Zastava Bosne i Hercegovine

Promene krajnjeg kupca električne energije - postupak i pravne posledice

Email Print


Napomena:
  • Ovaj stručni tekst se odnosi na propise koji važe na dan njegovog objavljivanja. Svi izneti stavovi su stručni stavovi, odnosno shvatanja autora teksta, koja se baziraju na tumačenju pozitivnopravnih normi, i ne predstavljaju obavezujuće instrukcije.
  • Ulaskom u DEMO verziju pravne baze Paragraf Lex, možete BESPLATNO pristupiti SVIM propisima Srbije i time možete utvrditi ažurnost ovog teksta.

Za razliku od posetilaca vebsajta koji mogu bez naknade pročitati odabrane stručne tekstove koji se odnose na pozitivne propise na dan objavljivanja teksta, pretplatnici na pravnu bazu Paragraf Lex, u bazi uvek imaju dostupne tekstove koji se odnose na prethodne, nevažeće verzije propisa kao i nove komentare i druge dokumente koji se odnose na važeće propise. Isključivo pretplatnici na pravnu bazu uvek imaju pristup i ažurnim dokumentima. Baza se ažurira na dnevnom nivou.

Izvor: prof. dr Zlatko Stefanović

Objavljeno: 11.09.2020.


Kod krajnjih kupaca električne energije nekada dolazi do promene koje utiču na njihove ugovorne odnose iz kojih izvlače pravo na kupovinu/korišćenje električne energije. Nekada je reč o prodaji objekta ili promeni vlasništva po drugom osnovu (poklon, nasleđivanje), ali i statusnim promenama, prinudnom izvršenju prodajom nepokretnosti, eksproprijaciji, zakupu i drugo. U takvim situacijama, po pravilu, se menja i korisnik/krajnji kupac električne energije, zbog čega treba rešiti odnos sa organizacijom/organizacijama koje se bave snabdevanjem električnom energijom. Zbog nerazumevanja odnosa ili zanemarivanja mogućih pravnih posledica, ustaljene prakse nevođenja računa o sopstvenim pravnim odnosima, očekivanja da je to dužnost nekog drugog i slično, u praksi nastaju neželjene situacije koje nekada znače i sporove koji se okončavaju pred sudom, snošenje troškova koji nisu bili nužni, ispunjenje obaveza koje nisu bile očekivane, gubitak vremena, neprijatnosti i slično. Ovaj tekst bavi se situacijama promene krajnjih kupaca električne energije, pravima i obavezama koje tim povodom nastaju i mogućim pravnim posledicama koje nastaju zbog neispunjenja obaveza.

Učesnici u odnosu povodom korišćenja električne energije

Prema članu 2. stav 1. tačka 31) Zakona o energetici (dalje: Zakon) krajnji kupac je lice koje kupuje električnu energiju za svoje potrebe. To može biti fizičko, a može biti i pravno lice, lice koje obavlja ili lice koje ne obavlja delatnost. Bitno je to da se električna energija kupuje za sopstvene potrebe, a ne radi dalje prodaje. Sopstvene potrebe mogu da podrazumevaju i korišćenje u proizvodnji – upotrebu električne energije za dobijanje proizvoda ili vršenje usluga.

Krajnji kupac je povodom kupovine električne energije u pravnom odnosu sa dva subjekta – sa operatorom distributivnog/prenosnog sistema i sa snabdevačem. Operator je dužan da upravlja električnom mrežom i omogući priključenje na mrežu kako onima koji se bave prodajom električne energije, tako i onima koji koriste električnu energiju. On ne prodaje i ne kupuje električnu energiju, već samo pruža tehničku uslugu funkcionisanja mreže. Snabdevač je prodavac električne energije. On može biti proizvođač koji prodaje električnu energiju, ali i subjekat koji je kupuje radi prodaje (kao i kod druge vrste robe).

