Zastava Bosne i Hercegovine

NAJKARAKTERISTIČNIJE SITUACIJE U VEZI SA LIŠENJEM I OGRANIČENJEM SLOBODE OD STRANE POLICIJE - Zadržavanje i pritvor

Email Print


Napomena:
  • Ovaj stručni tekst se odnosi na propise koji važe na dan njegovog objavljivanja. Svi izneti stavovi su stručni stavovi, odnosno shvatanja autora teksta, koja se baziraju na tumačenju pozitivnopravnih normi, i ne predstavljaju obavezujuće instrukcije.
  • Ulaskom u DEMO verziju pravne baze Paragraf Lex, možete BESPLATNO pristupiti SVIM propisima Srbije i time možete utvrditi ažurnost ovog teksta.

Za razliku od posetilaca vebsajta koji mogu bez naknade pročitati odabrane stručne tekstove koji se odnose na pozitivne propise na dan objavljivanja teksta, pretplatnici na pravnu bazu Paragraf Lex, u bazi uvek imaju dostupne tekstove koji se odnose na prethodne, nevažeće verzije propisa kao i nove komentare i druge dokumente koji se odnose na važeće propise. Isključivo pretplatnici na pravnu bazu uvek imaju pristup i ažurnim dokumentima. Baza se ažurira na dnevnom nivou.

Autor: Nikola Pantelić

Objavljeno: 04.01.2019.



- Zadržavanje -

Zadržavanje predstavlja meru lišenja slobode koja se preduzima prema osumnjičenom licu, a u cilju obezbeđivanja njegovog prisustva u predistražnom postupku. Naime, u slučaju kada ova mera ne bi postojala, policija i javni tužilac bi bili suočeni sa nerealno kratkim rokovima za prikupljanje dokumentacije i drugih dokaza protiv osumnjičenog. Cilj ove mere jeste davanje određenog vremena javnom tužiocu, a kako bi mogao da prikupi sve dokaze koje će uputiti sudiji za prethodni postupak s predlogom za određivanje pritvora.

Dakle, nakon svih situacija koje smo opisali u prethodnom delu našeg teksta, lice može biti zadržano odlukom javnog tužioca. Zapravo, javni tužilac može odlukom koja se donosi u formi rešenja, zadržati radi saslušanja osumnjičenog, najduže 48 časova od časa hapšenja, odnosno odazivanja na poziv. Ovakvo zakonsko rešenje je u skladu sa odredbom Ustava Republike Srbije (dalje: Ustav) u kojoj se navodi: "da lice lišeno slobode bez odluke suda mora bez odlaganja, a najkasnije u roku od 48 časova, biti predato nadležnom sudu, u protivnom se pušta na slobodu". Javni tužilac u stvari, zadržava lice uhapšeno od strane policije (dovedeno - na osnovu naredbe javnog tužioca u istražnom postupku) ili građana, odnosno osumnjičenog koji se odazvao na poziv, ili lice koje se odazvalo na poziv radi davanja obaveštenja u svojstvu građana.

Odmah, a najkasnije u roku od dva časa od kada je osumnjičenom saopšteno da je zadržan, javni tužilac ili policija moraju doneti i uručiti rešenje o zadržavanju osumnjičenom. U rešenju pored generalija koje se odnose na organ postupanja i osumnjičenog, treba da budu navedeni svi razlozi koji mogu biti od značaja za ocenu osnovanosti određivanja ove mere. Tako u rešenju moraju biti navedeni:

  1. delo za koje se osumnjičeni tereti;
  2. osnovi sumnje protiv njega;
  3. obrazloženi osnovi za pritvor;
  4. dan i čas lišenja slobode ili odazivanja na poziv;
  5. vreme početka zadržavanja.

Protiv rešenja o zadržavanju osumnjičeni i njegov branilac imaju prava žalbe u roku od šest časova od dostavljanja rešenja osumnjičenom. O ovoj žalbi odlučuje sudija za prethodni postupak u roku od četiri časa od njenog prijema.

