Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

NACRT ZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SOCIJALNOJ ZAŠTITI: Organizacije civilnog društva nezadovoljne predloženim rešenjima


Predloženim zakonskim izmenama u okviru Nacrta zakona o izmenama i dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti ozbiljno se ugrožavaju interesi korisnika i korisnica usluga socijalne zaštite, ograničavaju se osnovna ljudska prava i uvodi prinudni rad, a sistem socijalne zaštite se centralizuje suprotno preporukama Evropske komisije o decentralizaciji sistema socijalne zaštite. Navedenim Nacrtom zakona, uslovljava se novčana socijalna pomoć i daju se preširoka ovlašćenja centrima za socijalni rad.

Zbog svega navedenog, grupa organizacija civilnog društva koju čine Trag fondacija, Autonomni ženski centar, Crta, A11, Evropski pokret u Srbiji, Astra, Inicijativa za razvoj i saradnju, Građanske inicijative, SeCons - Grupa za razvojnu inicijativu, Nacionalna koalicija za decentralizaciju, Fondacija Centar za demokratiju, pokrenula je Inicijativu za povlačenje Nacrta zakona iz procedure, uz zahtev da se otvori javna diskusija sa ključnim domaćim i međunarodnim akterima o prioritetima reforme sistema socijalne zaštite.

 - PREDLOZI ZA UNAPREĐENjE I POVLAČENJE TEKSTA NACRTA ZAKONA -

1. Načelne primedbe na tekst Nacrta zakona o izmenama i dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti

Nacrt zakona o izmenama i dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti na neadekvatan način reguliše zakonsku materiju, neusaglašen je sa propisima koji su doneti u pojedinim oblastima (takozvanim sektorskim propisima), sa strateškim dokumentima i javnim politikama koje je Republika Srbija usvojila, kao i sa obavezama koje je preuzela ratifikacijom međunarodnih ugovora kojima se garantuju osnovna ljudska prava. Predloženim zakonskim tekstom se, suprotno garancijama iz člana 20. Ustava Republike Srbije umanjuje dostignuti nivo ljudskih prava.

Sistem socijalne zaštite i institucionalni okvir

Predlagač nije razmatrao mogućnost klasifikacije usluga socijalne zaštite na opšte i specijalizovane, kako je to predviđeno u Konvenciji Saveta Evrope o sprečavanju nasilja prema ženama i nasilja u porodici, koju je Republika Srbija ratifikovala 2013. godine. Izostavljene su specijalizovane usluge za žene žrtve nasilja i žrtve nasilja u porodici, što je predviđeno Konvencijom Saveta Evrope, kao i Opštom preporukom 35 UN Komiteta za eliminaciju svih oblika diskriminacije žena. Takođe, predloženim zakonskim rešenjima propušteno je da se specijalizovane usluge za žene žrtve nasilja i žrtve nasilja u porodici obezbede, odnosno garantuju, iz budžeta Republike Srbije. Nadalje, definisanje nadležnosti, odgovornosti i delatnosti Centra za porodični smeštaj i usvojenje, Centra za decu, mlade i porodicu i Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima, uključujući i Centre za socijalni rad u vezi sa pružanjem usluga, nepotpuno je i međusobno neusklađeno po sadržaju i formi, što dovodi do pravne nesigurnosti, preklapanja nadležnosti i propuštanja jasne podele poslova ovih Centara.

U predloženom Nacrtu zakona očigledna je tendencija da brojne podzakonske akte propisuje ministar bez prethodnog propisivanja osnovnih pojmova i uslova za donošenje podzakonskih akata u zakonu. Ovakvo normiranje u suprotnosti je sa osnovnim načelima pravne sigurnosti i može dovesti do naknadnog umanjenja prava korisnika novčane socijalne pomoći.

Nadalje, novim zakonskim rešenjem predloženo je ukidanje dobijanja mišljenja reprezentativnog sindikata na Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova centara za socijalni rad. Ovo je u suprotnosti sa odredbama člana 32. Zakona o zaposlenima u javnim službama, ali i sa načelom jedinstva pravnog poretka u Republici Srbiji, jer se jednim "sektorskim" zakonom menjaju odredbe drugog sektorskog zakona koji na jedinstven način reguliše materiju prava i položaja zaposlenih u javnim službama. Nadalje, Nacrtom zakona predviđeno je povećanje kapaciteta pružalaca usluge domskog smeštaja, što je u suprotnosti sa strateškim opredeljenjem Republike Srbije da ukine domski smeštaj i radi na deinstitucionalizaciji korisnika ovih usluga. Na kraju, propisivanje povećanja kapaciteta domskog smeštaja u suprotnosti je sa obavezama koje je Republika Srbija preuzela u okviru Akcionog plana za Poglavlje 23 – Pravosuđe i osnovna prava u pregovorima sa Evropskom unijom. Slično je i sa namerom zakonodavca da ukine socijalno-zdravstvene ustanove, što je u suprotnosti sa Programom reformi politike zapošljavanja i socijalne politike.

