Zastava Bosne i Hercegovine

NACRT ZAKONA O PRAVIMA BORACA, VOJNIH INVALIDA, CIVILNIH INVALIDA RATA I ČLANOVA NJIHOVIH PORODICA: Mišljenje Poverenice za zaštitu ravnopravnosti na Nacrt zakona


Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja je dopisom broj 011-00-599/2019-05 od 28. novembra 2019. godine, dostavilo Povereniku za zaštitu ravnopravnosti Nacrt zakona o pravima boraca, vojnih invalida, civilnih invalida rata i članova njihovih porodica, sa obrazloženjem, analizom efekata propisa i propratnim materijalom (u daljem tekstu: Nacrt zakona), radi davanja mišljenja.

Postupajući po ovom dopisu, Poverenica daje mišljenje na Nacrt zakona, sa aspekta delokruga rada Poverenika za zaštitu ravnopravnosti.

Ustav Republike Srbije ("Sl. glasnik RS", br. 98/2006), odredbom propisanom u članu 21. zabranjuje se svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta.

Ustavna zabrana diskriminacije propisana u članu 21. bliže je razrađena Zakonom o zabrani diskriminacije ("Sl. glasnik RS", br. 22/2009), koji u članu 2. stav 1. tačka 1. propisuje da diskriminacija i diskriminatorno postupanje označavaju svako neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje (isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva), u odnosu na lica ili grupe kao i na članove njihovih porodica, ili njima bliska lica, na otvoren ili prikriven način, a koji se zasniva na rasi, boji kože, precima, državljanstvu, nacionalnoj pripadnosti ili etničkom poreklu, jeziku, verskim ili političkim ubeđenjima, polu, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, imovnom stanju, rođenju, genetskim osobenostima, zdravstvenom stanju, invaliditetu, bračnom i porodičnom statusu, osuđivanosti, starosnom dobu, izgledu, članstvu u političkim, sindikalnim i drugim organizacijama i drugim stvarnim, odnosno pretpostavljenim ličnim svojstvima.

Takođe, Zakon o zabrani diskriminacije osim opšte definicije diskriminacije i diskriminatornog postupanja, u odredbi kojom je propisano načelo jednakosti u članu 4. utvrđuje da su svi jednaki i uživaju jednak položaj i jednaku pravnu zaštitu, bez obzira na lična svojstva, dok u članu 8. propisuje da povreda načela jednakih prava i obaveza postoji ako se licu ili grupi lica, zbog njegovog odnosno njihovog ličnog svojstva, neopravdano uskraćuju prava i slobode ili nameću obaveze koje se u istoj ili sličnoj situaciji ne uskraćuju ili ne nameću drugom licu ili grupi lica, ako su cilj ili posledica preduzetih mera neopravdani, kao i ako ne postoji srazmera između preduzetih mera i cilja koji se ovim merama ostvaruje. Zakon o zabrani diskriminacije u delu koji uređuje posebne slučajeve diskriminacije, sadrži i odredbu kojom je propisana diskriminacija pred organima javne vlasti u članu 15. kojom je utvrđeno da svako ima pravo na jednak pristup i jednaku zaštitu svojih prava.

Pored gore navedenih odredaba Ustava Republike Srbije i Zakona o zabrani diskriminacije Poverenica ukazuje i na odredbe posebnih propisa koji uređuju brak i bračne odnose, odnose u vanbračnoj zajednici, odnose deteta i roditelja, usvojenje, hraniteljstvo, starateljstvo, izdržavanje, zatim propisa koji uređuju finansijsku podršku porodici sa decom, oblast penzijskog i invalidskog osiguranja, zdravstvene zaštite, zdravstvenog osiguranja i drugih.

Imajući u vidu navedeno, a nakon izvršene detaljne analize Nacrta zakona, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti upućuje načelne primedbe na tekst Nacrta zakona, ali i na pojedina zakonska rešenja i predlaže da se one još jednom razmotre, kako bi se obezbedila ravnopravnost i jednako postupanje za građane i građanke Republike Srbije.

