Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

KRIVIČNI ZAKONIK: Krivičari ukazuju da se mogućnost uslovnog otpusta i dalje ne primenjuje dovoljno. Od 2012. godine, kada su ublaženi uslovi da osuđenik bude pušten na slobodu pre isteka kazne, broj uslovno otpuštenih u Srbiji porastao je sa 600 na 1.530 u 2015. godini. To je i dalje malo, jer samo 20 odsto zatvorenika u Srbiji izlazi ranije na slobodu zbog dobrog vladanja, a u EU je taj procenat od 50 do 70 odsto. Iz zatvora ne mogu da budu pušteni ranije jedino pedofili i silovatelji


Ukupno 406 osuđenika, koji su "poslati" iza rešetaka presudama Višeg suda u Beogradu, tražilo je 2016. godine uslovni otpust iz zatvora. Samo njih 174 je pušteno kućama posle dve trećine izdržane kazne. Nisu uslišene molbe 202 osuđenika, 11 molbi je odbijeno kao neosnovano, a ostalih 25 je "rešeno" na drugi način.

To su podaci Višeg suda u Beogradu za celu prošlu godinu. U 2017. godini sud je do danas primio 322 molbe za uslovni otpust, od kojih je 117 usvojio, 149 odbio, sedam odbacio, četiri rešio na drugi način, a u preostalom broju slučajeva još nisu donete odluke.

Srpski zatvori su prenatrpani. U njima je trenutno 10.600 zatvorenika, što je za oko hiljadu više od realnih kapaciteta.

Iako je uvedena kazna kućnog zatvora, a sve više se primenjuje i rad u javnom interesu, podaci Saveta Evrope pokazuju da je zatvorska populacija u Srbiji danas za čak 30 odsto brojnija nego 2005. godine.

Krivičari ukazuju da se mogućnost uslovnog otpusta i dalje ne primenjuje dovoljno. Od 2012. godine, kada su Krivičnim zakonikom ("Sl. glasnik RS", br. 85/2005, 88/2005 - ispr., 107/2005 - ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013, 108/2014 i 94/2016) ublaženi uslovi da osuđenik bude pušten na slobodu pre isteka kazne, broj uslovno otpuštenih u Srbiji porastao je sa 600 na 1.530 u 2015. godini.

Osuđenik u Srbiji može da bude uslovno pušten iz zatvora kada izdrži dve trećine kazne na koju je osuđen, bez obzira na to da li je reč o kratkim ili dugačkim vremenskim kaznama, kao što je kazna od 30 do 40 godina zatvora.

Postoji spisak krivičnih dela za koji nije moguć uslovni otpust ni pod kakvim uslovima. Reč je o delima protiv polne slobode, koja su 2013. godine zahvaljujući Zakonu o posebnim merama za sprečavanje vršenja krivičnih dela protiv polne slobode prema maloletnim licima ("Sl. glasnik RS", br. 32/2013), izuzeta od mogućnosti uslovnog otpusta. Silovatelji i pedofili ne mogu da izađu ranije iz zatvora.

Osim proteka vremena, osuđenik mora i da zasluži da bude uslovno pušten, a to znači pre svega da ima dobro vladanje u zatvoru.

Uslovni otpust predstavlja izvesnu nagradu za korektno ponašanje osuđenika. Samo ako je disciplinovan, osuđenik može da se nada ranijem izlasku na slobodu. On time pokazuje da je ispunjena svrha kazne. S druge strane, uslovnim otpustom se menja odluka suda o dužini kazne. U većini evropskih zemalja, tu odluku donosi sud – objašnjava dr Milan Škulić, profesor krivičnog procesnog prava Pravnog fakulteta u Beogradu i sudija Ustavnog suda Srbije.

On naglašava da je pre nekoliko decenija, dakle u nekadašnjoj SFRJ, procenat uslovno otpuštenih osuđenika iznosio čak 50 odsto, da bi pre nekoliko godina u Srbiji pao na minimum od sedam odsto, ali je zatim taj procenat počeo da se "oporavlja", dostižući oko 20 odsto zatvorske populacije.

Treba imati u vidu da je reč o velikom broju slučajeva uslovnog otpusta koji iznosi svega nekoliko meseci, što više liči na prevremeni otpust iz zatvora nego na klasičan uslovni otpust. Ideja je da procenat uslovnog otpusta bude veći, a ne manji. U državama Evropske unije, danas je takvih osuđenika od 50 do 70 procenata – kaže dr Škulić.

U Krivičnom zakoniku navodi se da će sud uslovno otpustiti sa izdržavanja kazne osuđenog koji je izdržao dve trećine kazne zatvora "ako se u toku izdržavanja tako popravio da se može sa osnovom očekivati da će se na slobodi dobro vladati, a naročito da do isteka vremena za koje je izrečena kazna neće učiniti novo krivično delo".

Profesor Škulić naglašava da kod nas nije uveden obavezan uslovni otpust, već da je to ipak ostala samo mogućnost koju sud može, a i ne mora, da primeni.

Postupak za puštanje na uslovni otpust uređen je pravilima Zakonika o krivičnom postupku ("Sl. glasnik RS", br. 72/2011, 101/2011, 121/2012, 32/2013, 45/2013 i 55/2014 - dalje: ZKP). Molbu mogu podneti osuđenik ili njegov branilac, a odluku donosi vanpretresno veće suda koji je presudio u prvom stepenu. Veće će zatražiti izveštaj od ustanove u kojoj osuđenik izdržava kaznu, a prilikom odlučivanja o usvajanju ili odbijanju molbe imaće u vidu i "procenu rizika osuđenog", njegove "životne okolnosti", raniju osuđivanost, kao i "očekivano delovanje uslovnog otpusta na osuđenog".

ZKP je toliko loše parafrazirao uslove koji su već propisani Krivičnim zakonikom da je došlo do skoro neverovatne situacije da su sada ZKP-om propisani nešto drugačiji uslovi u odnosu na one koji su propisani KZ-om. Naime, kaže se da će molba biti odbačena ako je osuđeni u toku izdržavanja kazne pokušao bekstvo ili je pobegao. Ne može da se uslovno otpušta iz zatvora neko ko je iz njega pobegao. Ako je pokušao bekstvo, onda to spada u ponašanje osuđenog tokom izdržavanja kazne i ukazuje na to da u takvom slučaju nije ispunjena svrha kažnjavanja– navodi dr Škulić.

Čini se da su zakonske izmene nepotrebno zakomplikovale proceduru, a suština je u tome da raniji izlazak iz zatvora omogući onima za koje sud oceni da je to opravdano. U modernim evropskim državama uslovni otpust je stekao popularnost kao sredstvo koje motiviše osuđenika na korektno ponašanje.

Izvor: Vebsajt Politika, Aleksandra Petrović, 01.09.2017.
Naslov: Redakcija