Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

NACRT ZAKONA KONTROLI OPASNOSTI OD VELIKIH UDESA KOJI UKLJUČUJU OPASNE SUPSTANCE - Tekst propisa


I. OPŠTE ODREDBE

1. Predmet

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se pravila prevencije velikih udesa koji uključuju opasne supstance i ograničavanja njihovih posledica po zdravlje ljudi i životnu sredinu radi obezbeđenja visokog nivoa zaštite u Republici Srbiji na dosledan i efikasan način, prava i obaveze operatera kompleksa, obaveze nadležnih organa, aktivnosti nakon velikog udesa, informisanje, informacioni sistem, nadzor i kaznene odredbe, kao i druga pitanja u vezi sa tim.

Član 2.

Ovim zakonom se u zakonodavstvo Republike Srbije prenosi Direktiva 2012/18/EU Evropskog parlamenta i Saveta od 4. jula 2012. godine o kontroli opasnosti od velikog udesa koji uključuje opasne supstance, o izmeni i dopuni i kasnijem stavljanju van snage Direktive Saveta 96/82/EZ (SL L br. 197, 24. 7. 2012, str. 1-37).

2. Značenje izraza

Član 3.

Pojedini izrazi upotrebljeni u ovom zakonu imaju sledeće značenje:

1)         kompleks jeste celokupna lokacija pod kontrolom operatera, na kojoj su opasne supstance prisutne u jednom ili više postrojenja, uključujući zajedničku ili sa njima povezanu infrastrukturu ili aktivnosti; kompleksi mogu biti kompleksi nižeg reda ili kompleksi višeg reda;

2)         susedni kompleks jeste kompleks koji se nalazi na takvoj udaljenosti od nekog kompleksa, da povećava rizik ili posledice velikog udesa na tom kompleksu;

3)         novi kompleks jeste:

(1)        kompleks koji je izgrađen ili počinje sa radom na dan ili nakon stupanja na snagu ovog zakona; ili

(2)                    lokacija poslovanja koja postaje kompleks obuhvaćen područjem primene ovog zakona, na dan ili nakon stupanja na snagu ovog zakona, usled bilo koje izmene, bilo kog njegovog postrojenja ili aktivnosti, ili usled povećanja količina ili drugih promena koje dovode do promene u njenom popisu opasnih supstanci; ili

(3)        kompleks nižeg reda koji postaje kompleks višeg reda, ili obrnuto, na dan ili nakon stupanja na snagu ovog zakona, usled bilo koje izmene, bilo kog njegovog postrojenja ili aktivnosti, koja dovodi do promene u njegovom popisu opasnih supstanci;

(4)        postojeći kompleks jeste kompleks koji je do stupanja na snagu ovog zakona bio uveden u Registar postrojenja, u skladu sa Zakonom o zaštiti životne sredine (“Službeni glasnik RS”, br. 135/04, 36/09, 36/09 - dr. zakon, 72/09 - dr. zakon, 43/11- odluka US, 14/16, 76/18 i 95/18 - dr. zakon) bez promena njegove klasifikacije, kao kompleks nižeg reda ili kompleks višeg reda;

5)         drugi kompleks jeste lokacija poslovanja koja podleže odredbama primene ovog zakona, ili kompleks nižeg reda koji postaje kompleks višeg reda, ili obrnuto, na dan ili nakon stupanja na snagu ovog zakona, iz razloga koji nisu navedeni u tački 3) podtačke (2) i (3), odnosno iz razloga promene klasifikacije supstance;

6)         postrojenje jeste tehnička jedinica unutar kompleksa, bilo na nivou ili ispod nivoa zemlje, u kojoj se opasne supstance proizvode, koriste, skladište ili se njima rukuje; postrojenje uključuje svu opremu, građevine, cevovode, uređaje, alate, interne železničke koloseke, dokove, istovarna pristaništa za postrojenje, pristane, skladišta ili slične građevine, na vodi ili druge, koje su neophodne za rad tog postrojenja;

7)         operater jeste svaki preduzetnik ili pravno lice koje, u skladu sa propisima, upravlja kompleksom ili postrojenjem, ili ih kontroliše, ili je ovlašćen za donošenje ekonomskih odluka u oblasti tehničkog funkcionisanja kompleksa ili postrojenja;

8)         opasna supstanca jeste supstanca ili smeša u skladu sa propisom kojim se uređuje lista opasnih supstanci, uključujući njeno prisustvo u obliku sirovine, proizvoda, nus-proizvoda, ostatka ili poluproizvoda;

9)         smeša jeste mešavina ili rastvor dve ili više supstanci;

10)       prisutvo opasnih supstanci jeste stvarno ili predviđeno prisustvo opasnih supstanci u kompleksu, ili opasnih supstanci za koje je realno očekivati da mogu nastati za vreme gubitka kontrole nad procesima, uključujući aktivnosti skladištenja, u bilo kom postrojenju unutar kompleksa, u količinama koje su jednake ili veće od graničnih količina u skladu sa propisom kojim se uređuje lista opasnih supstanci, vrste i količine opasnih supstanci i kriterijumi za razvrstavanje kompleksa na komplekse nižeg reda i komplekse višeg reda;

11)       veliki udes jeste događaj, kao što je velika emisija, požar ili eksplozija, koji proizilazi iz nekontrolisanog razvoja događaja tokom rada svakog kompleksa obuhvaćenog ovim zakonom, koji trenutno ili odloženo, unutar ili izvan kompleksa, dovodi do ozbiljne opasnosti po zdravlje ljudi i životnu sredinu, i koji uključuje jednu ili više opasnih supstanci;

12)       opasnost jeste suštinsko svojstvo opasne supstance ili fizička situacija, koji bi mogli da nanesu štetu zdravlju ljudi ili životnoj sredini;

13)       rizik jeste verovatnoća da do određenog efekta dođe u određenom periodu, ili pod određenim okolnostima;

14)       skladištenje jeste prisustvo opasnih supstanci za potrebe skladištenja, bezbednog čuvanja ili držanja na zalihama;

15)       javnost jeste jedno ili više fizičkih ili pravnih lica, njihova udruženja, organizacije ili grupe;

16)       zainteresovana javnost jeste javnost na koju utiče ili na koju može uticati donošenje odluke nadležnog organa ili koja ima interes u donošenju odluka o pitanjima obuhvaćenim članom 10 stav 1, uključujući i udruženja građana i društvene organizacije koje se bave zaštitom životne sredine i koje su evidentirane kod nadležnog organa;

17)       kontrola kompleksa jesu sve radnje, uključujući preglede na terenu, provere internih mera, sistema i izveštaja, kao i pratećih dokumenata, te svaka neophodna naknadna nadzorna aktivnost preduzeta od strane, ili u ime nadležnog organa, kako bi se proverila i unapredila usklađenost kompleksa sa ovim zakonom;

18)       domino efekti predstavljaju povećanje rizika ili posledica velikog udesa, zbog geografskog položaja kompleksa, ili međusobne blizine kompleksa, ili popisa opasnih supstanci koje su prisutne na kompleksu;

19)       domino grupa predstavlja grupu kompleksa sa mogućim domino efektima.

Obim primene

Član 4.

Odredbe ovog zakona primenjuju se na komplekse definisane u članu 3. stav 1. tač. 1) -

5)         ovog zakona.

U svrhu primene ovog zakona, pod kompleksom se podrazumevaju i:

1)         podzemna skladišta gasa u prirodnim slojevima na kopnu, izdanima, slanim pećinama i napuštenim rudnicima;

2)         lokacije hemijskih i termičkih postupaka prerade otpada i skladištenja u vezi sa tim postupcima, a koji uključuju opasne supstance;

3)         lokacije hemijskih i termičkih postupaka prerade minerala i skladištenja u vezi sa tim postupcima, a koji uključuju opasne supstance; kao i

4)         aktivna otpadna jalovišta, uključujući jezera ili brane, a koji sadrže opasne supstance.

Kompleksi se razvrstavaju u komplekse nižeg reda ili u komplekse višeg reda prema vrsti i količini opasnih supstanci koje su prisutne u kompleksu.

 

Ministar nadležan za zaštitu životne sredine (u daljem tekstu: Ministar) bliže propisuje listu opasnih supstanci, vrste i količine opasnih supstanci i kriterijume za razvrstavanje kompleksa u komplekse nižeg reda i komplekse višeg reda.

Izuzeci od primene

Član 5.

Odredbe ovog zakona ne primenjuju se na:

1)         vojna postrojenja ili skladišta;

2)         opasnosti prouzrokovane jonizujućim zračenjem koje potiče iz supstanci;

3)         transport opasnih supstanci drumskim, železničkim i unutrašnjim plovnim putevima, morem ili vazduhom, kao i direktno povezano privremeno skladištenje, uključujući utovar, istovar i transport iz jednog u drugo prevozno sredstvo na dokovima, pristaništima ili ranžirnim stanicama, izvan kompleksa;

4)         transport opasnih supstanci cevovodima, uključujući pumpne stanice, izvan kompleksa;

5)         eksploataciju, i to: istraživanje, vađenje i preradu minerala, u rudnicima i kamenolomima, uključujući i putem bušotina, osim na komplekse navedene u članu 4. stav 2. ovog zakona;

6)         istraživanje i eksploataciju minerala na moru, uključujući ugljovodonike;

7)         skladištenje gasa u podzemnim lokacijama na moru, uključujući kako lokacije namenjene skladištenju, tako i lokacije u kojima se sprovodi istraživanje i eksploatacija minerala, uključujući ugljovodonike;

8)         deponije otpada, uključujući podzemna skladišta otpada, osim na komplekse navedene u članu 4. stav 2. ovog zakona.

II. NADLEŽNI ORGANI

Član 6.

Nadležni organ za sprovođenje obaveza koje su propisane ovim zakonom je ministarstvo nadležno za poslove zaštite životne sredine (u daljem tekstu: Ministarstvo).

Državni organi, organi autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave, nadležni za sprovođenje propisa kojima se uređuje smanjenje rizika od katastrofa i upravljanje vanrednim situacijama, su nadležni organ za sprovođenje odredaba čl. 7. i 17. stav 3. ovog zakona.

Državni organi, organi autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave, nadležni za sprovođenje propisa kojima se uređuju uslovi i način uređenja prostora,

 

uređivanje i korišćenje građevinskog zemljišta i izgradnja objekata, su nadležni organ za sprovođenje odredaba čl. 8. 9. 10. i 11. ovog zakona.

Nadležni organi u Republici Srbiji su dužni da sarađuju u razmeni iskustva i unapređenju znanja u oblasti kontrole opasnosti od velikih udesa koji uključuju opasne supstance, da obezbede odgovarajuće mehanizme i sredstva za takvu saradnju, kao i da učestvuju u takvoj saradnji odgovarajućih mehanizama Evropske Unije, gde je to primenljivo.

Član 7.

Ministarstvo, na zahtev nadležnog organa za smanjenje rizika od katastrofa i upravljanje vanrednim situacijama može, na osnovu informacija iz Izveštaja o bezbednosti, dati mišljenje da kompleks višeg reda ne može da izazove opasnost od velikog udesa izvan kompleksa.

Na osnovu mišljenja Ministarstva iz stava 1. ovog člana, ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove može izuzeti od obaveze izrade eksternog Plana zaštite od velikog udesa nadležni organ za donošenje tog plana.

Izuzetno od odredbe iz stava 2. ovog člana Ministarstvo može da dostavi ministarstvu nadležnom za unutrašnje poslove novo mišljenje o potrebi izrade eksternog Plana zaštite od velikog udesa, usled izmena Izveštaja o bezbednosti nastalih zbog promena na kompleksu.

Nadležni organ jedinice lokalne samouprave, koji na osnovu propisa kojima se uređuje smanjenje rizika od katastrofa i upravljanje vanrednim situacijama ima obavezu izrade eksternog Plana zaštite od velikog udesa, dužan je da, nakon velikog udesa koji je nastao na njegovoj administrativnoj teritoriji, obavesti lica koja mogu biti pogođena efektima tog udesa, o:

1)         udesu koji se dogodio i

2)         gde je to moguće, o preduzetim merama za ublažavanje posledica tog udesa.

Član 8.

Nadležni organi iz člana 6. stav 3. ovog zakona su dužni da u toku prostornog planiranja vode računa o prevenciji velikih udesa i ograničavanju posledica tih udesa po zdravlje ljudi i životnu sredinu.

Nadležni organi iz člana 6. stav 3. dužni su da obavljaju konsultacije sa Ministarstvom, kako bi se adekvatno izvršila prevencija velikih udesa u prostornom planiranju. Konsultacije se obavljaju u toku izrade planskog dokumenta, shodno planiranom razvoju prostora, dostupnim informacijama o postojećim kompleksima koji se nalaze u obuhvatu planskog dokumenta ili u blizini obuhvata planskog dokumenta, te uslovima i merama zaštite životne sredine.

Ukoliko su za pojedina planska dokumenta potrebne detaljnije informacije o mogućim efektima velikih udesa koji mogu imati uticaja na planski dokument, nadležni organ za prostorno planiranje dužan je da zahteva dodatne konsultacije,

 

informacije i relevantne mere zaštite od Ministarstva. Ukoliko u obuhvatu planskog dokumenta ili u blizini obuhvata planskog dokumenta ne postoje kompleksi, ali se planira izgradnja novog kompleksa, u postupak konsultacija je dužan da se uključi i investitor planiranog kompleksa, radi pribavljanja svih informacija relevantnih za prevenciju velikih udesa.

Ukoliko se u toku konsultacija utvrdi da se planiranim razvojem prostora povećavaju rizik ili posledice od velikih udesa, konsultacije mogu dovesti do izmena u planiranju prostora ili planiranoj izgradnji novog kompleksa.

Odredbe ovog člana odnose se i na stratešku procenu uticaja na životnu sredinu kao sastavnog dela planske dokumentacije, tamo gde je to primenljivo.

Prevencija velikih udesa i ograničavanje posledica tih udesa pri planiranju prostora

Član 9.

Planiranjem prostora se prevencija velikih udesa i ograničavanje posledica tih udesa vrši putem kontrole nad:

1)         odabirom lokacija za izgradnju novih kompleksa;

2)         promenama na postojećim kompleksima i

3)         planiranjem novih razvoja prostora u blizini kompleksa, uključujući transportne rute, zone stambenih naselja i zone javnih namena, gde sam odabir lokacije za takve razvoje može biti izvor rizika ili povećanja rizika ili povećanja posledica od velikog hemijskog udesa.

Strategije razvoja prostora, prostorni i urbanistički planovi, akcioni planovi za sprovođenje tih strategija i sprovođenje tih prostornih planova, moraju dugoročno da obezbede potrebu za:

1)         očuvanjem odgovarajućih bezbednosnih razdaljina između kompleksa i zona stambenih naselja, zona javnih namena, zona za odmor i rekreaciju, kao i, onoliko koliko je moguće, glavnih transportnih ruta;

2)         očuvanjem prirodnih i osetljivih područja od posebnog značaja za zaštitu, u blizini kompleksa, kroz utvrđivanje odgovarajućih bezbednosnih rastojanja ili drugih relevantnih mera;

3)         uvođenjem dodatnih tehničko-tehnoloških mera na postojećim kompleksima, radi prevencije velikih udesa i ograničavanja njihovih posledica po zdravlje ljudi i životnu sredinu.

Ministarstvo izdaje uslove i mere prevencije velikih udesa i ograničavanja posledica tih udesa pri planiranju prostora, na osnovu dostupnih podataka o kompleksima i mogućim efektima velikih udesa na njima.

Ministarstvo može da zahteva od operatera kompleksa da dostavi dodatne informacije potrebne radi utvrđivanja uslova i mera iz stava 3. ovog člana.

 

Ministar propisuje metodologiju za utvrđivanje uslova i mera iz stava 3. ovog člana.

Javne konsultacije i učešće u donošenju odluka

Član 10.

Zainteresovana javnost ima pravo da u ranoj fazi izrazi svoje mišljenje i učestvuje u donošenju odluka o projektima koji se odnose na:

1)         planiranje novih kompleksa u skladu sa članom 9. ovog zakona;

2)         promene na postojećim kompleksima i

3)         planiranje novih razvoja prostora u blizini kompleksa, gde sam odabir lokacije za takve razvoje može biti izvor rizika ili povećanja rizika ili povećanja posledica od velikog udesa u skladu sa članom 9. ovog zakona.

Postupak učešća javnosti za projekte iz stava 1. ovog člana sprovodi se u skladu sa propisima kojima se uređuje procena uticaja projekata na životnu sredinu.

Ako se izrađuju opšti planovi ili programi u vezi sa stavom 1. tač. 1) i 3) ovog člana, javnost i zainteresovana javnost ima pravo da u ranoj fazi učestvuje u njihovoj izradi, izmeni ili pregledu u skladu sa propisom kojim se uređuje postupak učešća javnosti u izradi određenih planova i programa u oblasti životne sredine.

Postupak učešća javnosti u izradi, izmeni ili pregledu planova i programa stava 3. ovog člana se ne primenjuje u odnosu na planove i programe za koje se postupak učešća javnosti sprovodi u skladu sa zakonom kojim se uređuje strateška procena uticaja planova i programa na životnu sredinu.

Prevencija velikih udesa pri planiranju prostora u prekograničnom kontekstu

Član 11.

Kada se odredbe čl. 9. i 10. ovog zakona primenjuju za komplekse višeg reda sa mogućim prekograničnim efektima velikih udesa, planiranjem prostora se mora obezbediti smanjenje rizika od velikih udesa i smanjenje posledica istih, ne samo po zdravlje stanovništva i životnu sredinu na teritoriji Republike Srbije, već i po zdravlje stanovništva i životnu sredinu susedne države koja može biti pogođena efektima tih velikih udesa.

Kada se planskim dokumentom uređuje izgradnja novog kompleksa ili promene na postojećem kompleksu, sa mogućim prekograničnim efektima u skladu sa odredbama Zakona o potvrđivanju konvencije o prekograničnim efektima industrijskih udesa (“Službeni glasnik RS - Međunarodni ugovori”, broj 42/09), izrađuje se strateška procena uticaja na životnu sredinu tog planskog dokumenta, koja mora da sadrži procenu prekograničnih uticaja, odnosno mogućih prekograničnih efekata velikih udesa koji mogu nastati u slučaju izgradnje novog kompleksa ili sprovođenja promena na postojećem kompleksu.

Državni organi, organi autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave, nadležni za sprovođenje propisa kojima se uređuju uslovi i način uređenja prostora, uređivanje i korišćenje građevinskog zemljišta i izgradnja objekata, dužni su da u postupku prostornog planiranja uzmu u obzir podatke o mogućim prekograničnim efetkima velikih udesa, koje Ministarstvo dobije od susednih država u postupku međunarodnih konsultacija prema važećim međunarodnim ugovorima..

Podatke iz stava 3. ovog člana Ministarstvo dostavlja kao sastavni deo uslova i mera zaštite životne sredine iz člana 9. stav 3. ovog zakona, ukoliko takvi podaci postoje.

III. OBAVEZE OPERATERA

Obaveze operatera

Član 12.

Operater je dužan da izvrši identifikaciju kompleksa u skladu sa članom 4. ovog zakona.

Operater je dužan da dokaže da je prepoznao opasnosti od velikog udesa i da preduzima mere prevencije velikog udesa i ograničavanja posledica tog udesa po zdravlje ljudi ili životnu sredinu, u skladu sa ovim zakonom i zakonom kojim se uređuje smanjenje rizika od katastrofa i upravljanje vanrednim situacijama, posebno u svrhe kontrole kompleksa.

Operater je dužan da dokaže da je rizik od velikog udesa na njegovom kompleksu prihvatljiv, u skladu sa ovim zakonom i propisima donetim na osnovu njega.

Operater je dužan da pribavi saglasnost u skladu sa ovim zakonom.

Operater je dužan da, kada dođe do velikog udesa ili kada dođe do nekontrolisanog razvoja događaja za koji se zbog njegove prirode opravdano može očekivati da će dovesti do velikog udesa, o tome obavesti nadležni štab za vanredne situacije i sve nadležne službe za postupanje u vanrednim situacijama, jedinice lokalne samouprave na čijoj se teritoriji nalazi kompleks.

Operater je dužan da:

1)         za svaki kompleks izradi i dostavi Ministarstvu Obaveštenje;

2)         da izradi i dostavi Ministarstvu Politiku prevencije velikog udesa i da postupa u skladu sa tom politikom;,

3)         izradi, dostavi Ministarstvu i sprovodi Sistem upravljanja bezbednošću;

4)         za kompleks višeg reda izradi i dostavi Ministarstvu Izveštaj o bezbednosti i da aktivnosti na kompleksu obavlja u skladu sa tim izveštajem;

5)         za kompleks višeg reda izradi i dostavi Ministarstvu interni Plan zaštite od velikog udesa i primeni ga u slučaju udesa;

6)         dostavi Ministarstvu informacije iz člana 9. stav 4. ovog zakona;

 

7)         dostavi Ministarstvu informacije neophodne za identifikaciju domino grupa u skladu sa ovim zakonom;

8)         obezbeđuje informisanje javnosti u skladu sa ovim zakonom;

9)         za kompleks višeg reda dostavi nadležnom organu jedinice lokalne samouprave, na osnovu propisa kojima se uređuje smanjenje rizika od katastrofa i upravljanje vanrednim situacijama, informacije potrebne za izradu eksternih Planova zaštite od velikog udesa;

10)       obavesti Ministarstvo o promenama, određenim ovim zakonom;

11)       pruži svu neophodnu pomoć, kako bi omogućio nadležnim organima obavljanje njihovih dužnosti u skladu sa ovim zakonom i posebnim zakonima, a koja je neophodna za inspekcijski nadzor, kao i za prikupljanje svih neophodnih informacija, u vezi sa vršenjem dužnosti nadležnih organa u skladu sa ovim i posebnim zakonima, a naročito da bi se omogućilo nadležnim organima da: izvrše punu procenu mogućnosti nastanka velikog udesa; odrede obim mogućih povećanja verovatnoće ili pogoršanja efekata velikog udesa; izrade eksterni Plan zaštite od velikog udesa i uzmu u obzir supstance koje zbog svog fizičkog oblika, posebnih uslova ili lokacije mogu zahtevati dodatno razmatranje.

