Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

ZAKONIK O KRIVIČNOM POSTUPKU: ZAKONIKOM JE STRIKTNO REGULISANO DA JE TERET DOKAZIVANJA NA TUżIOCU. TO ZNAčI DA TUżILAšTVO MORA DA DOKAżE DA JE UčINJENO KRIVIčNO DELO, KOJE JE PREDMET OPTUżENJA


Posle niza postupaka u kojima su nekadašnji ministri, pripadnici pojedinih političkih partija, direktori, vlasnici preduzeća i državni službenici oslobođeni odgovornosti, jer tužilac nije dokazao tvrdnje koje je izneo u optužnici, postavlja se pitanje kako rade srpski tužioci? Kakvim dokazima raspolažu prilikom podizanja optužnice, kako svoje tvrdnje brane na suđenju i zašto se stiče utisak da sve više optužnica "pada"?

Upravo na ovu činjenicu, da tužilac mora da dokaže sve svoje tvrdnje, ukazuje profesor Pravnog fakulteta Milan Škulić.

– Prema Zakoniku o krivičnom postupku ("Sl. glasnik RS", br. 72/2011, 101/2011, 121/2012, 32/2013, 45/2013 i 55/2014) striktno je regulisano da je teret dokazivanja na ovlašćenom tužiocu. To znači da tužilaštvo mora da dokaže da je učinjeno krivično delo koje je predmet optuženja i ono, kako se kaže u teoriji, snosi rizik nedokazivanja. U slučaju da tužilac ne uspe da učini izvesnom sumnju da je učinjeno krivično delo, ta optužnica propada – objašnjava Škulić, a na pitanje da li može da se kaže da su tužioci krivi za "padanje" optužnice, kaže da je "teško reći ko snosi odgovornost za tako nešto".

Sudija osnovnog suda u Beogradu, koji je želeo da ostane anoniman, kaže da oslobađajućoj presudi može da "kumuje" više razloga, ali najčešći je da tužilac nije mogao da dokaže tvrdnje koje je izneo u optužnici.

Ponekad imam utisak i da pojedini tužioci optužnicu ili optužni predlog podižu "po nalogu". Tužilaštvo je organizacija u kojoj, najprostije rečeno, zamenik tužioca mora da postupi po nalogu svog nadređenog, čak i kad se ne slaže sa "obaveznim uputstvom". Druga stvar koja može da dovede do izricanja oslobađajuće presude jeste da je tužilac tokom istrage kojom rukovodi dužan da prikuplja podatke koje podjednako idu u korist i okrivljenom i optuženom. Već u sledećem momentu, na sudu, tužilac je stranka u postupku i na njemu je da dokaže tvrdnje koje je izneo u optužnici. Takođe, odbrana koja treba aktivno da učestvuje u prikupljanju dokaza tokom istrage, sa, da tako kažem, pravim dokazima izlazi tek na ročištu – navodi sudija.

Radovan Lazić, predsednik UO Udruženja tužilaca i zamenika tužilaca Srbije, kaže da nije isti stepen sumnje i kvalitet dokaza potreban za podizanje optužnice i za donošenje osuđujuće presude. Za podizanje optužnice, objašnjava Lazić, traži se opravdana sumnja, a za osuđujuću presudu puna izvesnost te sumnje.

Sasvim je izvesno da tužilac ima kvalitet dokaza podobnih za opravdanu sumnju, ali da oni za sud ne predstavljaju punu izvesnost da se nešto dogodilo na način na koji je to tužilac opisao. Jednostavno, različit je kvalitet dokaza koji su dovoljni za podizanje optužnice i onih koji su potrebni za osuđujuću presudu – objašnjava Lazić.

Koliko je teško tužiocu da dokaže svoje tvrdnje tokom sudskog postupka zavisi, kaže Lazić, od slučaja do slučaja.

Ponekad su predmeti laki. Takvi su, recimo, slučajevi u kojima okrivljeni priznaju izvršenje dela. Ponekad, okrivljeni negira izvršenje dela i pruža dokaze koji tezu tužilaštva dovode u pitanje i u tim predmetima mora mnogo više da se radi. Upravo je u predmetima koji su medijski najatraktivniji krivicu teško dokazati. To se posebno odnosi na predmete iz oblasti koruptivnih krivičnih dela, privrednog i organizovanog kriminala – kaže Lazić.

Na pitanje da li optužnice ne opstaju jer se podižu pod pritiskom određenih struktura vlasti, Lazić kaže da za konkretne slučajeve nije čuo. Međutim...

Iz nekih odluka to bi se, svakako, moglo zaključiti – kaže Lazić.

Advokat Dejan Ćasić smatra da je jedan od razloga lošeg kvaliteta optužnica to što se tužioci još nisu navikli na posao koji su donedavno obavljale istražne sudije.

Potrebno je dodatno vreme da se tužioci i stručno i kadrovski u potpunosti prilagode tužilačkoj istrazi – navodi Ćasić i navodi da treba biti vrlo oprezan prilikom postupanja protiv pojedinaca gde nema konkretnih dokaza, odnosno činjenica koje bi nesumnjivo ukazivale na to da je neko izvršio krivično delo zbog kojeg je osumnjičen.

Izvor: Vebsajt Politika, Miroslava Derikonjić, 16.05.2016.
Izvod iz vesti, Naslov: Redakcija