Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

ZAKONIK O KRIVIČNOM POSTUPKU: Iako ZKP propisuje da je tužilac dužan da u roku od 30 dana od nekog događaja pokrene istragu protiv poznatog ili nepoznatog počinioca, u velikom broju slučajeva, ova zakonska odredba se ne poštuje. Kazna za tužioce koji na ovaj način prekrše zakon nije propisana što dovodi do toga da predistražni postupak ponekad traje i godinama


Iako Zakonik o krivičnom postupku ("Sl. glasnik RS", br. 72/2011, 101/2011, 121/2012, 32/2013, 45/2013 i 55/2014 - dalje: ZKP) propisuje da je tužilac dužan da u roku od 30 dana od nekog događaja pokrene istragu protiv poznatog ili nepoznatog počinioca, u velikom broju slučajeva, ova zakonska odredba se ne poštuje.

Apsurdno je da kazna za tužioce koji na ovaj način prekrše zakon nije propisana što dovodi do toga da predistražni postupak ponekad traje i godinama.

Navodeći da su ovakvim zakonskim rešenjem prisiljeni da u "zadatom roku" pokrenu istragu iako nekada prikupljeni dokazi nisu "jaki" za donošenje ovakve odluke, tužioci tvrde da nepoštovanje zakona koja im se spočitava, nije samo njihova krivica.

- Ne može tužilac uvek da bude siguran da će u roku od 30 dana uspeti da sakupi dokaze koji će biti dovoljno dobri za pokretanje istrage. Činjenica je da predistražnom fazom postupka rukovodi nadležni tužilac, ali se u velikom broju slučajeva dešava da policija ne odgovori na naš zahtev o prikupljanju potrebnih obaveštenja u dogledno vreme, čime nam se "vezuju ruke". Ne želim da ispadne da krivicu prebacujemo na policiju jer je činjenica da se i oni suočavaju sa problemom nedostatka ljudi... – navode tužioci.

Jedno od mogućih rešenja bilo bi da se pojedini delovi policije pripoje tužilačkoj organizaciji, kako bi tužioci imali "kontrolu" nad njima.

– Međutim, postavlja se pitanje koliko bi ovakvo rešenje donelo boljitka jer je činjenica da tužioci nisu samostalni u svom radu. Zbog nepostupanja u skladu sa zakonom protiv tužioca može da bude pokrenut disciplinski postupak, ali da se to retko dešava.

Da li i koliko tužioci zloupotrebljavaju svoja ovlašćenja s obzirom na to da im za nepoštovanje pomenute zakonske odredbe ne sleduje nikakva kazna, teško je utvrditi.

Miodrag Majić, sudija Apelacionog suda u Beogradu, objašnjava da je novi ZKP kojim je uvedena zakonska odredba o roku od 30 dana za pokretanje istrage od dana kada je prikupljen prvi dokaz, postavio vrlo jasne granice u vezi sa skraćenjem predistražnog postupka. Po starom Zakoniku on je mogao da traje neograničeno. Granica je, navodi Majić, prva dokazna radnja koju tužilac preduzima otkrivajući izvršioca i dokaze u vezi sa delom koje je izvršeno.

Istraga započinje prvom dokaznom radnjom. Treba napomenuti da Zakonik razlikuje dve situacije. Prvu, kada tužilac samostalno preduzima tu prvu dokaznu radnju i kada je dužan da, pre ili posle nje, donese naredbu o sprovođenju istrage. Druga, gde je usled hitnosti postupanja do koje može da dođe u mnogim situacijama, potrebno izaći na mesto događaja gde, primera radi, policija prva preduzima tu radnju. Od tog momenta teče rok od 30 dana u kojem tužilac može, ali ne mora, da "autorizuje" dokaze, odnosno ono što je uradio drugi organ. I u ovom slučaju, taj rok od 30 dana je vreme koje je tužiocu ostavljeno da prouči da li je ta radnja, koju je preduzeo drugi organ, urađena u skladu sa zakonom – objašnjava Majić.

U pojedinim slučajevima o kojima su mediji izveštavali, kaže ovaj sudija, iz tužilaštva su dolazile informacije da je u toku predistražni postupak iako su preduzimane određene dokazne radnje poput veštačenja, saslušavanja određenih osoba. To, naglašava Majić, nije bilo moguće obaviti u skladu sa ZKP-om.

Komentarišući činjenicu da po zakonu nema predviđene sankcije za tužioca ako ne donese procesne odluke u zakonom predviđenim rokovima, Majić kaže da to svakako ne znači da on ne krši zakon.

Iako jedan od najznačajnijih problema, "probijanje" rokova, čini se, nije jedini koji muči učesnike u sudskom postupku. Tužilac sam određuje kojim će redom preduzimati određene dokazne radnje, što prema mišljenju advokata Slavka Petrića, nije dobro.

Neki od dokaza koji idu "naruku" odbrani mogu da budu uništeni, da budu brisani ili da propadnu. Odbrani je mnogo teže, nego tužiocu da ponovo dođe do njih. Treba menjati propise i kada je reč o odgovornosti tužioca. Pre svega, zbog često neosnovanih pritvora i dugotrajnih istraga. Najveći je, možda, problem što branioci nemaju pravo da izjave žalbu protiv naredbe o sprovođenju istrage. Kada je reč o policiji, njena je odgovornost kada pokušava da podmetne dokaze ili da "pravi konstrukciju" što se, iz iskustva govorim, dešava. Takođe, ona može i da odugovlači sa dostavljanjem podataka tužilaštvu – navodi Petrić.

Izvor: Vebsajt Politika, Miroslava Derikonjić, 12.04.2017.
Naslov: Redakcija