Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

PRЕDLOG URЕDBЕ O PRЕVЕNTIVNIM MЕRAMA ZA BЕZBЕDAN I ZDRAV RAD ZA SPRЕČAVANJЕ I ŠIRЕNJЕ ZARAZNЕ BOLЕSTI COVID-19 IZAZVANЕ VIRUSOM SARS-COV-2: Mišljenje Zaštitnika građana na Predlog uredbe


Zaštitnik građana pozdravlja izradu Predloga uredbe o preventivnim merama za bezbedan i zdrav rad za sprečavanje i širenje zarazne bolesti COVID-19 izazvane virusom SARS-CoV-2, koji je Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja dostavilo na mišljenje. U Mišljenju koje je dostavio Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, Zaštitnik građana je dao svoje primedbe i sugestije na tekst Predloga uredbe.

U preambuli Predloga uredbe kao pravni osnov za donošenje predmetnog pravnog akta utvrđene su odredbe člana 7. Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu ("Sl. glasnik RS", br. 101/2005, 91/2015 i 113/2017 - dr. zakon) i člana 14. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti ("Sl. glasnik RS", br. 15/2016 i 68/2020). S obzirom da su preventivne mere za ostvarivanje bezbednosti i zdravlja na radu čije je propisivanje u nadležnosti ministra za rad sadržane u pomenutom članu Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu, a da Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti uređuje opšte, posebne i vanredne mere radi zaštite stanovništva od zaraznih bolesti u nadležnosti za to odgovarajućih subjekata, Zaštitnik građana ističe da Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti ne daje poseban pravni osnov za donošenje ovog pravnog akta.

Načelno dalje, u uvodnom delu Predloga uredbe, u čl. 1, 2. i 3., Zaštitnik građana skreće pažnju na upotrebu odnosno definisanje pojmova radno mesto i radna okolina, budući da se radi o pojmovima koji su definisani Zakonom o bezbednosti i zdravlju na radu i sugeriše da se u navedenim članovima izvrši dodatno usaglašavanje upotrebljenih pojmova, posebno imajući u vidu da Zakon o bezbednosti i zdravlju na radu pod pojmom "radno mesto" podrazumeva "prostor namenjen za obavljanje poslova kod poslodavca...",a da isti pojam u Predlogu uredbe označava "poslove koje zaposleni obavlja u radnoj OKOLINI...".

Član 4. Predloga uredbe ustanovljava obavezu poslodavca da donese Plan preventivnih mera. Kako u članu 3. Predloga uredbe pod naslovom Značenje pojedinih pojmova predlagač nije jasno opredelio pojam Plana preventivnih mera, Zaštitnik građana uočava izvesne nedoumice u pogledu prirode ovog dokumenta i njegove razlike u odnosu na akt o proceni rizika koji je poslodavac, saglasno Zakonu o bezbednosti i zdravlju na radu, dužan da donese, odnosno izmeni i dopuni u slučaju svake nove opasnosti i promene nivoa rizika u procesu rada (član 13. Zakona). Sa druge strane, u članu 6. Predloga uredbe navode se preventivne mere i aktivnosti za sprečavanje pojave zarazne bolesti. Shodno tome, a kako Zakon o bezbednosti i zdravlju na radu svakako nije predvideo donošenje Plana preventivnih mera, Zaštitnik građana ukazuje da je ovo obaveza koja poslodavcu nameće dodatne aktivnosti i troškove, jer se mere za sprečavanje i širenje zarazne bolesti predviđaju Predlogom uredbe i mogu se obuhvatiti aktom o proceni rizika umesto novim aktom pod nazivom Plan preventivnih mera.

Ukoliko pak dužnost donošenja Plana preventivnih mera bude propisana predloženom Uredbom, Zaštitnik građana sugeriše da u stavu 1. član 4. umesto tačke stoji zarez iza kojeg bi se dodalo: "posebno vodeći računa o svim faktorima u procesu rada na svakom radnom mestu koji mogu uzrokovati nastanak i širenje zarazne bolesti COVID 19 izazvane virusom SARS-COV-2." a u cilju sprečavanja ili smanjenja rizika od oboljevanja.