Poverenik najpre ukazuje da je u Nacrtu zakona koji uređuje prava i uslove za ostvarivanje prava boraca, vojnih invalida, civilnih invalida rata, članova porodica palih i umrlih boraca i umrlih vojnih invalida i lica koje je poginulo ili umrlo u Vojsci Republike Srbije u miru, članova porodica umrlih civilnih invalida rata i civilnih žrtava rata, izostalo definisanje pojedinih termina, odnosno preciziranje pojedinih odredbi koje su od značaja za precizno utvrđivanje kruga korisnika prava iz ovog zakona, uslova za ostvarivanje prava, kao i načina na koji se ostvaruju, čime se narušava princip pravne sigurnosti unutar pravnog sistema Republike Srbije sa jedne, i onemogućava adekvatna primena pojedinih pravnih normi u praksi, sa druge strane. Naime, u cilju adekvatne primene odredbi Nacrta zakona, kao i jasnog razlikovanja porodica palog borca, porodica umrlog borca, porodica vojnog invalida i vojnika koji je poginuo u ratu, porodica civilnog invalida rata i civilne žrtve rata, odnosno uže porodice, Poverenik je mišljenja da je neophodno Nacrtom zakona propisati i definiciju porodice umrlog borca. Takođe, nejasno je značenje termina "vojni invaliditet", budući da je zakonska definicija izostala. Dalje, zakonom nije precizirano koji ministar će propisivati medicinske indikacije za razvrstavanje korisnika iz člana 54. Nacrta zakona (član 55. Nacrta zakona), oštećenja organizma na osnovu kojih vojni invalid i civilni invalid rata imaju pravo na ortopedski dodatak (član 61. Nacrta zakona), dalje, oštećenja organizma po osnovu kojih se može ostvariti pravo na novčanu naknadu za nabavku putničkog motornog vozila (član 92. Nacrta zakona), zatim obim, standarde i sadržinu prava na proteze za gornje i donje ekstremitete, ortoze i invalidska kolica (član 63. stav 2. Nacrta zakona), zatim koji će ministar donositi akt o upućivanju na banjsko - klimatski oporavak (član 64. Nacrta zakona), utvrđivati način ostvarivanja prava na naknadu troškova putovanja (član 98. Nacrta zakona), zatim način ostvarivanja i korišćenja prava na besplatnu i povlašćenu vožnju (član 103. Nacrta zakona), propisivati bliže uslove i način izdavanja legitimacije iz člana 108 (član 110. Nacrta zakona, kao i imenovati članove, zamenike lekarskih komisija, sekretare i zamenike sekretara lekarskih komisija, kao i propisivati način rada lekarskih komisija u postupku ostvarivanja prava po ovom zakonu (član 153. Nacrta zakona). Na navedeno Poverenik ukazuje stoga što je u pojedinim članovima Nacrta zakona precizno navedeno da će određene uslove propisivati ministar nadležan za poslove boračko - invalidske zaštite ili zajednički ministar nadležan za poslove boračko - invalidske zaštite i ministar nadležan za zdravstvenu zaštitu, odnosno ministarstvo nadležno za poslove boraca, vojnih invalida i civilnih invalida rada i slično, te je u tom smislu neophodno navedene zakonske odredbe precizirati kako bi njihova adekvatna primena bila moguća. Poverenik ističe da sa druge strane, Nacrt zakona sadrži definicije pojedinih pojmova koje nisu u skladu sa važećim definicijama koje su propisane drugim zakonima, odnosno sa definicijama koje su opšteprihvaćene u pravnoj praksi. Naime, Nacrtom zakona definisano je da se nehat ne smatra krivicom iako je u odredbama Nacrta zakona na koje se odnosi već korišćen termin "bez svoje krivice". Imajući u vidu da je nehat lakši oblik ili niži stepen krivice, koji može biti svesni ili nesvesni, a da se prilikom definisanja situacije u kojoj nema ni svesti ni volje, ali ni mogućnosti ili dužnosti da se predvidi nastupanje posledice koristi termin "slučaj" (casus), Poverenik je mišljenja da se za definisanje termina "bez svoje krivice" ne može koristiti predložena definicija nehata.

