Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

ZAKONIK O KRIVIČNOM POSTUPKU: Advokatska komora Srbije traži izmenu ZKP-a


Advokatska komora Srbije predala je Ministarstvu pravde inicijativu za izmenu odredbe člana 261 stav 4 Zakonika o krivičnom postupku ("Sl. glasnik RS", br. 72/2011, 101/2011, 121/2012, 32/2013, 45/2013, 55/2014 i 35/2019 - dalje: ZKP), sa predlogom da se navedena izmena izvrši po hitnoj proceduri.

Upravni odbor Advokatske komore Srbije je na sednici održanoj 12.11.2019. razmatrao informaciju većeg broja advokata povodom novouspostavljene prakse pojedinih sudova i javnih tužilaštava u vezi isplate nagrade i naknade troškova za rad branilaca po službenoj dužnosti i Inicijativu Radne grupe za krivično pravo Advokatske komore Srbije za izmenu Zakonika o krivičnom postupku u Glavi XIII – Troškovi postupka.

Ovim putem podnosimo Inicijativu da se po hitnom postupku izmeni odredba člana 261 stav 4 Zakonika o krivičnom postupku i to što se:

U članu 261. Zakonika o krivičnom postupku stav 4. menja tako da glasi:

"Troškovi iz stava 2. tač. 1) do 6) ovog člana, kao i nagrada i naknada troškova postavljenog branioca (član 76.) i postavljenog punomoćnika (član 59. i član 103. stav 3.), u postupku zbog krivičnih dela za koja se goni po službenoj dužnosti, isplaćuju se iz sredstava organa postupka unapred, a regresiraju se (naplaćuju se) kasnije od lica koja su dužna da ih naknade po odredbama ovog zakonika. Organ postupka dužan je da sve troškove koji su unapred isplaćeni unese u popis koji će se priložiti spisima."

U članu 261. stav 2. tačka 7. i tačka 8.

u članu 261. stav 4;

u članu 265. stavovi 1, 3. i 6. i

u članu 266. Zakonika o krivičnom postupku,

reči "nužni izdaci" u odgovarajućem padežu zamenjuju se rečima "naknada troškova" u odgovarajućem padežu.

Obrazloženje:

Postoji potpuna kolizija odredbe čl. 261. st. 4. ZKP-a sa Zakonom o advokaturi ("Sl. glasnik RS", br. 31/2011 i 24/2012 - odluka US), ustaljenom sudskom praksom i sa Tarifom o nagradama i naknadama troškova za rad advokata i drugim podzakonskim aktima.

Ova kolizija je u novijoj praksi dovela i do tumačenja kojima se praktično uskraćuje pravo na nagradu za rad postavljenih branilaca u krivičnom postupku. Naime, shodno nedavnoj odluci Vrhovnog kasacionog suda po zahtevu za zaštitu zakonitosti koji je podnelo OJT u Mladenovcu, te odlukama Osnovnog javnog tužilaštva u Mladenovcu i Obrenovcu, kao sporno se pojavilo pitanje isplate nagrade i naknade troškova braniocu po službenoj dužnosti iz sredstava organa koji vodi postupak unapred tj. pre pravnosnažnog okončanja postupka, s očiglednom namerom da se primenom člana 264. stav 1. ZKP obaveza plaćanja nagrade i naknade troškova braniocu postavljenom po službenoj dužnosti u potpunosti prevali na optuženo lice, ukoliko bude osuđeno. Na ovaj način se dovodi u pitanje samo pravo postavljenih branilaca na nagradu za pruženu pravnu pomoć, jer postaje neizvesno ne samo kada, nego i da li će oni uopšte biti u mogućnosti da naplate nagradu propisanu pozitivnopravnim propisima i od koga. Ovo dalje otvara i pitanje svrsishodnosti postupanja postavljenih branilaca (i punomoćnika) kojima se nameće obaveza da, često i godinama, pružaju pravnu pomoć po službenoj dužnosti u krivičnim postupcima uprkos potpunoj neizvesnosti da li će im taj rad nekada biti plaćen.

Važno je napomenuti da se ovde radi o institutu obavezne odbrane (čl.74. ZKP) koju ne treba mešati sa odbranom siromašnog, budući da se radi o institutu koji je preuzet iz nemačkog prava i indikovan je težinom zaprećene zatvorske kazne, ličnim stanjem ili ponašanjem okrivljenog ili izrečenim merama kojim se zadire u prava i slobode u interesu vođenja krivičnog postupka (pritvor itd.) a ne njegovim imovnim stanjem, te je usled toga zakonodavac propisao da je za zakonitost i pravilnost postupka nužno da okrivljeni u toku postupka mora imati kvalifikovanu odbranu ukoliko sam ne odabere branioca. Drugim rečima, prisustvo advokata kao branioca postavljenog po službenoj dužnosti omogućuje da se u tim situacijama krivični postupak nesmetano vodi. Poznato je koliko je u godinama dugačak put od istrage do pravnosnažne presude.

