Email Print

PREDLOG ZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZIMA NA IMOVINU: POREZ NA IMOVINU NA GODIšNJEM NIVOU NE MOżE BITI UVEćAN ZA VIšE OD SEDAM ODSTO U ODNOSU NA UTVRđENI POREZ ZA PRETHODNU GODINU, A PREDVIđA SE I DA PORESKI OBVEZNICI KOJI VODE POSLOVNE KNJIGE PLAćAJU POREZ PO PROGRESIVNOJ PORESKOJ STOPI, KAO I PORESKI OBVEZNICI KOJI NE VODE POSLOVNE KNJIGE


Predlog Zakona o izmenama i dopunama zakona o porezima na imovinu (dalje: Predlog Zakona) ušao je u skupštinsku proceduru.

Predlogom Zakona predviđa se da se porez na imovinu na pravo svojine na zgradi ili stanu u kojem stanuje obveznik sam ili sa članovima domaćinstva ne plaća  na površinu od po 25 metara kvadratnih za obveznika, kao i za svakog člana domaćinstva, što je u skladu sa odredbom člana 56a Zakona o porezu na dodatu vrednost ("Sl. glasnik RS", br. 84/2004, 86/2004 - ispr., 61/2005, 61/2007, 93/2012, 108/2013, 6/2014 - usklađeni din. izn., 68/2014 - dr. zakon, 142/2014 i 5/2015 - usklađeni din. izn.), koji uređuje povraćaj PDV-a kupcu prvog stana.

Postojećim Zakonom o porezima na imovinu("Sl. glasnik RS", br. 26/2001, "Sl. list SRJ", br. 42/2002 - odluka SUS i "Sl. glasnik RS", br. 80/2002, 80/2002 - dr. zakon, 135/2004, 61/2007, 5/2009, 101/2010, 24/2011, 78/2011, 57/2012 - odluka US, 47/2013 i 68/2014 - dr. zakon - dalje: Zakon) propisano je da se porez na imovinu plaća na nepokretnosti i to po osnovu različitih prava na istima - pravo svojine, zakupa, državine itd. na nepokretnostima u različitim svojinsko-pravnim režimima. Ovaj Zakon, međutim, ne normira obavezu plaćanja poreza na zakup zemljišta u javnoj svojini.

Naime, u značajnom broju slučajeva, postoji pravna situacija u kojoj pravna lica po osnovu zakupa koriste zemljište u javnoj svojini. Radi se, najčešće, o zakupu na period od 99 godina, a da zakupac nije izvršio konverziju prava zakupa u pravo svojine. Na ovaj način, jedan pravni institut - zakup, faktički postaje svojina, jer se zakup zaključuje na 99 godina, pri čemu razlozi ravnomernog fiskalnog opterećenja, razlozi pravičnosti i razlozi sprečavanja svojevrsne zloupotrebe prava nalažu da se i ovaj vid korišćenja zemljišta oporezuje.

Predlogom Zakona predviđeno je oporezivanje stanova i zgrada u kojima vlasnici ne stanuju i koji predstavljaju izvor rentijerske dobiti.

Privredna društva, kompanije tj. obveznici koji vode poslovne knjige, stiču vlasništvo na stanovima odnosno zgradama, iako te stanove i zgrade ne koriste za poslovne potrebe, odnosno za registrovanu delatnost, a prema važećem Zakonu plaćaju porez po nižoj poreskoj stopi nego građani Srbije. Stoga je potrebno izjednačiti visinu poreske stope za stanove i zgrade koji se ne koriste u svrhu poslovanja, obveznicima koji vode poslovne knjige, sa poreskom stopom propisanom za fizička lica.

Postojeći Zakon sadrži rešenje po kojem poreski obveznik koji ne vodi poslovne knjige plaća porez po progresivnoj poreskoj stopi, kao što je utvrđeno u članu 11. Zakona, dok je za poreskog obveznika koji vodi poslovne knjige ta osnovica fiksirana na maksimalni iznos do 0,4%. Predlogom zakona nudi se rešenje po kojem će i poreski obveznici koji vode poslovne knjige plaćati porez po progresivnoj poreskoj stopi, kao i poreski obveznici koji ne vode poslovne knjige.

