Zastava Bosne i Hercegovine

ZAKON O OPŠTEM UPRAVNOM POSTUPKU: Primena Zakona počinje 1. juna 2017. godine. Predviđena je novina koja se tiče objedinjenog pružanja usluga na jednom mestu (jedinstveno upravno mesto). U praksi to znači da će se, ako je u nekoj upravnoj stvari potrebno postupanje više organa, stranka obratiti jednom od organa nadležnih za postupanje


Zakon o opštem upravnom postupku ("Sl. glasnik RS", br. 18/2016 - dalje: Zakon) Narodna skupština Republike Srbije usvojila je 29. februara 2016. godine, stupio je na snagu 9. marta 2016. godine, a primenjivaće se od 1. juna 2017. godine, izuzev odredaba čl. 9, 103. i 207. čija je primena počela 8. juna 2016. godine.

Jedan od osnovnih razloga za njegovo usvajanje bile je neophodnost usklađivanja Zakona sa proverenim aktuelnim uporednopravnim rešenjima i međunarodnim standardima. Razlog za usvajanje predstavlja i reforma javne uprave u Republici Srbiji, kao i nameravane reforme upravnog sudstva.

Takođe, imajući u vidu započet proces pridruživanja Evropskoj uniji i naročito zahtev da se javna uprava učini efikasnim i kvalitetnim pružaocem javnih usluga, odnosno da se transformiše u servis građana i privrede, prerasta u imperativ modernog upravnog postupanja predstavlja još jedan od razloga za donošenje novog zakona. Zakon teži da rad organa u upravnom postupanju učini zakonitim, delotvornim i efikasnim.

Zakon doprinosi uspostavljanju savremene, stručne i efikasne uprave čiji je osnovni cilj da izađe u susret građanima i privredi i da bude njihov servis za širok spektar usluga i predstavlja ključni oslonac i pokretač promena kojima država teži u reformi javne uprave. Ovo je naročito bitno za unapređenje privrednog ambijenta jer je efikasnost uprave nekad i najvažniji parametar prilikom donošenja odluke o investiranju i pokretanju poslovnih aktivnosti.

Pored načela zakonitosti i predvidivosti, koji treba da doprinesu donošenju akata na zakonu zasnovanih i predvidivosti u postupanju za privredu su dva nova pravna instituta vrlo značajna. To su upravni ugovor i garantni akt. Garantnim aktom organ uprave se obavezuje da na odgovarajući zahtev stranke donese upravni akt određene sadržine. Upravni ugovor je dvostranoobavezan pismeni akt koji, kad je to Zakonom određeno, zaključuju organ i stranka i kojim se stvara, menja ili ukida pravni odnos u upravnoj stvari. Njihov osnovni cilj predstavlja omogućavanje privrednicima predvidivost poslovanja u Srbiji.

Takođe se mora istaći i predviđena novina koja se tiče objedinjenog pružanja usluga na jednom mestu (jedinstveno upravno mesto). U praksi to znači da će ako je u nekoj upravnoj stvari potrebno postupanje više organa stranka se obratiti jednom od organa nadležnih za postupanje.

Glavni ciljevi Zakona su:

a) modernizovanje upravnog postupka;

b) delotvornije zadovoljenje javnog interesa i pojedinačnih interesa građana i pravnih lica u upravnim stvarima - lakše i potpunije ostvarenje i zaštita kako zakonitosti, tako i sloboda i prava građana u procesu neposredne primene propisa u upravnoj materiji;

v) nomotehničko poboljšanje (formulisanje normi u skladu sa zakonodavnim veštinama), jezičko pojednostavljenje pri formulaciji normi i logičnija sistematizacija zakonskih odredbi.

Zakon sadrži novine koje se tiču, naročito:

1) znatnog proširivanja predmeta ZUP-a – upravne stvari koji, pored upravnog akta, obuhvata i upravne ugovore, upravne radnje i pružanje javnih usluga;

2) novouvedenih načela: srazmernosti, predvidivosti (vezano za načelo zakonitosti), pristupa informacijama i zaštite podataka i zabrane zloupotrebe prava;

3) opštenja organa i stranaka u postupku (posebno pravila o elektronskom opštenju);

4) novog sistema obaveštavanja i dostavljanja;

5) pravnih sredstava;

6) izmenjeni i dopunjeni su posebni slučajevi uklanjanja upravnih akata.

