Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

NACRT UREDBE O BLIŽIM MERILIMA, KRITERIJUMIMA I ELEMENTIMA ZA PAUŠALNO OPOREZIVANJE OBVEZNIKA POREZA NA PRIHODE OD SAMOSTALNE DELATNOSTI: Sistem obračuna osnovice za paušalne obveznike se menja da bi se omogućila automatizacija i obezbedile objektivnost i predvidivost u utvrđivanju osnovica. Sva tri cilja se postižu prelaskom na utvrđivanje osnovice na osnovu objektivne formule koja koristi parametre koji su dostupni i obveznicima i poreskom organu


Vlada Republike Srbije je formirala Radnu grupu sa zadatkom da predloži unapređenja u sistemu oporezivanja paušalnih obveznika, a pre svega digitalizaciju administrativnih postupaka u vezi sa oporezivanjem tih obveznika. Radna grupa je izradila i Nacrt uredbe o bližim uslovima, kriterijumima i elementima za paušalno oporezivanje obveznika poreza na prihode od samostalne delatnosti.

Sistem obračuna osnovice za paušalne obveznike se menja da bi se omogućila automatizacija i obezbedile objektivnost i predvidivost u utvrđivanju osnovica. Sva tri cilja se postižu prelaskom na utvrđivanje osnovice na osnovu objektivne formule koja koristi parametre koji su dostupni i obveznicima i poreskom organu.

Cilj ovih izmena nije da se poveća obim naplaćenih prihoda. To potvrđuje i simulacija efekata predloženog modela koja pokazuje da bi, da je predloženi model primenjen umesto postojećeg, prilikom poslednjeg obračuna zbir osnovica bio za samo 2,3% veći od onog do koga se došlo primenom važećeg modela. Nakon isteka prelaznog perioda, model pokazuje povećanje osnovice od 5,6%, što je umereno povećanje, naročito s obzirom da do njega dolazi tek u četvrtoj godini primene novog modela.

Iako povećanje prihoda od postojećih preduzetnika nije bio cilj ovih izmena, očekuje se da će se, zahvaljujući objektivnom i predvidljivom sistemu utvrđivanja poreskih obaveza, veći broj naših građana odlučivati na osnivanje svojih preduzetničkih radnji, kao i da će se smanjiti broj zatvaranja postojećih radnji, što bi u zbiru trebalo da poveća ukupne prihode od ovog segmenta poreskih obveznika.

Formula kaže da se do iznosa osnovice dolazi tako što se polazna osnovica po opštinama pomnoži sa koeficijentom delatnosti. Na ovaj iznos se primenjuju i dodatni koeficijenti za one obveznike za koje je to propisano: koeficijent zone (mikro-lokacije), olakšice za mlade i početnike u poslovanju, umanjenja po osnovu umanjene radne sposobnosti, kao i posebno umanjenje za stare zanate.

Za razliku od važećeg načina obračuna, koji počiva na prosečnim zaradama po opštinama, predloženi model uzima u obzir i dva dodatna kriterijuma: broj zaposlenih lica i broj stanovnika u opštini. Množenjem prosečne zarade sa brojem zaposlenih se dolazi do aproksimacije ekonomskog potencijala opštine, a deljenjem tog iznosa sa brojem stanovnika se dolazi do mere ekonomskog potencijala po glavi stanovnika. Ovo je znatno realističnija mera od prosečne zarade, koja se sada koristi, naročito u sredinama u kojima je prosečna zarada visoka zbog jednog ili dva poslodavca koji isplaćuju visoke zarade, ali u kojima je i velika nezaposlenost.

Polazna osnovica po opštinama se ne primenjuje na delatnosti koje se u praksi mogu obavljati, a često se i obavljaju, u bilo kom delu zemlje, bez obzira na mesto a kojem je radnje registrovana, kao što su, na primer, računarsko programiranje, konsultantske delatnosti itd. Za te delatnosti, primenjuje se ista polazna osnovica na celoj teritoriji Republike, utvrđena na osnovu istih parametara koji se primenjuju i za pojedinačne opštine: prosečna zarada, broj zaposlenih i broj stanovnika. U gradu Beogradu utvrđuje se jedna zajednička polazna osnovica za 10 centralnih gradskih opština, dok se za prigradske opštine utvrđuje za svaku posebna polazna osnovica.

Koeficijent delatnosti se odnosi na opštinu u kojoj se delatnost obavlja, dok se koeficijent zone odnosi na područja unutar opštine. Koeficijent lokacije se primenjuje na najveći broj delatnosti, sem na one kojima tržište nije vezano za područje opštine (programeri, konsultanti i sl); s druge strane, koeficijent zone se odnosi na manji broj delatnosti, i to one kod kojih "mikro-lokacija" može značajno da utiče na profitabilnost delatnosti. Tako je računarsko programiranje primer za delatnosti čija profitabilnost nije dominantno uslovljena ni opštinom ni zonom u kojoj

se obavlja, neke zdravstvene usluge su primer delatnosti čija profitabilnost zavisi od opštine na kojoj se obavljaju, ali ne toliko od zone (mikro-lokacije), dok su frizeri primer delatnosti kod kojih i opština i zona u kojoj se nalaze mogu značajno da utiču na obim prihoda.