Pored toga, članom 24. i 25. Nacrta zakona propisan je krug lica koji se smatraju članovima porodice palog, odnosno umrlog borca, pa se članom porodice palog borca smatraju supružnik ili lice koje je sa palim borcem živelo u vanbračnoj zajednici i sa njim ima zajedničko dete, dete rođeno u braku ili van braka i usvojeno dete, pastorak koga je pali borac izdržavao, roditelj ili usvojitelj, očuh i maćeha koje je pali borac izdržavao i deda i baba palog borca koje je pali borac izdržavao, dok se članom porodice umrlog borca smatraju supružnik, dete rođeno u braku ili van braka i usvojeno dete, pastorak koga je umrli borac izdržavao, roditelj ili usvojitelj koje je pali borac izdržavao i očuh i maćeha koje je umrli borac izdržavao. Imajući u vidu da je iz teksta Nacrta zakona izostala samo definicija umrlog borca, dok su Nacrtom zakona osim palog borca definisani i vojni invalid i vojnik koji je poginuo ili umro u Vojsci, odnosno civilni invalid rata i civilna žrtva rata, nejasno je kojim se kriterijumima predlagač Nacrta zakona rukovodio kada je utvrđivao krug lica koja se smatraju porodicom umrlog borca, a koji je znatno uži od kruga lica koji se smatraju članom porodice palog borca. Saglasno navedenom Poverenik predlaže da predlagač Nacrta zakona još jednom razmotri odredbe Nacrta zakona.

Takođe, članom 28. Nacrta zakona propisano je da užu porodicu u smislu ovog zakona čine supružnik, dete rođeno u braku ili van braka i usvojeno dete, kao i pastorak koga je lice po kome se ostvaruje pravo izdržavalo. Imajući u vidu da je članovima od 24. do 27. Nacrta zakona već propisan krug lica koja se smatraju članom porodice za svaku kategorija lica po osnovu kojih se ostvaruju prava propisana zakonom posebno, nejasni su razlozi zbog kojih je predlagač propisao izdvojenu odredbu u kojoj je utvrdio krug lica koja čine užu porodicu i koji je značajno uži, te je Poverenik mišljenja da postojanje ovog člana, nezavisno od konkretnog lica po osnovu koga se ostvaruje pravo stvara pravnu nesigurnost u pogledu primene onih odredba zakona koje se odnose na korisnike prava utvrđenih Nacrtom zakona.

Članom 33. Nacrta zakona propisano je određivanje iznosa prava koja su utvrđena Nacrtom zakona, ali je izostalo propisivanje iznosa dodataka na decu, sa jedne strane, kao i osnovice za određivanje novčanih primanja po ovom zakonu za porodični dodatak i borački dodatak. Poverenik ukazuje da iako je članom 58. Nacrta zakona propisano pravo na dodatak za decu, odnosno čl. 83. do 85. pravo na porodični, a čl. 86. i 87. Nacrta zakona pravo na borački dodatak, potrebno je u cilju obezbeđivanja pravne sigurnosti i precizne primene odredaba Nacrta zakona u članu 33. koji nosi naziv određivanje iznosa prava, odrediti taj iznos za sva prava propisna Nacrtom zakona, odnosno propisati upućujuću pravnu normu za ona za koja se iznos utvrđuje drugim propisom.

Članom 40. tačka 2) Nacrta zakona utvrđeno je da pravo na porodičnu invalidninu može ostvariri član uže porodice, odnosno, udova - kada navrši 45 godina života ili udovac - kada navrši 50 godina života, kao i pre navršenih 45, odnosno 50 godina života ako su potpuno nesposobni za rad. Polazeći od člana 21. Ustava Republike Srbije kojim je zabranjena svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, kao člana 15. Ustava kojom je utvrđeno da država jemči ravnopravnost žena i muškaraca i razvija politiku jednakih mogućnosti, nejasno je iz koji razloga je napravljeno razlikovanje između muškaraca i žena u pogledu godina života.

Takođe, Poverenik podseća da je država zakonskim izmenama već utvrdila da primera radi pravo na starosnu penziju pripadnici oba pola stiču sa 45 godina staža osiguranja bez obzira na godine starosti, odnosno da će navedeno pravo godišnjim usklađivanjem uslova koji se odnosi na godine života za žene do 2032. godine i u pogledu navršenih godina života oba pola ostvarivati sa 65 godina života, te je mišljenja da je obezbeđivanje poštovanja načela jednakosti, odnosno zabrane diskriminacije u postupku ostvarivanja prava na porodičnu invalidninu, moguće samo propisivanjem istog uslova koji se odnosi na potreban broj godina života koje je navršio član uže porodice iz tačke 2) ovog člana, odnosno, omogućavanjem da i udovac i udova pravo na porodičnu invalidninu mogu ostvariti ukoliko su navršili isti broj godina života.

