Obaveza evidentiranja PDV u SEF propisana je za lica koja su poreski dužnici u skladu sa zakonom kojim se uređuje porez na dodatu vrednost, a to su:
- lica koja su obveznici poreza na dodatu vrednost
- subjekt javnog sektora (u smislu ovog zakona)
- pravno lice koje nije obveznik PDV i
- preduzetnik koji nije obveznik PDV
NAPOMENA:
Evidentiranje PDV u SEF ne podrazumeva evidentiranje celokupno obračunatog PDV u poreskom periodu, niti unos PDV prijave ili POPDV obrasca u SEF. U SEF se evidentira PDV koji obračunava poreski dužnik, a po osnovu koga ne izdaje elektronsku fakturu kroz SEF ili fiskalni račun kroz sistem fiskalizacije, što su situacije koje su u nastavku detaljnije opisane.
Izuzeci: Obaveza evidentiranja PDV u SEF ne postoji za:
- Za obveznika poreza na dodatu vrednost za promet dobara i usluga koje je izvršio, uključujući i primljeni avans za taj promet, kada za to izdaje elektronsku fakturu preko SEF (jer je PDV evidentiran na samoj elektronskoj fakturi)
- Poreskog dužnika za uvoz dobara
Važna napomena: propisano je da za promet na malo i primljeni avans za promet na malo u skladu sa zakonom kojim se uređuje fiskalizacija, koji vrši obveznik poreza na dodatu vrednost, postoji obaveza evidentiranja obračuna poreza na dodatu vrednost u sistemu elektronskih faktura isključivo ako za taj promet, uključujući i primljeni avans, ne postoji obaveza izdavanja fiskalnog računa u skladu sa zakonom kojim se uređuje fiskalizacija. Drugim rečima, ukoliko se izdaje fiskalni račun, ne postoji potreba za posebnim evidentiranjem PDV u SEF jer će PDV biti automatski evidentiran kroz izdavanje fiskalnog računa.
SITUACIJE
*NAPOMENA: Korisnikom SEF se smatra lice koje koristi SEF bez obzira da li je dobrovoljni ili obavezni korisnik.
Kada jedan korisnik SEF šalje fakturu drugom korisniku SEF ne postoji obaveza evidentiranja PDV od strane izdavaoca fakture. Međutim, ukoliko je primalac dužnik PDV po toj fakturi, on je dužan da posebno evidentira PDV u SEF po toj fakturi (kada su ispunjeni uslovi da se primalac smatra poreskim dužnikom: npr. promet iz oblasti građevinarstva, promet sekundarnih sirovina, promet objekata koji se ne smatra prvim prometom kada je ugovoren obračun PDV).
Ukoliko korisnik SEF ne izdaje fakturu, a vrši promet za koji se smatra poreskim dužnikom u skladu sa Zakonom o PDV (promet bez naknade od strane PDV obveznika koji se izjednačava sa prometom uz naknadu), dužan je da tako obračunat PDV posebno evidentira u SEF (npr. manjak, promet bez naknade kada ne izdaje račun*). Kada korisnik SEF ipak izdaje fakturu za promet bez naknade (što nije u obavezi, ali ima pravo), a primalac je takođe korisnik SEF (obavezni ili dobrovoljni), faktura se mora izdati preko SEF i tada ne postoji obaveza posebnog evidentiranja PDV.
* Napomena: Ministarstvo finansija je zauzelo stav da korisnici SEF imaju obavezu da izdaju e-fakturu za svaki promet bez naknade (bilo da se izjednačava sa prometom uz naknadu u smislu propisa o PDV ili ne), što znači da tada ne bi postojala obaveza evidentiranja PDV (jer je izdata e-faktura).
Kada jedan korisnik SEF šalje fakturu sa PDV licu koje nije korisnik SEF, tu fakturu ne šalje kroz SEF jer primalac nije korisnik SEF, ali je dužan da PDV sa fakture posebno evidentira u SEF (ukoliko se za promet ne izdaje fiskalni račun - promet na malo, a ukoliko se izdaje fiskalni račun, ne postoji obaveza posebnog evidentiranja PDV u SEF jer je PDV evidentiran kroz fiskalni račun a fiskalni računi se automatski preko sistema za fiskalizaciju šalju na SEF).
