iz oblasti bezbednosti i zdravlja na radu.

Članom 9a Uredbe propisano je da na teritoriji jedinice lokalne samouprave na kojoj je nadležni organ proglasio vanrednu situaciju zbog nastanka elementarne nepogode širenjem epidemije zarazne bolesti COVID-19 izazvane virusom SARS-CoV-2, danom stupanja na snagu akta o proglašenju vanredne situacije primenjuje se kao jedna od posebnih mera zaštite stanovništva od zaraznih bolesti sledeća:

U svim zatvorenim prostorima obavezno nošenje zaštitnih maski i poštovanje fizičke distance od dva metra.

Prema tome, jedna od preventivnih mera, koju su poslodavci dužni da primene u odnosu na zaposlene i korisnike usluga, predstavlja i obaveznu upotrebu zaštitnih sredstava tj. maski od strane zaposlenih, ali i obaveznu upotrebu zaštitnih sredstava tj. maski i od korisnika usluga - za pružanje usluga u zatvorenom prostoru, i da u tom smislu donesu poseban plan primene mera.Jasno je da se ove dužnosti pravnih lica i preduzetnika, u pogledu primene preventivnih mera u zatvorenom prostoru, pored zaposlenih odnose i na korisnike usluga (potrošače).

Razlika između ove dve kategorije lica u slučaju da ne koriste maske je u tome što nema pravnih sankcija u odnosu na potrošače od strane pravnog lica i preduzetnika, dok zaposleni mogu snositi odgovornost poslodavcu u skladu sa odredbama Zakona o radu.

Propisane kazne

Članom 9b Uredbe propisana je novčana kazna od 5.000 dinara za prekršaj koji čini fizičko lice koje krši meru obaveznog nošenja zaštitne maske u javnom prevozu ili u zatvorenom prostoru, propisanu ovom uredbom ili aktima Vlade donetim na osnovu ove uredbe.

Prekršaj za trgovce, u slučaju neizvršavanja propisanih preventivnih mera koje se odnose na korisnike usluga (potrošače) nije propisana Uredbom, ali, pošto je Uredba doneta na osnovu člana 6. stav 1. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, za sankcije protiv trgovca treba sagledati kaznene odredbe ovog zakona, koje se neposredno primenjuju u ovim slučajevima.Izmenama i dopunama ovog zakona ("Sl. glasnik RS", br. 68/2020) propisan je prekršaj iz člana 81. stav 1. tačka 9), za koji će se novčanom kaznom u iznosu od 50.000 do 500.000 dinara kazniti pravno lice ako ne postupa po propisima, odlukama ili naredbama koje donose nadležni organi u skladu sa ovim zakonom, a kojima se određuju mere za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti. Stavom 2. istog člana propisana je novčana kazna za odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od 50.000 do 150.000 dinara, a stavom 3. za isti prekršaj kazniće se preduzetnik novčanom kaznom od 50.000 do 150.000 dinara.

Inspekcijski nadzor

Članom 73. stav 1. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti propisano je da inspekcijski nadzor nad primenom ovog zakona i drugih propisa i opštih akata kojima se uređuje oblast zaštite stanovništva od zaraznih bolesti vrši Ministarstvo zdravlja, preko sanitarnih inspektora.

Prema članu 9a stav 3. Uredbe, sprovođenje mera zaštite iz ovog člana, u skladu sa zakonom utvrđenim ovlašćenjima, obezbeđuju, koordiniraju i nadziru predsednici opština, odnosno gradonačelnici preko nadležnih opštinskih, odnosno gradskih organa i službi, štabovi za vanredne situacije jedinica lokalne samouprave i nadležni zavodi, odnosno instituti za javno zdravlјe.

U vršenju nadzora od strane predsednika opština, odnosno gradonačelnika preko nadležnih opštinskih, odnosno gradskih organa i službi, odnosno od strane štabova za vanredne situacije jedinica lokalne samouprave, komunalna inspekcija vrši inspekcijski nadzor, u skladu sa ovlašćenjima utvrđenim u zakonu i odlukama jedinice lokalne samouprave.