- Pritvor -

Odlučujući o žalbi na rešenje o zadržavanju osumnjičenog, sudija za prethodni postupak ceniće sve činjenice i okolnosti koji se tiču kako osnova zadržavanja, tako i zakonitosti lišenja slobode od strane policije. Dakle, on će na osnovu izveštaja o hapšenju koji je sačinila policija, te činjenica i okolnosti koje ukazuju na postojanje razloga za određivanje pritvora navedenih u rešenju o zadržavanju, doneti odluku da se osumnjičeni pusti na slobodu ili da se prema njemu odredi pritvor.

Pritvor predstavlja najtežu meru koja se može odrediti u cilju obezbeđenja prisustva okrivljenog i nesmetanog vođenja krivičnog postupka. S obzirom da je reč o lišenju slobode lica koje nije osuđeno pravosnažnom sudskom odlukom, i da je vreme za koje pritvoreni može biti lišen slobode znatno duže nego kod mere zadržavanja, reč je o najznačajnijem zadiranju u prava i slobode pojedinca. Zbog svega navedenog i Ustav propisuje niz značajnih odredaba kada je o pritvoru reč.

Naime, lice za koje se osnovano sumnja da je učinilo krivično delo može biti pritvoreno samo odlukom suda. Rešenje nadležnog suda o određivanju pritvora biće zakonito samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom merom, odnosno samo ukoliko je pritvaranje neophodno radi vođenja krivičnog postupka. S obzirom da je pitanje određivanje pritvora, kako smo istakli izuzetno značajno, dužnost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da trajanje pritvora svedu na najkraće neophodno vreme, kao i da postupaju sa naročitom hitnošću ako se okrivljeni nalazi u pritvoru. Ovo znači da sva lica koja učestvuju, odnosno postupaju u rešavanju predmeta vezanim za pritvor, tim predmetima moraju dati prioritet u odnosu na sve druge predmete, te da su obavezani da se posebno staraju o efikasnom i brzom odvijanju pritvorskih slučajeva. Takođe, nadležni organi treba da imaju u vidu da je pritvor izuzetna mera, te da ga treba svesti na najkraće moguće vreme kad god je to moguće. U toku celog krivičnog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je bio određen.

Kako smo razloge (uslove) za određivanje pritvora naveli u delu teksta koji se odnosio na uslove za policijsko lišenje slobode, nećemo ih ponavljati. Ipak, treba istaći da osnovni uslov za određivanje pritvora jeste postojanje osnovane sumnje da je lice lišeno slobode izvršilo krivično delo. Pored ovog razloga, potrebno je da budu ispunjeni i sledeći uslovi koji bi se mogli svesti na:

  1. postojanje opasnosti od bekstva;
  2. postojanje opasnosti od okrivljenog po dokaze;
  3. postojanje opasnosti da će okrivljeni dovršiti, ponoviti, izvršiti krivično delo;
  4. da je u pitanju teško krivično delo.

Dakle, za određivanje pritvora potrebno je da svi prethodno navedeni uslovi kumulativno budu ispunjeni.

Sud odlučuje o pritvoru na predlog javnog tužioca, a ako je protiv okrivljenog podignuta optužnica sud to čini i po službenoj dužnosti. Dakle, o određivanju pritvora u istrazi odlučuje sudija za prethodni postupak na predlog javnog tužioca. Međutim, u svakoj fazi postupka o produženju ili ukidanju pritvora odlučuje sud po službenoj dužnosti, ili na predlog stranaka i branioca.

Pre donošenja rešenja o određivanju pritvora, sud mora saslušati okrivljenog o razlozima za određivanje pritvora, a tom saslušanju mogu prisustvovati javni tužilac i branilac. Samo izuzetno, rešenje o određivanju pritvora može se doneti i bez saslušanja okrivljenog, i to ukoliko je reč o okrivljenom licu koji je očigledno izbegavao da se odazove na poziv nadležnih organa, pa je naredbu za dovođenje protiv njega izvršila policija. Međutim, i u ovom slučaju pritvoreno lice mora u roku od 48 časova od lišenja slobode da bude izvedeno i saslušano pred nadležnim sudom, koji potom ponovo odlučuje o pritvoru.

