ZAKON O VOJSCI SRBIJE: Predsednik Republike ili ministar odbrane, po ovlašćenju predsednika Republike može odlučiti da Vojska Srbije nadležnom državnom organu, odnosno organizaciji, organu autonomnih pokrajina i organu jedinica lokalne samouprave, na njihov zahtev, pruži pomoć radi zaštite života i bezbednosti ljudi i imovine, zaštite životne sredine ili iz drugih razloga utvrđenih zakonom
Vlada Republike Srbije proglasila je vanredno stanje u sklopu borbe protiv epidemije virusa korona, čime je vojska stavljena u civilne svrhe.
Upotreba Vojske Srbije u civilne svrhe regulisana je Zakonom o Vojsci Srbije ("Sl. glasnik RS", br. 116/2007, 88/2009, 101/2010 - dr. zakon, 10/2015, 88/2015 - odluka US, 36/2018 i 94/2019).
Član 2. ovog Zakona predviđa da predsednik Republike ili ministar odbrane po ovlašćenju predsednika Republike, može odlučiti da Vojska Srbije nadležnom državnom organu, odnosno organizaciji, organu autonomnih pokrajina i organu jedinica lokalne samouprave, na njihov zahtev, pruži pomoć radi zaštite života i bezbednosti ljudi i imovine, zaštite životne sredine ili iz drugih razloga utvrđenih Zakonom.
Uvođenje vanrednog stanja regulisano je članovima 87 i 88 Zakona o odbrani ("Sl. glasnik RS", br. 116/2007, 88/2009, 88/2009 - dr. zakon, 104/2009 - dr. zakon, 10/2015 i 36/2018).
Član 88 kaže da se zajednički predlog za proglašenje ratnog ili vanrednog stanja utvrđuje na osnovu procene rizika i pretnji po bezbednost Republike i njenih građana.
"Procena iz stava 1. ovog člana koju ministar odbrane istovremeno dostavlja predsedniku Republike i predsedniku Vlade, sadrži ocenu ugroženosti i posledice koje su usled toga nastupile ili mogu nastupiti", navodi se.
Šta u slučaju vanrednog stanje predviđa Ustav Republike Srbije ("Sl. glasnik RS", br. 98/2006 - dalje: Ustav), koji ga propisuje i šta to praktično znači?
Ustav, u članu 105, propisuje da Narodna skupština donosi odluke, među kojima je i proglašavanje i ukidanje vanrednog stanja, većinom glasova narodnih poslanika na sednici na kojoj je prisutna većina narodnih poslanika.
Kad Narodna skupština nije u mogućnosti da se sastane, odluku o proglašenju vanrednog stanja donose zajedno predsednik Republike, predsednik Narodna skupštine i predsednik Vlade, pod istim uslovima kao i Narodna skupština Republike Srbije.
Proglašavajući vanredno stanje Narodna skupština može propisati mere kojima se odstupa od Ustavom zajemčenih ljudskih i manjinskih prava.
Kad Narodna skupština nije u mogućnosti da se sastane, mere kojima se odstupa od ljudskih i manjinskih prava može propisati Vlada, uredbom, uz supotpis predsednika Republike.
Po Ustavu, mere odstupanja od ljudskih i manjinskih prava koje propišu Narodna skupština ili Vlada važe najduže 90 dana, a po isteku ovog roka mogu se obnoviti pod istim uslovima.
Vanrednu situaciju za celu teritoriju države proglašava Vlada, a na užim teritorijama nadležni su Pokrajinska vlada, gradonačelnici ili predsednici opština.
Po Zakonu o smanjenju rizika od katastrofa i upravljanju vanrednim situacijama ("Sl. glasnik RS", br. 87/2018), vanredna situacija je "stanje kada su rizici i pretnje ili posledice katastrofa, vanrednih događaja i drugih opasnosti po stanovništvo, životnu sredinu i materijalna dobra takvog obima i intenziteta da njihov nastanak ili posledice nije moguće sprečiti ili otkloniti redovnim delovanjem nadležnih organa i službi, zbog čega je za njihovo ublažavanje i otklanjanje neophodno upotrebiti posebne mere, snage i sredstva uz pojačan režim rada".
Pandemija ili epidemija zaraznih bolesti, kao što je virus korona, kao prirodne pojave većih razmera koje mogu da ugroze bezbednost, život i zdravlje većeg broja ljudi spadaju u elementarne nepogode, odnosno katastrofe zbog kojih može biti proglašena vanredna situacija.
Izvor: Vebsajt Blic, 15.03.2020.Izvod iz vesti, Naslov: Redakcija