Funkcije operatora distributivnog sistema i snabdevača (prodavca električne energije) su dugo vremena u našoj državi bile spojene u jednom subjektu. Međutim, usklađujući se sa međunarodnim standardima, a naročito sa propisima Evropske unije, došlo je do razdvajanja ovih funkcija tako da jedan subjekat ne može da bude operator distributivnog/prenosnog sistema i snabdevač, istovremeno. Funkcija operatora je da obezbedi da sistem prenosa električne energije funkcioniše uključujući i priključenje na električnu mrežu, a ne da prodaje električnu energiju. Koristeći taj sistem prenosa može postojati više snabdevača koji koriste isti sistem prenosa (električnu mrežu) i prodaju električnu energiju kojima za uslugu prenosa/distribucije električne energije operator naplaćuje naknadu. On je dužan da svim zainteresovanim snabdevačima omogući prodaju električne energije preko mreže kojom upravlja, pod uslovom da zadovoljavaju propisane uslove. Kada bi se jedan subjekat bavio i prenosom električne energije i prodajom, ne bi mu bilo u interesu da dozvoli da preko njegove mreže električnu energiju prodaje konkurencija i očekuje se da bi preduzimao razne mere u cilju isključenja konkurencije/otežanja njenog rada. Razume se, nije racionalno da konkurencija gradi paralelne mreže prenosa električne energije. Zbog toga je danas međunarodni standard da onaj ko se bavi prodajom električne energije ne može da se bavi i prenosom zbog sukoba interesa, odnosno očekivanog negativnog stava prema konkurenciji. Osim ovih subjekata, povodom korišćenja električne energije pojavljuju se i drugi, kao što su: proizvođač električne energije, snabdevač na veliko, operator prenosnog sistema električne energije i drugi.

Zbog ovog razdvajanja funkcija, krajni kupac se nalazi u pravnom odnosu sa dva subjekta – sa operatorom i sa snabdevačem. Sa operatorom ugovara priključenje na mrežu, a sa snabdevačem ugovara kupovinu električne energije. Sa operatorom krajnji kupac zaključuje ugovor o pristupanju sistemu, a sa snabdevačem, ugovor o snabdevanju električnom energijom.

Promena krajnjeg kupca električne energije

Kada se nakon zaključenja pomenutih ugovora promeni subjekat koji je krajnji kupac, potrebno je o tome obavestiti i operatora i snabdevača. Prava i obaveze učesnika ovog odnosa povodom promene subjekta koji je krajnji kupac uređeni su Uredbom o uslovima isporuke i snabdevanja električnom energijom (dalje: Uredba)–. Jedino u situaciji kada je krajnji kupac zaključio ugovor o potpunom snabdevanju, onda on ima obavezu da o promeni krajnjeg kupca obavesti samo snabdevača (ne i operatora), a snabdevač ima obavezu da o promeni obavesti operatora. Prema članu 2. stav 2. tačka 59) Zakona potpunim snabdevanjem smatra se prodaja električne energije kod koje količina električne energije za obračunski period nije utvrđena ugovorom o snabdevanju, već krajnji kupac ima pravo da odredi količinu, na osnovu ostvarene potrošnje na mestu primopredaje.

Osnovi za promene krajnjeg kupca

Promene subjekta koji je krajnji kupac mogu da nastupe po različitim osnovima. Bitno je da pravni sistem priznaje takvu mogućnost promene i pravno dejstvo promene na koje se krajnji kupac poziva. Operator/snabdevač je taj koji će da ceni da li su se stekli osnovi za promenu krajnjeg kupca, zavisno od osnova na koji se krajnji kupac poziva. Kada je reč o osnovima za promenu to mogu biti različiti ugovori koji su upravljeni na promenu prava svojine na nepokretnosti (prodaja, poklon, razmena i drugo). Ako se promeni vlasnik objekta za koji se isporučuje električna energija, mora se promeniti i krajnji kupac električne energije za taj objekat. Ako je osnov promene ugovor, bitno je da se on odnosi na nepokretnost u odnosu na koju se priključak na električnu mrežu smatra pripatkom te nepokretnosti (objekta). Ugovor mora biti zaključen u propisanoj formi, a to znači da je solemnizovan od strane nadležog javnog beležnika (notara). Za promenu krajnjeg kupca nije bitno da li je i ugovor o prometu nepokretnosti realizovan upisom prava svojine u katastar nepokretnosti, već da li je izvršena predaja objekta u državinu sticaoca, što može biti utvrđeno na različite načine (samim ugovorom, zapisnikom o primopredaji i drugo). Ovo stoga što se nekada ugovara da će se upis novog vlasnika izvršiti tek po isplati ukupne cene, a to može da traje i godinama. Za to vreme se objekat predaje u državinu kupcu i on ga koristi, a koristi i električnu energiju koju on treba da plaća, a ne prodavac.