Značajne su i novine u pogledu stvaranja pravnih pretpostavki za donošenje garantnog akta, za objedinjeno pružanje usluga na jednom mestu (jedinstveno upravno mesto), načina pokretanja postupka, predviđanja privremenih mera i sl. Takođe, u velikom broju situacija predviđeno je donošenje (procesnih) rešenja, a ne zaključaka. Osnovni kriterijum njihovog razlikovanja je činjenica da li se protiv ovih akata može neposredno uložiti pravno sredstvo, ili ne. Na taj način, u velikoj meri je pojednostavljena identifikacija potencijalnih pravnih sredstava koja se mogu koristiti protiv upravnih akata.

Objašnjenje ključnih novina koje donosi Zakon:

Načelo zakonitosti i predvidivosti:

Organ odlučuje i postupa u upravnoj stvari na osnovu zakona, drugih propisa i opštih akata.

Kada je Zakonom ovlašćen da odlučuje po diskrecionoj oceni, organ postupa u granicama ovlašćenja i saglasno cilju zbog koga je ovlašćenje dato. Kada odlučuje i postupa u upravnoj stvari, organ vodi računa i o ranijim odlukama donetim u istim ili sličnim upravnim stvarima.

Načelo delotvornosti i ekonomičnosti postupka

Organ je dužan da strankama omogući da uspešno i celovito ostvare i zaštite prava i pravne interese. Postupak se vodi bez odugovlačenja i uz što manje troškova po stranku i drugog učesnika u postupku, ali tako da se izvedu svi dokazi potrebni za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja. Organ je dužan da po službenoj dužnosti, u skladu sa zakonom, vrši uvid u činjenice o kojima se vodi službena evidencija, da ih pribavlja i obrađuje podatke o njima. Organ može od stranke da zahteva samo podatke koji su neophodni za njenu identifikaciju i dokumente koji potvrđuju činjenice o kojima se ne vodi službena evidencija.

Upravna stvar

Upravna stvar, u smislu ovog Zakona, jeste pojedinačna situacija u kojoj organ, neposredno primenjujući zakone i druge propise, pravno ili faktički utiče na položaj stranke tako što donosi upravne akte, zaključuje upravne ugovore, preduzima upravne radnje i pruža javne usluge. Upravna stvar je i svaka druga situacija koja je Zakonom određena kao upravna stvar.

Garantni akt

Garantni akt donosi se kad je to posebnim zakonom određeno. Garantnim aktom organ se obavezuje da na odgovarajući zahtev stranke donese upravni akt određene sadržine. Garantni akt ima pismeni oblik. Stranka ima pravo žalbe protiv upravnog akta zato što nije donet saglasno garantnom aktu. Organ nije dužan da donese upravni akt saglasno garantnom aktu:

  • ako zahtev za donošenje upravnog akta ne bude podnet u roku od godinu dana od dana izdavanja garantnog akta ili drugom roku određenom posebnim zakonom;
  • ako se činjenično stanje na kome se zasniva zahtev za donošenje upravnog akta bitno razlikuje od onog opisanog u zahtevu za donošenje garantnog akta;
  • ako je izmenjen pravni osnov na osnovu koga je garantni akt donet;
  • kada postoje drugi razlozi određeni posebnim zakonom

Garantni akt ne sme biti protivan javnom interesu, niti interesu trećih lica. Lice koje smatra da bi mu donošenjem upravnog akta saglasno garantnom aktu bila povređena prava ili pravni interes i ima pravo na žalbu protiv donetog garantnog akta. Javni tužilac može da izjavi žalbu ako smatra da je garantni akt donet protivno zakonu a na štetu javnog interesa. Podnosilac zahteva za donošenje garantnog akta ne može da podnese žalbu, niti da pokrene upravni spor protiv garantnog akta. Ako organ ne izda upravni akt saglasno garantnom aktu, a po zakonu je bio dužan da to učini, stranka ima pravo na naknadu štete u parničnom postupku.