Operater je dužan da ispunjava i druge obaveze propisane ovim zakonom i propisima donetim na osnovu njega.

Obaveštenje

Član 13.

Operater je dužan da za svaki kompleks izradi Obaveštenje koje sadrži sledeće podatke:

1)         informacije o kompleksu i operateru kompleksa, koje sadrže:

(1)        naziv i punu adresu kompleksa;

(2)        ime i/ili poslovno ime operatera, mesto i punu adresu sedišta operatera;

(3)        ime, prezime i funkciju osobe koja je odgovorna za kompleks;

2)         opis kompleksa i okoline kompleksa, koji sadrži:

(1)        aktivnost ili predloženu aktivnost postrojenja ili skladišta;

(2)        neposrednu okolinu kompleksa i faktore iz okruženja koji bi mogli uzrokovati veliki udes ili pogoršati njegove posledice uključujući, ako su dostupni, podatke o susednim kompleksima, o lokacijama koje nisu obuhvaćene ovim zakonom, područjima i prostornom razvoju, koji bi mogli uzrokovati ili povećati rizik, ili posledice velikog udesa i domino efekata.

3)         popis opasnih supstanci, koji sadrži:

(1)        informacije neophodne za identifikaciju opasnih supstanci i kategorija opasnih supstanci koje su prisutne ili mogu biti prisutne na kompleksu;

(2)        maksimalnu moguću količinu na kompleksu, kao i fizički oblik opasne supstance ili supstanci identifikovanih u skladu sa pod- tačkom (1) ove tačke;

Operater je dužan da Ministarstvu dostavi Obaveštenje:

1)         o novom kompleksu, pre podnošenja zahteva za saglasnost, u skladu sa ovim zakonom;

2)         pre sprovođenja promena na kompleksu, u skladu sa ovim zakonom;

3)         za drugi kompleks, godinu dana od dana primene ovog zakona na taj kompleks.

Ministar bliže propisuje sadržinu, formu i način dostavljanja Obaveštenja iz stava 1. ovog člana.

Politika prevencije velikog udesa

Član 14.

Operater je dužan da izradi dokument Politika prevencije velikog udesa, u pisanoj formi.

Operater je dužan da obezbedi pravilnu primenu Politike prevencije velikog udesa. Politika prevencije velikog udesa treba da:

1)         bude kreirana tako da obezbedi visok nivo zaštite zdravlja ljudi i životne sredine;

2)         bude srazmerna opasnostima od velikog udesa;

3)         definiše sveukupne ciljeve i principe delovanja operatera i

4)         definiše ulogu i odgovornost rukovodstva i posvećenost stalnom unapređivanju kontrole opasnosti od velikog udesa i obezbeđivanju visokog nivoa zaštite.

Operater je dužan da Ministarstvu dostavi Politiku prevencije velikog udesa:

1)         za novi kompleks, uz zahtev za saglasnost, u skladu sa ovim zakonom;

2)         pre sprovođenja promena na kompleksu, u skladu sa ovim zakonom;

3)         za drugi kompleks, godinu dana od dana primene ovog zakona na taj kompleks.

Operater je dužan da svoju Politiku prevencije velikog udesa sprovodi putem Sistema upravljanja bezbednošću i odgovarajućih sredstava i struktura, srazmerno opasnostima od velikog udesa i složenosti organizacije operatera ili delatnosti kompleksa.

Operater je dužan da svoju Politiku prevencije velikog udesa preispita i po potrebi ažurira, u skladu sa ovim zakonom.

Sistem upravljanja bezbednošću

Član 15.

Operater je dužan da izradi i sprovodi Sistem upravljanja bezbednošću.

Sistem upravljanja bezbednošću operater dostavlja Ministarstvu sa Politikom prevencije velikog udesa za komplekse nižeg reda i sa Izveštajem o bezbednosti za komplekse višeg reda.

Sistem upravljanja bezbednošću treba da obuhvati i deo opšteg sistema upravljanja, što uključuje organizacionu strukturu, odgovornosti, praksu, procedure, procese i resurse za određivanje i sprovođenje Politike prevencije velikih udesa.

Operater je dužan da, pored redovnog perioda preispitivanja koji je usvojio, preispita i po potrebi ažurira Sistem upravljanja bezbednošću, prilikom svakog preispitivanja Politike prevencije velikog udesa.

Ministar bliže propisuje zahteve i elemente Sistema upravljanja bezbednošću.

Izveštaj o bezbednosti

Član 16.

Operater je dužan da za kompleks višeg reda izradi Izveštaj o bezbednosti kako bi:

1)         dokazao da se Politika prevencije velikog udesa i Sistem upravljanja bezbednošću kojim se ona primenjuje, sprovode u skladu sa zahtevima utvrđenim u čl. 14. i 15. ovog zakona;

2)         dokazao da je identifikovao opasnosti od velikog udesa i moguće scenarije velikog udesa, da su preduzete neophodne mere za prevenciju takvih udesa i ograničavanje njihovih posledica po zdravlje ljudi i životnu sredinu i da je rizik od velikog udesa prihvatljiv;

3)         dokazao da se vodilo računa o odgovarajućoj bezbednosti i pouzdanosti pri projektovanju, izgradnji, radu i održavanju svakog postrojenja, skladišta, opreme i infrastrukture povezane sa radom kompleksa, a koji su vezani za opasnosti od velikog udesa unutar kompleksa;

4)         dokazao da je izrađen interni Plan zaštite od velikog udesa, u skladu sa čl. 17. i 18. ovog zakona, uključujući i dostavljanje informacija da bi se omogućila izrada eksternog Plana zaštite od velikog udesa;

5)         pružio dovoljno informacija, kako bi nadležni organ mogao da donese odluku o lokaciji novih aktivnosti, ili razvoju prostora u blizini postojećih kompleksa.

Izveštaj o bezbednosti sadrži Politiku prevencije velikog udesa i Sistem upravljanja bezbednošću.

Izveštaj o bezbednosti sadrži i listu drugih pravnih lica ili preduzetnika (organizacija) koje su bile uključene u njegovo izradu.

Operater kompleksa višeg reda je dužan da Ministarstvu dostavi Izveštaj o bezbednosti:

1)         za novi kompleks, uz zahtev za saglasnost, u skladu sa ovim zakonom;

2)         pre sprovođenja promena na kompleksu, u skladu sa ovim zakonom;

3)         za drugi kompleks, godinu dana od dana primene ovog zakona na taj kompleks. Ministar bliže propisuje sadržinu i metodologiju izrade Izveštaja o bezbednosti.

Plan zaštite od velikog udesa

Član 17.

Plan zaštite od velikog udesa izrađuje se u cilju:

1)         ograničavanja i            kontrole incidenata      radi      smanjivanja     posledica i ograničavanja štete po zdravlje ljudi, životnu sredinu i imovinu;

2)         primene neophodnih mera radi zaštite zdravlja ljudi i životne sredine od posledica velikog udesa;

3)         prenošenja neophodnih informacija javnosti i nadležnim službama ili organima područja u kom se kompleks nalazi;

4)         obezbeđivanja povraćaja u pređašnje stanje i čišćenja životne sredine nakon velikog udesa.

Plan zaštite od velikog udesa se izrađuje kao interni Plan zaštite od velikog udesa i kao eksterni Plan zaštite od velikog udesa.

Eksterni plan zaštite od velikog udesa, sa merama koje je potrebno preduzeti van kompleksa, izrađuju nadležni organi za sprovođenje propisa kojima se uređuje smanjenje rizika od katastrofa i upravljanje vanrednim situacijama.

Izrada i primena internog Plana zaštite od velikog udesa

Član 18.

Operater je dužan da za kompleks višeg reda izradi interni Plan zaštite od velikog udesa sa merama koje je potrebno preduzeti unutar kompleksa.

Operater kompleksa višeg reda je dužan da prilikom izrade internog Plana zaštite od velikog udesa konsultuje zaposlene na kompleksu, uključujući i odgovarajuće zaposlene podizvođače angažovane na duži rok.

Operater kompleksa višeg reda je dužan da prilikom izrade internog Plana zaštite od velikog udesa konsultuje i nadležne:

1)         službe za zaštitu i spasavanje (vatrogasno-spasilačke jedinice);

2)         službe za zdravstvenu zaštitu, za oblast u kojoj se nalazi kompleks;

3)         zavode za javno zdravlje i

4)         organe jedinice lokalne samouprave na čijoj se administrativnoj teritoriji nalazi kompleks.

Operater kompleksa višeg reda je dužan da bez odlaganja primeni interni Plan zaštite od velikog udesa, kada:

1)         dođe do velikog udesa; ili

2)         dođe do nekontrolisanog događaja za koji se zbog njegove prirode opravdano može očekivati da će dovesti do velikog udesa.

Operater kompleksa višeg reda je dužan da Ministarstvu dostavi interni Plan zaštite od velikog udesa:

1)         za novi kompleks, uz zahtev za saglasnost, u skladu sa ovim zakonom;

2)         pre sprovođenja promena na kompleksu, u skladu sa ovim zakonom;

3)         za drugi kompleks, godinu dana od dana primene ovog zakona na taj kompleks.

Ministar bliže propisuje sadržinu i metodologiju izrade internog Plana zaštite od velikog udesa.

IV. RAD KOMPLEKSA

Uslov za rad kompleksa

Član 19.

Kompleks može da radi:

1)         na osnovu pravosnažnog rešenja o saglasnosti iz člana 25. ovog zakona, ili

2)         na osnovu pravosnažnog rešenja o izmeni rešenja o saglasnosti iz člana 28. ovog zakona, ukoliko je operater preispitao i ažurirao dokumenta, u skladu sa čl. 26. i 27. ovog zakona, a nije sprovodio promene iz člana 29. stav 1. ovog zakona.

Operater može da izvrši promene iz člana 29. stav 1. ovog zakona, samo ukoliko je, usled planiranih promena, preispitao i ažurirao dokumenta iz člana 20. ovog zakona i na njih ishodovao pravosnažno rešenje o izmeni rešenja o saglasnosti iz člana 28. stav 1. tačka 2) ovog zakona.

Ukoliko Ministarstvo rešenjem odbaci zahtev operatera za izdavanje saglasnosti, ili odbaci zahtev operatera za izdavanje rešenja o izmeni rešenja o saglasnosti iz člana 28. stav 1. tačka 1) ovog zakona, ili donese rešenje o prestanku važenja saglasnosti, u skladu sa ovim zakonom, operater je dužan da obustavi rad kompleksa, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema tog rešenja, izuzev u slučaju potpunog prestanka rada kompleksa i demontaže kompleksa, u skladu sa članom 32. ovog zakona.

Obustava rada iz stava 3. ovog člana podrazumeva i bezbedno uklanjanje opasnih supstanci sa lokacije kompleksa, u roku od 60 dana od dana prijema tog rešenja, izuzev u slučaju potpunog prestanka rada kompleksa i demontaže kompleksa, u skladu sa članom 32. ovog zakona.

Ukoliko Ministarstvo rešenjem zabrani rad kompleksa ili dela kompleksa, u skladu sa članom 33. ovog zakona, operater mora da obustavi rad kompleksa ili onog dela kompleksa kom je zabranjen rad, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema tog rešenja.

Obustava rada iz stava 5. ovog člana podrazumeva i bezbedno uklanjanje opasnih supstanci sa lokacije kompleksa ili onog dela kompleksa kom je zabranjen rad, u roku od 60 dana od dana prijema tog rešenja.

Obustava rada kompleksa traje do donošenja pravosnažnog rešenja o saglasnosti iz člana 25. ovog zakona, izuzev u slučaju potpunog prestanka rada kompleksa i demontaže kompleksa, u skladu sa članom 32. ovog zakona.

Kontrolu kompleksa sprovodi Ministarstvo u toku postupka izdavanja saglasnosti po zahtevima operatera i u toku inspekcijskih nadzora.

Zahtev za izdavanje saglasnosti

Član 20.

Operater podnosi Ministarstvu zahtev za izdavanje saglasnosti, kao i:

1)         Politiku prevencije velikog udesa iz člana 14. ovog zakona i Sistem upravljanja bezbednošću iz člana 15. ovog zakona, za kompleks nižeg reda, ili

2)         Izveštaj o bezbednosti iz člana 16. ovog zakona i interni Plan zaštite od velikog udesa iz člana 18. ovog zakona, za kompleks višeg reda.

Pored navedenog u stavu 1. tačka 1) ovog člana, operater kompleksa nižeg reda dostavlja i dokaze o primeni Politike prevencije velikog udesa i Sistema upravljanja bezbednošću. Dokazima, u smislu primene ovog stava, smatraju se zapisi procedura Sistema upravljanja bezbednošću, iz člana 15. ovog zakona.

Operater uz zahtev iz stava 1. ovog člana dostavlja i dokaz o uplaćenoj republičkoj administrativnoj taksi.

Dokumenta iz stava 1. ovog člana operater dostavlja u tri primerka u štampanoj formi i u jednom primerku u elektronskoj formi, osim sistema upravljanja bezbednošću, koji se dostavlja samo u elektronskoj formi.

Tehnička komisija

Član 21.

Za ocenu zahteva iz člana 20. ovog zakona Ministarstvo, rešenjem Ministra, obrazuje posebnu radnu grupu - Tehničku komisiju, u roku od dvadeset dana od dana prijema urednog zahteva.

Ministar bliže propisuje sastav, zadatke i druga pitanja od značaja za rad Tehničke komisije.

Sredstva za finansiranje rada Tehničke komisije obezbeđuju se u budžetu.

Razmatranje zahteva

Član 22.

Ministarstvo u roku od sedam dana od dana formiranja Tehničke komisije, zahtev za izdavanje saglasnosti, zajedno sa dokumentacijom, uključujući i poslednje dostavljeno Obaveštenje operatera za odnosni kompleks, dostavlja na mišljenje Tehničkoj komisiji.

Ministarstvo po službenoj dužnosti, za kompleks za koji je dostavljen zahtev iz člana 20. ovog zakona, pribavlja podatke i dokumentaciju od značaja za primenu ovog zakona od drugih nadležnih organa o ispunjenosti uslova i zahteva definisanih propisima iz oblasti: upravljanja hemikalijama i biocidnim proizvodima, zaštite od požara i eksplozija, opreme pod pritiskom, sredstava za ishranu bilja, bezbednosti i zdravlja na radu, i drugih, gde je primenljivo.

Ministarstvo upućuje zahtev za dostavljanje podataka i dokumentacije od značaja za primenu ovog zakona, iz stava 2. ovog člana, u roku od 20 dana od dana prijema urednog zahteva za izdavanje saglasnosti iz člana 20. ovog zakona.

Nadležni organi iz stava 2. ovog člana su dužni da dostave podatke i dokumentaciju od značaja za primenu ovog zakona u roku od 30 dana od dana prijema zahteva Ministarstva.

Izmene i dopune dostavljenih dokumenata

Član 23.

Na predlog Tehničke komisije, Ministarstvo može zahtevati od operatera da u određenom roku izvrši izmene i dopune dostavljenih dokumenata.

Na zahtev operatera, Ministarstvo može odobriti dodatni rok za izmene i dopune dostavljenih dokumenata, najviše dva puta, po zahtevu iz stava 1. ovog člana.

Po prijemu izmenjenih i dopunjenih dokumenata operatera, Ministarstvo ista ponovo dostavlja Tehničkoj komisiji na mišljenje, u roku od sedam dana od dana prijema istih.

Ministarstvo od operatera može zahtevati izmene i dopune dokumenata shodno stavu 1. ovog člana najviše dva puta.

Odbacivanje zahteva operatera

Član 24.

Ministarstvo Rešenjem odbacuje zahtev za izdavanje saglasnosti operatera ukoliko:

1)         Tehnička komisija utvrdi da je rizik od velikog udesa na kompleksu operatera neprihvatljiv, ili

2)         Tehnička komisija utvrdi značajne nedostatke u merama prevencije velikog udesa i ograničavanja posledica tog udesa po ljude ili okolinu, ili

3)         operater ne postupi po zahtevima za izmenama i dopunama dokumenata iz člana 23. ovog zakona.

Na rešenje iz stava 1 ovog člana može se izjaviti žalba. Žalba ne zadržava izvršenje rešenja.

Po žalbi na prvostepeno rešenje odlučuje Vlada.

Saglasnost

Član 25.

Ministarstvo rešenjem izdaje saglasnost na dostavljena dokumenta iz člana 20. ovog zakona, na osnovu pozitivnog mišljenja Tehničke komisije iz člana 21. ovog zakona.

Saglasnost se izdaje na:

1)         Politiku prevencije velikog udesa i Sistem upravljanja bezbednošću, za kompleks nižeg reda;

2)         Izveštaj o bezbednosti i interni Plan zaštite od velikog udesa, za kompleks višeg reda.

Ministarstvo saglasnošću potvrđuje da su dostavljena dokumenta izrađena u skladu sa ovim zakonom i da je operater u stanju da obezbedi njihovo sprovođenje.

Na rešenje iz stava 1. ovog člana može se izjaviti žalba. Žalba ne zadržava izvršenje rešenja.

Po žalbi na prvostepeno rešenje odlučuje Vlada.

Preispitivanje i ažuriranje Politike prevencije velikog udesa i Izveštaja o bezbednosti

Član 26.

Operater je dužan da nakon pribavljanja saglasnosti preispita:

1)         za kompleks višeg reda Izveštaj o bezbednosti, uključujući i Politiku prevencije velikog udesa i Sistem upravljanja bezbednošću, koji su sastavni deo Izveštaja o bezbednosti;

2)         za kompleks nižeg reda Politiku prevencije velikog udesa i Sistem upravljanja bezbednošću;

i, ako je potrebno, navedena dokumenta ažurira:

(1)        najmanje svake pete godine;

(2)        ako ima nameru da promeni, ime i/ili poslovno ime i punu adresu kompleksa;

(3)        ako se u kompleksu desio veliki udes, u roku od šest meseci od dana njegovog nastanka ili

(4)        u bilo kom trenutku, samoinicijativno ili na zahtev Ministarstva, kada je to opravdano zbog novih činjenica ili novih tehnoloških saznanja u oblasti bezbednosti, uključujuči saznanja koja su rezultat analize udesa ili, koliko je to moguće, srećom izbegnutih udesa, kao i napretka saznanja u vezi sa procenom opasnosti.

Operater je dužan da nakon pribavljanja saglasnosti preispita:

1)         za komplekse višeg reda Izveštaj o bezbednosti, uključujući i Politiku prevencije velikog udesa i Sistem upravljanja bezbednošću, koji su sastavni deo Izveštaja o bezbednosti;

2)         za komplekse nižeg reda Politiku prevencije velikog udesa i Sistem upravljanja bezbednošću;

i navedena dokumenta ažurira pre sprovođenja promena na kompleksu prema članu 29. stav 1. ovog zakona.

Operater je dužan da Ministarstvu dostavi ažurirana dokumenta iz st. 1. i 2. ovog člana uz zahtev za izmenu saglasnosti, u skladu sa članom 28. ovog zakona.

Kada su dokumenta iz stava 1. ovog člana preispitana u skladu sa ovim članom, ali nisu ažurirana, operater je dužan da o tome bez odlaganja obavesti Ministarstvo u pisanoj formi.

Preispitivanje, testiranje i ažuriranje internog Plana zaštite od velikog udesa

Član 27.

Operater kompleksa višeg reda je dužan da nakon pribavljanja saglasnosti, u odgovarajućim vremenskim intervalima, koji nisu duži od tri godine, preispita i testira interni Plan zaštite od velikog udesa, a gde je potrebno, isti ažurira i dostavi Ministarstvu, uz zahtev za izmenu saglasnosti, u skladu sa članom 28. ovog zakona.

Operater je dužan da ažurira interni Plan zaštite od velikog udesa i dostavi Ministarstvu, uz zahtev za izmenu saglasnosti, u skladu sa članom 28. ovog zakona, svaki put kada ažurira Izveštaj o bezbednosti.

Operater kompleksa višeg reda je dužan da prilikom preispitivanja internog Plana zaštite od velikog udesa uzme u obzir:

1)         svaku promenu na kompleksu ili promenu u okviru nadležnih službi iz člana 18. stav 3. ovog zakona;

2)         sva relevantna nova tehnička saznanja; i

3)         sva relevantna nova saznanja koja se odnose na odgovor na veliki udes.

Kada je interni Plan zaštite od velikog udesa preispitan u skladu sa ovim članom, ali nije ažuriran, operater je dužan da o tome bez odlaganja obavesti Ministarstvo u pisanoj formi.

Izmena saglasnosti

Član 28.

Operater je dužan da podnese zahtev za izmenu saglasnosti ako:

1)         ažurira dokumenta, u skladu sa čl. 26. i 27. ovog zakona;

2)         ima nameru da izvrši promenu na kompleksu, u skladu sa članom 29. stav 1. ovog zakona.

Operater uz zahtev za izmenu saglasnosti podnosi i ažurirana dokumenta, u skladu sa članom 20. ovog zakona.

Bez obzira na stav 2. ovog člana, operater kompleksa višeg reda, uz zahtev za izmenu saglasnosti podnosi samo interni Plan zaštite od velikog udesa, ukoliko isti redovno ažurira u skladu sa članom 27. stav 1. ovog zakona.

Po zahtevu operatera za izmenu saglasnosti, Ministarstvo sprovodi postupak za izdavanje saglasnosti propisan ovim zakonom i izdaje rešenje o izmeni saglasnosti.