Stoga iznenađuje da je u članu 261. stav 4. Zakonika o krivičnom postupku propisano da se postavljenom braniocu iz sredstava organa postupka unapred isplaćuju samo "nužni izdaci" a ne i nagrada, što su, kako je gore navedeno, organi krivičnog postupka sada protumačili tako da se advokatu braniocu po službenoj dužnosti iz sredstava suda ili tužilaštva u toku postupka isplaćuje samo ono što shodno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad advokata ("Sl. glasnik RS", br. 121/2012) predstavlja naknadu troškova, dok bi se tek pravnosnažnom odlukom suda odlučivalo o tome ko je obavezan da isplati nagradu za rad (okrivljeni ili organ postupka), u zavisnosti od ishoda krivičnog postupka, i nagrada tek tada i naplaćivala.

To je omogućila i terminološka nedoslednost Zakonika o krivičnom postupku tj. neusklađenost sa Zakonom o advokaturi i Tarifom o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, koji poznaju jedino nagradu i naknadu troškova, a nikako nagradu i "nužne izdatke".

S tim u vezi, kako bi se izbegla ovakva tumačenja i arbitrernost u odlučivanju sudova sa jedne, i demotivacija advokata da postupaju kao branioci po službenoj dužnosti sa druge strane, nužno je hitnom zakonodavnom inicijativom izmeniti navedene odredbe ZKP radi jasnog propisivanja da se postavljenom braniocu i punomoćniku unapred iz sredstava organa postupka isplaćuju nagrada i naknada troškova, te da se terminologija iz ZKP ujednači sa terminologijom važećeg Zakona o advokaturi, Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, Statuta Advokatske komore Srbije ("Sl. glasnik RS", br. 85/2011, 78/2012 i 86/2013) i Pravilnika o visini nagrade za rad advokata za odbrane po službenoj dužnosti ("Sl. glasnik RS", br. 23/2014).

Termin "nužni izdaci" je apsolutno neprikladan za određivanje naknade troškova advokata u krivičnom postupku.

Odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, u članu 1. propisano je "Tarifom se određuje način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja nagrada za advokatske usluge i naknada troškova za rad advokata ili advokatskog ortačkog društva (u daljem tekstu: advokat).", a u članu 2. "Nagrada i naknada troškova advokatu pripadaju za radnje obavljene po punomoćju, rešenju nadležnog organa, usmenom ili pismenom nalogu stranke. Stranka ili nadležni organ, dužni su da advokatu plate i nagradu i naknadu troškova."

Čl. 23. Zakona o advokaturi, koji nosi naziv Nagrada i naknada troškova jasno predviđa da "Advokat ima pravo na nagradu i naknadu troškova za svoj rad, u skladu sa tarifom, koju donosi Advokatska komora Srbije" – dakle nikakvi "nužni izdaci" se ne spominju.

Čl. 280. st.1. Statuta Advokatske komore Srbije propisano je "Tarifom o nagradama i naknadama troškova za rad advokata određuje se nagrada za pružanje pravne pomoći od strane advokata, kao i naknada troškova koje advokat ima prilikom pružanja te pomoći (dnevnice, putni troškovi, odsustvo iz kancelarije i dr.)'. Ni ovde se ne spominju nikakvi "nužni izdaci", već je jasno razdvojeno šta predstavlja nagrada za pružanje pravne pomoći, a šta naknada troškova koje advokat ima prilikom pružanja te pomoći.

Čl. 1. Pravilnika o visini nagrade za rad advokata za odbrane po službenoj dužnosti takođe jasno predviđa da "Advokat koji je postavljen za branioca po službenoj dužnosti u krivičnom postupku ima pravo na novčanu nagradu u iznosu od 50% od nagrade predviđene Tarifom o nagradama i naknadama troškova za rad advokata koju donosi Advokatska komora Srbije."

Dakle, za svoje postupanje branilac postavljen po službenoj dužnosti ima pravo na "nagradu i naknadu troškova", u skladu sa Zakonom o advokaturi, Tarifom o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, Statutom Advokatske komore Srbije i Pravilnikom o visini nagrade za rad advokata za odbrane po službenoj dužnosti.