Korisnici i korisnice usluga socijalne zaštite i posebno ugrožene grupe

Predloženim zakonskim rešenjima propušteno je regulisanje pitanja koja su od značaja za ostvarivanje prava iz sistema socijalne zaštite, posebno za najugroženije korisnike i korisnice ovih usluga. U pojedinim aspektima, izostavljanjem saradnje sa organizacijama civilnog društva koje su specijalizovane za pojedina pitanja, propuštena je prilika da se sistem unapredi kako bi bio efikasniji u pružanju usluga, posebno ranjivim kategorijama stanovništva. Primera radi, odredbama člana 35. Konvencije Saveta Evrope o borbi protiv trgovine ljudima, koju je Republika Srbija ratifikovala, predviđeno je da će svaka država članica podsticati državne organe i funkcionere da sarađuju sa organizacijama civilnog društva i drugim nadležnim organizacijama na uspostavljanju strateškog partnerstva radi ostvarivanja ciljeva ove Konvencije. Nasuprot tome, odredbama Nacrta zakona o izmenama i dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti izostavljeno je propisivanje da usluge neodložne intervencije, pored centra za socijalni rad, može pružati i centar za zaštitu žrtava trgovine ljudima. Ovime je propušteno da se postupi u skladu sa preporukama sadržanim u GRETA izveštaju o sprovođenju Konvencije Saveta Evrope o borbi protiv trgovine ljudima za Srbiju (2018), kojim se nadležni državni organi pozivaju da pojačaju napore na unapređenju saradnje i izgradnje strateških partnerstava sa organizacijama civilnog društva u borbi protiv trgovine ljudima, u skladu sa odredbom člana 35. Konvencije, kao i da povećaju učešće specijalizovanih organizacija civilnog društva za identifikaciju i zaštitu žrtava trgovine ljudima, te da jačaju multidisciplinarnu saradnju između svih relevantnih partnera za identifikaciju žrtava trgovine ljudima.

Nacrtom zakona nije predviđena specijalizovana usluga besplatnog SOS telefona (24/7) koja pokriva teritoriju cele države, na šta obavezuje član 24. Konvencije Saveta Evrope o sprečavanju nasilja prema ženama i nasilja u porodici; nije predviđena ni specijalizovana usluga sigurne kuće za žrtve nasilja, posebno žene i njihovu decu, na šta obavezuje član 23. Konvencije Saveta Evrope; nije specifikovana ni posebna podrška i zaštita za decu svedoke nasilja u porodici, na koju takođe upućuje član 26. Konvencije Saveta Evrope. Konačno, nije predviđena međusektorska usluga podrške za žrtve seksualnog nasilja (centra za žrtve seksualnog nasilja), na koju upućuje član 25. Konvencije Saveta Evrope.

Posebno je zabrinjavajuće što se Nacrtom zakona uvode mere koje su u suprotnosti sa Ustavom i međunarodnim obavezama Republike Srbije u vezi sa sprečavanjem prinudnog rada i diskriminacije, odnosno unošenje odredbi iz Uredbe o merama socijalne uključenosti korisnika novčane socijalne pomoći u sam zakon. Ova Uredba je u postupku ocene ustavnosti i zakonitosti već duže od tri i po godine. Usled očigledne neusklađenosti sa ustavnim garancijama, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i zabranom prinudnog rada iz Konvencije broj 30. Međunarodne organizacije rada, nije jasno na koji način će zakonskim regulisanjem materije koja je bila regulisana Uredbom doći do njenog usklađivanja sa obavezama koje se odnose na zaštitu ljudskih prava, zabranu prinudnog rada i diskriminacije. Nacrtom zakona je takođe, propušteno ukidanje vremenskog ograničenja primanja novčane socijalne pomoći za radno sposobne korisnike ovog prava, na samo devet meseci u toku kalendarske godine. Prekidi u primanju novčane socijalne pomoći korisnike potiskuju u još dublje siromaštvo i u opasnost od drastičnog pogoršanja životnih uslova, a izlažu ih riziku od toga da postanu beskućnici zbog nemogućnosti da plate troškove komunalnih usluga i zakupnine, čemu su naročito izloženi korisnici socijalnih stanova.

