NACRT ZAKONA O ŠTRAJKU: Unija poslodavaca nezadovoljna Nacrtom zakona. Zahtevaju da im se omogući da ne plate zaposlene koji ne štrajkuju zato što ne mogu da im obezbede normalan rad
Nacrt zakona o štrajku u mnogo čemu je manjkav i ne ispunjava uslove za javnu raspravu, stav je Unije poslodavaca, jednog od tri člana Socijalno-ekonomskog saveta. U pismu upućenom Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja poslodavci su ukazali da ovaj dokument ne sadrži osnovna načela na kojima bi morao da počiva akt ovakve vrste. Pored toga, napominje se, socijalni partneri – predstavnici vlade, sindikata i poslodavaca, nisu usaglasili ključne odredbe u radnoj grupi koja je pisala tekst nacrta, a predstavnik Unije poslodavaca Nebojša Atanacković nije se saglasio sa predloženim tekstom nacrta i napustio je radnu grupu.
Atanacković kaže da pored navedenih načelnih primedbi, postoji i jedan konkretan razlog – i poslodavci traže pravo na štrajk.
U pismu Unije poslodavaca upućenom Ministarstvu za rad navedeno je da su njeni predstavnici od početka rada radne grupe zastupali stavove za koje smatraju da su u interesu svih građana Srbije. Prvi je da se u zakonu o štrajku reguliše i pravo poslodavaca da štrajkuju, odnosno, kako je navedeno "pravo poslodavaca na odbrambeni lokaut", uz napomenu da ono podrazumeva veća ograničenja nego pravo na štrajk.
Lokaut se u poslovnom svetu definiše kao akcija i protivmera poslodavca na pravo radnika i njihovih sindikata na štrajk. U tom slučaju svi ugovori prestaju da važe dok se dve strane ne dogovore.
U obrazloženju svog zahteva Unija poslodavaca napominje da se odbrambeni lokaut javlja kao protivmera štrajku koji nije obuhvatio sve zaposlene kod poslodavca. Prevedeno, poslodavci zahtevaju da im se omogući da ne plate zaposlene koji ne štrajkuju zato što ne mogu da im obezbede normalan rad. Tako se, kažu, istovremeno izbegava da poslodavac dođe u situaciju da pokrene stečajni postupak.
Napominje se i da pravo na lokaut mogu da imaju samo poslodavci iz privatnog sektora, budući da poslodavci u javnom sektoru imaju pravo na obezbeđivanje minimuma procesa rada tokom štrajka, kako bi se osigurala zaštita javnog interesa. U pismu se navodi da je pravo na lokaut priznato poslodavcima u Austriji, Nemačkoj, Danskoj, Velikoj Britaniji, Irskoj, Holandiji, Mađarskoj, Crnoj Gori, Hrvatskoj, SAD, Kanadi, Japanu, Novom Zelandu, moguće je u Francuskoj, Španiji, a putem sudskih presuda priznat je u Italiji.
Unija poslodavaca zahteva da se štrajk u zakonu definiše kao krajnja mera nezadovoljstva, koja podrazumeva prekid rada koji organizuje sindikat ili većina zaposlenih kod poslodavca radi ostvarivanja i zaštite njihovih ekonomskih, socijalnih i profesionalnih interesa i prava iz radnog odnosa. Oni zahtevaju da se u zakonu naročito istakne načelo zaštite imovine za vreme štrajka. Zatim da se predvidi klauzula radno-socijalnog mira, koja podrazumeva da se štrajk ne može organizovati ako je zaključen kolektivni ugovor i ako se poštuju njegove odredbe i da se štrajk solidarnosti ograniči samo na jedan sat, i to samo u jednom danu. Traži se i da se ograniči broj članova štrajkačkog odbora, budući da oni ne mogu biti obuhvaćeni minimumom procesa rada.
Izvor: Vebsajt Politika, A. Mikavica, 08.05.2018.Naslov: Redakcija