Kada jedan korisnik SEF šalje fakturu bez PDV licu koje nije korisnik SEF, tu fakturu ne šalje kroz SEF jer primalac nije korisnik SEF, a nije dužan ni da PDV posebno evidentira u SEF jer je u pitanju promet koji ne podleže PDV.
Kada korisnik SEF izdaje račun licu iz inostranstva, faktura se ne izdaje preko SEF, jer subjekti iz inostranstva nisu korisnici SEF. Ukoliko je promet oslobođen PDV ili se mestom prometa smatra inostranstvo (u skladu sa čl. 11. i 12. Zakona o PDV), ne postoji obaveza evidentiranja PDV u SEF (jer ne postoji obaveza obračuna PDV). Međutim, ukoliko se mestom prometa smatra Srbija, a obveznik koji vrši promet u inostranstvo se smatra PDV dužnikom, dužan je da obračunati PDV posebno evidentira u SEF (npr. promet usluga od strane PDV obveznika fizičkom licu iz inostranstva, kada se mestom prometa usluga smatra mesto gde pružalac ima sedište,a pod pretpostavkom da se promet ne evidentira preko fiskalnog uređaja).
Kada lice iz inostranstva izdaje račun domaćim pravnim licima i preduzetnicima (bez obzira da li su korisnici SEF ili ne), ukoliko se ova lica smatraju PDV dužnicima za promet stranog lica u skladu sa Zakonom o PDV (a to je u situaciji kada se mestom prometa smatra RS, a strano lice nema poreskog punomoćnika u Srbiji i poreski dužnik u konkretnom slučaju nije lice koje u ime i za račun stranog lica naplaćuje naknadu za taj promet), dužna su da interno obračunati PDV posebno evidentiraju u SEF.
Napomena: Obaveza evidentiranja PDV u SEF ne odnosi se na PDV na uvoz dobara, jer se podaci o obračunatom PDV kod uvoza dobara u SEF evidentiraju direktno preko carinskog sistema.
Na koji način i za koji period se vrši evidentiranje PDV u SEF? Elektronsko evidentiranje obračuna poreza na dodatu vrednost u sistemu elektronskih faktura vrši se za poreski period u roku za podnošenje poreske prijave, u skladu sa zakonom kojim se uređuje porez na dodatu vrednost.
To znači da se evidentiranje PDV u SEF (kada za to postoji obaveza prema Zakonu) vrši:
- Mesečni obveznici PDV - do 15. u mesecu za prethodni mesec;
- Tromesečni obveznici PDV - do 15. u mesecu za prethodno tromesečje;
- Poreski dužnici koji nisu PDV obveznici - do 10. u mesecu za prethodni mesec.
Evidentiranje obračuna PDV u SEF se vrši:
- Pojedinačno za svaku obavezu od strane poreskog dužnika za promet koji se ne smatra prometom na malo;
- Zbirno - za promet na malo kod kog ne postoji obaveza izdavanja fiskalnog računa.
Zbirno evidentiranje obračuna PDV - kod prometa na malo (kod kog ne postoji obaveza izdavanja fiskalnog računa) podrazumeva zbirno prikazivanje osnovice i PDV (odvojeno za promet koji se oporeziv po opštoj i promet koji je oporeziv po posebnoj PDV stopi), za jedan poreski period.
Na primer: Advokat koji je mesečni obveznik u PDV sistemu pruža pravne usluge fizičkom licu i nije dužan da mu izda fiskalni račun, niti je dužan da izdaje elektronsku fakturu preko SEF ali je dužan da na promet obračuna PDV.
Ovako obračunat PDV se posebno evidentira u SEF i to zbirno za sav promet u jednom mesecu (poreskom periodu). Pošto je celokupan promet navedenih usluga oporeziv po opštoj stopi PDV, ukupan promet ka fizičkim licima iz tog poreskog perioda se zbirno prikazuje kao osnovica i iznos PDV u SEF.
Pored ovih podataka, evidentiranje obračuna PDV će da sadrži i kratak opis izvršenog prometa (u navedenom primeru “Pravne usluge za period od _ do _”)