Upravni ugovor

Upravni ugovor je dvostranoobavezan pismeni akt koji, kad je to zakonom određeno, zaključuju organ i stranka i kojim se stvara, menja ili ukida pravni odnos u upravnoj stvari. Sadržina upravnog ugovora ne sme biti protivna javnom interesu, niti pravima trećih lica.

Ako bi, zbog okolnosti nastalih posle zaključenja upravnog ugovora koje se nisu mogle predvideti u vreme zaključenja ugovora, ispunjenje obaveze za jednu ugovornu stranu postalo bitno otežano, ona može od druge ugovorne strane zahtevati da se ugovor izmeni i prilagodi nastalim okolnostima.

Organ rešenjem odbija zahtev stranke ako nisu ispunjeni uslovi za izmenu ugovora ili ako bi izmena ugovora izazvala štetu po javni interes koja bi bila veća od štete koju bi pretrpela stranka. Organ može da raskine upravni ugovor ako izostane saglasnost stranke da se ugovor izmeni zbog promenjenih okolnosti. Organ može da raskine upravni ugovor i ako stranka ne ispunjava ugovorne obaveze. Organ može da raskine upravni ugovor i ako je to neophodno da bi se otklonila teška i neposredna opasnost po život i zdravlje ljudi i javnu bezbednost, javni mir i javni poredak ili radi otklanjanja poremećaja u privredi, a to ne može uspešno da se otkloni drugim sredstvima kojima se manje dira u stečena prava. Organ raskida upravni ugovor rešenjem u kome izričito navodi i jasno obrazlaže razloge za raskid. Ako organ ne ispunjava ugovorne obaveze, stranka ne može da raskine upravni ugovor, ali može da izjavi prigovor.

Pružanje javnih usluga

Pod pružanjem javnih usluga smatra se obavljanje privredne i društvene delatnosti odnosno poslova za koje je zakonom utvrđeno da se vrše u opštem interesu, kojima se obezbeđuje ostvarivanje prava i pravnih interesa odnosno zadovoljavanje potreba subjekata koji mogu imati svojstvo stranke u upravnom postupku, a koji ne predstavljaju drugi oblik upravnog postupanja. Pod pružanjem javnih usluga smatra se i obavljanje delatnosti odnosno poslova državne uprave kojima se obezbeđuje ostvarivanje prava i pravnih interesa odnosno zadovoljavanje potreba subjekata koji mogu imati svojstvo stranke u upravnom postupku, a koji ne predstavljaju drugi oblik upravnog postupanja. Javne usluge pružaju se tako da obezbede uredno i kvalitetno, pod jednakim uslovima, ostvarivanje prava i pravnih interesa subjekata koji mogu imati svojstvo stranke u upravnom postupku i zadovoljavanje njihovih potreba.

Jedinstveno upravno mesto

Jedinstveno upravno mesto - usluga na jednom mestu. U praksi to znači da će ako je u nekoj upravnoj stvari potrebno postupanje više organa stranka se obratiti jednom od organa nadležnih za postupanje.

Prigovor

Prigovor može da se izjavi zbog neispunjenja upravnog ugovora, zbog upravne radnje, zbog načina pružanja javnih usluga, ako ne može da se izjavi drugo pravno sredstvo u upravnom postupku. Prigovor se izjavljuje u roku od:

  • 60 dana od propuštanja organa da ispuni obavezu iz upravnog ugovora;
  • 15 dana od preduzimanja upravne radnje ili od propuštanja da se upravna radnja preduzme;
  • 15 dana od kada se javna usluga ne pruža tako da obezbedi uredno i kvalitetno, pod jednakim uslovima, ostvarivanje prava i zadovoljavanje potreba korisnika.
Izvor: Vebsajt Privredne komore Beograda, 29.05.2017.
Izvod iz vesti, Naslov: Redakcija