Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

ZAKON O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU: Osiguranik ima pravo samo na jednu penziju, bilo ličnu, bilo porodičnu


Dok osiguranik u Srbiji, po Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Sl. glasnik RS", br. 34/2003, 64/2004 - odluka USRS, 84/2004 - dr. zakon, 85/2005, 101/2005 - dr. zakon, 63/2006 - odluka USRS, 5/2009, 107/2009, 101/2010, 93/2012, 62/2013, 108/2013, 75/2014, 142/2014, 73/2018, 46/2019 - odluka US i 86/2019), ima pravo samo na jednu penziju, bilo ličnu, bilo porodičnu, u inostranstvu može ostvariti pravo i na dve penzije – svoju ličnu i porodičnu.

S tim što se, primera radi, u Holandiji i Švajcarskoj pravo na ličnu i porodičnu penziju ostvaruje pod posebnim uslovima.

Upravo je to bio povod da jedan građevinski inženjer iz Srbije koji radi po svetu odluči da sebi uplaćuje staž u svojoj zemlji, iako je trenutno zaposlen u Holandiji. Naime, on planira da se vrati u Srbiju i želi da deo penzije prima i u svojoj zemlji.

Kako je naveo u dopisu, on je, naime, radio više od 15 godina u Engleskoj, gde mu je gazda uplaćivao osiguranje, a po prestanku radnog odnosa nastavio je tamo da plaća doprinose za staž. Nakon toga je dobio posao u Češkoj, gde mu je i češki poslodavac takođe plaćao doprinose za PIO. Poslednje tri godine radi u Holandiji, gde je legalno prijavljen, ali bi da, po članu 15 Zakona o PIO, i u Srbiji sebi počne da uplaćuje staž.

Kaže da mu nije jasno zašto je to problem. Pri tome mu ni na pamet ne pada da bi mu neki staž za koji su mu uplaćivani doprinosi po svetu mogao propasti, iako je bilo preklapanja, to jest u isto vreme se vodio da radi u dve države.

Upitani ko ima pravo na uplatu doprinosa po članu 15 Zakona o PIO, u Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje zaposlenih kažu da osiguranik može da se uključi u obavezno osiguranje po članu ovog zakona samo ako nije osiguran po drugom osnovu (zaposlenja, obavljanja samostalne delatnosti, poljoprivredne delatnosti).

Osiguranje po članu 15 prestaje ukoliko se stupi u obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje po drugom osnovu.

To se odnosi i na lica koja su osigurana u zemlji sa kojom je zaključen ugovor o socijalnom osiguranju. Period osiguranja po članu 15 zakona može se utvrditi samo ako se ne preklapa sa osiguranjem kod inostranog nosioca osiguranja, objašnjavaju u PIO fondu.

Dakle, osiguranik ne može u isto vreme da radi u Engleskoj i Holandiji i da u Srbiji sebi uplaćuje doprinose i sutra ostvari i srpsku penziju.

Kada je reč o samostalnoj uplati doprinosa, ono se odnosi samo na lica van obaveznog osiguranja koja samostalnom uplatom doprinosa sutra ostvaruju pravo na penzijski staž, a takvih je u Srbiji u ovom času oko 19.000.

Kako je predviđeno Zakonom, prilikom prijave na osiguranje lice koje se uključuje bira jednu od 13 ponuđenih osnovica osiguranja na koju će plaćati doprinos, nezavisno od toga koju školsku spremu ima. Najniža osnovica iznosi 35 odsto od prosečne zarade u Srbiji ostvarene za prethodnih 12 meseci počev od septembra meseca godine koja prethodi godini za koju se plaćaju doprinosi.

Doprinos se plaća po stopi od 25,5 procenata na odabranu osnovicu. U 2020. godini najniža osnovica je 25.801 dinar, a najviša osnovica za ovu godinu je 368.590 dinara.

To znači da mesečna uplata doprinosa u tekućoj godini na najnižu osnovicu iznosi 6.579,26 dinara, a na najvišu osnovicu mesečna obaveza iznosi 93.990,45 dinara.

Staž mogu da uplaćuju oni kojima nedostaje do penzije, ali i oni koji nikad nisu radili. Uslov je da su stariji od 15 godina.

Izvor: Vebsajt Politika, Jasna Petrović-Stojanović, 24.09.2020.
Naslov: Redakcija