Osim ugovora o prometu nepokretnosti, osnov za promenu mogu biti i drugi ugovori čije pravno dejstvo podrazumeva pravo korišćenja električne energije, odnosno postojećeg priključka, bez promene vlasnika objekta. Na primer, to može biti ugovor o zakupu. Ali to ne znači da svaki ugovor o zakupu mora da uzrokuje promenu krajnjeg kupca. Nije zabranjeno (ako je tako ugovoreno) da će zakupac izmirivati obaveze za električnu energiju na ime zakupodavca, tako da zakupni odnos ne mora nužno da znači i promenu krajnjeg kupca električne energije.

Moguće je i da je nepokretnost u javnoj svojini ustupljena na korišćenje nekom od subjekata koji mogu steći pravo korišćenja nepokretnosti u javnoj svojini. Pravo korišćenja je posebno stvarno pravo koje korisnika ovlašćuje da koristi stvar u javnoj svojini, a to znači i električnu energiju, i on može da ima status krajnjeg korisnika iz ugla snabdevanja električnom energijom. Za promenu krajnjeg korisnika potreban je akt o ustupanju prava korišćenja nepokretnosti u javnoj svojini i odgovarajući dokaz iz koga se može utvrditi da je ta nepokretnost predata u državinu korisnika. Kada je reč o ugovorima, moguće je da to bude i ugovor o lizingu nepokretnosti. Princip je isti – potreban je ugovor koji je zaključen u propisanoj formi i dokaz o predaji u državinu primaocu lizinga.

Nekada promena vlasnika objekta, a to znači i krajnjeg korisnika električne energije nastupa na osnovu akta nadležnog organa. To može biti npr. akt o eksproprijaciji ili sudska odluka o prinudnoj prodaji/dosuđenju nepokretnosti, rešenje o nasleđivanju i drugo. U ovakvim situacijama takođe je bitno da postoji osnov za promenu vlasnika objekta/krajnjeg korisnika i da je objekat ustupljen u državinu sticaoca. Slično je i u slučaju statusnih promena. Po osnovu statusne promene može doći do promene krajnjeg korisnika. Ako se, npr. privredno društvo podelilo na dva, jednom od njih će pripasti određeni objekat, a to znači promenu krajnjeg korisnika. Ovde je osnov statusna promena, a to znači da mora biti sprovedena promena kroz registar APR-a, kao i da je faktički sprovedena promenom držaoca objekta.

Verovatno bi lista svih promena koje mogu dovesti do promene krajnjeg korisnika električne energije bila vrlo duga, sa rizikom da, ipak, ne obuhvati sve mogućnosti. Zbog toga ni Uredba ne navodi taksativno sve promene, već samo exempli causa pominje one najčešće. Kao princip za promene može se postaviti pravilo da svaka promena koja dovodi do promene prava korišćenja električne energije može biti osnov za promenu krajnjeg kupca. Neophodno je da pravni sistem priznaje takav promet prava i da je do prometa došlo – da je realizovan prenos prava korišćenja električne energije. To je ono što operator treba da utvrdi. Ako operator odbija da prizna pravo na priključenje novom krajnjem kupcu, predviđena je odgovarajuća zaštita. Reč je o upravnom postupku. Drugostepeni organ u odnosu na operatora je Agencija za energetiku Republike Srbije kojoj se krajnji kupac može obratiti primenom pravila upravnog postupka. Međutim, član 54. stav 4. Zakona predviđa da to ne isključuje sudsku zaštitu i da se krajnji kupac u okviru opšte nadležnosti sudova može obratiti nadležnom sudu radi ostvarivanja prava, naknade štete i slično. Osim toga, član 207. navedenog zakona upućuje i na primenu Zakona o zaštiti potrošača.

Zahtev za promenu krajnjeg kupca

Promene krajnjeg kupca dešavaju se na zahtev ovlašćenog lica. Pre svega, aktuelni krajnji kupac ovlašćen je da zahteva promenu. Prema članu 62. Uredbe on je dužan da o promeni obavesti operatora i snabdevača u roku od 15 dana od dana nastupanja promene. Dan nastupanja promene je dan kada je faktički došlo do promene lica koje koristi električnu energiju na osnovu odgovarjućeg, pravno valjanog pravnog osnova. Rok od 15 dana nije prekluzivan rok. I ako bude propušten, to ne isključuje pravo krajnjeg kupca da o promeni obavesti operatora i snabdevača i kasnije.