Navedenu primedbu Poverenik upućuje i na odredbu propisanu članom 77, kao i članom 192. Nacrta zakona.

Članom 40. tačka 3) Nacrta zakona propisano je između ostalog da pravo na porodičnu invalidninu može ostvariti član uže porodice, odnosno dete, usvojenik i pastorče do navršenih 15 godina života; do završetka školovanja, a najkasnije do navršene 26. godine života, odnosno dete palog borca do navršene 27. godine života. Ako je školovanje prekinuto zbog služenja vojnog roka u jedinicama i ustanovama Vojske ili bolesti, to lice može koristiti pravo na porodičnu invalidninu i za vreme trajanja služenja vojnog roka u jedinicama i ustanovama Vojske, odnosno bolesti to do navršene 26. godine života, odnosno dete palog borca do navršene 27. godine života, a posle toga - najviše još onoliko vremena koliko je zbog služenja vojnog roka u jedinicama i ustanovama Vojske, odnosno bolesti izgubilo od školovanja, ako je školovanje produženo pre navršene 26. odnosno pre navršene 27. godine života; ako je nesposobno za samostalni život i rad, dok traje ta nesposobnost, pod uslovom da je nastala pre navršene 15. godine života, a za dete na srednjem ili visokom obrazovanju do navršene 26. godine života, odnosno dete palog borca do navršene 27. godine života. Poverenik ukazuje na odredbu člana 104. Porodičnog zakona ("Sl. glasnik RS", br. 18/2005, 72/2011 - dr. zakon i 6/2015), kojim je propisano da se usvojenjem između usvojenika i njegovih potomaka i usvojitelja i njihovih srodnika zasnivaju jednaka prava i dužnosti kao između deteta i roditelja odnosno drugih srodnika. Polazeći od navedene odredbe Porodičnog zakona ostaje nejasno kojim se razlozima predlagač zakona rukovodio kada je propisao različiti uslov u pogledu godina života do kojih dete i usvojenik palog borca mogu ostvarivati pravo na porodičnu invalidninu.

Takođe, Poverenik ukazuje na odredbu propisanu u članu 41. Nacrta zakona, u kojem je između ostalog utvrđeno da se smatra da se dete nalazi na školovanju u smislu člana 40. stav 1. tačka 3) ukoliko pohađa osnovnu ili srednju školu, osnovne akademske ili osnovne strukovne studije, odnosno diplomske akademske studije, specijalističke strukovne ili akademske studije, kao i doktorske akademske studije, u skladu sa propisima koji uređuju osnovno, srednje i visoko obrazovanje i ukoliko ima status lica na školovanju prema statutu školske ustanove u kojoj se nalazi na školovanju. Poverenik ističe da je nejasno da li se odredba iz člana 41. Nacrta zakona odnosi samo na dete palog borca ili i na usvojenika, odnosno pastorka, budući da stav 1. ovog člana sadrži pravnu normu kojom upućuje na član 40. stav 1. tačka 3) Nacrta zakona, kojim je utvrđeno da pravo na porodičnu invalidninu može ostvariti član uže porodice, odnosno dete, usvojenik i pastorče. Saglasno navedenom Poverenik predlaže dopunu odredbe propisane članom 41. Nacrta zakona na način kojim će se obezebditi njena primena i na usvojenika i na pastorče, pod uslovima iz člana 40. stav 1. tačka 3) Nacrta zakona.

Navedenu primedbu Poverenik upućuje i na čl. 51. i 52. Nacrta zakona, budući da je nejasno da li se odnose i na usvojitelja palog borca, odnosno usvojenika palog borca, zatim na član 58. Nacrta zakona kojim je propisano pravo na dodatak za decu, dalje na član 77. tačka 3) kojim je propisano da se potpuno nesposobnim za rad, radi ostvarivanja prava na mesečno primanje smatra i dete koje ispunjava uslove za ostvarivanje prava na porodičnu penziju propisane članom 40. tačka 3) ovog zakona, dalje, na član 94. tačka 1) kojim je između ostalog propisano da dete palog borca kome je pravo na porodičnu invalidninu prestalo ulazi u krug lica za koja je jedinica lokalne samouprave u obavezi da obezbedi rešavanje stambenih potreba, kao i na član 111. Nacrta zakona kojim su propisane kategorije lica koja imaju pravo na prioritet pri zapošljavanju. Poverenik još jednom ističe da je prilikom normiranja i ovih odredaba potrebno imati u vidu odredbe člana 104. Porodičnog zakona.

