Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

INFORMACIJA POSLOVNOG UDRUŽENJA KOMUNALNIH PREDUZEĆA - KOMDEL O PREDLOGU ZAKONA O PRIVATIZACIJI: SPORNA REšENJA IZ PREDLOGA ZAKONA


U postupku javne rasprave koja je do 14.7.2014. godine vođena o Nacrtu zakona o privatizaciji, PU KOMDEL je Ministarstvu privrede, blagovremeno uputio svoje obrazložene predloge koji su formulisani na osnovu i u skladu sa, u više navrata potvrđenih stavova zauzetih na sednicama Upravnog odbora i Skupštine PU KOMDEL-a.

Vlada Republike Srbije nije uvažila iznete argumente i zalaganje da javna preduzeća ne treba da budu predmet ovog zakona, tako da su sve sporne odredbe iz Nacrta zakona, iako su neke od njih preformulisane, suštinski ostale nepromenjene i zadržane u tekstu Predloga zakona o privatizaciji.

U narednom tekstu dat je osvrt na po mišljenju komunalne privrede sporna rešenja, a i dalje ostaje nada i mogućnost da će izneti argumenti biti uvaženi i da će se tekst Zakona poboljšati u predstojećoj proceduri usvajanja Zakona o privatizaciji u Narodnoj Skupštini Republike Srbije.

Sporna rešenja iz predloga Zakona

U članu 1. koji sada ima samo jedan stav (u tekstu nacrta bila su tri stava) stoji da se "Ovim zakonom uređuju uslovi i postupak promene vlasništva društvenog i javnog kapitala i imovine".

Kao i u tekstu nacrta u članu 2. Predloga zakona preciziraju se pojmovi na sledeći način:

• Pojam privatizacije (tačka 1) sada nešto jednostavnije opisan "Privatizacija, u smislu ovog zakona, je promena vlasništva kapitala i imovine pravnih lica koja posluju društvenim i javnim kapitalom. U nacrtu Zakona pojam privatizacije definisan je kao "promena vlasništva državnog kapitala, kapitala i imovine Autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave"

• Zatim se na isti način kao i u Nacrtu zakona u tački 2) opisuje pojam "javni kapital" gde se kaže da je "javni kapital kapital Republike Srbije, Autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave"

• U tački 3) koja je u drugim delovima bitnije menjana i dalje se kaže da je "predmet privatizacije... javni kapital i imovina u preduzećima i drugim pravnim licima uključujući i javna preduzeća"

• Dok se u tački 4) kao i u tekstu nacrta kaže da su "subjekti privatizacije preduzeća, privredna društva, i druga pravna lica u kojima se vrši promena vlasništva uključujući i javna preduzeća" ali se posle ovoga umesto ranijeg teksta ("i javni kapital iskazan u akcijama ili udelima") sada dodaje novi tekst "a za koja je pokrenuta inicijativa za privatizaciju".

U daljoj razradi (član 6) kaže se kao i do sada, da je "privatizacija obavezna za subjekte privatizacije sa društvenim kapitalom, dok se privatizacija "javnog kapitala i imovine subjekata koji posluju javnim kapitalom sprovodi na osnovu odluke Vlade, nadležnog organa autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave"

Predlog KOMDEL-a

Stavovi KOMDEL-a vezani su i odnose se pre svega na javna komunalna preduzeća čiji su osnivači i koja su nadležnosti jedinica lokalnih samouprava, ali i na sva druga javna preduzeća osnovana na nivou Republike i Autonomne pokrajine, koja imaju druge funkcije i značaj, ali sa bitnim zajedničkim elementom - obavljanje delatnosti od opšteg (javnog) interesa.

Po mišljenju ovog strukovnog Udruženja, ne ulazeći u evidentne terminološke nepreciznosti oko samog pojma kapitala, predmet Zakona o privatizaciji ne treba da bude državni ili javni kapital, a pogotovu ne imovina i kapital javnih i javno komunalnih preduzeća.

Obrazloženje

Pored društvenog kapitala, koji jeste i koji treba da bude predmet ovog sistemskog propisa, do skora nacrt, a sada Predlog zakona, je formulisan tako da paralelno kao predmet zakona stavlja i tzv. "javni kapital" pod koji se svrstavaju i sva javna preduzeća ili društva kapitala sa državnim kapitalom.

Izjednačavanje društvenih (neprivatizovanih ili neuspešno privatizovanih) i državnih (javnih) preduzeća u osnovi je pogrešno pre svega zbog potpuno različitih zatečenih pozicija i različitog značaja ove dve grupe privrednih subjekata:

• Javnim preduzećima povereno je obavljanje delatnosti od opšteg interesa što podrazumeva korišćenje infrastrukturnih objekata i dobara u javnoj svojini. Ovi javni sistemi su nezamenljiv uslov za život, tako da u kakvoj god pravnoj formi da posluju, delatnosti koje obavljaju ne smeju biti ugrožene. Sama javna preduzeća zahvaljujući ovome imaju stabilne tržišne pozicije i perspektivu (sigurno tržište) koje u mnogim delovima ima i elemente monopola, zbog čega je njihovo poslovanje, sa pravom, posebno regulisano i višestruko kontrolisano.

