Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

SPORAZUM O PRIZNANJU PREKRŠAJA: Pravni institut koji se za sada primenjuje samo na saobraćajne i carinske prekršaje, uskoro će se primenjivati na lica koja posluju u sivoj zoni. Prekršiocima bi se oprostila polovina propisane kazne u slučaju priznanja. Na presudu koju sudovi donose usvajanjem sporazuma ne postoji pravo žalbe


Priznanje da ste u poslu prebegli u sivu zonu moglo bi da vam spase mnogo vremena i novca. Jedino bi na taj način uhvaćen u prekršaju poslovanja mogao da utiče na visinu svoje kazne i da izbegne dugotrajne procese na sudu. To bi omogućio sporazum o priznanju prekršaja iz oblasti sive ekonomije, koji je u pripremi, a koji se, inače, već primenjuje u saobraćajnim i carinskim prekršajima.

Prema rečima Milana Marinovića, predsednika Udruženja sudija prekršajnih sudova, sporazum o priznanju prekršaja primenjuje se od marta 2014. godine i nema oblasti u kojoj se ovaj sporazum ne može primeniti. Ovakav dokument ostavlja punu širinu i slobodu resornim ministarstvima da propisuju pravila i uslove pregovaranja s prekršiocima.

- U oblasti sive ekonomije za pravila bi bilo zaduženo Ministarstvo rada kada je reč o radu na crno - kaže Marinović. - Prva je s primenom sporazuma o priznanju prekršaja krenula saobraćajna policija, i sada gotovo da ne postoji prekršaj koji ne podleže ovom sporazumu. Kasnije je počela njegova primena i u carinskim prekršajima. Sada je započeta izrada pravila sporazuma kada je siva ekonomija u pitanju.

Da bi ovakav dokument dao konkretne rezultate, Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija mora najpre da izdvoji one prekršaje za one za koje je opravdano da zaključuje sporazum i za one kod kojih se sporazum ne može primeniti. Kada se napravi spisak prekršaja, onda treba propisati uslove. Resorna ministarstva bi trebalo da odrede koliko puta se s prekršiocem može pregovarati za istu grešku. Kada se utvrde pravila, onda ona važe za sve, bez obzira na to gde se prekršaj registrovao i ko je prekršilac.

- Inspektori pre toga moraju da nauče kako treba da izgleda sporazum, odnosno obrazac sporazuma, ali i da se nauče veštini pregovaranja - kaže Marinović. - Ponuda za zaključenje sporazuma ne znači da će do njega doći, ali ostavlja tu mogućnost. Iz ovog sporazuma korist ima i prekršilac, ali i inspekcija i sud. Onaj koji je uhvaćen u prekršaju neće morati da strepi koliku će mu kaznu propisati sud. Zna da će kazna o kojoj se dogovori biti ona koju će da plati, jer na presudu koju sudovi donose usvajanjem sporazuma niko nema pravo žalbe, ni jedna ni druga strana u postupku.

I inspekcija će imati koristi od ovakvih pregovora. Znaju da će svaki postupak koji pokrenu biti opravdan, tako da neće biti mesta strahu da će postupak biti obustavljen ili da će biti odložen. Takođe, inspektori mogu da utiču na visinu kazne i sigurni su da se sporovi neće otezati zbog žalbi, jer kad se potpiše sporazum, žalbe nema. Najvažnije za inspektore je to što neće morati da gube vreme po sudovima kao svedoci, već će moći da se posvete svom poslu. Sud će smanjiti broj svojih predmeta, neće morati da vodi spor, a sudije će imati više vremena da se posvete onim prekršajima gde se sporazum ne može primeniti.

Izvor: Vebsajt Novosti, M. N. S., 25.10.2017.
Naslov: Redakcija