Za potrebe obračuna osnovice za paušalno oporezivanje, za one delatnosti za koje je utvrđeno da zona predstavlja jedan od parametara obračuna, koriste se zone koje jedinice lokalne samouprave utvrđuju za potrebe oporezivanja imovine.

Koeficijenti delatnosti su određeni tako da obezbeđuju a) da relativni odnosi između osnovica pojedinačnih delatnosti koji postoje u važećem modelu budu preslikani i u novom modelu, i b) da se obezbedi da zbir osnovica za sve preduzetnike u svim delatnostima bude na nivou važećeg modela. U najkraćem, do koeficijenata delatnosti se dolazi tako što se u prvom koraku obračunaju prosečne osnovice koje su primenjivanje za svaku šifru delatnosti u svim opštinama u 2018. godini. U drugom koraku se, polazeći od razlika u iznosima prosečnih osnovica po delatnostima, određuju koeficijenti i to tako da ako je prosečna osnovica za delatnost A bila 30.000 dinara, a za delatnost B 45.000 dinara, koeficijent za delatnost B će biti za 50% viši u odnosu na delatnost A (na primer koeficijent 3 za delatnost A i 4,5 za delatnost B). Koeficijenti delatnosti su izraženi na tri decimale da bi se obezbedilo da ukupan zbor osnovica do kojih se dolazi množenjem koeficijenata sa polaznim osnovicama bude sličan zbiru osnovica do kojih se dolazi primenom važećeg modela, odnosno da nema gubitka u javnim prihodima.

Prethodno definisani model utvrđivanja koeficijenata delatnosti primenjen je na oko 99% svih delatnosti. Određene modifikacije su primenjene na delatnosti koje prema važećoj uredbi imaju poseban način utvrđivanja osnovice (advokati i taksisti), kao i na delatnosti za koje postoji kvalitetniji izvor podataka u odnosu na prosečan iznos osnovica utvrđenih od strane filijala Poreske uprave. U slučaju delatnosti vezanih za računarsko programiranje, taj izvor su podaci Republičkog zavoda za statistiku o prosečnim zaradama (koji, nažalost, sada nisu dostupni za ostale delatnosti). Kod delatnosti koje u prethodnom periodu nisu mogle da se obavljaju u paušalnom režimu oporezivanja (na primer, računovodstvena ili auto-mehaničarska), korišćeni

su podaci o prosečnim osnovicama koje su primenjivane na uporedive delatnosti koje su se mogle obavljati u paušalnom režimu.

Koeficijenti delatnosti u prvoj godini prelaznog perioda su viši nego u kasnijim godinama jer već u prvoj godini dolazi do punog smanjenja obaveza za sve obveznike koji na to imaju pravo na osnovu formule (čak i kod onih kod kojih dolazi do smanjenja obaveze od 30% i više), a obaveza se nikome ne povećava više od 10%, čak i onima kojima bi primenom formule došlo do povećanja od npr. 30%. U drugoj godini dolazi do povećanja osnovice za obveznike kod kojih je to uslovljeno primenom formule od dodatnih 10% (što je povećanje od 21% u odnosu na nultu godinu), kao i u trećoj – za 10%u odnosu na prethodnu godinu, odnosno za 33% u odnosu na "nultu" godinu (poslednju godinu primene važećeg model). Posledično, kada bi koeficijente koje je potrebno primeniti u prvoj godini, da bi se obezbedila prihodna neutralnost, odnosno da ne dođe do pada prihoda budžeta, primenili i u drugoj i kasnijim godinama, došlo bi do rasta obaveza na strani obveznika preko nivoa koji je postojao pre reforme. U najkraćem, da bi se sprečio pad prihoda za državu u odnosu na stanje pre reforme, potrebno je da koeficijenti na početku budu veći, a da bi se osiguralo da u kasnijim godinama nema zbirnog rasta obaveza za preduzetnike u odnosu na stanje pre reforme, potrebno je da se koeficijenti smanjuju.

Prelazni režim je još jedan ustupak preduzetnicima. Dok se onim preduzetnicima kod kojih formula dovodi do pada osnovice i većeg od 10% (npr. 30%) osnovica smanjuje za ceo taj iznos već u prvoj godini primene novog modela, dotle se obveznicima kod kojih primena formule dovodi do povećanja obaveza većeg od 10% (npr. 30%) garantuje da neće imati povećanje veće od 10% u odnosu na prethodnu godinu. To znači da će obvezniku čija osnovica je iznosila 100 dinara važećem modelu, a kod koga formula predviđa rast osnovice na 130 dinara, u prvoj godini primene sistema biti utvrđena osnovica u iznosu od 110 dinara, u drugoj 121 dinar, da bi tek u trećoj godini došao na iznos od 130 dinara.

