Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

PORED PREDNOSTI, RAD OD KUĆE DONOSI I PROBLEME: Neadekvatnost kućnih uslova za poslove kancelarijskog tipa, pad kreativnosti, samo su neki od njih


Otkako je zavladala pandemija virusa korona, i mnoge firme prešle na „rad od kuće”, pokazalo se, međutim, da nije sve tako idilično kao što su neki mislili. Ima dosta poslova koje je jednostavnije, praktičnije i brže obaviti na radnom mestu. Sem toga, nisu svi u mogućnosti da privremenu kancelariju u svom malom stanu pretvore u trajnu, pogotovo kad je dele s više ukućana.

Posle nekoliko meseci, mogu se uočiti sve prednosti i mane novog načina rada.

Raste produktivnost, pada kreativnost

Nikolas Blum, profesor ekonomije na Univerzitetu Stenford, posvetio se proučavanju „rada od kuće” i došao do zaključka da ovako, doduše, produktivnost raste 13 odsto, ali da trpi kreativnost, objavljeno je na portalu u časopisu „Arhitektural dajdžest” („Architectural Digest”). Naime, do novih ideja se dolazi upravo kroz diskusiju i sučeljavanje mišljenja među kolegama i saradnicima, ili kroz zajedničko rešavanje problema „na licu mesta“ kad iskrsnu, primećuje Seli Augustin, psiholog rada iz Čikaga. Upravo ova spontana interakcija često rađa inspiraciju.

Sem toga, u većini preduzeća smeštena je na jednom mestu cela horizontalna i vertikalna struktura zaposlenih, pa je mnoge predloge, zahteve i zadatke tako lakše i brže proslediti dalje. Razgovor preko raznih internet-platformi svakako štedi energiju i vreme, ali se gubi na autentičnosti, bliskosti i spontanosti, na onoj kreativnoj „vrcavosti” koja razbija učmalost sastanka i podstiče učesnike da razmišljaju u više pravaca.

Sastanci preko „zuma” su sjajna stvar i zaista olakšavaju poslovne dogovore, ali ljudima ponekad nedostaje živa komunikacija, planiran ili slučajan susret s kolegama u hodniku, neposredna razmena reči koja možda nije uvek vezana za posao, ali svakako doprinosi osećaju da smo svi deo tog kolektiva – navodi Ester Stenberg, autorka knjige „Lekoviti prostor”.

Iako nas kolege s kojima delimo kancelariju neretko nerviraju, dekoncentrišu ili ometaju (zbog čega nam se dopada rad od kuće), oni nas i podstiču, zasmevaju i pomažu nam, i to je jedna od važnih prednosti rada s više ljudi na istom mestu, kaže Ester. Ona primećuje da je, u zavisnosti gde, kako i s kim živimo, uglavnom mnogo teže očuvati emotivnu kontrolu kad radimo od kuće (recimo, lakše je zamoliti kolegu da tiše priča preko telefona, nego utišati decu koja se igraju u stanu), pa je u tom smislu kancelarija „zdravija”.

Prednost „kancelarije u stanu” je što možete sami da odredite radno vreme, da napravite pauzu za odmor kad vama odgovara i provedete je, recimo, u nežnosti s partnerom... Ali, to je i velika mana, jer kako da svima njima objasnite da, ipak, morate da se vratite onome što radite i da završite posao na vreme.

Još jedno zapažanje autorke je da ljudi većinom urednije drže prostor u kojem rade u zajedničkoj kancelariji, nego kod kuće, pa u potonjem slučaju postoji tendencija da se zatrpaju raznim papirima, knjigama ili spravama i da taj haos postane njihov stalni izvor stresa (i zvocanja ukućana).

Po mišljenju neurologa Nikole Gravanje, možda je ipak najvažnija prednost konvencionalnog načina rada što su zaposleni u svakom trenutku dok borave u firmi svesni „duha kompanije” i spremni da „referišu” šefu ukoliko to od njih zatraži – a dobar šef će se truditi da redovno obilazi svoje radnike, popriča s njima, ohrabri ih i pohvali (ili ukaže na neki propust). Nekada je dovoljno da im se osmehne, namigne ili namršti kad baci pogled na ono što rade, ili da drugačijom neverbalnom komunikcijom stavi do znanja šta misli i oseća (recimo kad zalupi vrata). Toga nema u „zum” komunikaciji, a zaposlenima pomaže da prepoznaju znake opšte klime u preduzeću, onoga što se zvanično ne pominje, ali se naslućuje...

Rad od kuće, „izvan sistema”, kad ne delite sa saradnicima novosti, pa i tračeve po hodnicima, doduše lišava vas nerviranja oko neproverenih vesti, ali i mogućnosti da na taj način možda saznate šta vam se sprema „iza leđa”. Nedostatak takve neformalne razmene informacija kod nekih može da dovede do nesigurnosti, uznemirenosti, pa i paranoje, smatra klinički psiholog Sara Gundl.

Biće zanimljivo, slažu se i jedni i drugi psiholozi, videti kako će izgledati povratak na posao posle pandemije, mogu li se ponovo uspostaviti ranije veze i navike ili će se pojaviti neke nove, i da li će se češće čuti: „Divno što smo opet na okupu” ili „Hoću nazad svoj privatni život”!

Većina Nemaca, njih 56% izjasnila se da bi i posle pandemije želela da deo nedelje radi od kuće, zaključak je studije koju je objavio nemački univerzitet u Konstanci.

Izvor: Politika, Aleksandra Mijalković, 25.08.2020.
Naslov: Redakcija