Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

ZAKON O OZAKONJENJU OBJEKATA: Predviđeno je da započeti postupci ozakonjenja moraju da se završe do 2023. godine ili se u suprotnom izdaje rešenje da se zahtev za legalizaciju odbija


Mnogi vlasnici nekretnina podneli su zahtev za legalizaciju svojih objekata još pre nekoliko godina, ali već godinama čekaju na rešenja koja nikako ne stižu. Novi zakon o legalizaciji trebalo bi da omogući da se u što kraćem roku ozakone bespravno izgrađeni objekti, kojih je u Srbiji skoro 2 miliona, uz minimalnu cenu i jedan dokument.

Prema trenutno važećem Zakonu o ozakonjenju objekata ("Sl. glasnik RS", br. 96/2015, 83/2018 i 81/2020 - odluka US) iz 2015. godine, koji je delimično dopunjen 2018. godine, divlja gradnja je krivično delo i takav objekat mora da se ukloni, ali sudeći po stanju na terenu to je mrtvo slovo na papiru, jer su lokalne samouprave donele samo 7.640 rešenja o njihovom rušenju.

Posmatrajući dostupne informacije može se zaključiti da legalizacija u velikim centrima uglavnom stoji, jer je u Beogradu, Novom Sadu i Nišu legalizovano tek nekoliko procenata ukupno izgrađenih objekata. Po manjim gradovima u unutrašnjosti situacija je nešto bolja, iako daleko od zadovoljavajuće.

Zakonom o ozakonjenju objekata predviđeno je da svi objekti izgrađeni bez izdatog rešenja o građevinskoj dozvoli ili rešenja o odobrenju izvođenja radova posle 27. novembra 2015. godine, nisu predmet ozakonjenja u skladu sa odredbama Zakona i nadležni građevinski inspektor za te objekte donosi rešenje o rušenju.

S druge strane, objekti koji su u postupku legalizacije ne mogu biti prometovani – notari ne overavaju kupoprodajne ugovore do okončanja postupka, a rok za ozakonjenje je 2023. godina. Poslednjim izmenama i dopunama Zakona iz 2018. godine predviđeno je da započeti postupci ozakonjenja moraju da se završe u roku od pet godina, dakle do 2023. ili se u suprotnom izdaje rešenje da se zahtev za legalizaciju odbija.

Kako navode stručnjaci, pitanje legalizacije nekretnina je vrhunska svetska tema – i politička i socijalno-ekonomska, baš kao i ekološka i urbanistička. Ovaj problem postoji na svim kontinentima, a više od 50 miliona stanovnika samo u Evropi živi u nelegalizovanim objektima. Reč je o složenom problemu i još uvek ne postoji jednoznačno rešenje.

Međunarodna zajednica intenzivno radi na rešavanju problema nelegalnih objekata i faze, odnosno koraci u ovom procesu su već definisani.

Počinje se od izrade i pripreme strategije legalizacije, zatim sledi priprema okvira za samu realizaciju procesa, nakon čega dolazi legalizacija i aktivnosti nakon nje. Sve te faze treba predvideti novim zakonom.

"U prvoj fazi se radi ozbiljna analiza i računaju svi troškovi i koristi, a priprema se i nacrt strateškog izveštaja. Druga faza trebalo bi da definiše područja i kategorije objekata, a zatim dolazi na red definisanje akcija, postupka upisa, kazni i naknada. Posle toga sledi sama legalizacija, od pripreme popisa nelegalnih objekata, koju je u našem slučaju RGZ već uradio, preko prikupljanja podataka i dokumentacije, pa do upisa nelegalnih objekata i sprovođenja eventualnih pravnih akcija", navode poznavaoci prilika u ovoj oblasti.

Na kraju sledi naplata, odnosno plaćanje legalizacije.

Kao rezultat celog procesa trebalo bi da dođe do revidiranja i unapređenja urbanističkih planova i regulative, unapređenja vodova infrastrukture, kao i sprečavanja nove nelegalne gradnje.

Anita Pešić, direktor oglasnog portala Nekretnine.rs, podseća da je od novembra 2018. godine stopirana prodaja nekretnina koje su u procesu legalizacije i notari ne overavaju takve ugovore.

"Dokle god se taj proces ne okonča, vlasnici takvih nekretnina su onemogućeni da ih prodaju. Definitivno bi ubrzanje donošenja rešenja o ozakonjenju stambenih objekata obogatilo trenutnu ponudu nekretnina, a što je raznovrsnija i veća ponuda, probudiće se i oni kupci koji čekaju i premišljaju se, pa će biti i više kupoprodaja nego što ih ima trenutno. Svakako sa većom ponudom nekretnina nadamo se i stabilizaciji cena kvadrata", ocenjuje ona i dodaje da trenutno na tržištu nekretnina manjka stanova za prodaju, a posebno onih koji nisu novogradnja.

"Nisu svi u mogućnosti da kupuju novogradnju, prosečna porodica koja diže stambeni kredit gleda da se što manje kreditno zaduži. Različite su i potrebe ljudi: nekome znači svaki kvadrat više i isplativije mu je da kupi više kvadrata u starogradnji, pa da stan adaptira po svojim potrebama, a neko neće da ulaže u renoviranje kupljenog polovnog stana i želi da se useli u potpuno nov stambeni objekat. Trenutno ni jedne ni druge ponude nema dovoljno na tržištu", ističe Anita Pešić.

Izvor: Vebsajt Blic, 11.05.2021.
Naslov: Redakcija