Dalje, odredbom propisanom u članu 42. stav 1. Nacrta zakona utvrđeno je da pravo na porodičnu invalidninu ostvaruju samo članovi porodice koji ispunjavaju propisane uslove i to: članovi uže porodice lica po osnovu koga se ostvaruje pravo - s jedne strane i roditelji ili očuh, maćeha ili usvojitelj, odnosno deda i baba - s druge strane. Poverenik ukazuje da navedena odredba u pogledu kruga lica koji imaju pravo na porodičnu invalidninu nije u skladu sa odredbom propisanom u članu 40. Nacrta zakona, ali ni sa odredbom koja je propisana u članu 28. Nacrta zakona, kojom je utvrđeno da je član uže porodice samo supružnik, dete rođeno u braku ili van braka i usvojeno dete i pastorak koga je lice po kome ostvaruje pravo izdržavalo. Saglasno navedenom, mišljenja smo da je navedene odredbe potrebno usaglasiti.

Takođe, članom 43. stav 1. Nacrta zakona propisano je da član porodice palog borca iz člana 24. stav 3. tačka 3) i članovi porodice vojnog invalida od I do VII grupe iz člana 26. tačka 3) imaju pravo na porodičnu invalidninu, iako su članovi uže porodice ostvarili ovo pravo. Poverenik ukazuje da je nejasno na koga se navedena odredba odnosi budući da se upućujuća pravna norma odnosi na član 24. stav 3. tačka 3) i na član 26. tačka 3) kojima je propisano da je član porodice palog borca, odnosno vojnog invalida i vojnika koji je poginuo ili umro u Vojsci, pastorak, koji je članom 28. Nacrta zakona istovremeno utvrđen i kao član uže porodice. Saglasno navedenom, a u cilju adekvatne primene ove odredbe Poverenik predlaže njeno usaglašavanje sa odgovarajućim odredbama Nacrta zakona.

Poverenik ističe da je iz istog razloge potrebno razmotriti i odredbu propisanu u stavu 2. ovog člana, koji takođe sadrži upućujuću pravnu normu, budući da krug lica na koje se navedena odredba odnosi ne odgovara krugu lica koji su propisani članovima 24. stav 3. tačka 3) i 26. tačka 3) Nacrta zakona, na koji pravna norma iz stava 2. ovog člana upućuje.

Član 45. Nacrta zakona između ostalog propisuje da član porodice koji ispunjava pravo na porodičnu invalidninu po dva ili više lica, pravo na uvećanu porodičnu invalidninu iz člana 51. ovog zakona može ostvariti samo po jednom licu. Poverenik ukazuje da je pravo na uvećanu porodičnu invalidninu propisano članom 52, a ne članom 51. Nacrta zakona, te je u cilju adekvatne primene odredbe propisane u članu 45. potrebno izvršiti navedenu izmenu.

Članom 58. Nacrta zakona propisano je da vojni invalidi od I do VII grupe i deca korisnici porodične invalidnine ostvaruju pravo na dodatak za decu pod uslovima i u visini koji su utvrđeni propisima o finansijskoj podršci porodici sa decom. Poverenik ističe da pravo na dodatak za decu propisano ovom odredbom Nacrta zakona nije prepoznato u Zakonu o finansijskoj podršci porodici sa decom ("Sl. glasnik RS", br. 113/2017 i 50/2018), te se samim tim upućujuća pravna norma koja se odnosi na uslove i visinu ovog prava, ne može primeniti. Naime, Zakonom o finansijskoj podršci porodici sa decom u članu 11. propisana su prava na finansijsku podršku porodici sa decom i to: prava na naknadu zarade, odnosno naknadu plate za vreme porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta i odsustva sa rada radi posebne nege deteta; ostalih naknada po osnovu rođenja i nege deteta i posebne nege deteta; na roditeljski dodatak; na dečiji dodatak; na naknadu troškova boravka u predškolskoj ustanovi za decu bez roditeljskog staranja; na naknadu troškova boravka u predškolskoj ustanovi za decu sa smetnjama u razvoju i decu sa invaliditetom; na naknadu troškova boravka u predškolskoj ustanovi za decu korisnika novčane socijalne pomoći; na regresiranje troškova boravka u predškolskoj ustanovi dece iz materijalno ugroženih porodica. Saglasno navedenom, budući da je odredbom iz člana 58. Nacrta zakona propisano potpuno novo pravo, neophodno je odgovarajućom pravnom normom u Nacrtu zakona precizirati visinu prava i uslove pod kojim se ono ostvaruje.

