Nacrt Nacionalne strategije za procesuiranje ratnih zločina za period od 2016- 2020. godine nalazi se na javnoj raspravi do 31. decembra 2015. godine.
Prošle sedmice održan je okrugli sto na kome su pored predstavnika Ministarstva pravde i radne grupe učestvovale brojne nevladine organizacije NVO, među kojima su Fond za humanitarno pravo, YUCOM, Inicijativa mladih za ljudska prava, kao i predstavnici i nezavisni eksperti.
Učesnici okruglog stola su Nacrt strategije jednoglasno ocenili kao veoma dobar i podržali njeno skoro usvajanje.
Strategija, čije je usvajanje predviđeno Akcionim planom za Poglavlje 23, pored ostalog identifikuje probleme u oblasti procesuiranja ratnih zločina i postavlja prioritete delovanja i ciljeve Strategije.
Najbitiniji ciljevi su da se svi prioritetni i ozbiljni navodi o ratnim zločinima valjano istraže i potom procesuiraju u skladu sa standardima međunarodnog krivičnog prava, kao i da se postigne proporcionalnost u kažnjavanju izvršilaca ratnih zločina.
Postavljeni ciljevi su i obezbđivanje jednakog tretmana osumnjičenih, bez obzira na njihovu nacionalnu, etničku i versku pripadnost ili njihov društveni status, zatim povećanje bezbednost svedoka i davalaca informacija, kao i unapređen rad Jedinice za njihovu zaštitu.
Strategija zahteva i obezbeđivanje poverljivosti istraga i svedočenja o ratnim zločinima, unapređivanje kapaciteta i rada Službe za pomoć i podršku oštećenim i žrtvama, zatim unapređenje regionalne saradnje kada su u pitanju istrage i procesuiranja ratnih zlocina.
Unapređenje nivoa svesti i odnosa javnosti prema potrebi suđenja za ratne zločine, takođe je jedan od prioritetnih ciljeva Strategije.
U cilju povećanja efikasnosti postupaka za ratne zločine pred organima Republike Srbije, Strategija ističe samostalnost Tužioca za ratne zločine.
Pored ostalog, u Nacrtu Strategije se navodi da su Vlada Repubike Srbije i svi drugi državni organi i institucije dužni da daju punu podršku samostalnom i efikasnom radu tužioca, kao i da su dužni da poštuju zakon i savesno sarađuju sa Tužilaštvom, i u skladu sa tim da mu na zahtev bez neopravdanog odlaganja dostave sve podatke i dokumenta koja poseduju.
Strategijom je takođe predviđeno da Tužilaštvo za ratne zločine izradi radni tekst i usvoji Tužilacku strategiju za istragu i gonjenje ratnih zločina u Republici Srbiji, imajući u vidu Završnu strategiju Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju i radni tekst Nacionalne strategije za procesuiranje ratnih zločina.
Tužilačka strategija bi trebalo da definiše kriterijume za selekciju slučajeva ratnih zločina i stvaranje liste prioritetnih i važnijih slučajeva ratnih zločina koji treba da se procesuiraju kako bi se ispunila obaveza da svi prioritetni i važni slučajevi budu procesuirani.
U Strategiji je istaknuto da bi krivična dela sa velikim brojem žrtava i/ili dela u kojima je izvršilac postupao na naročito okrutan način, trebalo bi da imaju prioritet u istrazi kao i predmeti protiv osumnjičenih visokog ranga.
Dostupnost dokaza, osumnjičenih, svedoka i žrtava trebalo bi da bude uzeta u obzir pri donošenju odluke tužioca da li će podići optužnicu protiv određenog lica ili više njih, ili će taj predmet ustupiti drugom tužiocu za ratne zločine u regionu.
U donošenju takve odluke, tužilac bi takode trebalo da ima u vidu potrebu očuvanja dobrosusedskih odnosa sa drugim državama i regionalnu stabilnost uopšte, a na osnovu saznanja o tome da li se protiv istog lica za iste ili slične radnje već vodi krivični postupak u regionu ili je isto lice već osuđeno.
Vlada Republike Srbije, prema Strategiji, treba da pruža punu podršku praksi izbegavanja suđenja u odsustvu.
Izvor: Vebsajt Tanjug, 28.12.2015.