Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

NACRT ZAKONA O POLICIJI


NACRT ZAKONA O POLICIJI

I. OSNOVNE ODREDBE

Predmet zakona

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se unutrašnji poslovi, organizacija i nadležnost Ministarstva unutrašnjih poslova (u daljem tekstu: Ministarstvo), policijski poslovi, organizacija i nadležnost Policije, kao i druga pitanja od značaja za rad Policije i Ministarstva.

 

Pojam unutrašnjih poslova

Član 2.

Unutrašnji poslovi su zakonom utvrđeni poslovi čijim obavljanjem se ostvaruje bezbednost građana i imovine, pruža podrška vladavini prava i obezbeđuje ostvarivanje Ustavom i zakonom utvrđenih prava i sloboda u demokratskom društvu.

Unutrašnje poslove državne uprave obavlja Ministarstvo.

Pojam policijskih poslova i Policije

Član 3.

Policijski poslovi su deo unutrašnjih poslova koje obavlja Policija.

Policija je služba Ministarstva kojoj je povereno čuvanje javne bezbednosti i pružanje zaštite građanima, njihovih zajamčenih ustavnih prava i sloboda i drugih zaštićenih vrednosti u demokratskom društvu uz mogućnost zakonite upotrebe prinude kroz strogo poštovanje etičkih principa u vršenju svoje dužnosti.

Član 4.

Ministar unutrašnjih poslova (u daljem tekstu: ministar) u okviru odredbi ovog zakona, propisuje način obavljanja unutrašnjih poslova i daje uputstva i obavezne instrukcije za njihovo obavljanje.

Načela rada Ministarstva

Član 5.

Ministarstvo se u obavljanju unutrašnjih poslova pridržava načela zakonitosti, javnosti, stručnosti, objektivnosti, nepristrasnosti, srazmernosti i delotvornosti u ostvarivanju i zaštiti prava građana.

Zaposleni u Ministarstvu dužni su da jednako postupaju prema svima bez obzira na njihovu rasnu, versku, nacionalnu ili etničku pripadnost, jezik, pol, rod, starost, bračni, porodični ili socijalni status, političko ili seksualno opredeljenje, invaliditet ili bilo koju drugu različitost.

Informisanje o radu Ministarstva

Član 6.

Rad Ministarstva je javan.

Ministarstvo blagovremeno i potpuno obaveštava javnost o svom radu, osim u slučajevima preduzimanja mera i radnji u skladu sa zakonom kojim se uređuje krivični postupak i kada bi to onemogućilo neometan operativni rad policije, ili ako bi se time:

1)         povredio propis o tajnosti podataka;

2)         povredilo dostojanstvo građana;

3)         ugrozilo pravo na ličnu slobodu i bezbednost.

Ministarstvo jednom godišnje, a najkasnije u roku od tri meseca od završetka kalendarske godine, objavljuje izveštaj o stanju bezbednosti koji na transparentan način prikazuje rezultate rada Ministarstva.

Upotreba rodno osetljivog jezika

Član 7.

Svi izrazi u ovom zakonu imaju jednako rodno značenje, bez obzira da li se koriste u muškom ili ženskom rodu i odnose se podjednako na muški i na ženski rod.

II. ORGANIZACIJA I NADLEŽNOST MINISTARSTVA

Organizacija Ministarstva

Član 8.

Za obavljanje poslova iz nadležnosti Ministarstva, obrazuju se uže organizacione jedinice.

Član 9.

Vlada Republike Srbije (u daljem tekstu: Vlada) donosi uredbu o načelima za unutrašnje uređenje Ministarstva.

Akti o unutrašnjem uređenju propisuju organizaciju Ministarstva, delokrug i kategorizaciju organizacionih jedinica, sedišta i područja za koja se obrazuju, broj, sistematizaciju, kategorizaciju i opis radnih mesta, uvećan radni staž i status zaposlenih, način rukovođenja, planiranja i izvršavanja poslova, postavljenje i razrešenje, ocenjivanje i karijerni razvoj zaposlenih.

Akte iz stava 2. ovog člana donosi ministar uz saglasnost Vlade.

Zaposleni u Ministarstvu

Član 10.

Zaposleni u Ministarstvu su policijski službenici, državni službenici i nameštenici.

Policijski službenici su:

1)         zaposleni koji obavljaju policijske poslove u statusu ovlašćenih službenih lica i primenjuju policijska ovlašćenja (ovlašćena službena lica - OSL); i

2)         zaposleni na posebnim dužnostima koji obavljaju druge unutrašnje poslove u neposrednoj vezi sa policijskim poslovima (lica na posebnim dužnostima - PD).

Policijski službenici u statusu ovlašćenih službenih lica, moraju imati najmanje završenu policijsku obuku osnovnog nivoa.

Zaposleni koji imaju status državnih službenika su službenici koji obavljaju ostale poslove iz delokruga Ministarstva.

Nameštenici u Ministarstvu obavljaju tehničke i uslužne poslove.