Na rešenje iz stava 4. ovog člana može se izjaviti žalba. Žalba ne zadržava izvršenje rešenja.

Po žalbi na prvostepeno rešenje odlučuje Vlada.

Promene na kompleksu

Član 29.

Operater je dužan da unapred dostavi Ministarstvu informacije o promenama koje bi mogle da imaju značajne posledice za opasnost od velikog udesa, ili bi mogle da dovedu do toga da kompleks nižeg reda postane kompleks višeg reda ili obrnuto, i to o:

1)         bilo kojoj izmeni informacija u popisu opasnih supstanci iz člana 13. stav

1.         tačka 3) ovog zakona, uključujući i o:

(1)        značajnom povećanju ili smanjenju količine opasne supstance;

(2)        značajnoj promeni prirode ili fizičkog oblika opasne supstance;

2)         značajnoj promeni procesa u kojima se opasna supstanca koristi;

3)         svakoj izmeni kompleksa ili postrojenja ili skladišta.

Operater je dužan da unapred dostavi Ministarstvu informacije i o:

1)         trajnom prestanku rada kompleksa ili demontaži kompleksa ili

2)         svakoj izmeni informacija iz člana 13. stav 1. tačka 1) ovog zakona.

Informacije iz st. 1. i 2. ovog člana operater dostavlja u formi Obaveštenja iz člana 13. ovog zakona.

Ako operater kompleksa ima nameru da smanji kapacitet za proizvodnju, promet i skladištenje opasnih supstanci, ili izmeni popis opasnih supstanci na kompleksu, tako da ne ispunjava uslove za dalju primenu ovog zakona i čime prestaje da bude kompleks, Obaveštenje, mora da sadrži i podatke o planiranim merama za bezbednu izmenu rada kompleksa uključujući i rokove za sprovođenje istih.

Nadležna inspekcija, na osnovu Obaveštenja iz stava 4. ovog člana, vrši vanredni inspekcijski nadzor kompleksa, priprema zapisnik o sprovedenim merama i dostavlja ga Ministarstvu.

Ako nadležna inspekcija nakon vanrednog inspekcijskog pregleda iz stava 5. ovog člana, utvrdi da su planirane mere navedene u Obaveštenju sprovedene, Ministarstvo izdaje Rešenje o prestanku važenja saglasnosti.

Na rešenje iz stava 6. ovog člana može se izjaviti žalba. Žalba ne zadržava izvršenje rešenja.

Po žalbi na prvostepeno rešenje odlučuje Vlada.

Kompleks prestaje da bude kompleks datumom pravosnažnosti Rešenja iz stava 6. ovog člana.

Davanje u najam kompleksa ili dela kompleksa

Član 30.

Ukoliko operater kompleksa drugom pravnom licu ili preduzetniku da u najam kompleks ili deo kompleksa, dužan je da dostavi Obaveštenje o nastaloj promeni u roku od 15 dana od nastanka te promene.

Drugo pravno lice ili preduzetnik iz stava 1. ovog člana je obavezno da u svemu postupa u skladu sa usvojenom Politikom prevencije velikog udesa i Sistemom upravljanja bezbednošću operatera, te da obezbedi primenu svih mera koje je operater predvideo u dokumentima na koje je dobio saglasnost Ministarstva iz člana 25. ovog zakona, na kompleksu ili delu kompleksa koji je to drugo pravno lice ili preduzetnik preuzelo u najam.

Nadležna inspekcija, na osnovu Obaveštenja iz stava 1. ovog člana, vrši vanredni inspekcijski nadzor kompleksa, priprema zapisnik o stanju na kompleksu i dostavlja ga Ministarstvu u roku od 20 dana od dana prijema tog Obaveštenja.

Ukoliko nadležna inspekcija, u zapisniku iz stava 3. ovog člana, utvrdi da drugo pravno lice ili preduzetnik ne postupa u skladu sa stavom 2. ovog člana, Ministarstvo izdaje Rešenje o prestanku važenja saglasnosti.

Na rešenje iz stava 4. ovog člana može se izjaviti žalba. Žalba ne zadržava izvršenje rešenja.

Po žalbi na prvostepeno rešenje odlučuje Vlada.

Stečaj operatera kompleksa

Član 31.

U slučaju kada je nad operaterom kompleksa pokrenut stečajni postupak, sva prava i obaveze operatera kompleksa prelaze na stečajnog upravnika.

Stečajni upravnik je dužan da u roku od 15 dana od preuzimanja dužnosti stečajnog upravnika kod operatera, za svaki kompleks u vlasništvu operatera, dostavi Obaveštenje o nastaloj promeni.

U toku stečajnog postupka, stečajni upravnik je dužan da u potpunosti postupa u skladu sa Politikom prevencije velikog udesa i Sistemom upravljanja bezbednošću operatera, te da obezbedi primenu svih mera koje je operater predvideo u dokumentima na koje je dobio saglasnost Ministarstva iz člana 25. ovog zakona.

Nadležna inspekcija, na osnovu Obaveštenja iz stava 2. ovog člana, vrši vanredni inspekcijski nadzor kompleksa, priprema zapisnik o stanju na kompleksu i dostavlja ga Ministarstvu u roku od 20 dana od dana prijema tog Obaveštenja.

Ukoliko nadležna inspekcija, u zapisniku iz stava 4. ovog člana, utvrdi da stečajni upravnik ne postupa u skladu sa stavom 3. ovog člana, Ministarstvo izdaje Rešenje o prestanku važenja saglasnosti.

Na rešenje iz stava 5. ovog člana može se izjaviti žalba. Žalba ne zadržava izvršenje rešenja.

Po žalbi na prvostepeno rešenje odlučuje Vlada.

Trajni prestanak rada kompleksa i demontaža kompleksa

Član 32.

Operater je dužan da Ministarstvu i nadležnoj inspekciji dostavi Obaveštenje u skladu sa članom 29. stav 2. tačka 1) i stav 3. ovog zakona o nameri da trajno prestane sa radom kompleksa.

Operater je dužan da planira bezbednu demontažu kompleksa, uključujući i bezbedno uklanjanje svih opasnih supstanci sa lokacije kompleksa, te da predvidi rok za demontažu kompleksa i uklanjanje opasnih supstanci sa lokacije kompleksa, osim u slučaju kompleksa iz člana 4. stav 2. tač. 1) i 4) ovog zakona kod kojih se trajni prestanak rada uređuje u skladu sa posebnim zakonom.

Obaveštenje iz stava 1. ovog člana mora da sadrži podatke o merama koje operater planira da izvede za bezbednu obustavu rada, demontažu kompleksa i bezbedno uklanjanje svih opasnih supstanci sa lokacije kompleksa.

Nadležna inspekcija na osnovu Obaveštenja iz stava 1. ovog člana vrši vanredni inspekcijski nadzor kompleksa, priprema zapisnik o planiranim merama i merama koje su već sprovedene na kompleksu i dostavlja ga Ministarstvu u roku od 30 dana od dana prijema Obaveštenja.

U roku od 15 dana od datuma isteka roka koji je operater odredio za demontažu kompleksa i bezbedno uklanjanje opasnih supstanci iz st. 2. i 3. ovog člana, inspekcija vrši ponovni vanredni nadzor radi praćenja ispunjenja mera koje je operater predvideo i praćenja uklanjanja opasnih supstanci sa lokacije kompleksa.

Ako inspekcija nakon vanrednih inspekcijskih nadzora iz st. 4. i 5. ovog člana utvrdi da su predviđene mere operatera izvedene, da su sve opasne supstance uklonjenje sa kompleksa, te da je izvršena bezbedna demontaža kompleksa, dostavlja Ministarstvu zapisnik o sprovedenim merama sa potvrdom uklanjanja opasnih supstanci sa lokacije kompleksa, na osnovu koga Ministarstvo izdaje Rešenje o prestanku važenja saglasnosti.

Na rešenje iz stava 6. ovog člana može se izjaviti žalba. Žalba ne zadržava izvršenje rešenja.

Po žalbi na prvostepeno rešenje odlučuje Vlada.

Kompleks prestaje da bude kompleks datumom pravosnažnosti rešenja iz stava 6. ovog člana.

Zabrana rada kompleksa ili dela kompleksa

Član 33.

Ministarstvo Rešenjem zabranjuje početak rada ili rad, kompleksa ili postrojenja ili skladišta, ili bilo kog dela kompleksa ili postrojenja ili skladišta, ukoliko se tokom kontrole kompleksa utvrde značajni nedostaci u merama koje operater preduzima za prevenciju velikih udesa i ograničavanje njihovih posledica po zdravlje ljudi ili životnu sredinu.

Na rešenje iz stava 1. ovog člana može se izjaviti žalba. Žalba ne zadržava izvršenje rešenja.

Po žalbi na prvostepeno rešenje odlučuje Vlada.

Domino efekti i domino grupe

Član 34.

Ministarstvo je dužno da identifikuje sve domino grupe kompleksa, tj. komplekse nižeg reda i komplekse višeg reda sa mogućim domino efektima.

Za identifikaciju domino grupa Ministarstvo koristi dokumenta koja je operater dostavio Ministarstvu i informacije dobijene na osnovu inspekcijskog nadzora kompleksa.

Ministarstvo može tražiti dodatne informacije od operatera, neophodne za primenu ovog člana.

Kada Ministarstvo poseduje dodatne informacije o neposrednoj okolini kompleksa ili o faktorima iz okruženja koji mogu izazvati veliki udes ili pogoršati njegove posledice, u odnosu na one koje je dostavio operater bilo kog kompleksa koji je deo domino grupe, uključujući:

1)         detalje o susednim kompleksima;

2)         lokacije sa aktivnostima koje ne spadaju u oblast primene ovog zakona; ili

3)         o područjima i razvojima prostora koji mogu izazvati ili povećati posledice velikog udesa i domino efekata,

Ministarstvo je dužno da te informacije stavi na raspolaganje svakom operateru kompleksa u toj grupi.

Kada Ministarstvo identifikuje domino grupu, dužno je da dostavi informacije svakom od operatera kompleksa u toj grupi o imenu i/ili poslovnom imenu operatera i punoj adresi svakog od kompleksa u okviru te grupe.

Po prijemu informacija iz stava 5. ovog člana, svaki operater iz domino grupe dužan je da sarađuje sa operaterima svakog kompleksa u okviru domino grupe u:

1)         uspostavljanju procedura za međusobnu razmenu informacija kako bi im se omogućilo da uzmu u obzir prirodu i obim opasnosti od velikog udesa u slučaju izrade ili preispitivanja ili ažuriranja:

(1)        za svakog operatera, njegove Politike prevencije velikog udesa i Sistema upravljanja bezbednošću i

(2)        za svakog operatera kompleksa višeg reda, njegovog Izveštaja o bezbednosti i internog Plana zaštite od velikog udesa;

2)         informisanju susednih lokacija na koje se ne primenjuju odredbe ovog zakona, o njihovoj blizini domino grupi;

3)         pripremi informacija u skladu sa članom 36. ovog zakona;

4)         dostavljanju informacija od značaja nadležnom organu za izradu eksternog plana zaštite od velikog udesa.

V. INFORMISANjE

Registar kompleksa

Član 35.

Ministarstvo vodi Registar kompleksa, na osnovu dokumenata na koje su operateri ishodovali Rešenje o saglasnosti ili Rešenje o izmeni saglasnosti.

Registar kompleksa je dostupan i u elektronskoj formi, na internet stranici Ministarstva.

Registar kompleksa sadrži informacije o kompleksima, i to:

1)         naziv operatera, naziv kompleksa i adresu lokacije kompleksa;

2)         potvrdu da se odredbe ovog zakona primenjuju na kompleks i da je operater dostavio Ministarstvu dokumenta iz čl. 13-16. i člana 18. zahtevana u skladu sa ovim zakonom;

3)         kratak opis delatnosti kompleksa (obrazloženje, jednostavnim izrazima, o aktivnosti ili aktivnostima koje se obavljaju na kompleksu);

4)         uobičajeni (trivijalni) naziv, ili hemijski naziv (generičko ime), ili klasifikaciju opasnosti odgovarajućih opasnih supstanci prisutnih na kompleksu, koje bi mogle biti uzrok velikog udesa, sa naznakom njihovih glavnih opasnih karakteristika, jednostavnim izrazima;

5)         opšte informacije o tome kako će zainteresovana javnost biti upozorena, ako je potrebno, i adekvatne informacije o odgovarajućem ponašanju u slučaju velikog udesa ili upućivanje o tome gde su te informacije elektronski dostupne;

6)         datum poslednje posete lokaciji na osnovu programa redovnih inspekcijskih nadzora, ili upućivanje o tome gde su te informacije elektronski dostupne, ili gde se, na zahtev, u skladu sa zakonom kojim se uređuje pristup informacijama od javnog značaja, mogu naći detaljnije informacije o inspekcijskom nadzoru i planu inspekcije;

7)         podatke o tome gde se mogu dobiti detaljnije relevantne informacije, u skladu sa zakonom kojim se uređuje pristup informacijama od javnog značaja.

Pored informacija iz stava 3. ovog člana, za komplekse višeg reda, Registar kompleksa sadrži i sledeće informacije:

1)         opšte informacije koje se odnose na prirodu opasnosti od velikog udesa, uključujući njihove moguće posledice po ljudsko zdravlje i životnu sredinu, kratak opis glavnih scenarija velikog udesa i predviđenih mera odgovora na te udese;

2)         potvrdu da je od operatera zahtevano da se konsultuje sa nadležnim službama za zaštitu i spasavanje (vatrogasno-spasilačke jedinice), službama za zdravstvenu zaštitu, zavodima za javno zdravlje i organima jedinice lokalne samouprave na čijoj se teritoriji kompleks nalazi, radi postupanja u velikom udesu i svođenja njegovih efekata na minimum;

3)         odgovarajuće informacije iz eksternog Plana zaštite od velikog udesa, a u vezi sa postupanjem sa bilo kojim efektima velikog udesa izvan kompleksa, uključujući obavezno preporuke o sarađivanju u skladu sa uputstvima ili zahtevima hitnih službi za vreme udesa ili upućivanje o tome gde su te informacije elektronski dostupne.

4)         gde je primenljivo, informaciju o tome da li se kompleks nalazi u blizini teritorije druge države, sa mogućnošću nastanka velikog udesa sa prekograničnim efektima prema Zakonu o potvrđivanju Konvencije o prekograničnim efektima industrijskih udesa (“Službeni glasnik RS - Međunarodni ugovori”, broj 42/09).

Ministarstvo je dužno da redovno ažurira Registar kompleksa. Ministar bliže propisuje formu i način vođenja Registra kompleksa.

Dostavljanje informacija iz Registra kompleksa od strane operatera kompleksa višeg reda

Član 36.

Operater kompleksa višeg reda je dužan da informacije o svom kompleksu, iz Registra kompleksa, na svakih pet godina, ili nakon ažuriranja istih, dostavi svim licima koja mogu biti pogođena efektima velikog udesa, u najprikladnijoj formi za ta lica, a bez potrebe da ih ta lica zahtevaju.

Operater kompleksa višeg reda je dužan da informacije iz stava 1. ovog člana dostavi i svim objektima i zonama javne namene, uključujući i škole i bolnice, kao i svim susednim kompleksima, ukoliko se radi o kompleksima domino grupe.

Pristup informacijama i ograničavanje pristupa informacijama

Član 37.

Ministarstvo je dužno da obezbedi da na zahtev javnosti, u skladu sa zakonom kojim se uređuje slobodan pristup informacijama od javnog značaja, bude dostupan i Izveštaj o bezbednosti iz člana 16. ovog zakona i popis opasnih supstanci.

Ministarstvo može samostalno ili na zahtev operatera kompleksa odlučiti da se određeni delovi Izveštaja o bezbednosti i popisa opasnih supstanci iz stava 1. ovog člana ne objavljuju iz razloga propisanih zakonom kojim se uređuje slobodan pristup informacijama od javnog značaja.

Ukoliko odluči da se određeni delovi Izveštaja o bezbednosti i popisa opasnih supstanci iz stava 1. ovog člana ne objavljuju, Ministarstvo zahteva od operatera da u određenom roku dostavi izmenjen Izveštaj o bezbednosti ili popis opasnih supstanci bez određenih delova.

Izmenjeni Izveštaj o bezbednosti iz stava 3. ovog člana treba da bude u obliku sažetka bez tehničkih podataka, koji uključuje najmanje opšte informacije o opasnostima od velikog udesa i o mogućim efektima po zdravlje ljudi i životnu sredinu u slučaju velikog udesa.

Prekogranične posledice

Član 38.

Ministarstvo utvrđuje i vodi evidenciju o kompleksima višeg reda čije aktivnosti mogu izazvati veliki udes sa prekograničnim efektima.

Ministarstvo o kompleksima iz stava 1. ovog člana obaveštava i stupa u konsultacije sa nadležnim organom susedne države, koja bi mogla biti pogođena efektima velikog udesa u skladu sa odredbama Zakona o potvrđivanju konvencije o prekograničnim efektima industrijskih udesa (“Službeni glasnik RS - Međunarodni ugovori”, broj 42/09).

Obaveštenje iz stava 2. ovog člana sadrži informacije koje susedna država može uzeti u obzir prilikom pripremanja eksternih planova zaštite od velikog udesa, prostornog planiranja i informisanja javnosti.

Kada nadležni organi za kompleks višeg reda koji se nalazi blizu teritorije susedne države, postupe u skladu sa članom 7. st. 2. ili 3. ovog zakona, Ministarstvo o tome, uz obrazloženje, obaveštava nadležni organ te susedne države.

Informacije dobijene od nadležnog organa susedne države, o kompleksu višeg reda čije aktivnosti mogu prouzrokovati veliki udes sa efektima na teritoriji Republike Srbije, Ministarstvo dostavlja organima nadležnim za uređenje prostora u skladu sa članom 11. st. 3. i 4. ovog zakona i organima nadležnim za izradu eksternih Planova zaštite od velikog udesa, u skladu sa članom 17. stav 3. ovog zakona i propisima kojima se uređuje smanjenje rizika od katastrofa i upravljanje vanrednim situacijama.

Odredbe stava 2. ovog člana se ne primenjuju kada se za kompleks iz stava 1. ovog člana sprovodi postupak procene uticaja projekta na životnu sredinu u skladu sa propisima kojima se uređuje procena uticaja projekata na životnu sredinu, kada ta procena uticaja uključuje prekogranične efekte velikih udesa i kada je analiza mogućih efekata velikih udesa izvršena u skladu sa ovim zakonom.

Ministar propisuje sadržinu i formu obaveštenja i postupak konsultacija iz stava 2. ovog člana.

VI. AKTIVNOSTI KOJE TREBA PREDUZETI NAKON VELIKOG UDESA

Obaveze operatera kompleksa nakon velikog udesa

Član 39.

Operater kompleksa je dužan da nakon velikog udesa koji se dogodio na njegovom kompleksu, a koji ispunjava kriterijume u skladu sa posebnim propisom kojim se uređuju kriterijumi za obaveštavanje o velikom udesu, koristeći najprikladnija sredstva, Ministarstvu:

1)         dostavi informaciju o velikom udesu;

2)         čim one postanu dostupne, dostavi informacije i podatke:

(1)        o okolnostima velikog udesa;

(2)        o uključenim opasnim supstancama;

(3)        za procenu efekata udesa po zdravlje ljudi, životnu sredinu i imovinu i

(4)        o preduzetim hitnim merama;

3)         dostavi informacije o predviđenim merama za:

(1)        ublažavanje srednjoročnih i dugoročnih posledica udesa i

(2)        prevenciju ponovnog nastanka takvog velikog udesa;

4)         ažurira dostavljene informacije iz tač. 2) i 3) ovog stava, ako se na osnovu istrage koju izvrši operater utvrde dodatne činjenice zbog kojih se te informacije ili izvedeni zaključci menjaju.

Za postupanje po stavu 1. ovog člana, operater može da koristi i elektronsku poštu.

Operater je dužan da postupi po stavu 1. ovog člana čim je to izvodljivo, a najkasnije u roku od 24 časa od trenutka dešavanja velikog udesa, izuzev po tački 4) stava 1. ovog člana, po kojoj operater mora da postupi u roku od 30 dana od okončanja istrage.

Ministar bliže propisuje kriterijume za obaveštavanje o velikom udesu iz stava 1. ovog člana.

Obaveze nadležnih organa nakon velikog udesa

Član 40.

Nakon velikog udesa, neophodno je da se:

1)         obezbedi da su preduzete sve potrebne hitne, srednjoročne i dugoročne mere, u svrhu ograničavanja i otklanjanja posledica velikog udesa;

2)         prikupljaju, putem inspekcije, istrage ili drugim odgovarajućim sredstvima, informacije koje su potrebne za potpunu analizu tehničkih, organizacionih i upravljačkih aspekata velikog udesa;

3)         preduzimaju odgovarajuće aktivnosti da bi se obezbedilo da operater preduzme sve neophodne mere remedijacije i

4)         daju preporuke o budućim preventivnim merama.

Vlada Republike Srbije Odlukom formira Radnu grupu za sprovođenje obaveza iz stava 1. ovog člana, čiji sastav se uređuje shodno vrsti efekata velikog udesa i obimu njegovih posledica po ljude i životnu sredinu.

Odlukom iz stava 2. ovog člana se bliže određuju sastav i dužnosti Radne grupe.

Izveštavanje Evropske komisije

Član 41.

Ministarstvo izveštava Evropsku komisiju kada je na teritoriji Republike Srbije nastao veliki udes koji ispunjava kriterijume u skladu sa posebnim propisom kojim se uređuju kriterijumi za obaveštavanje o velikom udesu iz člana 39. stav 4. ovog zakona.