Članom 73. stav 2. tačka 14) Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti propisano je da, u vršenju ovog inspekcijskog nadzora, sanitarni inspektor ima pravo i dužnost da podnese, pored ostalog, zahtev nadležnom organu za pokretanje prekršajnog postupka u skladu sa zakonom, što je u skladu sa članom 42. stav 1. Zakona o inspekcijskom nadzoru kojim je propisano da ako kod nadziranog subjekta otkrije nezakonitost koja je kažnjiva prema zakonu ili drugom propisu, inspektor nadležnom pravosudnom organu podnosi, između ostalog, zahtev za pokretanje prekršajnog postupka, i članom 179. Zakona o prekršajima kojim je propisano da zahtev za pokretanje prekršajnog postupka podnosi, između ostalog, ovlašćeni organ (podnosilac zahteva), gde spadaju i ovlašćeni inspektori, kao i drugi organi i organizacije, koje vrše javna ovlašćenja u čiju nadležnost spada neposredno izvršenje ili nadzor nad izvršenjem propisa u kojima su prekršaji predviđeni.

Komunalna inspekcija, u vršenju nadzora nad primenom zdrastvenih mera i obaveza sprečavanje i suzbijanje zarazne bolesti COVID-19, prema našem mišljenju, nije ovlašćena i dužna da podnese zahtev za pokretanje prekršajnog postupka protiv trgovca, nego bi, ako bi komunalni inspektor našao da je trgovac povredio propisane dužnosti iz Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti i Uredbom, a čiju primenu nadzire sanitarna inspekcija, postupajući saglasno članu 30. Zakona o inspekcijskom nadzoru, prema svom znanju i iskustvu, o stanju koje je zatekao sastavio zapisnik, kojeg bi bez odlaganja prosledio sanitarnoj inspekciji, ili bi, ako ustanovi da je neophodno preduzeti hitne mere, o zatečenom stanju, bez odlaganja, obavestio sanitarnu inspekciju, kao inspekciju u čijem delokrugu su ova pitanja, radi preduzimanja radnji i mera iz delokruga te inspekcije.

Sanitarna inspekcija bi, po prijemu zapisnika koji je sačinio komunalni inspektor, odnosno obaveštenja od strane komunalnog inspektora, bila ovlašćena da izvrši kancelarijski inspekcijski nadzor ovim povodom u postupku neposrednog odlučivanja, u kome se od stranke ne uzima izjava i ne vodi ispitni postupak, odnosno bez izjašnjavanja stranke, u skladu sa članom 7. stav 3. Zakona o inspekcijskom nadzoru i članom 11. stav 2. i članom 104. Zakona o opštem upravnom postupku  te donese rešenje (u izuzetnim situacijama - usmeno rešenje) kojim izriče upravne mere, te bi, na osnovu sprovedenog postupka, kada ustanovi, odnosno potvrdi osnovanu sumnju na postojanje prekršaja trgovca, zbog neizvršavanja propisanih dužnosti, protiv trgovca podnela zahtev za pokretanje prekršajnog postupka.

Odgovornost trgovca

Ako sanitarni inspektor u inspekcijskom nadzoru utvrdi da se trgovac ne pridržava dužnosti propisanih zdravstvenim propisima, tj. Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti i Uredbom, ovlašćen je i dužan da rešenjem izrekne upravne mere naredbe otklanjanja nezakonitosti, nepravilnosti i nedostataka, preduzimanja propisanih mera i drugih radnjii zabrane rada iz člana 73. u vezi sa članom 75. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, a u vezi sa članom 28. Zakona o inspekcijskom nadzoru i članom 136. Zakona o opštem upravnom postupku. Sanitarni inspektor će u tom slučaju i da inicira pokretanje prekršajnog postupka protiv trgovca, kako je napred navedeno, koji bi - kod dokazanog i utvrđenog prekršaja i prekršajne odgovornosti - bio oglašen prekršajno odgovornim.

Imajući u vidu proglašenu epidemiju zarazne bolesti i dužnosti propisane čl. 6. i 7. Uredbe, te da je za sprovođenje propisanih dužnosti odgovoran trgovac, a nadzor nad njihovim sprovođenjem vrši sanitarna inspekcija, mišljenja smo da je trgovac, u okviru sprovođenja propisanih dužnosti, ovlašćen da:

Na vidnom mestu na lokalu, vidljivom sa spoljašnje strane pri ulasku u lokal, odnosno u zatvoren prostor, istakne obaveštenje da su, u skladu sa propisima, potrošači obavezni da nose zaštitno sredstvo - masku u lokalu (zatvorenom prostoru) i da neće biti usluženi ako nemaju zaštitnu masku, te da ne dozvoli pristup u lokal (zatvoren prostor) i pružanje usluge licu, tj. potrošaču koji ne nosi ili ne nosi pravilno zaštitno sredstvo - masku za lice.

