Zastava Bosne i Hercegovine

ZAKON O ORUŽJU I MUNICIJI: Primena Zakona počinje 5. marta 2016. godine. Moguće su izmene propisa, kojima bi se uvela obaveza trajnog oduzimanja dozvola za posedovanje oružja, koja bi se primenjivala i na nasilnike u porodici


Iako Zakon o oružju i municiji  ("Sl. glasnik RS", br. 20/2015 - dalje: Zakon) počinje da se primenjuje 5. marta 2016. godine, već ima najava da bi se i pre primene mogao menjati, i to uvođenjem nove obaveze trajnog oduzimanja dozvola za posedovanje oružja, koja bi se primenjivala i na nasilnike u porodici. Naime, praksa je pokazala da su mnoga ubistva u porodičnim tragedijama izvršena upravo oružjem za čije je posedovanje nasilnik imao redovnu dozvolu. Zbog toga se opravdano postavilo pitanje može li mu ta dozvola nakon izdržavanja kazne ostati ili je treba trajno oduzeti.

Prema podacima policije i Tužilaštva, najveći broj počinjenih ubistava učinjen je upravo legalnim oružjem, za čije držanje su vlasnici imali dozvolu, dok se u kriminalnim obračunima po pravilu koristi ilegalno oružje, kojem se teško može uđi u trag. Osim toga, učestala samoubistva takođe su iz oružja za koje je vlasnik imao redovnu dozvolu.

Procenjuje se da trenutno u Srbiji ima 1,2 milion registrovanih dugih i kratkih cevi. U tu brojku nije uračunato oružje koje pripada Vojsci i policiji. Ukoliko se to uporedi sa brojem stanovnika, dolazi se do podatka da je Srbija u samom vrhu svetske lestvice, na petom mestu po broju legalno naoružanih građana, odnosno trećem u Evropi.

Uz to, treba dodati i procenu da u ilegalnom posedu građana ima i do 900.000 pušaka i pištolja, što bi značilo da gotovo svaki drugi stanovnik ima neko oružje. Ogroman broj oružja kod građana, što legalnog što ilegalnog, smatra se posledicom nedavnih ratova po prostoru bivše Jugoslavije, ali i povećanim trendom kriminalnih akcija i sve učestalijim shvatanjem da svako može da nosi ili nabavi pištolj.

Nakon što je država sprovela akciju legalizacije nelegalnog oružja, povećan je broj onih koji jesu legalizovali puške i pištolje koje godinama imaju, ali je ostalo otvoreno pitanje da li su oni zaista podobni da ga poseduju.

Izmena Zakona značila bi da sud trajno oduzima dozvolu onima koji su oružjem počinili neki zločin, ali i onima koji prete ili bilo koga zatrašuju upravo oružjem koje poseduju.

U mnogim slučajevima bi to dovelo do toga da, umesto privremenog oduzimanja oružja onom ko je samo pretio ili zastrašivao, ono bude trajno oduzeto, jer ne postoji garancija da on istim tim pištoljem ili puškom jednom zaista neće počiniti zločin, odnosno preći sa pretnji na delo. Mnogo je bolje nekom oduzeti oružje na vreme nego čekati da on njime počini zločin, kada je kasno za bilo kakvu meru.

Zakonom je predviđeno pooštravanje kontrole izdatih dozvola, jer ne znači da je neko ko je dobio dozvolu za oružje - dobio trajno i bez ikakvih uslova. Naime, onaj ko dobije dozvolu za oružje moraće svakih pet godina da dokazuje zdravstvenu sposobnost za njeno produženje. Po izdavanju dozvole, MUP ima obavezu da obavesti izabranog lekara da njegov pacijent ima dozvolu za oružje, a lekar ima obavezu da prijavi policiji ukoliko dođe do promene zdravstvenog stanja pacijenta, ili ako postoje takve sumnje, koje bi mogle uticati na rukovanje oružjem.

Izvor: Vebsajt Dnevnik, Lj. Malešević, 26.10.2015.
Izvod iz vesti, Naslov: Redakcija