Ministarstvo je dužno da, čim je to izvodljivo, a najkasnije u roku od godinu dana od datuma velikog udesa, dostavi Evropskoj komisiji:

1)         naziv i adresu organa nadležnog za dostavljanje izveštaja;

2)         datum, vreme i mesto udesa, uključujući puno ime operatera i adresu kompleksa u kojem se dogodio udes;

3)         kratak opis okolnosti udesa, uključujući opasne supstance koje su bile uključene i neposredne posledice po zdravlje ljudi i životnu sredinu;

4)         kratak opis hitnih mera koje su preduzete i neposrednih mera predostrožnosti koje su potrebne da bi se sprečilo ponavljanje udesa; i

5)         rezultate analize udesa i date preporuke.

Ministarstvo može odložiti dostavljanje informacija iz stava 2. tačka 5) ovog člana ako je to potrebno da se omogući završetak sudskih postupaka na koje bi izdavanje tih informacija moglo uticati.

U slučaju kada Ministarstvo u vezi sa informacijama iz stava 2. tačka 5) ovog člana može da obezbedi samo preliminarne informacije, dužno je da obezbedi Evropskoj komisiji ažuriranu informaciju kada rezultati dalje analize i preporuke budu dostupni.

Ministarstvo, pored informacija iz stava 2. ovog člana, Evropskoj komisiji dostavlja i nazive i adrese svih nadležnih organa i drugih tela koji bi mogli da imaju relevantne informacije o velikom udesu i koji mogu da posavetuju nadležne organe drugih država članica, koji moraju da intervenišu u slučaju takvog ili sličnog velikog udesa.

Informacije iz stava 2. ovog člana Ministarstvo dostavlja koristeći bazu podataka koju uspostavlja Evropska komisija.

Razmena informacija

Član 42.

Ministarstvo i Evropska komisija razmenjuju informacije o stečenom iskustvu na polju prevencije velikih udesa i ograničavanja njihovih posledica. Ove informacije naročito se odnose na funkcionisanje mera predviđenih ovim zakonom.

Ministarstvo svake četvrte godine dostavlja Evropskoj komisiji izveštaj o sprovođenju ovog zakona.

Ministarstvo dostavlja Evropskoj komisiji sledeće informacije:

1)         ime i/ili poslovno ime operatera i punu adresu svakog kompleksa;

2)         delatnost ili delatnosti kompleksa.

VII. NADZOR

Inspekcijski nadzor

Član 43.

Inspekcijski nadzor nad primenom odredaba ovog zakona i propisa donetih na osnovu ovog zakona vrši Ministarstvo, ako ovim zakonom nije drukčije propisano.

Inspekcijski nadzor vrši se preko inspektora za zaštitu životne sredine (u daljem tekstu: inspektor) u okviru delokruga utvrđenog ovim zakonom.

Sistem nadzora

Član 44.

Nadzor mora da bude srazmeran karakteristikama kompleksa nad kojim se vrši nadzor i ne zavisi od toga da li je operater dostavio Ministarstvu dokumenta iz čl. 13-16. i člana 18. zahtevana u skladu sa ovim zakonom.

Trajanje i aktivnosti nadzora moraju biti adekvatno planirani kako bi se proverili svi sistemi koji su primenjeni na kompleksu, bez obzira da li se radi o sistemima tehničke, organizacione ili upravljačke prirode, a kako bi se obezbedilo:

1)         da operater može da dokaže da je preduzeo odgovarajuće mere prevencije velikog udesa, a shodno svim aktivnostima na kompleksu;

2)         da operater može da dokaže da je obezbedio odgovarajuća sredstva za ograničavanje posledica velikog udesa, kako na kompleksu, tako i van njega;

3)         da podaci i informacije prikazani u dostavljenim dokumentima iz čl. 13-

16. i člana 18, zahtevana u skladu sa ovim zakonom, adekvatno prikazuju uslove u kompleksu i

4)         da je operater obezbedio informisanje javnosti, u skladu sa ovim zakonom.

Planiranje inspekcijskog nadzora

Član 45.

Inspekcija za zaštitu životne sredine (u daljem tesktu: inspekcija) izrađuje plan inspekcijskog nadzora, koji mora da obuhvati sve komplekse u onoj geografskoj oblasti na koju se inspekcijski plan odnosi, isti redovno pregleda i, ukoliko je potrebno, ažurira.

Plan inspekcijskog nadzora obavezno obuhvata:

1)         generalnu procenu relevantnih bezbednosnih pitanja;

2)         geografsku oblast koju inspekcijski plan obuhvata;

3)         listu kompleksa obuhvaćenih tim planom;

4)         listu domino grupa kompleksa;

5)         listu kompleksa kod kojih određeni spoljni rizici ili izvori opasnosti mogu povećati rizike ili posledice velikog udesa;

6)         postupke za redovan inspekcijski nadzor i program redovnog inspekcijskog nadzora, u skladu sa članom 46. ovog zakona;

7)         postupke za vanredne inspekcijske nadzore, u skladu sa članom 47. ovog zakona i

8)         odredbe za saradnju sa drugim nadležnim inspekcijama.

Inspekcijski nadzor se može vršiti i kao zajednički inspekcijski nadzor, sa inspekcijama drugih nadležnih organa, na istom kompleksu, gde je to moguće.

Inspektor je dužan da operateru dostavi zapisnik o redovnom, ili vanrednom ili kontrolnom inspekcijskom nadzoru, sa navedenim zaključcima nadzora, u skladu sa odredbama ovog zakona, u formi propisanoj Zakonom o inspekcijskom nadzoru, u roku od 15 dana od dana obavljanja nadzora.

Ukoliko je potrebno, u roku ne dužem od 60 dana od dana dostavljanja zapisnika, inspektor rešenjem nalaže aktivnosti i mere koje operater mora da preduzme, u skladu sa odredbama ovog zakona i propisuje rok za postupanje operatera po tom rešenju.

Program redovnog inspekcijskog nadzora

Član 46.

Inspekcija izrađuje programe redovnog inspekcijskog nadzora, na osnovu planova inspekcijskog nadzora iz člana 45. stav 1. ovog zakona, za sve komplekse.

Program redovnog inspekcijskog nadzora sadrži učestalost terenskog inspekcijskog nadzora za različite vrste kompleksa.

Period između dva terenska inspekcijska nadzora ne sme biti duži od jedne godine za komplekse višeg reda i tri godine za komplekse nižeg reda, osim u slučaju kada je inspekcija izradila program redovnog inspekcijskog nadzora na osnovu sistemske procene opasnosti od velikog udesa na kompleksu.

Sistemska procena opasnosti od velikog udesa na kompleksu se utvrđuje na osnovu sledećih kriterijuma:

1)         mogućeg uticaja kompleksa na zdravlje ljudi i životnu sredinu;

2)         dokaza o usklađenosti sa zahtevima ovog zakona i

3)         rezultata drugih inspekcijskih nadzora, od značaja za primenu ovog zakona, sprovedenih od strane drugih nadležnih organa, o ispunjenosti uslova i zahteva definisanih propisima iz oblasti: upravljanja hemikalijama i biocidnim proizvodima, zaštite od požara i eksplozija, opreme pod pritiskom, sredstava za ishranu bilja, bezbednosti i zdravlja na radu, i drugih, gde je primenljivo.

Vanredni i kontrolni inspekcijski nadzor

Član 47.

Vanredni inspekcijski nadzor se sprovodi u najkraćem mogućem roku, u svrhu istraživanja:

1)         ozbiljnih pritužbi, ili

2)         ozbiljnih udesa i srećom izbegnutih udesa, koji povećavaju rizik od nastanka velikog udesa ili čiji dalji razvoj može da dovede do velikog udesa, ili

3)         neusklađenosti sa odredbama ovog zakona.

Kontrolni inspekcijski nadzor se sprovodi ukoliko se na kompleksu u toku redovnog ili vanrednog inspekcijskog nadzora utvrde neusaglašenosti sa ovim zakonom, u roku ne dužem od šest meseci od dana redovnog ili vanrednog inspekcijskog nadzora.

Prava i dužnosti inspektora

Član 48.

U vršenju inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo i dužnost da utvrđuje, shodno ovom zakonu:

1)         Da li je operater dostavio Ministarstvu informacije iz člana 9. stav 4. ovog zakona;

2)         Da li je za kompleks višeg reda, operater dostavio organu nadležnom za smanjenje rizika od katastrofa i upravljanje vanrednim situacijama informacije potrebne za izradu eksternih planova zaštite od udesa u skladu sa članom 12. stav 6. tačka 9);

3)         Da li operater postupa u skladu sa članom 12. stav 6. tačka 11) ovog zakona;

4)                     Da li je operater izradio i dostavio Ministarstvu Obaveštenje, u skladu sa članom 13. ovog zakona;

5)         Da li su ispunjeni uslovi za rad kompleksa u skladu sa članom 19. ovog zakona;

6)         Da li su dokumenta za koja je operater ishodovao Rešenje o saglasnosti ili Rešenje o izmeni saglasnosti, za kompleks, u skladu sa činjenicama na kompleksu operatera i u okolini kompleksa;

7)         Da li operater na svom kompleksu postupa u svemu shodno dokumentima na koja je ishodovao Rešenje o saglasnosti ili Rešenje o izmeni saglasnosti;

8)         Da li je operater na svom kompleksu preduzeo sve mere neophodne za prevenciju velikog udesa i ograničavanje njegovih posledica po zdravlje ljudi i životnu sredinu u skladu sa ovim zakonom;

9)         Da li operater postupa u skladu sa članom 26. stav 4. ovog zakona;

10)       Da li operater postupa u skladu sa članom 27. stav 4. ovog zakona;

11)       Da li operater postupa u skladu sa članom 29. stav 2. ovog zakona;

12)       Da li operater kompleksa postupa u skladu sa članom 29. stav 4. ovog zakona, u slučaju da ima nameru da smanji kapacitet za proizvodnju, promet i skladištenje opasnih supstanci, ili izmeni popis opasnih supstanci na kompleksu tako, da ne ispunjava uslove za dalju primenu ovog zakona;

13)       Da li, u slučaju davanja u najam kompleksa ili dela kompleksa drugom pravnom licu, operater i to drugo pravno lice, postupaju u skladu sa odredbama člana

30. ovog zakona;

14)       Da li u slučaju stečaja operatera kompleksa, stečajni upravnik postupa u skladu sa odredbama člana 31. ovog zakona;

15)       Da li u slučaju potpunog prestanka rada kompleksa i demontaže kompleksa, operater postupa shodno odredbama člana 32. ovog zakona;

16)       Da li operater postupa u skladu sa rešenjem Ministarstva iz člana 33. ovog zakona;

17)       Da li je operater dostavio Ministarstvu informacije iz člana 34. stav 3. ovog zakona;

18)       Da li operater kompleksa koji je deo domino grupe, postupa u skladu sa članom

34. stav 7. ovog zakona;

19)       Da li operater kompleksa višeg reda postupa u skladu sa članom 36. ovog zakona;

20)       Da li je operater kompleksa višeg reda Ministarstvu dostavio izmenjen Izveštaj o bezbednosti ili popis opasnih supstanci, u skladu sa članom 37. st. 3. i 4. ovog zakona;

 

21)       Da li je, nakon velikog udesa, operater kompleksa postupio u skladu sa članom 39. ovog zakona;

22)       Da li operater sprovodi druge propisane mere i uslove u skladu sa ovim zakonom.

Ovlašćenja inspektora

Član 49.

U vršenju inspekcijskog nadzora iz člana 48. ovog zakona, inspektor je ovlašćen da:

1)         Naredi operateru da dostavi Ministarstvu informacije iz člana 9. stav 4. ovog zakona;

2)         Naredi operateru kompleksa višeg reda da dostavi organu nadležnom za smanjenje rizika od katastrofa i upravljanje vanrednim situacijama informacije potrebne za izradu eksternih planova zaštite od udesa u skladu sa članom 12. stav 6. tačka 9);

3)         Naredi operateru da postupa u skladu sa članom 12. stav 6. tačka 11) ovog zakona;

4)         Naredi operateru da dostavi Obaveštenje, u skladu sa članom 13. ovog zakona;

5)         Zabrani početak rada ili rad kompleksa, ukoliko nisu ispunjeni uslovi za rad kompleksa, u skladu sa članom 19. ovog zakona;

6)         Zabrani početak rada ili rad kompleksa ili dela kompleksa i naredi operateru da ažurira dokumenta zahtevana ovim zakonom, shodno odredbama ovog zakona, i podnese zahtev za izmenu saglasnosti, shodno članu 28. ovog zakona, ukoliko utvrdi da dokumenta za koja je operater ishodovao Rešenje o saglasnosti ili Rešenje o izmeni saglasnosti, za odnosni kompleks, nisu u skladu sa činjenicama na kompleksu operatera i u okolini kompleksa;

7)         Naredi operateru da preispita i, ako je potrebno, ažurira dokumenta propisana ovim zakonom, u skladu sa članom 26. stav 1. podtač. (2) i (4) i članom 27. stav 3. tač. 2) i 3) i podnese zahtev za izmenu saglasnosti, shodno članu 28. ovog zakona;

8)         Naredi operateru da u određenom roku na svom kompleksu postupi u svemu shodno dokumentima na koja je ishodovao Rešenje o saglasnosti ili Rešenje o izmeni saglasnosti;

9)         Ukoliko operater ne postupi po tački 8) ovog člana, zabrani početak rada ili rad kompleksa ili dela kompleksa;

10)       Zabrani početak rada ili rad, kompleksa ili postrojenja ili skladišta, ili bilo kog dela kompleksa ili postrojenja ili skladišta, ukoliko se tokom inspekcijskog nadzora utvrde značajni nedostaci u merama koje operater preduzima za prevenciju velikih udesa i ograničavanje njihovih posledica po ljude ili okolinu;

11)       Naredi operateru da postupa u skladu sa članom 26. stav 4. ovog zakona;

12)       Naredi operateru da postupa u skladu sa članom 27. stav 4. ovog zakona;

13)       Naredi operateru da postupa u skladu sa članom 29. stav 2. ovog zakona;

14)       Naredi da operater kompleksa postupa u skladu sa članom 29. stav 4. ovog zakona, u slučaju da ima nameru da smanji kapacitet za proizvodnju, promet i skladištenje opasnih supstanci, ili izmeni popis opasnih supstanci na kompleksu tako, da ne ispunjava uslove za dalju primenu ovog zakona;

15)       Naredi da, u slučaju davanja u najam kompleksa ili dela kompleksa drugom pravnom licu, operater i to drugo pravno lice, postupaju shodno odredbama člana 30. ovog zakona;

16)       Naredi da, u slučaju stečaja operatera kompleksa, stečajni upravnik postupa u skladu sa odredbama člana 31. ovog zakona;

17)       Naredi da, u slučaju potpunog prestanka rada kompleksa i demontaže kompleksa, operater postupa shodno odredbama člana 32. ovog zakona;

18)       Naredi operateru da dostavi Ministarstvu informacije iz člana 34. stav 3. ovog zakona;

19)       Naredi operateru kompleksa koji je deo domino grupe, da postupa u skladu sa članom 34. stav 7. ovog zakona;

20)       Naredi operateru kompleksa višeg reda da postupi shodno članu 36. ovog zakona;

21)       Naredi operateru kompleksa višeg reda da Ministarstvu dostavi izmenjen Izveštaj o bezbednosti ili popis opasnih supstanci, u skladu sa članom 37. st. 3 i 4. ovog zakona;

22)       Naredi da, nakon velikog udesa, operater kompleksa postupi shodno članu 39. ovog zakona;

23)       Naredi operateru bezbedno uklanjanje opasnih supstanci sa lokacije kompleksa ili dela kompleksa;

24)       Naredi operateru preduzimanje odgovarajućih preventivnih i drugih mera zaštite od velikog udesa u skladu sa ovim zakonom;

25)       Naredi operateru izvršenje drugih propisanih obaveza u određenom roku u skladu sa ovim zakonom.

Na rešenje inspektora iz stava 1. ovog člana može se izjaviti žalba.

Žalba iz stava 2. ovog člana izjavljuje se nadležnom organu u roku od 15 dana od dana prijema rešenja.

Žalba na rešenje inspektora ne odlaže njegovo izvršenje.

Rešenje po žalbi iz stava 2. ovog člana je konačno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor.

Član 50.

Ako u toku vršenja inspekcijskog nadzora inspektor nađe da su pored povrede ovog zakona povređeni i drugi zakoni i propisi kojima se uređuju pitanja od značaja za zaštitu od velikog udesa dužan je, pored preduzimanja mera za koje je ovlašćen, da obavesti drugi nadležni organ.

Drugi nadležni inspekcijski organ o preduzetim merama izveštava inspektora.

VIII. KAZNENE ODREDBE

Privredni prestupi

Član 51.

Novčanom kaznom od 2.500.000 do 3.000.000 dinara kazniće se za privredni prestup operater ako:

1)         operater ne ispunjava propisane obaveze (član 12.);

2)         kompleks ne ispunjava uslove za rad (član 19.).

Za privredni prestup iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice operatera novčanom kaznom od 250.000 do 300.000 dinara.

Prekršaji

Član 52.

Novčanom kaznom od 1.500.000 do 2.500.000 dinara kazniće se za prekršaj operater, ako:

1)         nije dostavio Ministarstvu informacije iz člana 9. stav 4. ovog zakona;

2)         nije izradio i dostavio Ministarstvu Obaveštenje, u skladu sa članom 13. ovog zakona;

3)         bez odlaganja ne obavesti Ministarstvo u skladu sa članom 26. stav 4. ovog zakona;

4)         bez odlaganja ne obavesti Ministarstvo u skladu sa članom 27. stav 4. ovog zakona;

5)         ne dostavi Ministarstvu informacije u skladu sa članom 29. stav 2. ovog zakona;

6)         nije postupio u skladu sa članom 29. stav 4. ovog zakona, u slučaju da ima nameru da smanji kapacitet za proizvodnju, promet i skladištenje opasnih supstanci, ili izmeni popis opasnih supstanci na kompleksu tako, da ne ispunjava uslove za dalju primenu ovog zakona;

7)         u slučaju potpunog prestanka rada kompleksa i demontaže kompleksa, operater nije postupio u skladu sa odredbama člana 32. ovog zakona;

8)         nije dostavio Ministarstvu informacije iz člana 34. stav 3. ovog zakona;

9)         operater kompleksa koji je deo domino grupe, nije postupio u skladu sa članom

34. stav 7. ovog zakona;

10)       nakon velikog udesa, nije postupio u skladu sa članom 39. ovog zakona;

11)       ne omogući inspektoru obavljanje kontrole, odnosno ne postupi po rešenju inspektora.

Novčanom kaznom od 1.500.000 do 2.500.000 dinara kazniće se za prekršaj operater i drugo pravno lice ako u slučaju davanja u najam kompleksa ili dela kompleksa drugom pravnom licu, operater i to drugo pravno lice, nisu postupili shodno odredbama člana 30. ovog zakona.

Novčanom kaznom od 1.000.000 do 1.500.000 dinara kazniće se za prekršaj stečajni upravnik, ako u slučaju stečaja operatera kompleksa, stečajni upravnik nije postupio u skladu sa odredbama člana 31. ovog zakona.

Novčanom kaznom od 2.000.000 do 2.500.000 dinara kazniće se za prekršaj operater kompleksa višeg reda, ako:

1)         nije dostavio organu nadležnom za smanjenje rizika od katastrofa i upravljanje vanrednim situacijama informacije potrebne za izradu eksternih planova zaštite od udesa u skladu sa članom 12. stav 6. tačka 9);

2)         nije postupio u skladu sa članom 36. ovog zakona;

3)         Ministarstvu nije dostavio izmenjen Izveštaj o bezbednosti ili popis opasnih supstanci, u skladu sa članom 37. st. 3. i 4. ovog zakona.

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice operatera novčanom kaznom od 150.000 do 250.000 dinara.

Za prekršaj iz stava 2. ovog člana kazniće se i odgovorno lice operatera i odgovorno lice drugog pravnog lica novčanom kaznom od 150.000 do 250.000 dinara.

Za prekršaj iz stava 4. ovog člana kazniće se i odgovorno lice operatera kompleksa višeg reda novčanom kaznom od 200.000 do 250.000 dinara.

IX. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 53.

Saglasnosti izdate operaterima postojećih kompleksa višeg reda na osnovu Zakona o zaštiti životne sredine (“Službeni glasnik RS”, br. 135/04, 36/09, 36/09 - dr. zakon, 72/09 - dr. zakon, 43/11- odluka US, 14/16, 76/18, 95/18 - dr. zakon i 95/18 - dr. zakon) smatraju se važećim prema ovome zakonu, do ispunjenja uslova za izmenu saglasnosti shodno članu 28. ovog zakona, ili najkasnije do godinu dana od dana donošenja podzakonskih akata predviđenih ovim zakonom ukoliko nisu ispunjeni uslovi za izmenu saglasnosti shodno navedenom članu.

Bez obzira na stav 1. ovog člana, ukoliko su ispunjeni uslovi za izmenu saglasnosti shodno članu 28. ovog zakona za kompleks višeg reda, a pre usvajanja podzakonskih akata predviđenih ovim zakonom, operater tog kompleksa podnosi zahtev za izmenu saglasnosti u roku od 6 meseci od donošenja podzakonskih akata predviđenih ovim zakonom.

Za postojeći kompleks, operater je dužan da dostavi Obaveštenje iz člana 13. ovog zakona, u roku od 6 meseci od dana donošenja podzakonskih akata u skladu sa ovim zakonom.

Za postojeći kompleks nižeg reda, operater je dužan da podnese zahtev za izdavanje saglasnosti shodno članu 20. ovog zakona, u roku od godinu dana od dana donošenja podzakonskih akata u skladu sa ovim zakonom.

Član 54.

Postupak izdavanja saglasnosti pokrenut na osnovu Zakona o zaštiti životne sredine (“Službeni glasnik RS”, br. 135/04, 36/09, 36/09 - dr. zakon, 72/09 - dr. zakon, 43/11- odluka US, 14/16, 76/18, 95/18 - dr. zakon i 95/18 - dr. zakon) biće okončan u skladu sa tim zakonom.