Nalazimo da u ovakvom postupanju trgovca nema nezakonitih, odnosno nepravilnih radnji. Istina je da je Zakonom o zaštiti potrošača u članu 26. stav 1. propisano da je zabranjeno odbijanje da se potrošaču proda roba koja je izložena ili na drugi način pripremljena za prodaju ili odbijanje pružanja usluge koja se može obaviti, ali - kako to ovaj član i izričito propisuje - ukoliko to nije u suprotnosti sa drugim propisom i poslovnom praksom.

Drugi propisi su ovde Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti i Uredba, a za njihovu primenu odgovoran je saâm trgovac. Isto tako, nalazimo da u ovakvom postupanju trgovca nema diskriminacije u smislu člana 17. Zakona o zabrani diskriminacije pa da bi ono eventualno po tom osnovu bilo nezakonito, jer se ne radi o odbijanju pružanja usluge na osnovu kakvog ličnog svojstva potrošača, niti se za pružanje usluge traži ispunjenje uslova koji se ne traže od drugih lica, nego je u pitanju jednak tretman potrošača, odnosno jednako postupanje trgovca prema svim potrošačima, u skladu sa propisanim merama zdravstvene zaštite u uslovima proglašene epidemije zarazne bolesti. Ono što nam je poznato da određeni trgovci u praksi rade, kako i potrošači koji nemaju masku, jer su je zaboravili i sl, ne bi bili uskraćeni za proizvode koje trgovci prodaju, je da trgovci potrošačima izlaze u susret tako što proizvod ne prodaju u zatvorenom prostoru ovim kupcima, nego ih prodavci iznose i predaju potrošačima, uz prijem novca, na otvorenom, tj. ispred lokala, gde potrošači nisu dužni, po sada važećem propisu, da upotrebljavaju zaštitne maske za lice.

Ukoliko se trgovac pridržava dužnosti propisanih Uredbom i preduzeo je mere koje mu stoje na raspolaganju za izvršavanje obaveze upotrebe zaštitnih sredstava - maski od strane korisnika usluga u zatvorenom prostoru, uključujući i nedozvoljavanje pristupa u lokal (zatvoren prostor) i pružanje usluge licu, tj. potrošaču koji ne nosi zaštitno sredstvo - masku za lice, ali se, ipak takav potrošač, protivno odluci i volji trgovca, nalazi u lokalu (zatvorenom prostoru) i komunalni ili sanitarni inspektor to zatekne na licu mesta, mišljenja smo da ne postoji prekršajna odgovornost trgovca, jer je preduzeo sve mere i radnje koje je na osnovu zakona, drugog propisa i akta bio dužan i mogao da preduzme da bi sprečio izvršenje prekršaja.

Članom 2. Zakona o prekršajima određeno je da je prekršaj - protivpravno delo koje je zakonom ili drugim propisom nadležnog organa određeno kao prekršaj i za koje je propisana prekršajna sankcija. Prema tome, osnovno obeležje prekršaja je protivpravnost, za koju nalazimo da u opisanoj situaciji ne postoji u postupanju trgovca, čime nema ni prekršaja. Prema našem mišljenju, u takvoj situaciji postoji prekršaj koji je učinio potrošač (član 9b Uredbe), ali ne i prekršaj trgovca, što bi sanitarni inspektor konstatovao u zapisniku i izdao potrošaču prekršajni nalog za prekršaj sa propisanom novčanom kaznom u fiksnom iznosu. Ako bi, ipak, sanitarni inspektor u ovakvoj situaciji podneo zahtev za pokretanje prekršajnog postupka protiv trgovca - pravnog lica i njegovog odgovornog lica ili preduzetnika (član 81. stav 1. tačka 9) i st. 2. i 3. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti) i prekršajni sud, postupajući po tom zahtevu, pokrenuo prekršajni postupak, trgovcu ostaje da u prekršajnom postupku iznese razloge i dokaze zašto radnja opisana u zahtevu nije prekršaj, odnosno zašto u konkretnom slučaju nema prekršaja, u nastojanju da ishoduje donošenje presude kojom se okrivljeni oslobađa odgovornosti.



Kompanija Paragraf svojim pretplatnicima pruža odgovore na stručna pitanja koja se odnose na tumačenje prava.

Ukoliko niste naš pretplatnik možemo da Vas uputimo na:

  • našu internet stranicu na kojoj smo predstavili određene subjekte kojima se možete obratiti za besplatnu pravnu pomoć
  • adresar advokata, gde možete pronaći stručnjaka koji će Vam pružiti advokatske ili konsultantske usluge