Član 65. Nacrta zakona propisuje da vojni invalid, civilni invalid rata, kao i lice iz člana 14. ovog zakona kome nije priznato svojstvo vojnog invalida čije oštećenje organizma po osnovu oboljenja koje predstavlja osnov za ocenu invaliditeta iznosi najmanje 30%, ima pravo na profesionalnu rehabilitaciju i novčanu pomoć za vreme profesionalne rehabilitacije u skladu sa propisima kojima se uređuje prekvalifikacija ili dokvalifikacija osoba sa invaliditetom. Imajući u vidu odredbu iz člana 65. Nacrta zakona u pogledu kruga lica koja ostvaruju pravo na profesionalnu rehabilitaciju i novčanu pomoć za vreme profesionalne rehabilitacije, Poverenik ističe da on ne odgovara odredbama Nacrta zakona koje su propisane u članu 8. kojim je utvrđeno da je vojni invalid u smislu ovog zakona i ratni vojni invalid i mirnodopski vojni invalid, odnosno odredbi iz članu 14. kojim je između ostalog utvrđeno koje lice se smatra mirnodopskim vojnim invalidom. Saglasno navedenom, a imajući u vidu da pravna norma iz člana 65. Nacrta zakona upućuje na član 14. kojim nije definisano lice kome nije priznato svojstvo vojnog invalida čije oštećenje organizma po osnovu oboljenja koje predstavlja osnov za ocenu invaliditeta iznosi najmanje 30%, navedenu odredbu je potrebno ponovo razmotriti. Poverenik posebno ističe da je prilikom ponovnog definisanja ove odredbe potrebno imati u vidu odredbu iz člana 4. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom ("Sl. glasnik RS", br. 36/2009 i 32/2013) kojom je propisano da prava utvrđena ovim zakonom ostvaruje osoba sa invaliditetom koja ima utvrđen status osobe sa invaliditetom, kao i da status osobe sa invaliditetom ima ratni vojni invalid; mirnodopski vojni invalid; civilni invalid rata; lice kome je izvršena kategorizacija i drugo lice kome je utvrđena invalidnost, u skladu sa zakonom; lice kome je, u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju, utvrđena kategorija invalidnosti, odnosno preostala radna sposobnost; lice kome se, u skladu sa ovim zakonom, proceni radna sposobnost saglasno kojoj ima mogućnost zaposlenja ili održanja zaposlenja, odnosno radnog angažovanja.

Članom 80. Nacrta zakona predlagač uvodi potpuno novo pravo "dodatak za samohranost" koje nije propisano članom 32. Nacrta zakona. S tim u vezi Poverenica je mišljenja da je navedene odredbe potrebno još jednom preispitati i međusobno ih usaglasiti.

Članom 86. Nacrta zakona između ostalog je propisano da borac iz član 7. ovog zakona ima pravo na borački dodatak ukoliko je stariji od 60 godina života i ukoliko on ili član njegove uže porodice koji živi u zajedničkom domaćinstvu, u skladu sa tačkom 4) ovog člana ne obavlja samostalnu delatnost, odnosno nije preduzetnik, (osim ako se radi o licu koje ostvaruje prihod od obavljanja poljoprivredne delatnosti i šumarstva sa zemljišta površine do 5 hektara), kao i ukoliko u skladu sa tačkom 7) ne ostvaruje pravo vlasništva ili plodouživanja na poljoprivrednom zemljištu površine više od 5 hektara. Imajući u vidu da je navedeni uslov utvrđen i u članu 76. Nacrta zakona u kojem je izvršeno definisanje materijalno neobezbeđenog lica, a u vezi sa ostvarivanjem prava na mesečno novčano primanje, te je u pogledu ograničenja površine zemljišta propisan uslov do 10 hektara, Poverenik ističe da su nejasni razlozi za propisivanje različitog uslova, tim pre jer je u prvom slučaju reč o pravu koje ostvaruje borac, a u drugom o pravu koje mogu ostvariti i vojni invalid, civilni invalid rata, korisnik porodične invalidnine, član porodice umrlog civilnog invalida rata i član porodice civilne žrtve rata. Saglasno navedenom Poverenik je mišljenja da je potrebno još jednom preispitati navedena ograničenja.