Radna mesta i opisi radnih mesta u Ministarstvu na kojima se obavljaju policijski poslovi u statusu ovlašćenih službenih lica i lica na posebnim dužnostima i poslovi državnih službenika i nameštenika, uređuju se aktom iz člana 9. stav 2. ovog zakona.

Nadležnost Ministarstva

Član 11.

Ministarstvo u svrhu organizovanja poslova i stvaranja uslova za rad u Ministarstvu:

1)         utvrđuje razvojne, organizacione, kadrovske i druge osnovne smernice za rad ministarstva, donosi strategiju razvoja ministarstva, izrađuje, prati, sprovodi i ocenjuje strateška dokumenta, izrađuje program i plan rada ministarstva i izveštava o njegovom sprovođenju;

2)         u skladu sa strategijom sprovodi funkciju upravljanja ljudskim resursima, uz poštovanje načela jednakih mogućnosti, uređuje specifičnosti rada i radnih odnosa, karijerni razvoj zaposlenih, stvara uslove za napredovanje, nagrađivanje i pravnu zaštitu svim zaposlenima bez obzira na raziličitosti iz člana 5. stav 2. ovog zakona; sprovodi stručno osposobljavanje i obuku zaposlenih; sprovodi mere zdravstvene i psihološke prevencije zaposlenih;

3)         obezbeđuje saradnju sa organima i telima koji su zakonom ovlašćeni za spoljašnju kontrolu Policije;

4)         organizuje i sprovodi unutrašnju kontrolu;

5)         obavlja poslove zaštite i spasavanja ljudi, materijalnih i kulturnih dobara i životne sredine od elementarnih nepogoda, tehničko-tehnoloških nesreća, udesa i katastrofa, posledica terorizma, ratnih i drugih većih nesreća;

6)         zaštitu od požara i eksplozija;

7)         kontrolu prometa i prevoza oružja, municije, eksplozivnih i određenih drugih opasnih materija;

8)         donosi i sprovodi planove o izgradnji, korišćenju i održavanju informacionog sistema i informacione bezbednosti i sistema video nadzora;

9)         donosi i sprovodi planove o izgradnji, korišćenju i održavanju radiokomunikacionog i telekomunikacionog sistema, kao i bezbednosnozaštitnog kriptološkog sistema;

10)       utvrđuje standarde za opremu i materijalnotehnička sredstva, vrši nabavku i održavanje;

11)       radi na sprovođenju međunarodne saradnje u oblasti unutrašnjih poslova;

12)       radi na poslovima sistemske podrške za rad Policije;

13)       obezbeđuje smeštaj i ishranu;

14)       izvršava druge zadatke u skladu sa zakonom.

Član 12.

Ministarstvo obezbeđuje pretpostavke za operativnu nezavisnost Policije od drugih državnih organa u obavljanju policijskih poslova i drugih zakonom određenih poslova za koje je Policija odgovorna.

Operativna nezavisnost Policije ne odnosi se na dužnosti Policije utvrđene zakonom kojim se uređuje krivični i prekršajni postupak.

Ministarstvo obezbeđuje organizacione pretpostavke za rad Policije, u skladu sa usvojenim javnim politikama Vlade, a naročito za jačanje poverenja između javnosti i Policije, za promovisanje i razvoj policijske etike i profesionalizma, kao i za sprečavanje i suzbijanje korupcije u Policiji.

Pripreme za rad u slučaju vanrednog ili ratnog stanja

Član 13.

Ministarstvo, u skladu sa svojim delokrugom utvrđenim zakonom koji regulišu tu oblast, vrši pripreme za delovanje za vreme vanrednog ili ratnog stanja.

Za vreme vanrednog ili ratnog stanja Ministarstvo zadatke iz svog delokruga izvršava tako što nastalim promenama prilgođava svoju organizaciju, oblike i metode rada u skladu sa zakonom i aktima donetim radi otklanjanja vanrednog, odnosno ratnog stanja.

Upotrebu materijalno-tehničkih sredstava, infrastrukture, zemljišta i objekata Ministarstva za vreme vanrednog ili ratnog stanja planira Ministarstvo.

Nadležnost ministra

Član 14.

Pored prava i dužnosti utvrđenih zakonom kojim se uređuje rad državne uprave, ministar u skladu sa odredbama ovog zakona, može da zahteva izveštaje, podatke i druga dokumenta u vezi sa radom Policije i Ministarstva, uz poštovanje stručne, tehničke i operativne nezavisnosti Policije.

Direktor policije i drugi rukovodioci strateškog nivoa u Ministarstvu dužni su da ministru podnose šestomesečne i godišnje izveštaje o radu.

III. SARADNJA MINISTARSTVA

Saradnja sa službama bezbednosti

Član 15.

Ministarstvo neposredno sarađuje sa službama bezbednosti u Republici Srbiji kroz razmenu informacija i tehničku sradanju.