Prema tome, jedan od osnovnih razloga za ovu inicijativu i predloženu izmenu čl. 261. st.4. ZKP-a leži i u potrebi da se uvede pravna sigurnost koja je narušena različitim tumačenjima od strane organa postupka, a što im neprecizna norma omogućava. Na ovaj način se postavljenim braniocima praktično uskraćuje pravo na nagradu za pruženu pravnu pomoć sve do pravnosnažnog okončanja postupka, što je buduća veoma neizvesna činjenica. Ovakva tumačenja dovode u pitanje i Ustavom garantovano pravo na pravičnu naknadu za rad, odnosno pravo na nagradu advokatu za pruženu pravnu pomoć koju pruža shodno čl. 67. Ustava. Nametanje postavljenim braniocima da čekaju pravnosnažno okončanje krivičnog postupka, i u većini slučajeva rešenje suda kojim se okrivljeni obavezuje da isplati nagradu, u suštini vodi uskraćivanju prava na nagradu postavljenim braniocima. Koji je interes okrivljenog koji niti je tražio, niti je po svojoj volji i svom izboru angažovao branioca, da istom isplati troškove zastupanja? A sve i da želi, šta će biti u situacijama u kojima su okrivljeni osuđeni na kaznu zatvora, pa posebno na dugogodišnju ili na doživotni zatvor – odakle, na koji način i kada se očekuje da braniocu po službenoj dužnosti bude isplaćena nagrada?

Kod opravdanosti predloženih izmena čl. 261 st. 4 ZKP-a neophodno je uzeti u obziri činjenicu da okrivljeni kome je postavljen branilac po službenoj dužnosti po pravilu nema sredstava da plati izabranog branioca. Upravo to je i povod da prihvati da ga u postupku brani i njegove interese zastupa advokat kojeg mu je izabrala država.

Posebno je zanimljiv momenat u kom se pojavila ovakva nova praksa i novo tumačenje prava - i to nedugo nakon uvođenja Kol centra za postavljanje branilaca po službenoj dužnosti pred organima postupka. Indikativno je da, dok su organi postupka branioce po službenoj dužnosti postavljali "po svojoj želji i nahođenju" a svakako mimo spiska advokata u Advokatskoj komori, isplata na teret budžetskih sredstava ni u jednom momentu nije bila sporna!

Dakle, kada je predmete po službenoj dužnosti u rad dobijao manji broj probranih advokata, ista ova zakonska norma je tumačena u interesu advokata, pa su i nagrada i naknada troškova za postupanje branioca po službenoj dužnosti i punomoćnika isplaćivane na teret budžetskih sredstava države unapred, tj. i pre pravnosnažnog okončanja postupka.

Međutim, sada kada smo se konačno izborili da se advokati po službenoj dužnosti postavljaju po redosledu sa spiska advokata u Advokatskoj komori, u skladu sa načelom ravnopravnosti, to pravo se praktično u isto vreme i obesmišljava onemogućavanjem naplate unapred, tj. pre okončanja postupka, pa čak i u situacijama kad je za advokata po službenoj dužnosti postupak okončan jer je npr. okrivljeni izabrao advokata branioca ili oštećeni izabrao advokata punomoćnika! Nikakvog smisla tu nema.

Nesporno je da velikom broju mladih advokata koji se nalaze na početku karijere, postupanja po službenoj dužnosti predstavljaju odskočnu dasku, sigurniju egzistenciju i opstanak u poslu. Iznos nagrade i naknade koji ostvare postupanjem u predmetima u kojima su postavljeni kao branioci po službenoj dužnosti predstavlja veoma bitku stavku u zaradi od čega plaćaju poreze, članarine, zakupnine za svoje kancelarije. Sve ovo posebno kod činjenice da su izmenama drugih zakona advokati uskraćeni za mnoge poslove koji su ranije bili isključivo u nadležnosti advokature.

Ukoliko bi novi trend tumačenja čl.261. st.4. ZKP postao pravilo, pitanje je koliki broj mladih advokata bi okončanje postupka i isplatu nagrade i naknade dočekao kao advokat, a Kol centar za koji smo se toliko dugo borili i kom se advokatura toliko obradovala zbog uvođenja reda u službene odbrane, praktično bi izgubio smisao, jer malo je advokata koji bi mogli da "kreditiraju" postupanje po službenoj dužnosti sa neizvesnošću naplate, pa bi se opet sve svelo na "krug probranih", što svakako otvara prostor za korupciju.

Ovom inicijativom se traži da Ministarstvo pravde da predloži Vladi i Narodnoj skupštini RS navedene izmene po hitnoj proceduri.

Advokatska komora Srbije je zatražila hitan sastanak radi razmatranja pitanja isplate nagrada i naknada troškova za rad branilaca po službenoj dužnosti s obzirom da jedan broj sudova/tužilaštava nije priznao nagradu za rad branilaca po službenoj dužnosti i obavezao okrivljene u krivičnom postupku da oni isplate nagradu za rad branilaca po službenoj dužnosti. Kako je reč o pitanju koje Advokatska komora Srbije prepoznaje kao potencijalni problem, jer ovakav način postupanja može imati velike posledice po čitav sistem službenih odbrana, i od značaja je kako za advokate, tako i za građane, ovim urgiramo da se traženi sastanak organizuje u što kraćem roku radi razmatranja svih pitanja za isplate nagrade za rad branilaca po službenoj dužnosti i otklanjanja eventualnih mogućih štetnih posledica.

Izvor: Vebsajt Advokatske komore Srbije, 14.11.2019.
Naslov: Redakcija