Članom 133. Nacrta zakona utvrđeno je da se u postupku za ostvarivanje prava po ovom zakonu primenjuju odredbe zakona kojim se uređuje opšti upravni postupak i odredbe ovog zakona kojima je uređeno postupanje po pojedinim pitanjima postupka na drugačiji način. Poverenik ukazuje da je navedenu odredbu potrebno precizirati kako bi ona mogla biti adekvatno primenjena u praksi.

Povodom člana 148. Nacrta zakona u kojem su navedene bolesti po osnovu kojih se priznaje svojstvo vojnog invalida, kao i nazivi nekih oboljenja, Poverenik ukazuje da navedeni nazivi ne odgovaraju nazivima oboljenja utvrđenim Međunarodnom statističkom klasifikacijom bolesti i srodnih zdravstvenih problema. S tim u vezi ukazuje na odredbu iz Zakona o opštem upravnom postupku ("Sl. glasnik RS", br. 18/2016 i 95/2018 - autentično tumačenje) koji u članu 3. propisuje da taj zakon primenjuje na postupanje u svim upravnim stvarima, dok se pojedina pitanja upravnog postupka mogu posebnim zakonom urediti samo ako je to u pojedinim upravnim oblastima neophodno, ako je to u saglasnosti sa osnovnim načelima određenim ovim zakonom i ukoliko se ne smanjuje nivo zaštite prava i pravnih interesa stranaka zajemčenih ovim zakonom.

Članom 186. Nacrta zakona između ostalog je propisano da Vlada Republike Srbije na predlog ministra, može odrediti udruženja i saveze koji su od posebnog društvenog značaja za unapređivanje boračko - invalidske zaštite. Imajući u vidu da je Nacrtom zakona u članu 185. utvrđeno da se udruženja i savezi boraca osnivaju u skladu sa zakonom kojim se uređuju udruženja, Poverenik ukazuje da je odredbom člana 38. Zakona o udruženjima ("Sl. glasnik RS", br. 51/2009, 99/2011 - dr. zakoni i 44/2018 - dr. zakon) već propisano da se sredstva za podsticanje programa ili nedostajućeg dela sredstava za finansiranje programa koje realizuju udruženja, a koji su od javnog interesa obezbeđuju u Budžetu Republike Srbije, kao i da Vlada, odnosno ministarstvo nadležno za oblast u kojoj se ostvaruju osnovni ciljevi udruženja dodeljuje sredstva iz stava 1. ovog člana na osnovu sprovedenog javnog konkursa i zaključuje ugovore o realizovanju odobrenih programa. Takođe, u stavu 3. ovog člana između ostalog je utvrđeno je da se pod programom od javnog interesa naročito smatraju programi u oblasti boračko - invalidske zaštite. Saglasno navedenom, nejasni su razlozi za ovakvo propisivanje koje se odnose na način osnivanja, način finansiranja, kao i način obezbeđivanja sredstava (član 187. Nacrta zakona) za finansiranje programa od javnog interesa u oblasti boračko - invalidske zaštite koje realizuju udruženja.

Takođe Poverenica ukazuje da su nejasni razlozi zbog kojih je predlagač članom 212. Nacrta zakona propisao da Ministarstvo preuzima sve zaposlene koji na dan stupanja na snagu ovog zakona obavljaju poslove boračko - invalidske zaštite u Gradskoj upravi Grada Beograda i Pokrajinskom sekretarijatu za socijalnu politiku, demografiju i ravnopravnost polova, s obzirom da u skladu sa Nacrtom zakona ovi organi i dalje odlučuju po zahtevima. Poverenik ukazuje ni da u obrazloženju zakona nisu dati razlozi.

Izvor: Vebsajt Poverenice, 19.12.2019.
Naslov: Redakcija