Uz prijavu se podnosi odgovarajuća dokumentacija iz koje se može utvrditi da postoji pravni osnov za promenu krajnjeg kupca, kao i da je do promene došlo, odnosno da će promena izvesno nastupiti određenog dana. Ipak, nekada aktuelni krajnji kupac neće moći da obavesti operatora i snabdevača o promeni jer više ne postoji. Ako, npr. do promene dolazi zbog smrti krajnjeg kupca, razume se da prijavu neće moći da podnese dotadašnji krajnji kupac. Isto važi i u slučaju nekih statusnih promena, ako usled statusne promene krajnji kupac prestaje da postoji. To može da se desi i u stečajnom postupku, odnosno postupku likvidacije, ali i u nekim drugim slučajevima kada bi se očekivalo da krajnji kupac postoji, ali njega više nema, sticajem okolnosti (npr. prodavac je umro ubrzo posle zaključenja ugovora o prodaji nepokretnosti).

Zbog svega toga, Uredba (član 62. stav 6.) ne isključuje mogućnost da obaveštenje o promeni podnese i sticalac (budući krajnji kupac). Bitno je da obaveštenje bude podneto i da uz njega bude priložena odgovarajuća dokumentacija na osnovu koje može da se utvrdi postojanje valjanog pravnog osnova za promenu krajnjeg kupca. To praktično znači da obaveštenje mogu da podnesu i aktuelni krajnji kupac i budući, s tim što se očekuje da to učini aktuelni krajnji kupac koji bi trebalo da prvo razreši svoje odnose sa operatorom i snabdevačem da bi mogao na njegovo mesto da stupi novi krajnji kupac.

Povodom promene krajnjeg kupca bitne su dve okolnosti. Prvo, treba izvršiti promenu krajnjeg kupca i, drugo, treba utvrditi potrošnju električne energije da bi se znalo šta tereti za plaćanje dotadašnjeg krajnjeg kupca, a kolike će obaveze imati novi krajnji kupac. Za korišćenje električne energije to znači utvrđenje stanja brojila sa određenim datumom koji je bitan za promenu. Uredba (član 62. stav 3.) predviđa obavezu za operatora da očita brojilo u roku od tri dana od dana prijema obaveštenja o promeni krajnjeg kupca i podatke dostavi snabdevaču od koga krajnji korisnik kupuje električnu energiju. Zbog toga je u interesu aktuelnog krajnjeg kupca da obavesti operatera i snabdevača o promeni, kako bi se utvrdilo stanje brojila. Propuštanje obaveštavanja može da znači da će se do dana očitavanja brojila, za potrebe odnosa krajnjeg kupca i snabdevača, smatrati da je dotadašnji krajnji kupac utrošio električnu energiju koju je faktički trošio novi krajnji kupac.

U praksi, prethodni i novi krajnji kupac često saglasno konstatuju stanje brojila (npr. zapisnikom o primopredaji) i o stanju brojila obaveste operatora i snabdevača, što oni po pravilu prihvataju. Međutim, oni ne moraju da prihvate ono što su saglasno utvrdili prethodni i novi krajnji kupac jer je moguće da taj podatak nije tačan i da je stanje brojila netačno prikazano kako bi teret duga pao na novog (ili na prethodnog) krajnjeg kupca koji je možda insolventan i od koga se snabdevač neće moći da se naplati. Ako postoji sumnja u tačnost podataka o stanju brojila, operator je ovlašćen da sam izvrši očitavanje u navedenom roku od tri dana od prijema obaveštenja o promeni krajnjeg kupca i da se to stanje koje bude utvrdio smatra ispravnim podatkom.