Inspekcijski nadzor pokrenut na osnovu Zakona o zaštiti životne sredine (“Službeni glasnik RS”, br. 135/04, 36/09, 36/09 - dr. zakon, 72/09 - dr. zakon, 43/11-odluka US, 14/16, 76/18, 95/18 - dr. zakon i 95/18 - dr. zakon) biće okončan u skladu sa tim zakonom.

Ministarstvo je dužno da Registar kompleksa iz člana 35. ovog zakona učini dostupnim javnosti u roku od 6 meseci od donošenja podzakonskih akata predviđenih ovim zakonom.

Član 55.

Propisi koji se donose na osnovu čl. 4, 9, 13, 15, 16. i 18. ovog zakona biće doneti u roku od 6 meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Propisi koji se donose na osnovu čl. 21, 35, 38. i 39. ovog zakona biće doneti u roku od 12 meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 56.

Danom primene ovog zakona prestaju da važe:

1)         odredbe Poglavlja 3.2 - Zaštita od hemijskog udesa i čl. 58 - 63. i člana 34. stav 1. tačka 2b) Zakona o zaštiti životne sredine (“Službeni glasnik RS”, br. 135/04, 36/09, 36/09 - dr. zakon, 72/09 - dr. zakon, 43/11- odluka US, 14/16, 76/18, 95/18 - dr. zakon i 95/18 - dr. zakon).

2)         odredbe koje se odnose na inspekcijski nadzor iz člana 110. tačka 14a), člana 111. tač. 20), 21), 21a), 22) i 23, člana 116. tač. 13), 14) i 15), člana 117. tač. 5), 6), 7) i 8), člana 117a. tač. 8), 9), 10), 11) i 12) i člana 120. tačka 10), zakona iz prethodnog stava.

Član 57.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srbije”, a primenjuje se po donošenju podzakonskih akata u skladu sa članom 55. stav 1. ovog zakona.

Obaveze Republike Srbije prema Evropskoj uniji određene ovim zakonom stupaju na snagu na dan prijema Republike Srbije u Evropsku uniju.

OBRAZLOŽENjE

II RAZLOZI ZA DONOŠENjE ZAKONA I CILjEVI KOJI SE OSTVARUJU

1. Stanje normativne uređenosti

U skladu sa Ustavom, Republika Srbija uređuje sistem zaštite životne sredine Zakonom o zaštiti životne sredine (“Službeni glasnik RS” br. 135/04, 36/09, 36/09-dr. zakon, 72/09-dr. zakon, 43/11-US, 14/16, 76/18, 95/18 - dr. zakon i 95/18

- dr. zakon) i posebnim zakonima i podzakonskim aktima. Oblast zaštite od hemijskog udesa uređena je Zakonom o zaštiti životne sredine, Poglavlje 3.2 Zaštita od hemijskog udesa. Na osnovu Zakona o zaštiti životne sredine doneti su podzakonski akti kojima se bliže uređuju pojedina pitanja iz oblasti zaštite od hemijskog udesa.

Zakon o zaštiti životne sredine (“Službeni glasnik RS” br. 135/04, 36/09, 36/09-dr. zakon, 72/09-dr. zakon, 43/11-US, 14/16, 76/18, 95/18 - dr. zakon i 95/18 - dr. zakon) propisuje u članu 38. da je operater seveso postrojenja, odnosno kompleksa u kome se obavljaju aktivnosti u kojima je prisutna ili može biti prisutna jedna ili više opasnih materija u propisanim količinama, dužan da preduzme sve neophodne mere za sprečavanje hemijskog udesa i ograničavanja uticaja tog udesa na život i zdravlje ljudi i životnu sredinu u cilju stvaranja uslova za upravljanje rizikom, u skladu sa Zakonom.

Na osnovu člana 58. Zakona o zaštiti životne sredine, definisane su obaveze operatera postrojenja, odnosno kompleksa u kojima se obavljaju aktivnosti u kojima je prisutna ili može biti prisutna jedna ili više opasnih materija u propisanim količinama, da izradi Politiku prevencije udesa ili Izveštaj o bezbednosti i Plan zaštite od udesa, u zavisnosti od propisanih količina opasnih materija kojima vrši te aktivnosti i da preduzme mere za sprečavanje udesa i ograničavanje uticaja tog udesa na život i zdravlje ljudi i životnu sredinu.

U članu 58a, Zakona o zaštiti životne sredine, propisan je rok za izradu Politike prevencije udesa najkasnije šest meseci po dostavljanju Obaveštenja, u skladu sa članom 59. Zakona o zaštiti životne sredine. Politika prevencije udesa sadrži ciljeve i principe delovanja operatera, radi kontrole opasnosti od hemijskog udesa. Politiku prevencije udesa kontroliše republički inspektor zaštite životne sredine prilikom inspekcijskog nadzora.

U članu 59. Zakona o zaštiti životne sredine, propisano je da je operater seveso postrojenja, odnosno kompleksa, koji je u obavezi da izradi Politiku prevencije udesa, dužan da Ministarstvu zaštite životne sredine (u daljem tekstu: Ministarstvo), pre izrade Politike prevencije udesa, dostavi Obaveštenje u sledećim rokovima:

•           o novom seveso postrojenju, odnosno kompleksu najmanje tri meseca pre početka rada;

•           o postojećem seveso postrojenju, odnosno kompleksu najkasnije šest meseci od dana stupanja na snagu Zakona;

•           o postojećem postrojenju koje će postati seveso postrojenje, najkasnije tri meseca od dana promene;

•           o trajnom prestanku rada seveso postrojenja, odnosno kompleksa, kao i u slučaju modifikacije seveso postrojenja, odnosno kompleksa, odnosno svakoj promeni koja može uticati na mogućnost nastanka hemijskog udesa.

Član 60. Zakona o zaštiti životne sredine odnosi se na sadržinu Izveštaja o bezbednosti i Plana zaštite od udesa, a definiše i obavezu operatera da razmenjuje informacije i da usklađuje Plan zaštite od udesa sa Planom zaštite od udesa koji donosi nadležni organ jedinice lokalne samouprave, autonomne pokrajine i Republike Srbije.

Na osnovu člana 60a, Zakona o zaštiti životne sredine, propisana je obaveza operatera da izrade i dostave Ministarstvu Izveštaj o bezbednosti i Plan zaštite od udesa, sa zahtevom za davanje saglasnosti na dostavljena dokumenta. Operater seveso postrojenja, odnosno kompleksa je dužan da izradi i dostavi Ministarstvu Izveštaj o bezbednosti i Plan zaštite od udesa u sledećim rokovima:

•           za novo seveso postrojenje, odnosno kompleks najmanje tri meseca pre početka rada;

•           za postojeće seveso postrojenje, odnosno kompleks najkasnije u roku od osamnaest meseci od dana stupanja na snagu Zakona;

•           za prelazak     seveso postrojenja nižeg reda u        seveso postrojenje višeg reda najkasnije šest meseci od dana promene.

Takođe, članom 60a uređuje se i pitanje ažuriranja Izveštaja o bezbednosti i Plana zaštite od udesa.

Članom 60b Zakona o zaštiti životne sredine utvrđuje se obaveza operatera seveso postrojenja, odnosno kompleksa da obezbedi da se informacija o bezbednosnim merama i postupcima u slučaju hemijskog udesa iz Plana zaštite od udesa dostavi svim pravnim licima i javnim ustanovama (škole, bolnice i dr.), kao i fizičkim licima, koja mogu biti zahvaćena posledicama hemijskog udesa. Takođe, ovim članom propisana je i obaveza ažuriranja navedenih informacija, kao i da ažurirana informacija mora biti dostupna javnosti.

U članu 60v Zakona o zaštiti životne sredine propisano je da je operater dužan da obezbedi da Izveštaj o bezbednosti i spisak opasnih materija koje su prisutne u seveso postrojenju, odnosno kompleksu bude dostupan javnosti.

U članu 60g i 60d Zakona o zaštiti životne sredine definisani su dokazi u Izveštaju o bezbednosti i Planu zaštite od udesa, koji moraju biti ispunjeni i predstavljaju uslov za dobijanje saglasnosti na osnovu člana 60đ.

U Izveštaju o bezbednosti operater mora da dokaže da je ustanovio odgovarajuću politiku i utvrdio sistem za upravljanje bezbednošću radi njene primene, prepoznao opasnost od hemijskog udesa i preduzeo potrebne mere radi prevencije nastanka hemijskog udesa, odnosno ograničavanja posledica tog udesa na ljude i životnu sredinu, kao i da je vodio računa o bezbednosti i pouzdanosti pri projektovanju, izgradnji, upravljanju i održavanju svih postrojenja i skladišnih prostora, opreme i infrastrukture koje su povezane sa opasnostima od hemijskog udesa. Operater je dužan da u Izveštaj o bezbednosti unese opravdane primedbe i predloge javnosti.

U Planu zaštite od udesa operater mora da dokaže da je predvideo i obezbedio sprovođenje svih neophodnih mera za ograničavanje i kontrolu hemijskog udesa, radi ublažavanja posledica tog udesa na ljude, životnu sredinu i imovinu, predvideo i obezbedio način dostavljanja informacija nadležnim organima i široj javnosti, predvideo odgovarajuće mere čišćenja, sanacije i rekultivacije životne sredine nakon hemijskog udesa, kao i da je obradio dovoljno podataka za izradu planova zaštite od hemijskog udesa na nivou Republike Srbije, autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave (eksterni planovi).

U skladu sa članom 60e Zakona o zaštiti životne sredine, u slučaju kada nisu ispunjeni uslovi za saglasnost na dokumenta iz člana 60đ zakona, Ministar nadležan za poslove životne sredine (u daljem tekstu: ministar) donosi rešenje kojim se zabranjuje rad ili puštanje u rad seveso postrojenja, odnosno kompleksa ili dela postrojenja, odnosno kompleksa i skladišnog prostora. Na ovo rešenje je dozvoljena žalba, a žalba ne zadržava izvršenje rešenja.

U članu 60ž Zakona o zaštite životne sredine data je mogućnost da radi ocene Izveštaja o bezbednosti i Plana zaštite od udesa ministar u skladu sa propisima kojima se uređuje državna uprava, rešenjem imenuje posebnu radnu grupu - tehničku komisiju, a uređuju se i pitanja koja se odnose na sastav i rad tehničke komisije.

Na osnovu čl. 60z i 60i Zakona o zaštiti životne sredine, Ministarstvo, na osnovu dokumenata Izveštaj o bezbednosti i Obaveštenje, vodi Registar postrojenja i utvrđuje i vodi evidenciju o operaterima i seveso postrojenjima/kompleksima sa povećanom verovatnoćom nastanka hemijskog udesa ili sa povećanim posledicama tog udesa, zbog njihove lokacije, blizine sličnih postrojenja ili zbog vrste uskladištenih opasnih materija (“domino efekat”). Na osnovu dostupnih podataka, koje su do sada dostavili operateri seveso postrojenja/kompleksa, utvrđeno je da se na teritoriji Republike Srbije nalazi 112 seveso postrojenja/kompleksa, od kojih je 47 seveso postrojenja/kompleksa za koje je obavezna izrada Izveštaja o bezbednosti i Plana zaštite od udesa i 65 seveso postrojenja/kompleksa za koje je obavezna izrada Politike prevencije udesa. Registar seveso postrojenja dostupan je na internet stranici Ministarstva: https://www.ekologija.gov.rs/dokumenta/zastita-od-hemijskih- udesa/registar-seveso-postrojenja

Član 60j Zakona o zaštiti životne sredine propisuje da je operater seveso postrojenja, odnosno kompleksa u kome se obavljaju aktivnosti u kojima je prisutna ili može biti prisutna jedna ili više opasnih materija, u jednakim ili većim količinama od propisanih dužan da odmah o hemijskom udesu obavesti Ministarstvo, jedinicu lokalne samouprave i organe nadležne za postupanje u vanrednim situacijama u skladu sa propisima kojima se uređuje zaštita i spašavanje, i to o: okolnostima vezanim za hemijski udes, prisutnim opasnim materijama, raspoloživim podacima za procenu posledica hemijskog udesa za ljude i životnu sredinu i o preduzetim hitnim merama. Operater je dužan da u razumnom roku obavesti nadležne organe o planiranim merama za otklanjanje srednjoročnih i dugoročnih posledica hemijskog udesa i za sprečavanje nastanka ponovnog udesa kao i da sprovede hitne, srednjoročne i dugoročne mere otklanjanja posledica hemijskog udesa kao i da, nakon izvršene analize svih aspekata hemijskog udesa, da preporuke za buduće preventivne mere.

U članu 61. Zakona o zaštite životne sredine uređuje se obaveza državnih organa, organa autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave, na osnovu nadležnosti iz propisa kojima se uređuje zaštita i spašavanje da donesu eksterne planove, koji su sastavni deo planova za reagovanje u vanrednim situacijama.

U čl. 61a i 61b Zakona o zaštiti životne sredine uređuju se pitanja koja se odnose na obaveze vezano za seveso postrojenja, odnosno komplekse čije aktivnosti mogu izazvati hemijski udes sa prekograničnim efektima.

U članu 61v Zakona o zaštiti životne sredine definisani su izuzeci od primene odredbi koje se odnose na zaštitu od hemijskog udesa.

U članu 62. Zakona o zaštiti životne sredine uređuje se proglašavanje stanja ugroženosti životne sredine u slučaju udesa, a u članu 63. preduzimanje sanacionih mera radi sprečavanja daljeg širenja zagađenja prouzrokovanog udesom i supsidijarna odgovornost.

Na osnovu Zakona o zaštiti životne sredine doneta su četiri pravilnika:

1.         Pravilnik o listi opasnih materija i njihovim količinama i kriterijumima za određivanje vrste dokumenata koje izrađuje operater seveso postrojenja, odnosno kompleksa, čiji sastavni deo čine Lista opasnih materija i njihovih graničnih količina i Lista kategorija opasnih materija i njihovih graničnih količina (“Službeni glasnik RS”, br. 41/10, 51/15 i 50/18), na osnovu kojih se vrši identifikacija seveso postrojenja/kompleksa, u zavisnosti od količina opasnih materija koje su prisutne ili mogu biti prisutne u seveso postrojenju/kompleksu. Shodno odredbama ovog pravilnika, operateri seveso postrojenja/kompleksa izrađuju dokumenta Politika prevencije udesa ili Izveštaj o bezbednosti i Plan zaštite od udesa. Ovaj pravilnik je u potpunosti usklađen sa propisima iz oblasti upravljanja hemikalijama, kao i sa Aneksom I Direktive 2012/18/EU Evropskog parlamenta i Saveta od 4. jula 2012. godine o kontroli opasnosti od velikih udesa koji uključuju opasne supstance, o izmeni i naknadnom stavljanju van snage Direktive Saveta 96/82/EZ (Seveso III direktiva).

2.         Pravilnik o sadržini Politike prevencije udesa i sadržini i metodologiji izrade Izveštaja o bezbednosti i Plana zaštite od udesa (“Službeni glasnik RS”, broj 41/10), na osnovu kog operateri izrađuju navedena dokumenta.

3.         Pravilnik o sadržini Obaveštenja o novom seveso postrojenju, odnosno kompleksu, postojećem seveso postrojenju, odnosno kompleksu i o trajnom prestanku rada seveso postrojenja, odnosno kompleksa (“Službeni glasnik RS”, broj 41/10), kojim je propisana sadržina i forma Obaveštenja.

4.         S obzirom da Ministarstvo na osnovu Izveštaja o bezbednosti utvrđuje i vodi evidenciju o operaterima i seveso postrojenjima/kompleksima, čije aktivnosti mogu izazvati hemijski udes sa prekograničnim posledicama, kao i da ima obavezu da o tome dostavi obaveštenje susednoj, potencijalno ugroženoj državi, donet je i Pravilnik o postupku obaveštavanja, odnosno razmene podataka o seveso postrojenju, odnosno kompleksu čije aktivnosti mogu dovesti do nastanka hemijskog udesa sa prekograničnim efektima (“Službeni glasnik RS”, broj 26/13).

U članu 34. stav 1 tačka 2b) Zakona o zaštiti životne sredine, propisano je da u cilju obezbeđivanja mera i uslova zaštite životne sredine u prostornim i urbanističkim planovima, Ministarstvo na zahtev organa nadležnih za pripremu i donošenje prostornih i urbanističkih planova izdaje mere i uslove radi utvrđivanje područja u kojima će se dugoročno sačuvati odgovarajuće udaljenosti između objekata u kojima je prisutna ili može biti prisutna jedna ili više opasnih materija u količinama koje su veće od propisanih i stambenih područja, javnih prostora, kao i područja od posebnog značaja, radi zaštite života i zdravlja ljudi i životne sredine. Član 106. Zakona o zaštiti životne sredine propisuju da se zagađivač čije postrojenje ili aktivnost predstavlja visok stepen opasnosti po zdravlje ljudi i životnu sredinu mora osigurati od odgovornosti za slučaj štete pričinjene trećim licima usled udesa.

U skladu sa odredbama kojima se uređuje inspekcijski nadzor, inspektor je ovlašćen da operateru naloži izradu Politike prevencije udesa, Izveštaja o bezbednosti i Plana zaštite od udesa, naloži preduzimanje odgovarajućih preventivnih i drugih mera zaštite životne sredine od opasnih materija, da zabrani rad seveso postrojenja kada se mere predviđene u Politici prevencije udesa, Izveštaju o bezbednosti ili Planu zaštite od udesa ne primenjuju ili se delimično primenjuju, da zabrani rad seveso postrojenja ako operater ne dostavi Obaveštenje, Politiku prevencije udesa ili Izveštaj o bezbednosti ili Plan zaštite od udesa u propisanom roku, da u slučaju udesa naloži preduzimanje interventnih mera i postupaka reagovanja na udes, sprovođenja mera u skladu sa Planom zaštite od udesa, angažovanje ljudi, sredstava, i preduzimanje mera sanacije.

Sa stanovišta uređivanja oblasti zaštite od velikih udesa relevantan je i Zakon o smanjenju rizika od katastrofa i upravljanju vanrednim situacijama (“Službeni glasnik Republike Srbije”, broj 87/18), u kome su u članu 18. definisane odredbe koje se odnose na eksterne Planove zaštite od velikog udesa. Odredbe vezano za eksterne Planove zaštite od velikog udesa regulisane su i Uredbom o sadržaju, načinu izrade i obavezama subjekata u vezi sa izradom procene rizika od katastrofa i planova zaštite i spasavanja (“Službeni glasnik Republike Srbije”, broj 102/20) i Uputstvom o metodologiji izrade i sadržaju procene rizika od katastrofa i plana zaštite i spasavanja (“Službeni glasnik Republike Srbije”, broj 80/19). U skladu sa Zakonom o smanjenju rizika od katastrofa i upravljanju vanrednim situacijama (“Službeni glasnik Republike Srbije”, broj 87/18), nadležni organ jedinice lokalne samouprave na čijoj teritoriji se nalazi SEVESO kompleks višeg reda, dužan je da izradi i donese eksterni plan zaštite od velikog udesa sa merama koje treba preduzeti izvan kompleksa. Eksterni plan zaštite od velikog udesa čini sastavni deo Plana zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama jedinice lokalne samouprave.

2. Razlozi za donošenje i ciljevi

Zakonom o zaštiti životne sredine (“Službeni glasnik RS”, br.135/04, 36/09, 72/09-drugi zakon, 43/11-US, 14/16, 76/18, 95/18-dr. zakon i 95/18-dr. zakon) i podzakonskim aktima donetim na osnovu njega delimično su u domaće zakonodavstvo prenete odredbe Direktive Saveta 96/82/EZ o kontroli opasnosti od velikih udesa koji uključuju opasne supstance (u daljem tekstu: Seveso II direktiva). Unutar prava Evropske unije Seveso II direktiva imala je značajnu ulogu u smanjivanju verovatnoće i posledica takvih udesa i time dovela do boljeg nivoa zaštite u celoj Uniji. Ova direktiva utvrdila je pravila za prevenciju velikih udesa koji mogu proizaći iz određenih industrijskih aktivnosti i ograničavanje njihovih posledica po zdravlje ljudi i životnu sredinu i primenjuje se u oko 10000 industrijskih postrojenja u Evropskoj uniji, gde se opasne supstance koriste ili skladište u velikim količinama, pre svega u sektoru za hemiju, petrohemiju, skladištenje opasnih supstanci i preradu metala.

S obzirom da je na nivou Evropske unije 1. juna 2015. godine stupila na snagu Direktiva 2012/18/EU Evropskog parlamenta i Saveta od 4. jula 2012. godine o kontroli opasnosti od velikog udesa koji uključuje opasne supstance, o izmeni i naknadnom stavljanju van snage Direktive Saveta 96/82/EZ (u daljem tekstu: Seveso III direktiva koja je u potpunosti zamenila Seveso II direktivu, formalni razlozi za donošenje predloženog zakona nalaze se u dokumentima Republike Srbije koji određuju transpoziciju pravnih akata Evropske unije u nacionalni pravni sistem u procesu uključivanja Evropskoj uniji. Tako je u Nacionalnom programu za usvajanje pravnih tekovina Evropske unije (treća revizija, februar 2018.) utvrđeno da će Seveso III direktiva biti prenesena u pravni sistem Republike Srbije usvajanjem posebnog Zakona o kontroli opasnosti od velikih udesa koji uključuju opasne supstance, kao i podzakonskih akata.

Seveso III direktiva utvrđuju pravila za prevenciju velikih udesa koji uključuju opasne supstance i ograničavanje njihovih posledica po zdravlje ljudi i životnu sredinu sa ciljem obezbeđivanja visokog nivoa zaštite na dosledan i efektivan način.