Takođe, Nacrtom zakona propisano je da se novčana socijalna pomoć uslovljava redovnim školovanjem i ostvarivanjem uspeha u obrazovnom sistemu. Ovakvo propisivanje uslova za ostvarivanje novčane socijalne pomoći u suprotnosti je sa propisima kojima se uređuje sistem obrazovanja i vaspitanja, ali i u suprotnosti sa principom najboljeg interesa deteta iz člana 3. stav 1 Konvencije o pravima deteta. Ostvarivanje prava na novčanu socijalnu pomoć, trebalo bi da ima za cilj da se deca zaštite od siromaštva i da im se obezbedi prilika za život u dostojanstvu i odgovarajući razvoj, a ne da se nagrade posebno uspešna deca i sankcionišu ona koja se suočavaju sa teškoćama u pristupu obrazovanju. Imajući u vidu statističke podatke o broju romske dece koja su uključena u obavezno obrazovanje i procente dece, a posebno devojčica koje napuštaju obrazovni sistem, činjenica je da je ovakvo propisivanje uslova za ostvarivanje prava na novčanu socijalnu pomoć diskriminatorno, jer neproporcionalno pogađa romsku decu i porodice koje se suočavaju sa problemima u ostvarivanju prava na pristup obrazovanju.

Na kraju, centrima za socijalni rad, Nacrtom zakona data su preširoka ovlašćenja u pogledu prikupljanja podataka o korisnicima, što stvara rizik od neproporcionalnog ulaženja u prava građana i kršenja prava na privatnost iz člana 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima. Budući da se o licima koja u inostranstvu borave duže od 15, a kraće od 90 dana ne vodi službena evidencija, prikupljanje takvih podataka od strane centara za socijalni rad otvara višestruke rizike od netransparentne razmene podataka ili njihove nedozvoljene obrade i zloupotrebe.

U samom postupku ostvarivanja prava na novčanu socijalnu pomoć, Nacrtom zakona dato je preširoko ovlašćenje centrima za socijalni rad u utvrđivanju takozvane propuštene zarade. Propuštena zarada je ona zarada koju pojedinac može ostvariti, iako je faktički nije ostvario, a u praksi se koristi kako bi se korisnicima novčane socijalne pomoći umanjila davanja koja im po zakonu pripadaju, umanjenjem iznosa socijalne pomoći za iznos propuštene zarade. Neophodno je izostaviti mogućnost utvrđivanja propuštene zarade u cilju usaglašavanja sa praksom međunarodnih institucija i tela koja nadziru sprovođenje ugovora čija je Republika Srbija ugovornica. Naročito treba imati u vidu predmet ERRC protiv Bugarske u kome je Bugarska postavila ograničenje u pogledu maksimalnog broja naknada koju nezaposleni, a radno sposobni korisnici pomoći, mogu da primaju. Komitet za socijalna prava Saveta Evrope u ovom predmetu utvrdio da je Bugarska prekršila Revidiranu evropsku socijalnu povelju.

2. Primedbe u pojedinostima

Celokupan tekst Nacrta zakona o izmenama i dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti ima niz jezičkih i logičkih nepravilnosti, grešaka, propusta i usmeren je na ograničavanje osnovnih ljudskih prava. Proces artikulacije i predlog izmena je realizovan skoro bez javnog dijaloga i jasnog sagledavanja potrebnog okvira za unapređenje sistema socijalne zaštite. Radna grupa za kreiranje Nacrta zakona o izmenama i dopuna Zakona o socijalnoj zaštiti nije radila transparentno i u rad grupe nisu bili uključeni relevantni predstavnici/ce organizacija civilnog društva koji rade u oblasti socijalne zaštite. Period predviđen za javnu raspravu o kapitalnom zakonu za oblast socijalne zaštite je neprimeren i onemogućava da se svi zainteresovani akteri uključe u proces i na taj način daju sveobuhvatne predloge i komentare za unapređenje teksta Nacrta zakona.