Takođe, Plan preventivnih mera u skladu sa članom 5. Predloga uredbe sadrži odredbu o zaduženju za sprovođenje i kontrolu sprovođenja preventivnih mera i aktivnosti, te s obzirom da se shodno članu 7. Predloga uredbe radi o licu koje je kod poslodavca određeno za bezbednost i zdravlje na radu, Zaštitnik građana ukazuje da lice zaduženo za bezbednost i zdravlje na radu svakodnevno prati i kontroliše primenu mera za bezbednost i zdravlje na radu kod poslodavca saglasno članu 40. stav 1. tačka 7) Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu, iz kojih razloga je odredbe člana 7. Predloga uredbe moguće brisati ili pak usaglasiti sa pomenutim odredbama Zakona.

U članu 6. stav 1. tačka 1) Predloga uredbe, Zaštitnik građana predlaže dopunu odredbe na način da se obezbede pisane instrukcije i uputstva o merama i postupcima za sprečavanje širenja zarazne bolesti koje se odnose kako na zaposlene, tako i na druga lica koja se zateknu u prostorijama poslodavca, a koje bi bile istaknute na vidnom mestu, s obzirom da lica koja dolaze u prostorije poslodavca mogu biti prenosioci zarazne bolesti.

Takođe povodom obaveza poslodavaca propisanih u članu 6. Predloga uredbe, mišljenje je Zaštitnika građana da odredbu stava 2. tačka 8) treba dopuniti preciziranjem da se preraspodela radnog vremena odnosno smenski rad vrši saglasno odredbama važećeg Zakona o radu.

Posle tačke 9) u članu 6. stav 2. Predloga uredbe, Zaštitnik građana predlaže dopunu Predloga uredbe novom tačkom kojom bi se predvidelo da lica koja se zateknu u prostorijama poslodavca koji rade sa građanima mogu boraviti samo u prostorijama koje su za ovo namenjene, dok je boravak u drugim prostorijama poslodavaca moguć samo uz saglasnost službenog lica.

S tim u vezi, Zaštitnik građana dodatno ističe da je celishodno dopuniti odredbu člana 6. stav 1. Predloga uredbe sadržanu u tački 9), tako da se ograničenje prisustva broja lica u prostorijama, uz poštovanje propisane distance i slobodnog prostora, odnosi kako na zaposlene kod poslodavca, tako i na lica koja se u tim prostorijama zateknu.

Konačno u vezi sa predloženim obavezama poslodavaca, Zaštitnik građana načelno ocenjuje da bi pojedine od obaveza tako usvojene, bile teško sprovodive za poslodavce manjeg obima poslovanja, kao što su preduzetnici ili druge pravne forme. Ovi poslodavci rizikuju novčane kazne u značajnim iznosima, jer će primera radi za vlasnika samostalne trgovinske radnje sa jednom izdvojenom jedinicom i sl. biti zahtevan posao da ispuni obavezu vezanu za izradu Plana preventivnih mera, zatim obezbeđivanje izolacione prostorije za zaposlenog kod kog su primećeni simptomi COVID 19, nabavka zaštitne opreme u dovoljnim količinama za svakodnevno obavljanje aktivnosti, imajući u vidu da je ista uglavnom za jednokratnu upotrebu i sl.

U vezi sa odredbama člana 8. Predloga uredbe kojima su propisani poslovi lica za bezbednost i zdravlje na radu, Zaštitnik građana predlaže da u tački 2) pisana uputstva i procedure koje priprema lice ovlašćeno za bezbednost i zdravlje na radu treba da sadrže i mere o uslovima ulaska i boravka drugih lica u prostorije poslodavaca jer mogu da predstavljaju potencijalni rizik od širenja zarazne bolesti; u tački 5) ovog člana predložena odredba odnosi se na zabranu dolaska na posao licima koja imaju blagi kašalj koja po mišljenju Zaštitnika građana može dovesti do zloupotrebe, jer razlog kašlja ne mora biti povezan sa pojavom zarazne bolesti COVID -19. Da li se radi o kašlju kao o zdravstvenom riziku ili ne, može proceniti samo stručno lice, te imajući u vidu da ovakva zabrana dovodi do posledica koje se odnose na odsustvo sa rada i naknadu zarade, postavlja se i pitanje odgovornosti za eventualnu štetu.