Posledice propuštanja obaveštavanja operatora, odnosno snabdevača

Zbog kašnjenja sa obaveštavanjem dešava se da novi krajnji kupac započne korišćenje električne energije, a da se kao krajnji kupac još uvek vodi prethodnik. To iz ugla snabdevača znači da će on zahtevati plaćanje od krajnjeg kupca koji nije prijavio promenu, a to nije učinio ni novi krajnji kupac. Ovakav zahtev snabdevača je osnovan jer je prema Uredbi za njega bitno stanje koje je učitano na brojilu u roku od 3 dana od dana prijema obaveštenja o promeni krajnjeg kupca. Ako su prethodni i novi krajni kupac saglasni o stanju brojila, snabdevač to može da prihvati kao stanje, ali nije dužan da to učini. A ako prethodni i sadašnji krajnji kupac nisu saglasni o stanju brojila, onda operator i ne može da prihvati navode samo jednog od njih već je dužan da sam utvrdi stanje. Za odnos između operatora i snabdevača s jedne strane i krajnjeg kupca s druge, merodavno je ono stanje brojila koje je utvrdio operator, tako da kašnjenje sa obaveštavanjem o promeni krajnjeg kupca ide na štetu onoga koji je dotadašnji krajnji kupac. On je dužan da isplati naknadu za utrošenu električnu energiju i pripadajuće dažbine prema stanju brojila koje je utvrđeno (i kada je utvrđeno sa zakašnjenjem zbog propuštanja obaveštavanja operatora/snabdevača). To pokazuje da propuštanje roka koji je Uredbom propisan kao rok za prijavljivanje promene pogađa po pravilu dosadašnjeg krajnjeg kupca. Reč je o nekoj vrsti građanskopravne sankcije za neažurnost. Ipak, to ne mora da znači da će teret plaćanja naknade i definitivno ostati na prethodnom krajnjem kupcu. Ako su prethodni i novi krajnji kupac utvrdili stanje brojila za svoje potrebe, i ako je prethodni krajnji kupac isplatio naknadu snabdevaču u većem iznosu od onoga što bi dugovao da je platio prema pravom stanju, onda on ima pravo da razliku potražuje od novog krajnjeg kupca. Reč je o regresnom zahtevu koji prethodni krajnji kupac ima prema novom krajnjem kupcu. Ovaj zahtev uživa sudsku zaštitu primenom pravila o sticanju bez pravnog osnova (pravno neosnovanom obogaćenju). Međutim, ako stanje brojila nije utvrđeno prilikom primopredaje objekta između prethodnog i novog krajnjeg kupca, onda prethodni najverovatnije neće moći da ostvari svoj regresni zahtev zbog problema sa dokazivanjem.

Dužnost pojavljivanja novog krajnjeg kupca

Iz ugla operatora i snabdevača bitno je još nešto. Ne samo da kod njih treba da se pojavi sa obaveštenjem dotadašnji krajnji kupac, već mora da se pojavi i novi krajnji kupac. Na osnovu neke od relevantnih okolnosti prestaje odnos isporuke električne energije sa dosadašnjim krajnjim kupcem, ali potrebno je da pojavi i novi da bi se sa njime zaključili ugovori (ugovor o pristupu sistemu i ugovor o prodaji električne energije). Ako se ne pojavi novi krajnji kupac, već samo dosadašnji dâ obaveštenje o prestanku korišćenja, operator će obustaviti isporuku električne energije za to mesto isporuke. Tek kada se pojavi novi krajnji kupac i zaključi navedene ugovore, isporuka električne energije će biti nastavljena. Dakle, samo sa obraćanjem dotadašnjeg krajnjeg kupca moguće je prekinuti snabdevanje i rešiti odnose povodom plaćanja za utrošenu električnu energiju, ali nije moguće nastaviti isporuku ako se ne pojavi novi krajnji kupac i zaključi ugovore. Obrnuto je moguće. Ako se pojavi samo novi krajnji kupac sa dokazima o tome da je pravo korišćenja električne energije prešlo na njega i zaključi pomenute ugovore, to će značiti prestanak ugovornog odnosa sa prethodnim krajnjim kupcem, čak i da se on nije pojavio. U nekim situacijama on i ne može da se pojavi jer ga više nema. Ali i da on još uvek postoji, njegovo obraćanje nije nužno za prestanak odnosa sa operatorom i snabdevačem. I kada može da se pojavi, njegovo obraćanje operatoru i snabdevaču nije nužno, ako im se već obratio novi krajnji kupac.

Sankcija isključenja zbog neplaćanja naknade za utrošenu električnu energiju prati stvar, a ne lice

Prilikom promene krajnjeg kupca treba imati u vidu još jednu odredbu koja je sadržana u članu 62. Uredbe. Napisana je tako da ne privlači pažnju i prilikom čitanja njen pravi smisao često ostane neprimećen. Zbog nje je mnogo ko u praksi imao probleme. Reč je o odredbi člana 62. stav 2. Uredbe. Ona predviđa da se prijava za zaključenje novog ugovora o prodaji električne energije za isti objekat ne može podneti dok se ne otklone razlozi koji su prethodno doveli do isključenja. Jedan od razloga za isključenje može biti i neizmiren dug za utrošenu električnu energiju.