Ilustrujemo primerima na deo slabosti i apelujemo da se Nacrt zakona povuče iz javne rasprave i daljeg procesa:

Član 11.

Usluge socijalne zaštite podeljene su u sledeće grupe:

  1. usluge procene i planiranja - procena stanja, potreba, snaga i rizika korisnika i drugih značajnih osoba u njegovom okruženju; procena staratelja, hranitelja i usvojitelja; izrada individualnog ili porodičnog plana pružanja usluga i mera pravne zaštite i drugih procena i planova;
  2. dnevne usluge u zajednici - dnevni boravak; pomoć u kući; svratište; LIČNI PRATILAC DETETA i druge usluge koje podržavaju boravak korisnika u porodici i neposrednom okruženju;
  3. usluge podrške za samostalan život - stanovanje uz podršku; personalna asistencija; obuka za samostalni život i druge vrste podrške neophodne za aktivno učešće korisnika u društvu;
  4. savetodavno-terapijske i socijalno-edukativne usluge - intenzivne usluge podrške porodici koja je u krizi; savetovanje i podrška roditelja, hranitelja i usvojitelja; podrška porodici koja se stara o svom detetu ili odraslom članu porodice sa smetnjama u razvoju; održavanje porodičnih odnosa i ponovno spajanje porodice; savetovanje i podrška u slučajevima nasilja; porodična terapija; medijacija; SOS telefoni; aktivacija i druge savetodavne i edukativne usluge i aktivnosti; SAVETODAVNO-TERAPIJSKE I SOCIJALNO-EDUKATIVNE USLUGE – SAVETOVANjE; TERAPIJA; MEDIJACIJA; SOS TELEFON; SOCIJALNO-EDUKATIVNI PROGRAMI;

Grupe usluga socijalne zaštite

Konvencija Saveta Evrope o sprečavanju nasilja prema ženama i nasilja u porodici predviđa mogućnost da se grupe usluga socijalne zaštite klasifikuju na opšte i specijalizovane usluge. Usluga SOS telefon i specijalizovana usluga SOS telefon kako je definisana u Konvenciji Saveta Evrope o sprečavanju nasilja prema ženama i nasilja u porodici NISU ISTE USLUGE, što se može zaključiti i na osnovu Pravilnika o bližim uslovima i standardima za pružanje usluge SOS telefona za žene sa iskustvom nasilja (2015).

Nadalje, U stavu 1. posle tačke 4) dodaje se tačka 5) i glasi: "usluge intenzivne podrške porodici u riziku od izmeštanja dece – porodični saradnik (primedba: ovo nije usluga, već naziv pružaoca); održavanje porodičnih odnosa, ponovno spajanje porodice (primedba: ovo nisu usluge već ciljevi ili ishodi usluga) i druge usluge s ciljem prevazilaženja kriznih situacija i unapređivanja porodičnih odnosa."

Član 14.

Usluga smeštaja obezbeđuje se smeštajem korisnika u:

  1. srodničku, hraniteljsku i drugu porodicu za odrasle i starije (u daljem tekstu: porodični smeštaj);
  2. dom za smeštaj korisnika, uključujući male domske zajednice (u daljem tekstu: domski smeštaj);
  3. prihvatilište;
  4. PREDAH SMEŠTAJ;
  5. druge vrste smeštaja, u skladu sa zakonom.

Usluge smeštaja obezbeđuje Republika Srbija, autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave, u skladu sa ovim zakonom.

Usluga prihvatilišta nije isto što i specijalizovana usluga sigurne kuće za žrtve nasilja, posebno žene i njihovu decu, u skladu sa čl. 23 Konvencije Saveta Evrope o sprečavanju nasilja prema ženama i nasilja u porodici, te ih je potrebno različito klasifikovati.

Član 35.

Pravo na novčanu socijalnu pomoć može ostvariti radno sposoban pojedinac, odnosno član porodice:

  1. ako se nalazi na školovanju ili osposoblјavanju za rad u smislu ovog zakona ili se vodi na evidenciji nezaposlenih lica;
  2. ako (dopuna zakonodavca: U POSLEDNјIH 6 MESECI) nije odbio ponuđeno zaposlenje, radno angažovanje na privremenim, povremenim ili sezonskim poslovima, stručno osposoblјavanje, prekvalifikaciju, dokvalifikaciju ili osnovno obrazovanje, (dopuna zakonodavca: UČEŠĆE U JAVNIM RADOVIMA, MERAMA AKTIVNE POLITIKE ZAPOŠLjAVANјA TE AKO ISPUNјAVA OBAVEZE IZ INDIVIDUALNOG PLANA ZAPOŠLjAVANјA);
  3. ako mu radni odnos nije prestao njegovom volјom, njegovom saglasnošću ili njegovom krivicom, zbog disciplinske ili krivične odgovornosti, osim ako je od prestanka radnog odnosa proteklo godinu dana ili ako je po prestanku radnog odnosa nastupila nesposobnost za rad;
  4. ako se sam stara o svom detetu sa smetnjama u razvoju tako da ne može da bude radno angažovan.

