Zastava Bosne i Hercegovine

ZAKON O VRAĆANJU ODUZETE IMOVINE I OBEŠTEĆENJU: Univerzitetu nema ko da vrati imovinu zadužbina. Agencija za restituciju odbila je sve zahteve za po-vraćaj, Upravni sud već je nekoliko žalbi negativno rešio, a Ustavni sud oglasio se nenadležnim. Zakon predviđa vraćanje imovine zadužbinama koje nisu prekidale rad i koje mogu da dokažu kontinuitet


- Plašim se da ćemo, ako se nešto ne promeni, na kraju ostati bez zadužbina. Nadležnima pokušavamo da objasnimo da je važno da se testamentarna volja zadužbinara poštuje – reči su Vladimira Bumbaširevića, rektora, koje je, u vidu svojevrsnog apela, po završetku poslednje sednice Senata Univerziteta u Beogradu uputio novinarima.

Problem o kojem rektor govori odnosi se na činjenicu da Zakon o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju ("Sl. glasnik RS", br. 72/2011, 108/2013, 142/2014 i 88/2015 - odluka US), onemogućava Univerzitet da povrati imovinu koju su mu u drugoj polovini 19. i prvoj polovini 20. veka darovali dobrotvori, a koja je nakon 1945. nacionalizovana. U pitanju su, između ostalih, Luka Ćelović, Aleksandar Karađorđević, Milan i Natalija Obrenović, odnosno Botanička bašta "Jevremovac", Zadužbina kapetana Miše Anastasijevića (sedište Rektorata BU), Studentski dom kralja Aleksandra...

Od 77 zadužbina i 11 fondova, veći deo je propao tokom Drugog svetskog rata, dok je preostala imovina podržavljena, pa su se zadužbine i fondovi gasili. Sredinom devedesetih godina, kad su se stekli pravni uslovi, Univerzitet je obnovio rad 11 zadužbina i dve fondacije. Trenutno je aktivno osam, zahvaljujući tome što su im beogradske opštine Stari grad i Vračar omogućile korišćenje nekretnina na njihovoj teritoriji (Palilula, Savski venac, Zvezdara i Zemun to nisu učinili). Univerzitet je, boreći se da povrati imovinu ukupno 35 zadužbina i fondova, za sve njih na vreme podneo zahteve za restituciju. Ali, Agencija za restituciju ih je listom odbila. 

Zadužbine koje su obnovile rad Agencija je protumačila kao novoosnovane, smatrajući da između njih i ostavioca nema pravnog kontinuiteta. Kod zadužbina koje nisu obnovile rad obrazloženje se svodilo na to da Univerzitet nije njihov pravni sledbenik i da ne može u njihovo ime da podnese zahtev, iako dokumentacija o poklonima, testamenti, rešenja ondašnjeg Ministarstva prosvete i verskih poslova i ostavinska rešenja nesumnjivo potvrđuju da je Univerzitet primarni korisnik predratne zadužbinarske imovine. To zaista deluje neshvatljivo – objašnjava prof. dr Živan Lazović, prorektor Univerziteta u Beogradu.

Opisana situacija ne samo da u međuvremenu nije rešena, već je i pogoršana. Univerzitet se obratio i Ministarstvu finansija, kao drugostepenoj instanci, ali ni tu nije naišao na razumevanje, pa je podneo žalbe Upravnom sudu, koji je već nekoliko slučajeva negativno rešio, nagoveštavajući tako nepovoljan ishod i svih ostalih.

Obratili smo se i Ustavnom sudu, s molbom da preispita diskriminišuće članove Zakona, ali se on početkom ove godine oglasio nenadležnim. Trenutno je sve u rukama Vlade Republike Srbije, koja bi, ukoliko to želi, odnosno ukoliko je svesna da bi definitivno oduzimanje zadužbinske imovine Univerzitetu predstavljalo kršenje elementarnih civilizacijskih normi, pa i temeljnih vrednosti EU, mogla da inicira izmenu Zakona ili da donese poseban akt kojim bi od primene njegovih spornih članova izuzela institucije od nacionalnog značaja, kao što su BU, Srpska akademija nauka i umetnosti ili Matica srpska. U dosadašnjim razgovorima s predstavnicima resornog ministarstva dobijali smo deklarativnu podršku, bez opipljivih rezultata. Prethodni premijer nije nam odgovorio na dopis u kojem smo tražili prijem i razgovor. Pre oko mesec dana obratili smo se premijerki Ani Brnabić, ali nismo dobili nikakav odgovor. Istrajaćemo još jedno vreme, ali kada sve iscrpimo preostaje nam da se obratimo sudu u Strazburu– ističe Lazović, dodajući da je izuzeće koje pominje već primenjeno za Srpsku pravoslavnu crkvu i Jevrejsku zajednicu. 

Ukoliko bi imovinu o kojoj je reč Univerzitet na kraju izgubio, ona će gotovo sigurno preći u privatne ruke. Čak i da ostane u državnom vlasništvu, ako ne bude korišćena za potrebe visokog obrazovanja, to će opet biti kršenje volje zadužbinara – zaključuje Lazović.

Iako se premijerka Ana Brnabić još nije izjasnila da li će pomoći Univerzitetu da povrati zadužbinsku imovinu, Strahinja Sekulić, direktor Agencije za restituciju, istakao je da zakonodavac može da donese novi zakon u kome će Univerzitet, SANU i Matica srpska imati poseban tretman i za koje neće važiti odredba da ne mogu da povrate imovinu koja je opredeljena na korišćenje u obrazovne svrhe, ukoliko ih nisu koristili u kontinuitetu.

Ako hoće, država može da odredi da ti objekti pripadaju pomenutim institucijama. To se može učiniti i aktom Vlade, ali je to specifično pitanje. Treba biti fer i prema državi, jer se sve te institucije finansiraju iz budžeta i koriste državnu imovinu, a nisu neki od republike nezavisni subjekti kojima su oduzeti objekti. Zato je problem predimenzioniran. SANU nije ni podnela zahtev za povraćaj imovine njihovim zadužbinama, jer su videli da u Zakonu ne postoji ta mogućnost, pa će to pitanje verovatno rešavati drugačije – rekao je Sekulić.

Izvor: Vebsajt Politika, Milica Dimitrijević, 25.11.2017.
Naslov: Redakcija