Ako je prethodni krajnji kupac imao neizmiren dug za utrošenu električnu energiju i ako je to dovelo do isključenja, novi krajnji kupac neće moći da se priključi sve dok dug ne bude izmiren, iako on nema nikakvo dugovanje. Bitno je samo to da je reč o istom objektu. Ako je objekat isti – objekat za koji je isključena električna energija, iako je u međuvremeno došlo do promene vlasnika objekta, novi vlasnik neće moći da se priključi na sistem snabdevanja električnom energijom sve dok prethodni dug ne bude izmiren. To često vodi tome da novi vlasnik isplati dug prethodnog, iako nije dužan da to učini. Razume se, on ima pravo regresa od prethodnog vlasnika, ali to nije uvek moguće ostvariti. Nekada prethodni vlasnik više ne postoji (npr. ako je reč o pravnom licu, ono je prestalo u postupku stečaja ili likvidacije i niko ne odgovara za njegove obaveze) ili nije solventan ili se ne zna gde se nalazi i slično.

Navedena odredba je značajna i zbog toga što proizvodi pravno dejstvo koje je suprotno opšteprihvaćenim pravilima o sledbeništvu, odnosno o pravilima o tome da se u nekim situacijama stvar kupuje „čista“ – slobodna od dugova i tereta jer sam način prodaje proizvodi takva pravna dejstva. Na primer, ako je neko kupio objekat u postupku prinudnog izvršenja, tako što je prodaju sproveo sud, objekat se kupuje „čist“ od dugova (tereta) prestaje hipoteka i drugi tereti, a kupac objekta ne odgovara za dugove koji su nastali povodom tog objekta pre nego što ga je on kupio. Isto važi i za kupovinu u stečajnom postupku, kupovinu prilikom ralizacije hipoteke i drugo. Međutim, ništa od toga ne isključuje primenu odredbe člana 62. stav 2. Uredbe. Ta odredba, zaista, ne predviđa da novi vlasnik objakta odgovara za dug po osnovu utrošene električne energije pre nego što je on postao vlasnik i od novog vlasnika ne može da se traži isplata duga. Ali ova odredba ga onemogućava da se priključi na sistem snabdevanja električnom energijom sve dok taj prethodni dug ne bude izmiren. Najčešće u toj situaciji novi vlasnici isplate dug prethodnika, i najčešće ne uspeju da se regresiraju od prethodnog vlasnika.

Preporuke

Imajući u vidu navedene pravne norme, mogu se izvući preporuke za prethodnog i novog vlasnika objekta, odnosno za prethodnog krajnjeg kupca i novog krajnjeg kupca električne energije.

Za prethodnog krajnjeg kupca:

  • Obavestiti bez odlaganja operatora i snabdevača o promeni vlasništva na objektu ili ustupanja prava koje omogućava korišćenje električne energije drugom licu u njegovo ime, za koji on ima status krajnjeg kupca električne energije;
  • Obezbediti dokaz o stanju brojila prilikom primopredaje objekta (predaje u državinu), najbolje saglasno, a ako to nije moguće, na drugi način, po mogućstvu sa što većom dokaznom snagom.

Za novog krajnjeg kupca:

  • Obratiti se operatoru i snabdevaču radi zaključenja ugovora i priložiti dokumentaciju o sticanju prava koje mu omogućava status krajnjeg kupca i priložiti odgovarajuću dokumentaciju, ako to nije učinio prethodni krajnji kupac;
  • Proveriti stanje duga za utrošenu električnu energiju jer se može desiti da objekat bude isključen sa mreže zbog duga i da ne bude priključen dok se dug ne izmiri. Stanje duga treba proveriti pre upuštanja u pravni odnos sa prethodnim krajnjim kupcem, odnosno pre kupovine objekta, makar i da se objekat kupuje u postupku sudskog prinudnog izvršenja;
  • Utvrditi stanje brojila sa danom sticanja državine na objektu, po mogućstvu saglasno sa ustupiocem ili na drugi način, sa što većom dokaznom snagom.


Kompanija Paragraf svojim pretplatnicima pruža odgovore na stručna pitanja koja se odnose na tumačenje prava.

Ukoliko niste naš pretplatnik možemo da Vas uputimo na:

  • našu internet stranicu na kojoj smo predstavili određene subjekte kojima se možete obratiti za besplatnu pravnu pomoć
  • adresar advokata, gde možete pronaći stručnjaka koji će Vam pružiti advokatske ili konsultantske usluge