Ako porodica ne ispunjava uslove za ostvarivanje prava na novčanu socijalnu pomoć zbog toga što njen član ne ispunjava uslove iz stava 1. ovog člana, pravo na novčanu socijalnu pomoć priznaje se samo njenom članu koji je nesposoban za rad, pod uslovima utvrđenim ovim zakonom.

Dopunama koje su predviđene Nacrtom zakona direktno se krši član 60. Ustava Republike Srbije: prema kome svako ima pravo na slobodan izbor rada. Osim toga, krše se i obaveze koje je preuzela Republika Srbija u odnosu na Konvenciju o prinudnom radu Međunarodne organizacije rada koja definiše prisilni rad kao "svaki rad ili uslugu koji se od neke osobe zahteva pod pretnjom bilo kakve kazne, i na koji ta osoba nije dobrovoljno pristala". U tom smislu, ove dopune je potrebno izbrisati.

3. Obrazloženje predloga za povlačenje Nacrta zakona o izmenama i dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti iz javne rasprave

Neophodno je povući predloženi Nacrt zakona o izmenama i dopunama zakona iz javne rasprave i dalje procedure i otvoriti javni dijalog sa relevantnim akterima iz civilnog društva i drugih sektora o izgledu i načinima unapređenja sistema socijalne zaštite. Razlozi za zahtev za povlačenje Nacrta iz javne rasprave i daljeg procesa:

