Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

KODEKS NOVINARA SRBIJE: Curenje informacija je teško dokazivo, jer novinar nije dužan da otkrije svoj izvor, osim u slučaju kada je reč o podacima koji se ne mogu pribaviti na drugi način, a odnose se na krivično delo za koje je zaprećena kazna zatvora iznad pet godina


Da li su izvori bliski istrazi na koje se pozivaju pojedine novine zaista izvori iz policije i tužilaštva? Da li je moguće i da do novinara stignu rezultati obdukcije samo nekoliko dana posle zločina? Posle jednog od monitoringa Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti pokazalo se, međutim, da često ono na šta se mediji pozivaju ne piše u policijskim dokumentima. Može li ta praksa da se promeni?

Anonimni izvor s detaljima zločina dovoljnim za filmski scenario - ništa neobično za srpsku štampu. Nije neobično ni da se citiraju iskazi optuženog, licitira ko je odgovoran, da li ima svedoka i kako će teći istraga. Po pravilu u tim tekstovima autori se pozivaju na saznanja izvora bliskih policijskoj istrazi.

Petar Jeremić iz Saveta za štampu kaže da se novinari pozivaju na anonimne izvore a da nemaju nikakve dokaze za to što takvi izvori tvrde, ako oni zaista i postoje.

"One (tvrdnje) u tim tekstovima nisu ni proverene. To je ono što nije u skladu sa Kodeksom novinara Srbije i dobrom profesionalnom praksom. Onda i ne treba da se čudimo zašto ljudi sve manje veruju medijima", objašnjava Jeremić.

Slično je i sa podacima koji navodno cure iz tužilaštva.

"Ja molim medije da budu vrlo oprezni prilikom izveštavanja, jer čitajući novine po službenoj dužnosti vidim neke stvari gde se pominje i Tužilaštvo za organizovani kriminal. Novinari se čak pozivaju na izvore iz Tužilaštva za organizovani kriminal, a mi te predmete uopšte ne radimo", kaže Tužilac za organizovani kriminal Mladen Nenadić.

Posle monitoringa koji je u policiji sproveo Poverenik za informacije od javnog značaja, resorni ministar upozorio je pismom policajce da je odavanje informacija na takav način krivično delo.

Sada je takvih slučajeva manje, dok rešenja za izmišljene podatke nema.

Poverenik, Rodoljub Šabić, kaže da je neverovatno da organi vlasti ne reaguju u situaciji kad neko plasira izmišljenu informaciju, pozivajući se na izvor iz samih organa vlasti.

Na taj način, ukazuje Šabić, organi vlasti stvaraju i pogrešnu sliku o sebi, sami urušavaju svoj ugled.

"Oni bi morali da reaguju i to žustro", smatra Šabić.

U policiji su rekli da oni ipak ne mogu da proveravaju sve neistine koje se pojavljuju u novinarskim tekstovima.

Ukoliko bi demantovali, oni bi ukazali na to šta policija radi, odnosno šta ne proverava i time ugrozili tok istrage, odnosno onemogućili otkrivanje počinilaca krivičnog dela.

Kada je reč o pravom curenju informacija, to je teško dokazivo, jer novinar nije dužan da otkrije svoj izvor, osim u slučaju kada je reč o podacima koji se ne mogu pribaviti na drugi način, a odnose se na krivično delo za koje je zaprećena kazna zatvora iznad pet godina.

Izvor: Vebsajt RTS, Biljana Radulović, 27.05.2017.
Naslov: Redakcija