• Sa druge strane imamo društvena preduzeća sa potpuno prevaziđenom i neodrživom pravnom formom koja obavljaju klasične tržišne delatnosti (posluju na slobodnom tržištu). Većina ovih preduzeća ima dokazano slabe tržišne pozicije i perspektive, a više godina u nazad nalaze se pod "nadzorom" države (agencije za privatzaciju). Veći broj ovih preduzeća su socijalni, pa i finansijski teret za državu.

Ove objektivno različite početne pozicije dve grupe preduzeća potvrđuje i sam predlagač zakona. Naime svi razlozi za donošenje Zakona i ciljevi koji se žele postići, vezani su isključivo i samo za rešavanje evidentnog problema do sada neprivatizovanih ili neuspešno privatizovanih društvenih preduzeća, dok se ne navodi ni jedan jedini razlog zbog koga bi se zakon odnosio na državna (javna) preduzeća. Ona se samo jednostavno pridodaju i veštački, bez bilo kakve dodatne argumentacije, postaju subjekti privatizacije.

U toku javne rasprave, Ministar Vujović je (26. jun u PKS) na ovu temu između ostalog naglasio da za privatizaciju ovih (državnih) preduzeća ne postoji rok i da ona sve dok se ne odluči da se krene u njihovu privatizaciju mogu nesmetano da posluju kao državna preduzeća. To znači da bi privatizacija javnih preduzeća bila neobavezujuća, a da bi se modeli privatizacije i druge propisane procedure iz Nacrta zakona odnosili na javna preduzeća tek i samo kada bi i ako nadležni organi pokrenuli postupak (doneli odluku o pokretanju postupka).

Međutim, ovde suština nije u roku ili o obavznosti primene, već u svrsi samog rešenja. Jasno je šta želimo da postignemo sa privatizacijom društvenih preduzeća, ali nije jasno šta želimo da postignemo sa time što bi dali zakonsku mogućnost da u privatizacioni portfolio budu uvrštena i javna preduzeća.

Ako želimo da idemo u svojinsku transformaciju postojećih javnih preduzeća za to nije potreban Zakon o privatizaciji, pošto već postoji zakonska osnova za to u:

Zakonu o javnim preduzećima ("Sl. glasnik RS", br. 119/2012, 116/2013 - autentično tumačenje i 44/2014 - dr. zakon) kojim je propisano da se kapital javnih preduzeća iskazuje u udelima ili akcijama i kojim je data mogućnost da delatnosti od opšteg interesa mogu obavljaju i privredna društva sa ili bez državnog kapitala

Zakonu o javno privatnom partnerstvu ("Sl. glasnik RS", br. 88/2011) kojim se predviđaju institucionalni ili ugovorni oblici JPP procedure za njihovo uspostavljanje.

Zakonu o komunalnim delatnostima ("Sl. glasnik RS", br. 88/2011) kojim je regulisano da komunalne delatnosti mogu obavljati i privredna društva, a kojim je samo propisano i ograničenje (limit) jedino za učešće privatnog kapitala do 49% kod strateški najvažnijih delatnosti.

Sektorski propisi kojima se između ostalog bliže uređuje obavljanje pojedinih delatnosti od opšteg interesa (Zakon o energetici, Zakon o vodama, Zakon o upravljanju otpadom i dr.) takođe ili dozvoljavaju mogućnost ili bar nisu prepreka da se u ove delatnosti uvede privatni kapital. Naprotiv, svi ovi propisi podrazumevaju pa čak na neki način i favorizuju učešće privatnog sektora.

Sa druge strane, u praksi već imamo slučajeve da su pojedine delatnosti od opšteg interesa poverene i obavlja ih privatni sektor (energetski sektor, upravljanje otpadom i neki "lakši" komunalni servisi), što upravo dokazuje da ne postoje institucionalne prepreke za tu vrstu aranžmana i uspostavljanje JPP. Međutim, problemi i loši primeri kojih nažalost ima dosta, nisu nastali iz pravno institucionalnih razloga, već upravo zbog gubljenja kontrole države i poremećaja u obavljanju delatnosti od opšteg interesa.

Zbog svega rečenog, smatramo da javna preduzeća ne treba da budu predmet Zakona, a pre svega zbog rizika od ishitrenih odluka koje u ovom inače osetljivom sektoru, lako mogu dovesti do poremećaja sa teškim posledicama.

Na kraju obraćanja predlagaču Zakona o privatizaciji, data je napomena gde je rečeno da je Poslovno udruženje komunalnih preduzeća KOMDEL zajedno sa drugim strukovnim udruženjima i asocijacijom lokalnih samouprava (SKGO) aktivno učestvovalo i u potpunosti podržalo KONCEPT REFORMI KOMUNALNOG SEKTORA Prviredne komore Srbije koji je dostavljen i prezentovan nadležnim resorima Vlade Republike Srbije (PKS 17.6.2014. godine).

Napomenuto je da je suština ovih zalaganja je da ceo komunalni sektor treba reformisati, ali na dobro planiran i celovit način, a ne parcijalnim pristupom i rešenjima iz predloga Zakona o privatizaciji kojim sva javna pa i javna komunalna preduzeća, bez pravih razloga, lako mogu postati subjekti privatizacije sa svim posledicama po javni interes sadžan u delatnostima koje vrše.

Izvor: KOMDEL, Lazar Krnjeta, 28.7.2014.