Predlog Zakona precizira da se na godišnjem nivou taj porez ne može povećati za više od 7% u odnosu na utvrđeni porez za prethodnu godinu. 

Izvor: Predlog Zakona o izmenama i dopunama zakona o porezima na imovinu (dalje: Predlog Zakona) ušao je u skupštinsku proceduru. Predlogom Zakona predviđa se da se porez na imovinu na pravo svojine na zgradi ili stanu u kojem stanuje obveznik sam ili sa članovima domaćinstva ne plaća na površinu od po 25 metara kvadratnih za obveznika, kao i za svakog člana domaćinstva, što je u skladu sa odredbom člana 56a Zakona o porezu na dodatu vrednost ("Sl. glasnik RS", br. 84/2004, 86/2004 - ispr., 61/2005, 61/2007, 93/2012, 108/2013, 6/2014 - usklađeni din. izn., 68/2014 - dr. zakon, 142/2014 i 5/2015 - usklađeni din. izn.), koji uređuje povraćaj PDV-a kupcu prvog stana. Postojećim Zakonom o porezima na imovinu ("Sl. glasnik RS", br. 26/2001, "Sl. list SRJ", br. 42/2002 - odluka SUS i "Sl. glasnik RS", br. 80/2002, 80/2002 - dr. zakon, 135/2004, 61/2007, 5/2009, 101/2010, 24/2011, 78/2011, 57/2012 - odluka US, 47/2013 i 68/2014 - dr. zakon - dalje: Zakon) propisano je da se porez na imovinu plaća na nepokretnosti i to po osnovu različitih prava na istima - pravo svojine, zakupa, državine itd. na nepokretnostima u različitim svojinsko-pravnim režimima. Ovaj Zakon, međutim, ne normira obavezu plaćanja poreza na zakup zemljišta u javnoj svojini. Naime, u značajnom broju slučajeva, postoji pravna situacija u kojoj pravna lica po osnovu zakupa koriste zemljište u javnoj svojini. Radi se, najčešće, o zakupu na period od 99 godina, a da zakupac nije izvršio konverziju prava zakupa u pravo svojine. Na ovaj način, jedan pravni institut - zakup, faktički postaje svojina, jer se zakup zaključuje na 99 godina, pri čemu razlozi ravnomernog fiskalnog opterećenja, razlozi pravičnosti i razlozi sprečavanja svojevrsne zloupotrebe prava nalažu da se i ovaj vid korišćenja zemljišta oporezuje. Predlogom Zakona predviđeno je oporezivanje stanova i zgrada u kojima vlasnici ne stanuju i koji predstavljaju izvor rentijerske dobiti. Privredna društva, kompanije tj. obveznici koji vode poslovne knjige, stiču vlasništvo na stanovima odnosno zgradama, iako te stanove i zgrade ne koriste za poslovne potrebe, odnosno za registrovanu delatnost, a prema važećem Zakonu plaćaju porez po nižoj poreskoj stopi nego građani Srbije. Stoga je potrebno izjednačiti visinu poreske stope za stanove i zgrade koji se ne koriste u svrhu poslovanja, obveznicima koji vode poslovne knjige, sa poreskom stopom propisanom za fizička lica. Postojeći Zakon sadrži rešenje po kojem poreski obveznik koji ne vodi poslovne knjige plaća porez po progresivnoj poreskoj stopi, kao što je utvrđeno u članu 11. Zakona, dok je za poreskog obveznika koji vodi poslovne knjige ta osnovica fiksirana na maksimalni iznos do 0,4%. Predlogom zakona nudi se rešenje po kojem će i poreski obveznici koji vode poslovne knjige plaćati porez po progresivnoj poreskoj stopi, kao i poreski obveznici koji ne vode poslovne knjige. Predlog Zakona precizira da se na godišnjem nivou taj porez ne može povećati za više od 7% u odnosu na utvrđeni porez za prethodnu godinu.