Delimično prenošenje odredbi Seveso II direktive u Zakon o zaštiti životne sredine i njihova primena u Republici Srbiji doprinela je boljem nivou zaštite od hemijskih udesa, međutim potrebno je dalje usklađivanje domaćih propisa sa Seveso III direktivom i uređivanje ove oblasti, kako bi se dodatno ojačao nivo zaštite zdravlja ljudi i životne sredine, naročito u pogledu prevencije velikih udesa i doprinelo poboljšanju industrijske bezbednosti u Republici Srbiji, a što će se postići donošenjem Zakona o kontroli opasnosti od velikih udesa koji uključuju opasne supstance.

Industrijska postrojenja i obavljanje aktivnosti u proizvodnji i skladištenju opasnih materija, imaju značajan udeo u zagađivanju životne sredine. Samim tim, veliki deo politike i prava na nivou međunarodne zajednice u oblasti životne sredine orijentisan je na primenu različitih mera u odnosu na izvore emisija zagađujućih materija poreklom iz industrije, naročito kada su u pitanju upravljanje opasnim hemikalijama i bezbednost industrijskih postrojenja.

Veliki udesi dešavaju se širom sveta, ostavljajući iza sebe velike i razarajuće posledice, kako za ljude, tako i za životnu sredinu. Pored toga njihov uticaj može da se proširi izvan granica država. Samo neki od primera velikih udesa koji su se dogodili u svetu su udesi u Sevesu (Italija), Bopalu (Indija), Tuluzu (Francuska), Baja-Mare (Rumunija) Baunsfildu (Velika Britanija) i kao jedan od poslednjih sa razmerama katastrofe udes u luci u Bejrutu (Liban). S obzirom na sve veću globalnu pretnju od elementarnih nepogoda i drugih nesreća, hemijski udesi mogu biti posledica i deo scenarija u slučaju poplava, zemljotresa i drugih prirodnih nepogoda, ali i terorizma itd. Analizom i detaljnim istragama nakon udesa, potvrđeno je da udesi koji su se dešavali u prošlosti predstavljaju niz događaja koji nastaju kao posledica propusta, i to tehničkih, organizacionih i grešaka menadžmenta, a ne jedan, sam za sebe događaj.

Prilikom razmatranja scenarija mogućih udesa sa opasnim hemikalijama, posebnu specifičnost predstavljaju svojstva opasnih hemikalija, koja moraju biti uzeta u obzir i razmatrati se prilikom izrade i izbora scenarija, jer sam tok događaja i mogući efekti udesa prevashodno zavise od količina opasnih hemikalija i klase opasnosti u koju su klasifikovane, na osnovu toga da li predstavljaju fizičku opasnost (na osnovu fizičkih i hemijskih svojstava), opasnost po zdravlje ljudi (na osnovu svojstava koja utiču na život i zdravlje ljudi) i opasnost po životnu sredinu (na osnovu svojstava koja utiču na životnu sredinu).

Moguće posledice velikih udesa koji uključuju opasne supstance po život i zdravlje ljudi, kvalitet životne sredine i materijalna i prirodna dobra su imperativ koji stručnjaci iz raznih oblasti moraju uvek imati pred sobom. Neophodno je sagledati štetu i posledice ovakvih udesa, koji mogu biti uzrok neposrednih direktnih posledica, na samom mestu udesa i u njegovoj blizini, ali i prouzrokovati dugoročne ili indirektne uticaje na zdravlje ljudi u slučaju oslobađanja toksičnih hemikalija, pri čemu one mogu kontaminirati vodu za piće i poljoprivredno zemljište. Na kraju, efikasnu prevenciju velikih udesa treba sagledati i kao opravdanu i mudru investiciju, jer su troškovi preduzimanja odgovarajućih mera prevencije udesa uvek manji od troškova njihovog otklanjanja, a posebno suočavanja sa posledicama udesa.

Uzimajući u obzir da nije moguće potpuno eliminisati rizik od velikog udesa na kompleksima u kojima se obavljaju aktivnosti sa opasnim supstancama, čak i sa najboljim sistemom prevencije, evidentno je da uvek postoji preostali rizik od nastanka velikog udesa. Zbog toga je važno planiranje odgovarajuće spremnosti za veliki udes u cilju efikasnog reagovanja u slučaju da se on dogodi i time ograničavanja i smanjivanja njegovih posledica, što predstavlja poslednju odbranu, nakon što su otkazale tehničke mere prevencije i/ili su se dogodile ljudske greške. Ne manje važno je i podizanje nivoa svesti stanovništva i adekvatno informisanje javnosti koja može biti pogođena efektima udesa o identifikovanim opasnostima i mogućim posledicama u slučaju udesa, kao i informacije o merama koje treba da primeni ugroženo stanovništvo i kako treba da se ponaša u slučaju udesa. Iz tog razloga, neophodno je da se ojačaju kapaciteti lokalnih samouprava na čijoj teritoriji se nalaze ovakva postrojenja, u cilju sprovođenja edukacije i obuke stanovništva iz oblasti zaštite i spasavanja u slučaju udesa sa opasnim supstancama, kao i u cilju izrade eksternih Planova zaštite od velikog udesa, na osnovu propisa kojima se uređuje smanjenje rizika od katastrofa i upravljanje vanrednim situacija.

Konvencijom Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu o prekograničnim efektima industrijskih udesa, utvrđene su mere u vezi sa sprečavanjem, spremnošću i reagovanjem na industrijske udese koji mogu prouzrokovati prekogranične efekte i predviđena je međunarodna saradnja u toj oblasti. Konvencija se unutar prava Evropske unije sprovodi Seveso III direktivom. Republika Srbija je postala Strana Konvencije nakon što je usvojen Zakon o potvrđivanju Konvencije o prekograničnim efektima industrijskih udesa (“Službeni glasnik RS - Međunarodni ugovori”, broj 42/09). Potvrđivanjem ove Konvencije Republika Srbija je pokazala spremnost na poštovanje vrednosti koje su definisane kao cilj i osnova ovog i drugih međunarodnih ugovora, i prihvatanjem Konvencije Republika Srbija se obavezala da preduzme mere sprečavanja, pripravnosti i odgovora na industrijske udese. Donošenje Zakona o kontroli opasnosti od velikih udesa koji uključuju opasne supstance doprineće sprovođenju i ispunjavanju zahteva Konvencije i na taj način doprineti unapređenju upravljanja životnom sredinom, jačanju otpornosti na katastrofe i industrijske bezbednosti.

U cilju unapređenja ove oblasti i potpunog usklađivanja nacionalnih sa međunarodnim propisima potrebno je pristupiti izradi novih propisa, uz istovremeno obezbeđivanje koordinisanog uključivanja u taj proces nadležnih organa na svim nivoima

Takođe, s obzirom na kompleksnost ove oblasti, za potpuno sprovođenje propisa potrebno je koordinisano učešće velikog broja nadležnih organa na nacionalnom nivou, njihova vertikalna koordinacija sa regionalnim i lokalnim organima, industrijom i javnošću, kao i bilateralna prekogranična saradnja sa susednim zemljama.

U daljem postupku unapređenja ove oblasti i usklađivanja sa pravnim tekovinama EU, posebno se mora voditi računa o podeli nadležnosti u Republici Srbiji, kako vertikalnoj, tako i horizontalnoj, posebno imajući u vidu širok spektar oblasti koju uređuje Seveso direktiva. Na ovaj način, kroz jasno definisane nadležnosti uspostavio bi se institucionalni okvir i stvorili uslovi za potpuno prenošenje i sprovođenje pravnog okvira EU iz ove oblasti i, što je i najvažnije, unapredio bi se nivo zaštite od velikih udesa koji uključuju opasne supstance u Republici Srbiji.

Sistem prevencije velikih udesa treba da doprinese poboljšanju industrijske bezbednosti u Republici Srbiji i da obezbedi da operateri kompleksa i nadležni organi, kako na nacionalnom, tako i na lokalnom nivou mogu da izvrše procenu rizika u oblasti velikih udesa na teritoriji Republike Srbije, zatim da Sektor za vanredne situacije MUP-a Republike Srbije raspolaže adekvatnim podacima za pripremu odgovora na mogući veliki udes, a lokalni organi vlasti neophodnim podacima za izradu eksternih Planova zaštite od velikog udesa, koji su sastavni deo Planova zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama.

Takođe, u cilju sprečavanja i smanjivanja posledica velikih udesa, podaci dobijeni na osnovu navedenih dokumenata treba da predstavljaju osnov u najranijoj fazi prostornog planiranja i izgradnje za određivanje lokacija za izgradnju, uzimajući u obzir rizik od velikog udesa ili pogoršanje njegovih posledica.

Zbog svega navedenog, postoji očigledna potreba da se unapredi postojeći pravni okvir koji uređuje oblast prevencije, spremnosti i odgovora na velike udese koji uključuju opasne supstance.

Zakon o kontroli opasnosti od velikih udesa koji uključuju opasne supstance ima za cilj: unapređenje sistema prevencije i ograničavanja posledica velikih udesa koji uključuju opasne supstance i obezbeđivanje visokog nivoa zaštite u Republici Srbiji; utvrđivanje mera neophodnih za prevenciju velikih udesa i ograničavanje njihovih posledica po zdravlje ljudi i životnu sredinu; obezbeđivanje upravljanja rizikom od velikog udesa preduzimanjem odgovarajućih mera prevencije na svim nivoima; uspostavljanje i primenu mera bezbednosti i mera za smanjenje rizika da bi se sprečili mogući udesi, smanjio rizik od nastanka udesa i, ako do njih ipak dođe, da bi se efekti sveli na najmanju meru, čime se omogućava obezbeđenje visokog nivoa zaštite; da obezbedi prevenciju velikih udesa i ograničavanja posledica tih udesa pri planiranju prostora; da obezbedi javnosti pristup informacijama o kompleksima, naročito licima koja mogu biti pogođena velikim udesom o merama koje treba preduzeti u tom slučaju.

III. OBJAŠNjENjE OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA I POJEDINAČNIH REŠENjA

Zakon o kontroli opasnosti od velikih udesa koji uključuju opasne supstance je još jedan od zakona koji je pripremljen u postupku usklađivanja domaće legislative sa propisima Evropske unije koji ovu oblast uređuju koherentno i celovito. Zakon je koncipiran tako da sadrži IX poglavlja:

I.          Opšte odredbe (čl. 1-5.)

Ovim odredbama definisan je predmet uređenja Zakona o kontroli opasnosti od velikih udesa koji uključuju opasne supstance. U osnovnim odredbama dato je i značenje pojedinih izraza upotrebljenih u Zakonu (član 3.). Definisan je obim primene (član 4.) i izuzeci od primene odredbi ovog zakona (član 5.).

II.         Nadležni organi (čl. 6-11.)

Članom 6. Zakona određeni su nadležni organi i utvrđene su nadležnosti za sprovođenje obaveza koje su propisane ovim zakonom. Ovim članom propisan je i zahtev za koordinaciju rada samih nadležnih organa i njihova obaveza da sarađuju i obezbede mehanizme za saradnju u oblasti prevencije velikih udesa, prostornog planiranja i smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama.

Članom 7. Zakona uređuje se postupanje nadležnih organa za izuzimanje od obaveze izrade eksternog Plana zaštite od velikog udesa i obaveza postupanja jedinice lokalne samouprave nakon velikog udesa.

Članom 8. Zakona uređuje se obaveza i postupak konsultacija nadležnih organa u cilju prevencije velikih udesa u toku prostornog planiranja.

Član 9. Zakona jasno definiše da se prevencija velikih udesa i ograničavanje njihovih posledica pri planiranju prostora vrši putem kontrole nad odabirom lokacija za izgradnju novih kompleksa, zatim kontrole nad promenama na postojećim kompleksima, kao i planiranjem novih razvoja prostora u blizini kompleksa. Da bi se pružila veća zaštita stambenih područja, površina javne namene i životne sredine, uključujući prirodna i osetljiva područja od posebnog značaja za zaštitu, potrebno je pri planiranju prostora ili drugim odgovarajućim politikama, obezbediti odgovarajuće bezbednosne udaljenosti između tih područja i kompleksa koji predstavljaju opasnost od velikog udesa i, kada je reč o postojećim kompleksima, ukoliko je potrebno, sprovesti dodatne tehničko-tehnološke mere, da bi se rizik za ljude i životnu sredinu zadržao na prihvatljivom nivou. Dovoljno informacija o rizicima i tehničke savete o tim rizicima treba uzeti u obzir prilikom donošenja odluka (član 9. Zakona). Ovaj član definiše i obavezu Ministarstva da izdaje uslove i mere prevencije velikih udesa i ograničavanja posledica tih udesa pri planiranju prostora, kao i obavezu operatera kompleksa da dostavi Ministarstvu dodatne informacije o kompleksu potrebne radi utvrđivanja tih uslova i mera, a dat je i osnov za propisivanje metodologije za utvrđivanje uslova i mera.

Član 10. Zakona odnosi se na učešće javnosti u donošenju odluka, kako bi se zainteresovanoj javnosti omogućilo da izrazi svoje mišljenje o određenim projektima koji se odnose na planiranje novih kompleksa, promene na postojećim kompleksima i planiranje novih razvoja prostora u blizini kompleksa, a donosiocu odluka da uzme u obzir mišljenja i razloge za zabrinutost koji se mogu odnositi na te odluke, čime se povećava odgovornost i transparentnost procesa donošenja odluka i doprinosi javnoj svesti o pitanjima u oblasti životne sredine i podršci donesenim odlukama. Ovim članom se utvrđuje i da se postupak učešća javnosti za navedene određene projekte sprovodi u skladu sa propisima kojima se uređuje procena uticaja na životnu sredinu. Član 10. uređuje i postupak učešća javnosti u izradi, izmeni ili pregledu planova i programa u vezi sa planiranjem novih kompleksa i planiranjem novih razvoja prostora u blizini kompleksa.

Član 11. Zakona odnosi se na prevenciju velikih udesa pri planiranju prostora u prekograničnom kontekstu i uređuje primenu čl. 9. i 10. za komplekse višeg reda sa mogućim prekograničnim efektima u slučaju velikih udesa pri planiranju prostora, pri čemu se mora obezbediti smanjenje rizika i smanjenje posledica od velikih udesa, kako na teritoriji Republike Srbije, tako i susedne države koja može biti pogođena efektima tih udesa. Takođe, članom 11. bliže se uređuju i preuzete obaveze u skladu sa Zakonom o potvrđivanju konvencije o prekograničnim efektima industrijskih udesa (“Službeni glasnik RS - Međunarodni ugovori”, broj 42/09).

III.        Obaveze operatera (čl. 12-18.)

 U članu 12. Zakona propisane su obaveze koje operateri kompleksa imaju u skladu sa Zakonom, a koje se bliže uređuju u narednim članovima.

Član 13. definiše obavezu operatera da za svaki kompleks izradi Obaveštenje, zatim podatke koje Obaveštenje treba da sadrži i rokove u kojima je operater dužan da Ministarstvu dostavi Obaveštenje. Takođe, dat je osnov za donošenje propisa kojim će se bliže urediti sadržina, forma i način dostavljanja Obaveštenja.

Član 14. Zakona odnosi se na Politiku prevencije velikog udesa, dokument u pisanoj formi koji je operater obavezan da izradi i da obezbedi njenu pravilnu primenu putem Sistema upravljanja bezbednošću. Od operatera se zahteva da svoju Politiku prevencije velikog udesa kreira tako da obezbedi visok nivo zaštite zdravlja ljudi i životne sredine, da bude srazmerna opasnostima od velikog udesa, da su u njoj definisani sveukupni ciljevi i principi delovanja operatera i propisana je obaveza definisanja uloge rukovodstva, stalnog unapređenja i obezbeđivanja visokog nivoa zaštite. Propisani su rokovi u kojima je operater dužan da Ministarstvu dostavi Politiku prevencije velikog udesa i poziva se na obavezu njenog preispitivanja i po potrebi ažuriranja.

Član 15. Zakona uvodi jasnu obavezu operatera da izradi i sprovodi Sistem upravljanja bezbednošću. Definisana je i obaveza dostavljanja Ministasrtvu Sistema upravljanja bezbednošću, kao i obaveza njegovog preispitivanja i po potrebi ažuriranja i to, pored usvojenog redovnog perioda preispitivanja, i prilikom svakog preispitivanja Politike prevencije velikog udesa. Takođe, dat je osnov za donošenje propisa kojim će se bliže definisati zahtevi i elementi Sistema upravljanja bezbednošću.

Članom 16. Zakona propisana je obaveza operatera da za kompleks višeg reda izradi i u određenim rokovima dostavi Ministarstvu Izveštaj o bezbednosti, kao i da Izveštaj o bezbednosti obavezno sadrži Politiku prevencije velikog udesa i Sistem upravljanja bezbednošću, a dat je i osnov za donošenje propisa kojim će se bliže propisati sadržina i metodologija Izveštaja o bezbednosti. Ovim članom definisani su zahtevi koje je operater dužan da ispuni, kako bi nadležnom organu dokazao: da se sprovode Politika prevencije velikog udesa i Sistem upravljanja bezbednošću; da je identifikovao opasnosti od velikog udesa i moguće scenarije velikog udesa, da su preduzete neophodne mere za prevenciju takvih udesa i ograničavanje njihovih posledica po zdravlje ljudi i životnu sredinu i da je rizik od velikog udesa prihvatljiv; da se vodilo računa o odgovarajućoj bezbednosti i pouzdanosti pri projektovanju, izgradnji, radu i održavanju svakog postrojenja, skladišta, opreme i infrastrukture povezane sa radom kompleksa, a koji su vezani za opasnosti od velikog udesa unutar kompleksa; da je izrađen interni Plan zaštite od velikog udesa, uključujući i dostavljanje informacija da bi se omogućila izrada eksternog Plana zaštite od velikog udesa; da je pružio dovoljno informacija, kako bi nadležni organ mogao da donese odluku o lokaciji novih aktivnosti, ili razvoju prostora u blizini postojećih kompleksa.

Član 17. Zakona odnosi se na planove zaštite od velikog udesa. Ovim članom se utvrđuje cilj izrade planova zaštite od velikog udesa i u tom smislu definišu sledeći ciljevi: smanjivanje posledica i ograničavanje štete po zdravlje ljudi, životnu sredinu i imovinu; primena neophodnih mera radi zaštite zdravlja ljudi i životne sredine od posledica velikog udesa; prenošenje neophodnih informacija javnosti i nadležnim službama područja u kom se kompleks nalazi i obezbeđivanje povraćaja u pređašnje stanje i čišćenja životne sredine nakon velikog udesa. Izvršena je podela na interne Planove zaštite od velikog udesa i eksterne Planove zaštite od velikog udesa i precizirano je da eksterne planove zaštite od velikog udesa, sa merama koje je potrebno preduzeti van kompleksa, izrađuju nadležni organi za sprovođenje propisa kojima se uređuje smanjenje rizika od katastrofa i upravljanje vanrednim situacijama.

Član 18. Zakona odnosi se na izradu i primenu internog Plana zaštite od velikog udesa. Ovim članom propisana je obaveza operatera da za kompleks višeg reda izradi interni Plan zaštite od velikog udesa, sa merama koje je potrebno preduzeti unutar kompleksa. Propisana je obaveza operatera da prilikom izrade internog Plana zaštite od velikog udesa konsultuje zaposlene na kompleksu, uključujući i odgovarajuće zaposlene podizvođače angažovane na duži rok, kao i odgovarajuće nadležne službe i organe jedinice lokalne samouprave na čijoj se administrativnoj teritoriji nalazi kompleks. U članu 18. Zakona propisana je obaveza operatera da bez odlaganja primeni interni Plan zaštite od velikog udesa, kada dođe do velikog udesa ili kada dođe do nekontrolisanog događaja za koji se zbog njegove prirode opravdano može očekivati da će dovesti do velikog udesa. Takođe, dat je osnov za donošenje propisa kojim će se bliže propisati sadržina i metodologija izrade internog Plana zaštite od velikog udesa.

IV.        Rad kompleksa (čl. 19-34.)

Članom 19. Zakona propisani su uslovi za rad kompleksa.

Kompleks može da radi na osnovu pravosnažnog rešenja o saglasnosti i pravosnažnog rešenja o izmeni rešenja o saglasnosti. Operater može da izvrši promene na kompleksu koje bi mogle da imaju značajne posledice za opasnost od velikog udesa ili bi mogle da dovedu do toga da kompleks nižeg reda postane kompleks višeg reda ili obrnuto (u skladu sa članom 29. stav 1. ovog zakona), samo ukoliko je usled planiranih promena, preispitao i ažurirao dokumenta i na njih ishodovao pravosnažno rešenje o izmeni rešenja o saglasnosti.

Operater je dužan da obustavi rad kompleksa najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema rešenja, ukoliko Ministarstvo rešenjem odbaci zahtev operatera za izdavanje saglasnosti, ili odbaci zahtev operatera za izdavanje rešenja o izmeni rešenja o saglasnosti, ili donese rešenje o prestanku važenja saglasnosti izuzev u slučaju potpunog prestanka rada kompleksa i demontaže kompleksa. U slučaju obustave rada operater je dužan da bezbedno ukloni opasne supstance sa lokacije kompleksa, u roku od 60 dana od dana prijema rešenja, osim u slučaju potpunog prestanka rada i demontaže kompleksa.

Ukoliko Ministarstvo rešenjem zabrani rad kompleksa ili dela kompleksa, ako se tokom kontrole kompleksa utvrde značajni nedostaci u merama koje operater preduzima (u skladu sa članom 33. Zakona) operater mora da obustavi rad kompleksa ili onog dela kompleksa kom je zabranjen rad, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema rešenja i da bezbedno ukloni opasne supstance, u roku od 60 dana od dana prijema rešenja.

