Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

ZAKON O USLOVIMA ZA UPUĆIVANJE ZAPOSLENIH NA PRIVREMENI RAD U INOSTRANSTVO I NJIHOVOJ ZAŠTITI: SAVEZ SAMOSTALNIH SINDIKATA SRBIJE PODNEO INICIJATIVU ZA OCENU USTAVNOSTI čLANA 8. ZAKONA, JER SMATRAJU DA DOVODI U NEPOVOLJNIJI POLOžAJ ZAPOSLENE NA PRIVREMENOM RADU U INOSTRANSTVU U ODNOSU NA ONE KOJI RADE U ZEMLJI, TE DA JE U SUPROTNOSTI SA ZAKONOM O RADU


Kada je pre šest meseci usvojen Zakon o uslovima za upućivanje zaposlenih na privremeni rad u inostranstvo i njihovoj zaštiti ("Sl. glasnik RS", br. 91/2015 - dalje: Zakon), sindikati su kao glavni prigovor istakli da Zakon omogućava poslodavcima da radnike koje šalju van zemlje, drže po ugovoru na određeno bezgranično dugo, iako Zakon o radu ("Sl. glasnik RS", br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013 i 75/2014) propisuje da status na određeno može trajati dve, maksimalno tri godine.

Iz tog razloga Savez samostalnih sindikata Srbije (SSSS) u januaru 2016. godine podneo je Ustavnom sudu inicijativu za ocenu ustavnosti člana 8. Zakona koji po njihovom mišljenju, u odnosu na njihove kolege zemlji, diskriminiše zaposlene na određeno vreme upućene privremeno na rad u inostranstvu.

Duško Vuković, potpredsednik SSSS-a, kaže da njegov sindikat još uvek nije dobio nikakav odgovor od Ustavnog suda, dok u Ustavnom sudu ističu da se trenutno ispituje da li su ispunjenje pretpostavke za vođenje postupka i da od toga zavisi dalji rad u predmetu.

- Najveći problem sa ovim Zakonom jeste član 8, stav dva, koji stavlja zaposlene na određeno vreme a upućene na privremeni rad u inostranstvo, u nepovoljniji položaj u odnosu na radnike koji u istom statusu rade u zemlji. U ovom delu Zakona stoji da se vreme provedeno na radu u inostranstvu ne računa u ukupan rok koji zaposleni može da provede u statusu na određeno, a koji po Zakonu o radu može da traje dve, maksimalno tri godine. To faktički znači da poslodavac može radnika da zaposli u zemlji na određeno, onda ga pošalje u inostranstvo da radi, pa ga vrati ovde i tako zaposleni provede šest-sedam godina u statusu na određeno vreme što je suprotno odredbama Zakona o radu - objašnjava Vuković.

U Ministarstvu rada, zapošljavanja, boračkih i socijalnih pitanja imaju suprotno mišljenje. Po njihovim rečima, pomenuta odredba Zakona predstavlja pogodnost i za zaposlenog i za poslodavca. Firmama koje nemaju poslove u zemlji omogućava da posluju na stranim tržištima, a radnicima na određeno vreme "da u zemlji rade 24 meseca, jer im se vreme provedeno na radu u inostranstvo ne bi računalo u zakonsko ograničenje od 24 meseca. Na drugoj strani, Duško Vuković, koji je i učestvovao u Radnoj grupi za izradu ovog Zakona, u tome vidi interes sveta kapitala.

- Ukazivali smo na problematičnost člana 8, i dobar deo Radne grupe se slagao sa našim primedbama, ali naše zamerke nisu prihvaćene - kaže Vuković.

Na pitanje kako odgovaraju na prigovore SSSS-a na član 8, u Ministarstvu rada su rekli da je pomenuti član formulisan na takav način zato što je Zakonom o radu već propisano da ugovori o radu na određeno vreme mogu trajati najviše 24 meseca, a da upućivanje na privremeni rad u inostranstvo nije predviđeno kao izuzetak Zakonom o radu. To po njihovim rečima znači da "zaposleni na određeno vreme upućeni na privremeni rad u inostranstvo bi mogli za određenog poslodavca da rade samo 24 meseca, bilo u zemlji bilo u inostranstvu."

Duško Vuković pak ocenjuje da je ceo zakon pisan "kao beletristika - ne možete na osnovu njih dobiti nikakvu pravnu zaštitu"

Kada je u januaru 2016. godine počela primena Zakona, ministar za rad rekao je da će Zakon omogućiti da se po prvi put zna koliko naših radnika radi van zemlje, gde su zaposleni i kako im se može pomoći. Nakon šest meseci primene, u Ministarstvu kažu da je rano sumirati efekte Zakona, ali i dodaju da sada raspolažu sveobuhvatnijim i kvalitetnijim podacima o zaposlenima na privremenom radu u inostranstvu.

- Broj poslodavaca koji obaveštava Ministarstvo nadležno za rad i broj upućenih zaposlenih, u prvih šest meseci od primene Zakona, već je premašio broj poslodavaca i broj upućenih zaposlenih iz čitave prethodne godine, u skladu sa tada važećim propisom - kažu u Ministarstvu.

Govoreći o Zakonu ministar rada rekao je da Zakon treba da doprinese većoj bezbednosti srpskih radnika van zemlje. Duško Vuković pak smatra da trenutnim odredbama to nije postignuto. Kako objašnjava, trenutno u Zakonu stoji samo da poslodavac ima obavezu da poštuje Zakon o bezbednosti i zdravlju na radu ("Sl. glasnik RS", br. 101/2005 i 91/2015) Srbije odnosno zemlje u koju se radnik upućuje što nije dovoljno da bi se sprečile nesreće poput one iz Sibira kada je šestoro srpski radnika poginulo. "Mi smo predlagali da radnici imaju odbore odnosno predstavnike za bezbednost koji bi se javljali inspekciji u Srbiji, ali to nije usvojeno", kaže Vuković.

Prema podacima Ministarstva rada, 5.223 zaposlena trenutno su na privremenom rad u inostranstvu, od čega najviše u Nemačkoj (1.937 zaposlenih), Ruskoj Federaciji (858), Sloveniji (379), Hrvatskoj (374), Crnoj Gori (261), Austriji (119), Južnoafričkoj Republici (102). U Ministarstvu takođe kažu da je 229 poslodavaca poslalo radnike van zemlje i to najčešće po osnovu izvođenja investicionih i drugih radova i pružanja usluga.

ZAKON O USLOVIMA ZA UPUĆIVANJE ZAPOSLENIH NA PRIVREMENI RAD U INOSTRANSTVO I NJIHOVOJ ZAŠTITI ("Sl. glasnik RS", br. 91/2015)

Član 8

Poslodavac na privremeni rad u inostranstvo može da uputi samo zaposlene na neodređeno vreme.

Izuzetno od stava 1. ovog člana, poslodavac može da uputi na privremeni rad u inostranstvo, zaposlenog na određeno vreme u skladu sa zakonom kojim se uređuje rad, s tim što se vreme provedeno na privremenom radu u inostranstvu ne računa u zakonsko ograničenje trajanja radnog odnosa na određeno vreme.

Upućivanje u inostranstvo iz stava 2. ovog člana ne može da traje duže od vremena za koje je zaključen ugovor o radu. 

Izvor: Vebsajt Danas, M. Radenković, 15.07.2016
Naslov: Redakcija