Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

NACRT ZAKONA O NAKNADAMA ZA KORIŠĆENJE JAVNIH DOBARA: Naknade za obavezne rezerve derivata nafte, za biogoriva, za unapređenje energetske efikasnosti i za zaštitu i unapređenje životne sredine ne bi trebalo da se nađu u Zakonu, jer osnov plaćanja ni za jednu od ovih naknada nije korišćenje bilo kog javnog dobra


Država od taksi i naknada koje naplati građanima i privredi godišnje prihoduje oko 140 milijardi dinara. To, međutim, nije konačni iznos jer se podaci o prihodima od pojedinih dažbina nigde ne objavljuju. U Registru neporeskih nameta iskazani su podaci "Trezora" i objavljenih finansijskih izveštaja posebnih tela, koja naplaćuju neku od 591 takse i naknade.

Jedna od osnovnih preporuka USAID, upravo jeste da se svi prihodi od nameta propisanih zakonom ili podzakonskim aktom moraju naplaćivati preko "Trezora", nezavisno od toga ko je primalac i korisnik prihoda (republički ili gradski budžet ili regulatorno telo).

- Na ovaj način, omogućio bi se jasan uvid u obim ovako naplaćenih sredstava, a to je prvi korak u analizi načina njihove upotrebe - navode u USAID-u.

Autori ovog registra detektovali su 25 parafiskalnih nameta, koji su kandidati za ukidanje ili uključivanje u neki od poreza. Među njima su naknada za pretvaranje prava korišćenja u pravo svojine na građevinskom zemljištu, komunalna taksa za isticanje firme, naknada za poštanske usluge, komunalna naknada i slične. Podsetimo, pod parafiskalom se podrazumeva javna dažbina, koja je po svojoj suštini porez (ne dobija se neposredno neka konkretna usluga ili pravo), a zove se "naknadom", kao i dažbina čija visina je nesrazmerno velika dobijenoj usluzi ili pravu.

- Upravo ovih dana je završena javna rasprava o Nacrtu zakona o naknadama za korišćenje javnih dobara u kojem su se našle četiri "naknade" koje to nisu: naknada za obavezne rezerve derivata nafte, naknada za biogoriva, naknada za unapređenje energetske efikasnosti i naknada za zaštitu i unapređenje životne sredine (tzv. eko-taksa). Osnov plaćanja ni za jednu od ovih naknada nije korišćenje bilo kog javnog dobra, te zato ne bi trebalo da se nađu u Zakonu- kažu u USAID-u.

Dragoljub Rajić, koordinator "Mreže za poslovnu podršku", naglašava da postoji set naknada, koje ovim popisom nisu obuhvaćene. Jedna od njih je naknada za testiranje građevinskih materijala. Svake godine se na našem tržištu pojavi 200 do 300 novih materijala. Uvoznici plaćaju naknadu Institutu za materijale i Akreditacionom telu, a troškovi po jednom materijalu su između milion i milion i po dinara.

- Apsurd je da čak nemaju modernu opremu kojom se može proveriti kvalitet materijala. Naplaćuje se samo dobijanje papira sa pečatom. Tako je i kod navodnih atesta elektromaterijala, koji godišnje koštaju privredu i građane oko sedam do osam miliona evra - navodi Rajić.

- Isti slučaj je sa uzorkovanjem briseva radnih površina u supermarketima, koje godišnje košta 3,6 miliona evra ceo trgovinski sektor. Zbog toga nam je između ostalog hrana 35 odsto skuplja nego u Mađarskoj. Trgovci jednostavno sve troškove ukalkulišu u cenu robe - kaže Rajić.

Osnovno pitanje, po njemu je zašto su toliko skupe pojedine dažbine. On ne spori da neke takse i naknade moraju da se plaćaju, ali one treba da budu realno vrednovane i da odgovaraju realnoj ceni usluge.

Sve to bi trebalo da bude regulisano Zakonom. Ali, treba imati u vidu da rad privrede reguliše 169 zakona i 300 podzakonskih akata. Lokalne samouprave imaju više od 10.000 propisa, i svaka od njih različito razrezuje namete - sve te propise treba usaglasiti i spakovati u jedan zakon.

Mnoge države imaju manji broj taksi i naknada od Srbije. Slovačka ima između 100 i 150 nameta, Poljska 72, Češka 78, Mađarska 111, Rumunija i Bugarska oko 100 taksi i naknada. Slovenija ima između 50 i 60 nameta. Hrvatska je imala 420 dažbina ali ih je svela na 200 i planira ukidanje još 50.

Izvor: Vebsajt Politika, Marijana Avakumović, 21.03.2018.
Naslov: Redakcija