Rešenje o pritvoru predaje se pritvoreniku u času hapšenja, a najkasnije u roku od 12 časova od časa pritvaranja. Ono mora da sadrži: ime i prezime lica koje se pritvara; krivično delo za koje se okrivljuje; zakonski osnov za pritvor; vreme hapšenja, pouku o pravu na žalbu; obrazloženje osnova i razloga za određivanje pritvora; službeni pečat i potpis sudije koji određuje pritvor. Žalbu protiv rešenja o pritvoru mogu izjaviti pritvoreno lice, njegov branilac i javni tužilac. Sud o žalbi mora odlučiti i svoju odluku dostaviti pritvoreniku u roku od 48 časova.

Ukoliko rešenje o pritvoru bude potvrđeno i nakon žalbenog postupka, okrivljeni se može zadržati u pritvoru najviše tri meseca od dana lišenja slobode. Međutim, sudija za prethodni postupak koji je i doneo ovo rešenje, mora po službenoj dužnosti, odnosno i bez predloga stranaka i branioca, nakon svakih 30 dana od dana određivanja pritvora, ispitati da li još uvek postoje razlozi za pritvor, te doneti rešenje o njegovom produženju ili ukidanju. Odluka sudije za prethodni postupak o produženju pritvora biće opravdana samo u slučaju da se ono pokaže nužno za nastavak vođenja krivičnog postupka.

Ipak, pritvor u istrazi može maksimalno trajati šest meseci. Naime, neposredno viši sud može, na obrazloženi predlog javnog tužioca, iz važnih razloga produžiti pritvor licu koji je u njemu već boravio tri meseca, za još najviše tri meseca. Šta predstavljaju važni razlozi za ovo dodatno produženje od strane neposredno višeg suda Zakonik o krivičnom postupku ne navodi, ali je u praksi reč o kompleksnim predmetima koji zahtevaju preduzimanje velikog broja istražnih radnji. Naravno, neposredno viši sud ne mora odmah produžiti pritvor do maksimalno predviđenog roka od tri meseca, već to može uraditi produžavajući pritvor više puta u kraćim intervalima, a dakle najduže do šest meseci od lišenja slobode pritvorenog. Ukoliko se do isteka ovog roka od šest meseci ne podigne optužnica protiv pritvorenog lica, pritvor se ne može više produžavati, odnosno pritvoreni se mora pustiti na slobodu.

Međutim, ukoliko se protiv pritvorenog podigne optužnica u prethodno navedenom roku, pritvor protiv njega se može produžavati, odnosno trajati do njegovog upućivanja na izdržavanje kazne koja se sastoji u lišenju slobode, a najduže dok ne istakne vreme trajanja krivične sankcije izrečene protiv njega u prvostepenoj presudi. Naravno, i nakon podizanja optužnice pritvor se može određivati, produžavati ili ukidati, u ovoj fazi isključivo odlukom sudijskog veća (prestaje nadležnost sudije za prethodni postupak). Vreme koje je okrivljeni proveo u pritvoru, kao i svako drugo lišenje slobode u vezi sa krivičnim delom, uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, novčanu kaznu i kaznu rada u javnom interesu.

 

 



Kompanija Paragraf svojim pretplatnicima pruža odgovore na stručna pitanja koja se odnose na tumačenje prava.

Ukoliko niste naš pretplatnik možemo da Vas uputimo na:

  • našu internet stranicu na kojoj smo predstavili određene subjekte kojima se možete obratiti za besplatnu pravnu pomoć
  • adresar advokata, gde možete pronaći stručnjaka koji će Vam pružiti advokatske ili konsultantske usluge