Obustava rada kompleksa traje do donošenja pravosnažnog rešenja o saglasnosti, izuzev u slučaju potpunog prestanka rada kompleksa i demontaže kompleksa.

Kontrolu kompleksa sprovodi Ministarstvo u toku postupka izdavanja saglasnosti po zahtevima operatera i u toku inspekcijskih nadzora.

Članom 20. je uređeno podnošenje zahteva za izdavanje saglasnosti. Operater uz zahtev za izdavanje saglasnosti podnosi za kompleks nižeg reda Politiku prevencije velikog udesa, Sistem upravljanja bezbednošću i dokaze o njihovoj primeni, u vidu zapisa procedura Sistema upravljanja bezbednošću, a za kompleks višeg reda Izveštaj o bezbednosti i interni Plan zaštite od velikog udesa. Ovim članom propisana je i forma u kojoj se dostavljaju dokumenta.

Članom 21. propisano je da se za ocenu zahteva za izdavanje saglasnosti rešenjem ministra obrazuje posebna radna grupa - Tehnička komisija. Ministar propisuje sastav, zadatke i druga pitanja od značaja za rad Tehničke komisije. Sredstva za finansiranje rada Tehničke komisije obezbeđuju se u budžetu.

Članom 22. uređeno je postupanje Ministarstva nakon formiranja Tehničke komisije i dostavljanje dokumentacije na mišljenje Tehničkoj komisiji. U toku razmatranja zahteva, Ministarstvo po službenoj dužnosti pribavlja od drugih nadležnih organa podatke i dokumentaciju od značaja za primenu Zakona. Ministarstvo upućuje zahtev za dostavljanje podataka i dokumentacije u roku od 20 dana od dana prijema urednog zahteva, a nadležni organi su dužni da na zahtev odgovore u roku od 30 dana od dana prijema zahteva Ministarstva.

Članom 23. propisano je da na predlog tehničke komisije Ministarstvo može zahtevati od operatera da u određenom roku izvrši izmene i dopune dostavljenih dokumenata najviše dva puta, kao i da na zahtev operatera može biti odobren dodatni rok za izmene i dopune dostavljenih domumenata najviše dva puta.

Članom 24. propisano je da Ministarstvo rešenjem odbacuje zahtev operatera za izdavanje saglasnosti ukoliko Tehnička komisija utvrdi da je rizik od velikog udesa na kompleksu operatera, neprihvatljiv, ili utvrdi značajne nedostatke u merama prevencije velikog udesa i ograničavanja posledica tog udesa po ljude ili okolinu. Ministarstvo rešenjem odbacuje zahtev za izdavanje saglasnosti i ukoliko operater ne postupi po zahtevima za izmenama i dopunama dokumenata. Na rešenje o odbacivanju zahteva može se izjaviti žalba. Žalba ne zadržava izvršenje rešenja.

Članom 25. propisano je da Ministarstvo, na osnovu pozitivnog mišljenja Tehničke komisije, rešenjem izdaje saglasnost na Politiku prevencije velikog udesa i Sistem upravljanja bezbednošću za kompleks nižeg reda, a za kompleks višeg reda na Izveštaj o bezbednosti i interni Plan zaštite od velikog udesa. Ministarstvo saglasnošću potvrđuje da su dostavljena dokumenta izrađena u skladu sa ovim zakonom i da je operater u stanju da obezbedi njihovo sprovođenje. Na rešenje se može izjaviti žalba. Žalba ne zadržava izvršenje rešenja.

Članom 26. je propisano da je operater dužan da nakon dobijene saglasnosti preispita za kompleks višeg reda Izveštaj o bezbednosti, uključujući i Politiku prevencije velikog udesa i Sistem upravljanja bezbednošću, koji su sastavni deo Izveštaja o bezbednosti; za kompleks nižeg reda Politiku prevencije velikog udesa i Sistem upravljanja bezbednošću i, ako je potrebno, da ih ažurira: najmanje svake pete godine; ako ima nameru da promeni, ime i/ili poslovno ime i punu adresu kompleksa; ako se u kompleksu desio veliki udes, u roku od šest meseci od dana njegovog nastanka ili u bilo kom trenutku, samoinicijativno ili na zahtev

Ministarstva, kada je to opravdano zbog novih činjenica ili novih tehnoloških saznanja u oblasti bezbednosti, uključujuči saznanja koja su rezultat analize velikog udesa ili, koliko je to moguće, srećom izbegnutih velikih udesa, kao i napretka saznanja u vezi sa procenom opasnosti. Operater je dužan da nakon pribavljanja saglasnosti preispita i ažurira navedena dokumenta pre sprovođenja promena na kompleksu prema članu 29. stav 1. ovog zakona. Operater je dužan da Ministarstvu dostavi ažurirana dokumenta uz zahtev za izmenu saglasnosti, a kada su dokumenta preispitana, ali nisu ažurirana, operater je dužan da o tome bez odlaganja obavesti Ministarstvo u pisanoj formi.

Članom 27. propisana je obaveza operatera kompleksa višeg reda da nakon dobijene saglasnosti preispita i testira interni Plan zaštite od velikog udesa, u odgovarajućim vremenskim intervalima, koji nisu duži od tri godine, a gde je potrebno, isti ažurira i dostavi Ministarstvu, uz zahtev za izmenu saglasnosti. Operater je dužan da ažurira interni Plan zaštite od velikog udesa i dostavi Ministarstvu, uz zahtev za izmenu saglasnosti, svaki put kada ažurira Izveštaj o bezbednosti. Operater kompleksa višeg reda je dužan da prilikom preispitivanja internog Plana zaštite od velikog udesa uzme u obzir svaku promenu na kompleksu ili promenu u okviru nadležnih službi za zaštitu i spasavanje, službi za zdravstvenu zaštitu, za oblast u kojoj se nalazi kompleks i zavoda za javno zdravlje; sva relevantna nova tehnička saznanja i sva relevantna nova saznanja koja se odnose na odgovor na veliki udes. Kada je interni Plan zaštite od velikog udesa preispitan, ali nije ažuriran, operater je dužan da o tome bez odlaganja obavesti Ministarstvo u pisanoj formi.

Članom 28. propisana je obaveza podnošenja zahteva za izmenu saglasnosti. Operater je dužan da podnese zahtev za izmenu saglasnosti ako ažurira dokumenta, u skladu sa čl. 26. i 27. Zakona i ako ima nameru da izvrši promenu na kompleksu, u skladu sa članom 29. stav 1. Zakona. Operater uz zahtev za izmenu saglasnosti podnosi i ažurirana dokumenta. Ukoliko operater redovno ažurira interni Plan zaštite od velikog udesa, uz zahtev za izmenu saglasnosti podnosi samo interni Plan zaštite od velikog udesa.

Po zahtevu operatera za izmenu saglasnosti, Ministarstvo sprovodi postupak prema postupku za izdavanje saglasnosti propisanim Zakonom i izdaje rešenje o izmeni saglasnosti. Na rešenje se može izjaviti žalba. Žalba ne zadržava izvršenje rešenja.

Članom 29. propisana je obaveza operatera da unapred dostavi Ministarstvu informacije o promenama koje bi mogle da imaju značajne posledice za opasnost od velikog udesa, ili bi mogle da dovedu do toga da kompleks nižeg reda postane kompleks višeg reda ili obrnuto, i to o: bilo kojoj izmeni informacija u popisu opasnih supstanci, uključujući i o značajnom povećanju ili smanjenju količine opasne supstance, značajnoj promeni prirode ili fizičkog oblika opasne supstance; značajnoj promeni procesa u kojima se opasna supstanca koristi i svakoj izmeni kompleksa ili postrojenja ili skladišta. Operater je dužan da unapred dostavi Ministarstvu informacije i o trajnom prestanku rada kompleksa ili demontaži kompleksa ili svakoj izmeni informacija o kompleksu i operateru kompleksa (naziv i puna adresa kompleksa, ime i/ili poslovno ime operatera, mesto i puna adresa sedišta operatera i ime, prezime i funkcija osobe koja je odgovorna za kompleks). Informacije operater dostavlja u formi Obaveštenja. Ako operater kompleksa ima nameru da smanji kapacitet za proizvodnju, promet i skladištenje opasnih supstanci, ili izmeni popis opasnih supstanci na kompleksu tako da ne ispunjava uslove za dalju primenu ovog zakona i čime prestaje da bude kompleks, Obaveštenje mora da sadrži i podatke o planiranim merama za bezbednu izmenu rada kompleksa uključujući i rokove za sprovođenje istih.

Članom 29. uređeno je i postupanje nadležne inspekcije, na osnovu Obaveštenja, koja vrši vanredni inspekcijski nadzor kompleksa, priprema zapisnik o sprovedenim merama i dostavlja ga Ministarstvu. Ako nadležna inspekcija nakon vanrednog inspekcijskog nadzora utvrdi da su planirane mere navedene u Obaveštenju sprovedene, Ministarstvo izdaje Rešenje o prestanku važenja saglasnosti. Kompleks prestaje da bude kompleks datumom pravosnažnosti Rešenja o prestanku važenja saglasnosti.

Na rešenje se može izjaviti žalba. Žalba ne zadržava izvršenje rešenja.

Članom 30. je propisano da ukoliko operater kompleksa drugom pravnom licu ili preduzetniku da u najam kompleks ili deo kompleksa, dužan je da dostavi Obaveštenje o nastaloj promeni u roku od 15 dana od nastanka te promene. Drugo pravno lice ili preduzetnik je obavezno da u svemu postupa u skladu sa usvojenom Politikom prevencije velikog udesa i Sistemom upravljanja bezbednošću operatera, te da obezbedi primenu svih mera koje je operater predvideo u dokumentima na koje je dobio saglasnost Ministarstva, na kompleksu ili delu kompleksa koji je to drugo pravno lice ili preduzetnik preuzelo u najam. Nadležna inspekcija, na osnovu Obaveštenja, vrši vanredni inspekcijski nadzor kompleksa, priprema zapisnik o stanju na kompleksu i dostavlja ga Ministarstvu u roku od 20 dana od dana prijema tog Obaveštenja. Ukoliko nadležna inspekcija utvrdi da drugo pravno lice ili preduzetnik ne postupa u skladu sa usvojenom Politikom prevencije velikog udesa i Sistemom upravljanja bezbednošću operatera i da nije obezbedio primenu svih mera koje je operater predvideo u dokumentima na koje je dobio saglasnost Ministarstva, Ministarstvo izdaje Rešenje o prestanku važenja saglasnosti. Na rešenje se može izjaviti žalba. Žalba ne zadržava izvršenje rešenja.

Član 31. uređuje obaveze operatera kompleksa i stečajnog upravnika, u slučaju kada je nad operaterom kompleksa pokrenut stečajni postupak. Propisano je da u tom slučaju sva prava i obaveze operatera kompleksa prelaze na stečajnog upravnika, kao i da je stečajni upravnik dužan da u roku od 15 dana od preuzimanja dužnosti stečajnog upravnika kod operatera, za svaki kompleks u vlasništvu operatera, dostavi Obaveštenje o nastaloj promeni.

Stečajni upravnik je dužan da u potpunosti postupa u skladu sa Politikom prevencije velikog udesa i Sistemom upravljanja bezbednošću operatera, te da obezbedi primenu svih mera koje je operater predvideo u dokumentima na koje je dobio saglasnost Ministarstva. Nadležna inspekcija, na osnovu Obaveštenja, vrši vanredni inspekcijski nadzor kompleksa, priprema zapisnik o stanju na kompleksu i dostavlja ga Ministarstvu u roku od 20 dana od dana prijema tog Obaveštenja. Ukoliko nadležna inspekcija utvrdi da stečajni upravnik ne postupa u skladu sa Politikom prevencije velikog udesa i Sistemom upravljanja bezbednošću operatera i da nije obezbedio primenu svih mera koje je operater predvideo u dokumentima, Ministarstvo izdaje Rešenje o prestanku važenja saglasnosti. Na rešenje se može izjaviti žalba. Žalba ne zadržava izvršenje rešenja.

Članom 32. se preciznije uređuje obaveza operatera da Ministarstvu i nadležnoj inspekciji dostavi Obaveštenje o nameri da trajno prestane sa radom kompleksa, u skladu sa članom 29. stav 2 tačka 1). U tom slučaju operater mora da planira bezbednu demontažu kompleksa, uključujući i bezbedno uklanjanje svih opasnih supstanci sa lokacije kompleksa i predvidi rok za te aktivnosti, osim u slučaju kompleksa iz člana 4. stav 2. tač. 1) i 4) Zakona. U Obaveštenju operater mora da navede podatke o merama koje planira da izvede za bezbednu obustavu rada, demontažu kompleksa i bezbedno uklanjanje svih opasnih supstanci sa lokacije kompleksa.

Nadležna inspekcija na osnovu dostavljenog Obaveštenja vrši vanredni inspekcijski nadzor kompleksa, priprema zapisnik o planiranim merama i merama koje su već sprovedene na kompleksu i dostavlja ga Ministarstvu u roku od 30 dana od dana prijema Obaveštenja. U roku od 15 dana od datuma isteka roka koji je operater odredio za demontažu kompleksa i bezbedno uklanjanje opasnih supstanci, inspekcija vrši ponovni vanredni nadzor radi praćenja ispunjenja mera koje je operater predvideo i praćenja uklanjanja opasnih supstanci sa lokacije kompleksa. Ako inspekcija nakon vanrednih inspekcijskih nadzora utvrdi da su predviđene mere operatera izvedene, da su sve opasne supstance uklonjenje sa kompleksa, te da je izvršena bezbedna demontaža kompleksa, dostavlja Ministarstvu zapisnik o sprovedenim merama sa potvrdom uklanjanja opasnih supstanci sa lokacije kompleksa, na osnovu koga Ministarstvo izdaje Rešenje o prestanku važenja saglasnosti. Kompleks prestaje da bude kompleks datumom pravosnažnosti rešenja. Na rešenje se može izjaviti žalba. Žalba ne zadržava izvršenje rešenja.

Članom 33. je propisano da Ministarstvo rešenjem zabranjuje početak rada ili rad, kompleksa ili postrojenja ili skladišta, ili bilo kog njihovog dela, ukoliko se tokom kontrole kompleksa utvrde značajni nedostaci u merama koje operater preduzima za prevenciju velikih udesa i ograničavanje njihovih posledica po zdravlje ljudi ili životnu sredinu. Na rešenje se može izjaviti žalba. Žalba ne zadržava izvršenje rešenja.

Članom 34. propisana je obaveza Ministarstva da identifikuje sve domino grupe kompleksa, tj. komplekse nižeg reda i komplekse višeg reda sa mogućim domino efektima, kao i da dostavi informacije svakom od operatera kompleksa u toj grupi o imenu i/ili poslovnom imenu operatera i punoj adresi svakog od kompleksa u okviru te grupe, a ukoliko poseduje dodatne informacije, iste stavi na raspolaganje svakom operateru kompleksa u domino grupi.

Propisana je i obaveza operatera da na zahtev Ministarstva dostavi dodatne informacije, neophodne za identifikaciju domino grupa. Po prijemu informacija svaki operater iz domino grupe dužan je da sarađuje sa operaterima svakog kompleksa u okviru domino grupe: u uspostavljanju procedura za međusobnu razmenu informacija kako bi im se omogućilo da uzmu u obzir prirodu i obim opasnosti od velikog udesa u slučaju izrade ili preispitivanja ili ažuriranja dokumenata koje operateri kompleksa imaju obavezu da izrade u skladu sa Zakonom; u informisanju susednih lokacija na koje se ne primenjuju odredbe ovog zakona, o njihovoj blizini domino grupi; u pripremi informacija koje operater ima obavezu da dostavi svim licima koja mogu biti pogođena efektima velikog udesa i svim objektima i zonama javne namene, uključujući i škole i bolnice; u dostavljanju informacija od značaja nadležnom organu za izradu eksternog plana zaštite od velikog udesa.

V.         Informisanje (čl. 35-38.)

Članom 35. je uređeno informisanje javnosti. Ministarstvo ima obavezu da vodi Registar kompleksa, koji je dostupan i u elektronskoj formi, na internet stranici Ministarstva. Registar kompleksa se vodi na osnovu dokumenata na koje su operateri ishodovali Rešenje o saglasnosti ili Rešenje o izmeni saglasnosti.

Registar kompleksa sadrži sledeće informacije o kompleksima i nižeg i višeg reda: naziv operatera, naziv kompleksa i adresu lokacije kompleksa; potvrdu da se odredbe Zakona primenjuju na kompleks i da je operater dostavio Ministarstvu dokumenta zahtevana u skladu sa Zakonom; kratak opis delatnosti kompleksa (obrazloženje, jednostavnim izrazima, o aktivnosti ili aktivnostima koje se obavljaju na kompleksu); uobičajeni (trivijalni) naziv, ili hemijski naziv (generičko ime), ili klasifikacija opasnosti odgovarajućih opasnih supstanci prisutnih na kompleksu, koje bi mogle biti uzrok velikog udesa, sa naznakom njihovih glavnih opasnih karakteristika, jednostavnim izrazima; opšte informacije o tome kako će zainteresovana javnost biti upozorena, ako je potrebno, i adekvatne informacije o odgovarajućem ponašanju u slučaju velikog udesa ili upućivanje o tome gde su te informacije elektronski dostupne; datum poslednje posete lokaciji na osnovu programa redovnih inspekcijskih nadzora, ili upućivanje o tome gde su te informacije elektronski dostupne, ili gde se, na zahtev, u skladu sa zakonom kojim se uređuje pristup informacijama od javnog značaja, mogu naći detaljnije informacije o inspekcijskom nadzoru i planu inspekcije; detalji o tome gde se mogu dobiti detaljnije relevantne informacije, u skladu sa zakonom kojim se uređuje pristup informacijama od javnog značaja.

Za komplekse višeg reda, Registar kompleksa sadrži i sledeće informacije: opšte informacije koje se odnose na prirodu opasnosti od velikog udesa, uključujući njihove moguće posledice po ljudsko zdravlje i životnu sredinu, kratak opis glavnih scenarija velikog udesa i predviđenih mera odgovora na te udese; potvrda da je od operatera zahtevano da se konsultuje sa nadležnim službama za zaštitu i spasavanje (vatrogasno-spasilačke jedinice), službe za zdravstvenu zaštitu, zavode za javno zdravlje i organ jedinice lokalne samouprave na čijoj se teritoriji kompleks nalazi, radi postupanja u velikom udesu i svođenja njegovih efekata na minimum; odgovarajuće informacije iz eksternog Plana zaštite od velikog udesa, a u vezi sa postupanjem sa bilo kojim efektima velikog udesa izvan kompleksa, uključujući obavezno preporuke o sarađivanju u skladu sa uputstvima ili zahtevima hitnih službi za vreme udesa ili upućivanje o tome gde su te informacije elektronski dostupne; gde je primenljivo, informacija o tome da li se kompleks nalazi u blizini teritorije druge države, sa mogućnošću nastanka velikog udesa sa prekograničnim efektima prema Zakonu o potvrđivanju Konvencije o prekograničnim efektima industrijskih udesa (“Službeni glasnik RS - Međunarodni ugovori”, broj 42/09).

Ministarstvo ima obavezu da redovno ažurira Registar kompleksa. Dat je osnov za donošenje propisa kojim će se bliže propisati forma i način vođenja Registra kompleksa.

Članom 36. propisana je obaveza operatera kompleksa višeg reda da informacije o svom kompleksu, iz Registra kompleksa, na svakih pet godina, ili nakon ažuriranja istih, dostavi svim licima koja mogu biti pogođena efektima velikog udesa, u najprikladnijoj formi za ta lica, a bez potrebe da ih ta lica zahtevaju. Operater kompleksa višeg reda je dužan da informacije iz Registra kompleksa dostavi i svim objektima i zonama javne namene, uključujući i škole i bolnice, kao i svim susednim kompleksima, ukoliko se radi o kompleksima domino grupe.

Član 37. uređuje pristup informacijama i ograničavanje pristupa informacijama, u skladu sa zakonom kojim se uređuje slobodan pristup informacijama od javnog značaja. Ministarstvo je dužno da obezbedi da na zahtev javnosti bude dostupan i Izveštaj o bezbednosti i popis opasnih supstanci. Iz razloga koji su propisani zakonom kojim se uređuje slobodan pristup informacijama od javnog značaja, Ministarstvo može samostalno ili na zahtev operatera kompleksa odlučiti da se određeni delovi Izveštaja o bezbednosti i popisa opasnih supstanci ne objavljuju, a u tom slučaju operater je dužan da na zahtev Ministarstva u određenom roku dostavi izmenjen Izveštaj o bezbednosti ili popis opasnih supstanci bez određenih delova. Izmenjeni Izveštaj o bezbednosti treba da bude u obliku sažetka bez tehničkih podataka i da uključuje, najmanje opšte informacije o opasnostima od velikog udesa i o mogućim efektima po zdravlje ljudi i životnu sredinu u slučaju velikog udesa.

Član 38. propisuje obavezu Ministarstva da utvrđuje i vodi evidenciju o kompleksima višeg reda čije aktivnosti mogu izazvati veliki udes sa prekograničnim efektima. Ovim članom propisano je da Ministarstvo o takvim kompleksima obaveštava i stupa u konsultacije sa nadležnim organom susedne države, koja bi mogla biti pogođena efektima velikog udesa u skladu sa odredbama Zakona o potvrđivanju konvencije o prekograničnim efektima industrijskih udesa (“Službeni glasnik RS - Međunarodni ugovori”, broj 42/2009). Obaveštenje o kompleksima višeg reda čije aktivnosti mogu izazvati veliki udes sa prekograničnim efektima sadrži informacije koje susedna država može uzeti u obzir prilikom pripremanja eksternih planova zaštite od velikog udesa, prostornog planiranja i informisanja javnosti.