Prelazni režim se primenjuje i na rast polazne osnovice po opštinama, i to tako da garantuje da polazna osnovice ne može porasti više od stope inflacije u prethodnoj godini (odnosno rasta cena na malo). Svrha ovog prelaznog perioda je da spreči skokovit rast poreskih obaveza, kao i da maksimalno unapredi predvidljivost sistema oporezivanja preduzetnika paušalaca.

Prelazni period traje tri godine, tako da se u četvrtoj godini primenjuju rezultati formule bez ograničenja rasta na 10% u odnosu na prethodnu godinu i bez ograničenja porasta polazne osnovice po opštinama na iznos stope inflacije.

Nemoguće je uvesti objektivno zasnovanu formulu, a da svi obveznici nastave da plaćaju isto koliko su plaćali i ranije. Pojedini obveznici će plaćati više nego tokom primene važećeg modela, a neki će plaćati manje. U zbiru, u prvoj godini primene novog modela, kod više od 86% svih obveznika obaveza se kreće u rasponu od plus ili minus 10% u odnosu na visinu u poslednjoj godini primene važećeg sistema. Pri tome, nema povećanja osnovice za više od 10% ni kod jednog obveznika, dok ima obveznika kojima se osnovica smanjuje za više od 30% već u prvoj godini. Ukupan zbir osnovica se povećava za samo 2,3% u odnosu na sadašnji nivo.

U četvrtoj godini primene novog modela, kada i prestaje primena prelaznog režima, kod 44% obveznika se javlja smanjenje osnovice u odnosu na iznos koji generiše važeći način obračuna, dok se kod 56% javlja rast. Ukupan zbir osnovica se povećava za samo 5,6% u odnosu na sadašnji nivo.

Ko će plaćati manje, a ko više zavisi od više faktora, ali uopšteno se može reći da ima delatnosti i opština koje će u zbiru plaćati više nego sada, kao i onih delatnosti i opština kod kojih će većina obveznika plaćati manje. Primer za one koji će generalno plaćati više su programeri i konsultanti, dok će preduzetnici koji se bave mašinskom obradom metala plaćati manje. Što se opština tiče, generalno bi moglo da se kaže da će preduzetnici u većim i bogatijim opštinama plaćati nešto više, dok će zbirno gledano, preduzetnici u manjim i siromašnijim sredinama plaćati manje nego ranije.

Na osnovu predložene formule moći ćemo da znamo iznose osnovica za narednu godinu kada budu objavljeni podaci Republičkog zavoda za statistiku na osnovu kojih će se raditi obračun polazne osnovice, a koji se odnose na prosečne zarade, broj zaposlenih i broj stanovnika, po opštinama. Ti podaci za 2020. godinu će sigurno biti poznati i objavljeni pre kraja 2019. Ovo je veliko unapređenje u odnosu na postojeći sistem kada preduzetnici tek oko meseca maja saznaju koliki im je iznos obaveze za tekuću godinu. Sistem u kojem su koeficijenti delatnosti unapred definisani za više godina unapred, a polazne osnovice rastu onim tempom kojim raste ekonomija (budući da zavise od prosečnih plata i broja zaposlenih po opštinama) omogućuje da se dosta precizno izračunaju iznosi obaveza i za nekoliko godina unapred.

Šta su podsticaji za mlade i početnike u poslovanju, kao i za druge kategorije preduzetnika paušalaca koje predloženi način obračuna osnovice predviđa?

Tih podsticaja ima nekoliko. Najpre, tokom prve tri godine poslovanja od registracije, preduzetnici će imati pravo na umanjenje osnovice u iznosu od 20% (za preduzetnike u prvoj godini poslovanja), 15% (tokom druge godine poslovanja) i 10% (u trećoj godini). Pored toga, preduzetnici do 30. godine života imaju pravo na dodatno umanjenje od 10%, i to bez obzira kada su osnovali preduzetničku radnju. Ovo umanjenje po osnovu godina života se primenjuje i na lica starija od 55 godina – takođe bez obzira na to kada su osnovali preduzetničku radnju. U slučaju određenih profesija (lekari, advokati, licencirani inženjeri i sl) pravo na umanjenje dolazi nešto kasnije (nakon 60. godine života), ali je značajnije, i iznosi 30%.

Za mlade početnike u poslovanju (do 30 godine, tokom prve tri godine poslovanja), tokom prelaznog perioda u trajanju od tri godine predviđena je još jedna olakšica – na njih se primenjuje koeficijenti delatnosti koji su predviđeni za četvrtu godinu, i koji su značajno manji od koeficijenta koji se primenjuju u prve tri godine (u praksi, umanjenje u prvoj godini iznosi do 28%).

Za stare zanate je predviđeno umanjenje osnovice u iznosu od 50%, dok se za lica sa invaliditetom, trudničko i porodiljsko odsustvo, negu deteta, duže bolovanje primenjuje umanjenje u iznosu od 15%, čime se, između ostalog, podstiče držanje radnje u aktivnom statusu u situacijama u kojima se danas preduzetnici često odlučuju na zatvaranje radnje ili prelazak u neaktivni status.

Izvor: Vebsajt Javno-privatni dijalog za razvoj, 15.11.2019.
Naslov: Redakcija