  • Izostanak javnog dijaloga sa ključnim domaćim i međunarodnim akterima o neophodnim merama unapređenja sistema socijalne zaštite. Ministarstvo rada, zapošljavanja, boračkih i socijalnih pitanja skoro da nije sprovelo javni dijalog sa ključnim akterima u društvu, posebno sa organizacijama civilnog društva, o mogućnostima, potrebama i ciljevima unapređenja i izmena sistema socijalne zaštite. Pored toga, resorno ministarstvo nije analiziralo ključne nedostatke, potrebe korisnika i korisnica sistema socijalne zaštite, kao ni rezultate trenutno važećeg Zakona o socijalnoj zaštiti. Osim izostanka analize, resorno ministarstvo nije definisalo ciljeve izmena i dopuna postojećeg zakona.
  • Neparticipativan i netransparetan proces kreiranja sadržaja Nacrta zakona o izmenama i dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti. Resorno ministarstvo nije uključilo relevantne i kredibilne aktere, pre svih, organizacije civilnog društva u rad Radne grupe za izmenu i dopunu Zakona o socijalnoj zaštiti. Nije jasno po kojim su kriterijumima odabrani niti ko su akteri koji su učestvovali u kreiranju Nacrta zakona, a pokušaji zainteresovanih organizacija civilnog društva da se informišu o radu Radne grupe i pravcima koji su razmatrani u pripremi izmena i dopuna zakona, ostali su bez odgovora. Članovi i članice Radne grupe nisu uključili niti informisali zainteresovanu javnost u oblasti socijalne zaštite o ciljevima izmena i dopuna zakona, kao što nisu javno diskutovali o ključnim izmenama, od kojih pojedina ograničavaju osnovna ljudska prava. Zakon o državnoj upravi vrlo jasno definiše u članu 77. da su organi državne uprave dužni da obezbede uslove za učešće javnosti u toku pripreme nacrta zakona, drugih propisa i akata, u skladu sa ovim zakonom.
    Predviđeni termin za javnu raspravu govori i o nameri i cilju resornog ministarstva da se javna rasprava o jako nepovoljnom tekstu sistemskog zakona, kakav jeste Zakon o socijalnoj zaštiti, u praksi i ne realizuje.
  • Ugrožavanje osnovnih ljudskih prava i kršenje Ustava i međunarodnih konvencija. Tekstom je definisano da pravo na novčanu socijalnu pomoć može ostvariti radno sposoban pojedinac, ukoliko u poslednjih šest meseci nije odbio, između ostalog, učešće u javnim radovima. Pored toga, odredbe koje su osporene pred Ustavnim sudom, a tiču se pojedinih aspekata definisanim Uredbom o merama za socijalno uključivanje korisnika novčane socijalne pomoći, uvode se u novi zakon, iako su i u suprotnosti sa brojnim međunarodnim dokumentima koji obavezuju Republiku Srbiju u oblasti ljudskih prava. Predloženim nacrtom zakonskog teksta se, suprotno garancijama iz člana 20. Ustava Republike Srbije umanjuje dostignuti nivo ljudskih prava i krše međunarodne obaveze koje je Republika Srbija preuzela potpisivanjem i ratifikacijom konvencija Međunarodne organizacije rada, kao i Revidirane evropske socijalne povelje i Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
  • Centralizacija sistema socijalne zaštite. Mogućnost da brojne podzakonske akte propisuje ministar bez prethodnog propisivanja osnovnih pojmova i uslova u suprotnosti je sa osnovnim načelima pravne sigurnosti i može dovesti do naknadnog umanjenja prava korisnika novčane socijalne pomoći. Dodatno, suprotno preporukama Evropske komisije o decentralizaciji sistema socijalne zaštite, lokalna samouprava neće smeti ni da postavi, ni da smeni direktora centra za socijalni rad, bez prethodne saglasnosti nadležnog ministarstva.
  • Uslovljavanje novčane socijalne pomoći. Nacrtom zakona propisano je da se novčana socijalna pomoć uslovljava redovnim školovanjem i ostvarivanjem uspeha u obrazovnom sistemu. Ovakvo propisivanje uslova za ostvarivanje novčane socijalne pomoći u suprotnosti je sa propisima kojima se uređuje sistem obrazovanja i vaspitanja, ali i u suprotnosti sa principom najboljeg interesa deteta iz člana 3. stav 1 Konvencije o pravima deteta.
  • Preširoka ovlašćenja centara za socijalni rad. Centrima za socijalni rad data su preširoka ovlašćenja u pogledu prikupljanja podataka o korisnicima, što stvara rizik od neproporcionalnog zadiranja u prava građana i kršenja prava na privatnost iz člana 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima.
  • Izostanak zaštite korisnika i korisnica usluga socijalne zaštite. Predlagač Nacrta zakona je izostavio da unese izmene postojećeg zakona kojima bi se na adekvatniji način pružila zaštita korisnika i korisnica usluga socijalne zaštite. Nacrtom zakona je takođe, propušteno ukidanje vremenskog ograničenja primanja novčane socijalne pomoći za radno sposobne korisnike ovog prava, na samo devet meseci u toku kalendarske godine, što je u direktnoj suprotnosti sa preporukama Komiteta Ujedinjenih nacija za ekonomska, socijalna i kulturna prava, iz poslednjeg ciklusa izveštavanja o sprovođenju Pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Prekidi u primanju novčane socijalne pomoći korisnike potiskuju u još dublje siromaštvo i u opasnost od drastičnog pogoršanja životnih uslova, a izlažu ih riziku od toga da postanu beskućnici. U pojedinim aspektima, izostavljanjem saradnje sa organizacijama civilnog društva koje su specijalizovane za pojedina pitanja, propuštena je prilika da se sistem unapredi kako bi bio efikasniji u pružanju usluga, posebno ranjivim kategorijama stanovništva. Nacrtom zakona nije predviđena specijalizovana usluga besplatnog SOS telefona (24/7) koja pokriva teritoriju cele države, na šta obavezuje član 24. Konvencije Saveta Evrope o sprečavanju nasilja prema ženama i nasilja u porodici; nije predviđena ni specijalizovana usluga sigurne kuće za žrtve nasilja, posebno žene i njihovu decu, na šta obavezuje član 23. Konvencije Saveta Evrope; nije specifikovana ni posebna podrška i zaštita za decu svedoke nasilja u porodici, na koju takođe upućuje član 26. Konvencije Saveta Evrope. Konačno, nije predviđena međusektorska usluga podrške za žrtve seksualnog nasilja (centra za žrtve seksualnog nasilja), na koju upućuje član 25. Konvencije Saveta Evrope.
Izvor: Vebsajt Autonomni ženski centar, 07.08.2018.
Naslov: Redakcija