Informacije dobijene od nadležnog organa susedne države, o kompleksu višeg reda čije aktivnosti mogu prouzrokovati veliki udes sa efektima na teritoriji Republike Srbije, Ministarstvo dostavlja organima nadležnim za uređivanje prostora u skladu sa članom 11. st. 3. i 4. ovog zakona i organima nadležnim za izradu eksternih Planova zaštite od velikog udesa, u skladu sa članom 17. stav 3. ovog zakona i propisima kojima se uređuje smanjenje rizika od katastrofa i upravljanje vanrednim situacijama. Obaveštavanje i stupanje u konsultacije sa nadležnim organom susedne države, koja bi mogla biti pogođena efektima velikog udesa se ne primenjuju kada se za kompleks višeg reda čije aktivnosti mogu izazvati veliki udes sa prekograničnim efektima sprovodi postupak procene uticaja projekta na životnu sredinu u skladu sa propisima kojima se uređuje procena uticaja projekata na životnu sredinu, kada ta procena uticaja uključuje prekogranične efekte velikih udesa i kada je analiza mogućih efekata velikih udesa izvršena u skladu sa ovim zakonom. Dat je osnov za donošenje propisa kojim će se bliže propisati sadržina i forma obaveštenja i postupak konsultacija.

VI.        Aktivnosti koje treba preduzeti nakon velikog desa (čl. 39-42.)

Članom 39. je propisano da je operater kompleksa dužan da nakon velikog udesa koji se dogodio na njegovom kompleksu, a koji ispunjava kriterijume u skladu sa posebnim propisom kojim se uređuju kriterijumi za obaveštavanje o velikom udesu, koristeći najprikladnija sredstva (može da koristi i elektronsku poštu),

Ministarstvu: dostavi informaciju o velikom udesu; čim postanu dostupne, dostavi informacije i podatke - o okolnostima velikog udesa, o uključenim opasnim supstancama, podatke za procenu efekata udesa po zdravlje ljudi, životnu sredinu i imovinu i o preduzetim hitnim merama. Pored toga, operater je dužan da nakon velikog udesa dostavi informacije o predviđenim merama za: ublažavanje srednjoročnih i dugoročnih posledica udesa i za prevenciju ponovnog nastanka takvog velikog udesa, kao i da ažurira dostavljene informacije, ako se na osnovu istrage koju izvrši operater utvrde dodatne činjenice zbog kojih se te informacije ili izvedeni zaključci menjaju.

Operater je dužan da zahtevane informacije i podatke dostavi čim je to izvodljivo, a najkasnije u roku od 24 časa od trenutka dešavanja velikog udesa, izuzev ažuriranih informacija, koje operater mora da dostavi u roku od 30 dana od okončanja istrage. Dat je osnov za donošenje propisa kojim će se bliže propisati kriterijumi za obaveštavanje o velikom udesu.

Članom 40. propisane su obaveze nadležnih organa nakon velikog udesa. Nakon velikog udesa, neophodno je da se: obezbedi da su preduzete sve potrebne hitne, srednjoročne i dugoročne mere, u svrhu ograničavanja i otklanjanja posledica velikog udesa; prikupljaju, putem inspekcije, istrage ili drugim odgovarajućim sredstvima, informacije koje su potrebne za potpunu analizu tehničkih, organizacionih i upravljačkih aspekata velikog udesa; preduzimaju odgovarajuće aktivnosti da bi se obezbedilo da operater preduzme sve neophodne mere remedijacije i daju preporuke o budućim preventivnim merama.

Predviđeno je da Vlada Republike Srbije Odlukom formira Radnu grupu za sprovođenje navedenih obaveza nadležnih organa, čiji sastav se uređuje shodno vrsti efekata velikog udesa i obimu njegovih posledica po ljude i životnu sredinu. Odlukom o formiranju Radne grupe će se bliže odrediti sastav i dužnosti Radne grupe.

Članom 41. je propisano izveštavanje Evropske komisije koje je usklađeno sa Seveso III direktivom. Ministarstvo je dužno da, čim je to izvodljivo, a najkasnije u roku od godinu dana od datuma velikog udesa, dostavi Evropskoj komisiji, kada je na teritoriji Republike Srbije nastao veliki udes koji ispunjava kriterijume u skladu sa posebnim propisom kojim se uređuju kriterijumi za obaveštavanje o velikom udesu, sledeće informacije: naziv i adresu organa nadležnog za dostavljanje izveštaja; datum, vreme i mesto udesa, uključujući puno ime operatera i adresu kompleksa u kojem se dogodio udes; kratak opis okolnosti udesa, uključujući opasne supstance koje su bile uključene i neposredne posledice po zdravlje ljudi i životnu sredinu; kratak opis hitnih mera koje su preduzete i neposrednih mera predostrožnosti koje su potrebne da bi se sprečilo ponavljanje udesa i rezultate analize udesa i date preporuke. Ministarstvo, pored navedenih informacija, Evropskoj komisiji dostavlja i nazive i adrese svih nadležnih organa i drugih tela koji bi mogli da imaju relevantne informacije o velikom udesu i koji mogu da posavetuju nadležne organe drugih država članica, koji moraju da intervenišu u slučaju takvog ili sličnog velikog udesa. Informacije se dostavljaju koristeći bazu podataka koju uspostavlja Evropska komisija.

Članom 42. uređuje se razmena informacija između Ministarstva i Evropske komisije o stečenom iskustvu na polju prevencije velikih udesa i ograničavanja njihovih posledica. Ove informacije naročito se odnose na funkcionisanje mera predviđenih Zakonom. Ministarstvo svake četvrte godine dostavlja Evropskoj komisiji izveštaj o sprovođenju ovog zakona. Ministarstvo dostavlja Evropskoj komisiji sledeće informacije: ime i/ili poslovno ime operatera i punu adresu svakog kompleksa; delatnost ili delatnosti kompleksa.

VII.       Nadzor (čl. 43-50.)

Članom 43. uređen je inspekcijski nadzor. Inspekcijski nadzor nad primenom odredaba Zakona i propisa donetih na osnovu njega vrši Ministarstvo, preko inspektora za zaštitu životne sredine (u daljem tekstu: inspektor) u okviru delokruga utvrđenog ovim zakonom.

Članom 44. uređen je sistem nadzora koji mora da bude srazmeran karakteristikama kompleksa nad kojim se vrši nadzor i ne zavisi od toga da li je operater dostavio Ministarstvu dokumenta zahtevana u skladu sa Zakonom. Trajanje i aktivnosti nadzora moraju biti adekvatno planirani kako bi se proverili svi sistemi koji su primenjeni na kompleksu, bez obzira da li se radi o sistemima tehničke, organizacione ili upravljačke prirode. Ovakav sistem nadzora treba da obezbedi: da operater može da dokaže da je preduzeo odgovarajuće mere prevencije velikog udesa, a shodno svim aktivnostima na kompleksu; da operater može da dokaže da je obezbedio odgovarajuća sredstva za ograničavanje posledica velikog udesa, kako na kompleksu, tako i van njega; da podaci i informacije prikazani u dostavljenim dokumentima, koja su zahtevana u skladu sa Zakonom adekvatno prikazuju uslove u kompleksu i da je operater obezbedio informisanje javnosti, u skladu sa Zakonom.

Članom 45. uređuje se planiranje inspekcijskog nadzora. Inspekcija izrađuje plan inspekcijskog nadzora, koji mora da obuhvati sve komplekse u onoj geografskoj oblasti na koju se inspekcijski plan odnosi, koji obavezno obuhvata: generalnu procenu relevantnih bezbednosnih pitanja; geografsku oblast koju inspekcijski plan obuhvata; listu kompleksa obuhvaćenih tim planom; listu domino grupa kompleksa; listu kompleksa kod kojih određeni spoljni rizici ili izvori opasnosti mogu povećati rizike ili posledice velikog udesa; postupke za redovan inspekcijski nadzor i program redovnog inspekcijskog nadzora; postupke za vanredne inspekcijske nadzore i odredbe za saradnju sa drugim nadležnim inspekcijama. Predviđena je i mogućnost zajedničkog inspekcijskog nadzora, sa inspekcijama drugih nadležnih organa, na istom kompleksu, gde je to moguće.

Inspektor je dužan da operateru dostavi zapisnik o redovnom, ili vanrednom ili kontrolnom inspekcijskom nadzoru, sa navedenim zaključcima nadzora, u skladu sa odredbama Zakona, u formi propisanoj Zakonom o inspekcijskom nadzoru, u roku od 15 dana od dana obavljanja nadzora. Ukoliko je potrebno, u roku ne dužem od 60 dana od dana dostavljanja zapisnika, inspektor rešenjem nalaže aktivnosti i mere koje operater mora da preduzme, u skladu sa odredbama Zakona i propisuje rok za postupanje operatera po tom rešenju.

Član 46. propisuje da inspekcija za sve komplekse izrađuje programe redovnog inspekcijskog nadzora, na osnovu planova inspekcijskog nadzora. Program redovnog inspekcijskog nadzora sadrži učestalost terenskog inspekcijskog nadzora za različite vrste kompleksa. Period između dva terenska inspekcijska nadzora ne sme biti duži od jedne godine za komplekse višeg reda i tri godine za komplekse nižeg reda, osim u slučaju kada je inspekcija izradila program redovnog inspekcijskog nadzora na osnovu sistemske procene opasnosti od velikog udesa na kompleksu.

Propisani su kriterijumi na osnovu kojih se vrši sistemska procena opasnosti od velikog udesa na kompleksu: na osnovu mogućeg uticaja kompleksa na zdravlje ljudi i životnu sredinu; na osnovu dokaza o usklađenosti sa zahtevima Zakona i na osnovu rezultata drugih inspekcijskih nadzora, od značaja za primenu Zakona, sprovedenih od strane drugih nadležnih organa, o ispunjenosti uslova i zahteva definisanih propisima iz oblasti: upravljanja hemikalijama i biocidnim proizvodima, zaštite od požara i eksplozija, opreme pod pritiskom, sredstava za ishranu bilja, bezbednosti i zdravlja na radu, i drugih, gde je primenljivo.

Članom 47. je propisano da se vanredni inspekcijski nadzor sprovodi u najkraćem mogućem roku, u svrhu istraživanja: ozbiljnih pritužbi, ili ozbiljnih udesa i srećom izbegnutih velikih udesa, koji povećavaju rizik od nastanka velikog udesa ili čiji dalji razvoj može da dovede do velikog udesa, ili neusklađenosti sa odredbama Zakona.

Kontrolni inspekcijski nadzor se sprovodi ukoliko se na kompleksu u toku redovnog ili vanrednog inspekcijskog nadzora utvrde neusaglašenosti sa Zakonom, u roku ne dužem od šest meseci od dana redovnog ili vanrednog inspekcijskog nadzora.

Članom 48. vrši se preciziranje prava i dužnosti inspektora na način da u vršenju inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo i dužnost da utvrđuje: da li je operater dostavio Ministarstvu informacije iz člana 9. stav 4. ovog zakona; da li je za kompleks višeg reda, operater dostavio organu nadležnom za smanjenje rizika od katastrofa i upravljanje vanrednim situacijama informacije potrebne za izradu eksternih planova zaštite od udesa u skladu sa članom 12. stav 6. tačka 9); da li operater postupa u skladu sa članom 12. stav 6. tačka 11) ovog zakona; da li je operater izradio i dostavio Ministarstvu Obaveštenje, u skladu sa članom 13. ovog zakona; da li su ispunjeni uslovi za rad kompleksa u skladu sa članom 19. ovog zakona; da li su dokumenta za koja je operater ishodovao Rešenje o saglasnosti ili Rešenje o izmeni saglasnosti, za kompleks, u skladu sa činjenicama na kompleksu operatera i u okolini kompleksa; da li operater na svom kompleksu postupa u svemu shodno dokumentima na koja je ishodovao Rešenje o saglasnosti ili Rešenje o izmeni saglasnosti; da li je operater na svom kompleksu preduzeo sve mere neophodne za prevenciju velikog udesa i ograničavanje njegovih posledica po zdravlje ljudi i životnu sredinu u skladu sa ovim zakonom; da li operater postupa u skladu sa članom 26. stav 4. ovog zakona; da li operater postupa u skladu sa članom 27. stav 4. ovog zakona; da li operater postupa u skladu sa članom 29. stav 2. ovog zakona; da li operater kompleksa postupa u skladu sa članom 29. stav 4. ovog zakona, u slučaju da ima nameru da smanji kapacitet za proizvodnju, promet i skladištenje opasnih supstanci, ili izmeni popis opasnih supstanci na kompleksu tako, da ne ispunjava uslove za dalju primenu ovog zakona; da li, u slučaju davanja u najam kompleksa ili dela kompleksa drugom pravnom licu, operater i to drugo pravno lice, postupaju u skladu sa odredbama člana 30. ovog zakona; da li u slučaju stečaja operatera kompleksa, stečajni upravnik postupa u skladu sa odredbama člana 31. ovog zakona; da li u slučaju potpunog prestanka rada kompleksa i demontaže kompleksa, operater postupa shodno odredbama člana 32. ovog zakona; da li operater postupa u skladu sa rešenjem Ministarstva iz člana 33. ovog zakona; da li je operater dostavio Ministarstvu informacije iz člana 34. stav 3. ovog zakona; da li operater kompleksa koji je deo domino grupe, postupa u skladu sa članom 34. stav 7. ovog zakona; da li operater kompleksa višeg reda postupa u skladu sa članom 36. ovog zakona; da li je operater kompleksa višeg reda Ministarstvu dostavio izmenjen Izveštaj o bezbednosti ili popis opasnih supstanci, u skladu sa članom 37. st. 3. i 4. ovog zakona; da li je, nakon velikog udesa, operater kompleksa postupio u skladu sa članom 39. ovog zakona; da li operater sprovodi druge propisane mere i uslove u skladu sa ovim zakonom.

Članom 49. vrši se preciziranje ovlašćenja inspektora na način da je u vršenju inspekcijskog nadzora inspektor ovlašćen da: naredi operateru da dostavi Ministarstvu informacije iz člana 9. stav 4. ovog zakona; naredi operateru kompleksa višeg reda da dostavi organu nadležnom za smanjenje rizika od katastrofa i upravljanje vanrednim situacijama informacije potrebne za izradu eksternih planova zaštite od udesa u skladu sa članom 12. stav 6. tačka 9); naredi operateru da postupa u skladu sa članom 12. stav 6. tačka 11) ovog zakona; naredi operateru da dostavi Obaveštenje, u skladu sa članom 13. ovog zakona; zabrani početak rada ili rad kompleksa, ukoliko nisu ispunjeni uslovi za rad kompleksa, u skladu sa članom 19. ovog zakona; zabrani početak rada ili rad kompleksa ili dela kompleksa i naredi operateru da ažurira dokumenta zahtevana ovim zakonom, shodno odredbama ovog zakona, i podnese zahtev za izmenu saglasnosti, shodno članu 28. ovog zakona, ukoliko utvrdi da dokumenta za koja je operater ishodovao Rešenje o saglasnosti ili Rešenje o izmeni saglasnosti, za odnosni kompleks, nisu u skladu sa činjenicama na kompleksu operatera i u okolini kompleksa; naredi operateru da preispita i, ako je potrebno, ažurira dokumenta propisana ovim zakonom, u skladu sa članom 26. stav 1. podtač. (2) i (4) i članom 27. stav 3. tač. 2) i 3) i podnese zahtev za izmenu saglasnosti, shodno članu 28. ovog zakona; naredi operateru da u određenom roku na svom kompleksu postupi u svemu shodno dokumentima na koja je ishodovao Rešenje o saglasnosti ili Rešenje o izmeni saglasnosti; ukoliko operater ne postupi po tački 8) ovog člana, zabrani početak rada ili rad kompleksa ili dela kompleksa; zabrani početak rada ili rad, kompleksa ili postrojenja ili skladišta, ili bilo kog dela kompleksa ili postrojenja ili skladišta, ukoliko se tokom inspekcijskog nadzora utvrde značajni nedostaci u merama koje operater preduzima za prevenciju velikih udesa i ograničavanje njihovih posledica po ljude ili okolinu; naredi operateru da postupa u skladu sa članom 26. stav 4. ovog zakona; naredi operateru da postupa u skladu sa članom 27. stav 4. ovog zakona; naredi operateru da postupa u skladu sa članom 29. stav 2. ovog zakona; naredi da operater kompleksa postupa u skladu sa članom 29. stav 4. ovog zakona, u slučaju da ima nameru da smanji kapacitet za proizvodnju, promet i skladištenje opasnih supstanci, ili izmeni popis opasnih supstanci na kompleksu tako, da ne ispunjava uslove za dalju primenu ovog zakona; naredi da, u slučaju davanja u najam kompleksa ili dela kompleksa drugom pravnom licu, operater i to drugo pravno lice, postupaju shodno odredbama člana 30. ovog zakona; naredi da, u slučaju stečaja operatera kompleksa, stečajni upravnik postupa u skladu sa odredbama člana 31. ovog zakona; naredi da, u slučaju potpunog prestanka rada kompleksa i demontaže kompleksa, operater postupa shodno odredbama člana 32. ovog zakona; naredi operateru da dostavi Ministarstvu informacije iz člana 34. stav 3. ovog zakona; naredi operateru kompleksa koji je deo domino grupe, da postupa u skladu sa članom 34. stav 7. ovog zakona; naredi operateru kompleksa višeg reda da postupi shodno članu 36. ovog zakona; naredi operateru kompleksa višeg reda da Ministarstvu dostavi izmenjen Izveštaj o bezbednosti ili popis opasnih supstanci, u skladu sa članom 37. st. 3 i 4. ovog zakona; naredi da, nakon velikog udesa, operater kompleksa postupi shodno članu 39. ovog zakona; naredi operateru bezbedno uklanjanje opasnih supstanci sa lokacije kompleksa ili dela kompleksa; naredi operateru preduzimanje odgovarajućih preventivnih i drugih mera zaštite od velikog udesa u skladu sa ovim zakonom; naredi operateru izvršenje drugih propisanih obaveza u određenom roku u skladu sa ovim zakonom.

Na rešenje inspektora iz stava 1. ovog člana može se izjaviti žalba nadležnom organu u roku od 15 dana od dana prijema rešenja. Žalba na rešenje inspektora ne odlaže njegovo izvršenje, a rešenje po žalbi je konačno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor.

Član 50. propisuje da ako u toku vršenja inspekcijskog nadzora inspektor oceni da su pored povrede ovog zakona povređeni i drugi zakoni i propisi kojima se uređuju pitanja od značaja za zaštitu od velikog udesa dužan je, pored preduzimanja mera za koje je ovlašćen, da obavesti drugi nadležni organ, kao i da drugi nadležni inspekcijski organ o preduzetim merama izveštava inspektora.

VIII.      Kaznene odredbe (čl. 51. i 52.)

U članu 51. propisane su novčane kazne za privredne prestupe operatera i odgovornog lica operatera.

U članu 52. propisane su novčane kazne za prekrašaje operatera iz člana 13, iz člana 9. stav 4, člana 26. stav 4, člana 27. stav 4, člana 29. stav 2, člana 29. stav 4, člana 32, člana 34. st. 3. i 7. i člana 39. Takođe, predviđeno je da će se za prekršaj novčanom kaznom kazniti operater ako ne omogući inspektoru obavljanje kontrole, odnosno ne postupi po rešenju inspektora. Predviđeno je i da će se za prethodno navedene prekršaje novčanom kaznom kazniti odgovorno lice operatera. Za prekršaj iz člana 30. kazniće se novčanom kaznom operater i drugo pravno lice. Takođe, predviđeno je i da će se za ovaj prekršaj novčanom kaznom kazniti odgovorno lice operatera i odgovorno lice drugog pravnog lica. Za prekršaj iz člana 31. novčanom kaznom će se kazniti stečajni upravnik. Novčanom kaznom kazniće se operater kompleksa višeg reda za prekršaj iz čl. 36. i 37. st. 3. i 4. i ako nije dostavio organu nadležnom za smanjenje rizika od katastrofa i upravljanje vanrednim situacijama informacije potrebne za izradu eksternih planova zaštite od udesa. Za prethodno navedene prekršaje kazniće se i odgovorno lice operatera kompleksa višeg reda.

IX.        Prelazne i završne odredbe (čl. 53-57.)

U čl. 53. i 54. uređena su pitanja koja se odnose na obaveze operatera za postojeće komplekse. Propisan je i rok kada Ministarstvo treba da Registar kompleksa iz člana 35. Zakona učini dostupanim javnosti.

U članu 55. definisani su rokovi za donošenje podzakonskih akata na osnovu Zakona.

Članom 56. predviđena je prelazna i završna odredba koja propisuje da danom primene ovog zakona prestaju da važe odredbe Poglavlja 3.2-Zaštita od hemijskog udesa i čl. 58. do 63. i člana 34. stav 1. tačka 2b) Zakona o zaštiti životne sredine (“Službeni glasnik RS”, br. 135/04, 36/09, 36/09 - dr. zakon, 72/09 - dr. zakon, 43/11- odluka US, 14/16, 76/18, 95/18 - dr. zakon i 95/18 - dr. zakon). Takođe, predviđeno je da prestaju da važe i odredbe koje se odnose na inspekcijski nadzor iz člana 110. tačka 14a), člana 111. tačke 20), 21), 21a), 22) i 23, člana 116. tačke 13), 14) i 15), člana 117. tačke 5), 6), 7) i 8), člana 117a. tačke 8), 9), 10), 11) i 12) i člana 120. tačka 10) Zakona o zaštiti životne sredine.

Članom 57. propisano je stupanje na snagu Zakona. Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srbije”, a primenjuje se po donošenju podzakonskih akata u skladu sa članom 55. stav 1. Zakona. Obaveze Republike Srbije prema Evropskoj uniji određene Zakonom stupaju na snagu na dan prijema Republike Srbije u Evropsku uniju.

Izvor: Vebsajt Ministarstva zaštite životne sredine, 10.12.2021.