Član 8. stav 1. tačka 2) Predloga uredbe potrebno je uskladiti sa članom 6. stav 1. tačka 1), jer se koristi različita terminologija "pisana uputstva i procedure i "instrukcije i uputstva o merama i postupcima".

Član 9. Predloga uredbe ustanovljava nove obaveze za zaposlene od kojih su pojedine suvišne i nepotrebne u kontekstu preostalih preventivnih mera, kao što je slučaj sa obavezama iz stava 1. tač. 5) i 6). Kod obaveze propisane pod tačkom 8) potrebno je izvršiti terminološku ispravku i brisati reč "obavezno" jer u stavu 1. već stoji "zaposleni je obavezan da: ". Dakle, njegova obaveza proizlazi iz prvog stava člana 9. Predloga uredbe, a predmetna obaveza upoznavanja poslodavca o sumnji na postojanje simptoma zarazne bolesti za sebe, druge zaposlene ili članove porodice po mišljenju Zaštitnika građana je teško sprovodiva i može da dovede do zloupotreba. Zatim, ukazujemo na terminološku nepreciznost u tački 1) ovog člana, jer zaposleni ne sprovodi preventivne mere već poslodavac, a zaposleni ih može samo primeniti kao što je propisano odredbom člana 35. stav 1. Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu. Obaveza zaposlenog predviđena u tački 2), 9) i 10) predmetnog člana, već je predviđena članom 35. stav 1, 2. i 4. Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu. Dalje, tačka 11) navedenog člana već je ustanovljena članom 36. stav 1. Zakona, a tačka 12) je predviđena članom 36. stav 3. Zakona.

Odredbe člana 11., osim poslednjeg stava, sporne su i nejasne, te mogu voditi povredi prava zaposlenog lica. Da bi neko posumnjao u simptome gripa ili COVID-19, potrebno je da poseduje stručna znanja. Ovo posebno što npr. kašalj ili otežano disanje može biti simptom i drugih zdravstvenih tegoba odnosno ne mora nužno ukazivati na pojavu COVID 19. Zbog toga je vrlo opasna i kaznena odredba iz člana 14. stav 1. tačka 3) koja predviđa visoke kazne za poslodavca koji ne prijavi odgovarajuće simptome, a po pravilu nema posebna znanja da bi mogao da proceni postojanje simptoma zarazne bolesti. Konačno, odredbu stava 1. ovog člana kao takvu treba uskladiti sa članom 8. stav 1. tačka 5. Predloga uredbe, u delu koji se odnosi na pojavu simptoma zarazne bolesti kod zaposlenog.

Visina novčane kazne propisane u članu 15. Predloga uredbe za lice za bezbednost i zdravlje na radu se razlikuje od novčane kazne za ovo lice propisane Zakonom o bezbednosti i zdravlju na radu.

U članu 16. umesto "član 9. stav 1. tačka 1)" treba da glasi "član 9. stav 1. tačku 2)". Imajući u vidu primedbu koja se odnosi na član 9. Predloga uredbe, ukazujemo da je biće ovog kažnjivog dela u članu 16. Predloga uredbe već predviđeno članom 75. stav 1. tačka 1) Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu, s tim da je visina novčane kazne drugačije propisana i to u rasponu od 10.000 do 20.000 dinara.

Na osnovu svega iznetog, Zaštitnik građana podržava donošenje predmetnog podzakonskog akta od strane ministra nadležnog za rad, radi detaljnije razrade pojedinih odredbi Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu. Odredbe koje se uvode u pravni sistem treba da budu jasno i precizno definisane tako da ne stvaraju dileme i ne ostavljaju prostor za različita tumačenja u praksi. Takođe odredbe koje se propisuju treba da budu u skladu sa zakonom, da izvorno ne ustanovljavaju prava i obaveze građanima koje se, inače, uređuju zakonom, kao i da budu usaglašene međusobno i sa drugim odredbama u pravnom sistemu.

Izvor: Vebsajt Zaštitnik građana, 19.05.2020.
Naslov: Redakcija