Saradnja iz stava 1. ovog člana zasniva se na pravima i dužnostima određenim Ustavom, zakonom, drugim propisima i opštim aktima i na uzajamnom obaveštavanju i izvršavanju zajedničkih zadataka.

Oblici i način saradnje utvrđuju se i posebnim aktima organa i službi iz stava 1. ovog člana koje sporazumno donose rukovodioci organa i službi, u skladu sa zakonom.

Saradnja sa drugim organima

Član 16.

Ministarstvo neposredno sarađuje sa organima državne uprave, drugim organima, organima teritorijalne autonomije, jedinicama lokalne samouprave i imaocima javnih ovlašćenja.

Oblici i način saradnje sa subjektima iz stava 1. ovog člana mogu se urediti i sporazumno, u skladu sa zakonom.

Saradnja sa građanima koji pružaju pomoć Ministarstvu

Član 17.

Ministarstvo sarađuje neposredno sa građanima koji mu pružaju pomoć u obavljanju unutrašnjih poslova.

Građanin koji prilikom pružanja pomoći bude povređen ili oboli, pa zbog toga odsustvuje sa rada, odnosno postane nesposoban za rad, ima prava iz zdravstvenog, penzijskog i invalidskog osiguranja pod uslovima utvrđenim za policijskog službenika.

Ako u pružanju pomoći građanin izgubi život njegova porodica ima sva prava iz penzijskog osiguranja, kao i porodica policijskog službenika koji je izgubio život u vršenju ili povodom vršenja policijskih poslova.

Građanin koji prilikom pružanja pomoći pretrpi štetu, ima u skladu sa zakonom pravo na naknadu materijalne štete koju je pretrpeo zbog pružanja pomoći.

Ako se protiv građanina povodom pomoći koju je pružio vodi krivični ili prekršajni postupak, Ministarstvo je dužno da mu obezbedi pravnu i drugu neophodnu pomoć u vezi sa vođenjem postupka.

Ministarstvo odgovara za štetu koju građanin nanese trećim licima prilikom pružanja pomoći Ministarstvu.

Međunarodna saradnja i angažovanje

Član 18.

Ministarstvo ostvaruje međunarodnu saradnju na nivou ministara i predstavnika ministarstava, sa nadležnim inostranim organima i organizacijama, u skladu sa zakonom.

Policija na operativnom nivou sarađuje sa inostranim i međunarodnim policijskim službama na osnovu potvrđenog međunarodnog ugovora i uz poštovanje principa uzajamnosti.

Međunarodna policijska saradnja obuhvata policijske poslove koje vrše nadležne organizacione jedinice Ministarstva na teritoriji strane države, saradnju sa stranim policijskim službama, razmenu policijskih službenika za vezu, odnosno delatnost inostranih i međunarodnih policijskih službi na teritoriji Republike Srbije.

U okviru saradnje iz stava 3. ovog člana Ministarstvo može da, u skladu sa važećim propisima i potvrđenim međunarodnim ugovorima, razmenjuje podatke i obaveštenja, preduzima mere protiv terorizma, organizovanog kriminala, ilegalnih migracija i drugih oblika međunarodnog kriminala i narušavanja bezbednosti granice, da uspostavlja zajednička radna tela, upućuje na obuku i obrazovanje pripadnike Ministarstva u inostranstvo, sprovodi obuku u zemlji za potrebe policije strane države ili međunarodne organizacije, u saradnji sa policijama drugih država, odnosno međunarodnim organizacijama.

Član 19.

Ministarstvo može uputiti svog predstavnika van teritorije Republike Srbije radi angažovanja pri diplomatsko-konzularnom predstavništvu Republike Srbije u državi prijema i međunarodnoj organizaciji u cilju ostvarivanja saradnje u oblasti bezbednosti.

Kriterijumi i način odabira predstavnika za upućivanje, njihov status i broj, kao i druga pitanja od značaja za rad van teritorije Republike Srbije, urediće se posebnim aktom koji donosi Vlada na predlog ministra.

Učestvovanje u izvršavanju multinacionalnih operacija u inostranstvu

Član 20.

Na zahtev međunarodnih organizacija čija je članica, odnosno potpisnica Republika Srbija ili na osnovu međunarodnog sporazuma, zaposleni u Ministarstvu mogu u inostranstvu da učestvuju u izvršavanju policijskih i drugih zadataka.

O učestvovanju u izvršavanju multinacionalnih operacija odlučuje Vlada, na predlog ministra.

IV. ORGANIZACIJA I NADLEŽNOST POLICIJE

Organizacija policije

Direkcija policije

Član 21.

Za obavljanje policijskih i drugih unutrašnjih poslova obrazuje se Direkcija policije.

U sastavu Direkcije policije su organizacione jedinice u sedištu - uprave, centri, jedinice, specijalna i posebne jedinice policije, i van sedišta - Policijska uprava za grad Beograd, područne policijske uprave (u daljem tekstu: policijske uprave) i policijske stanice.

Specijalna jedinica policije je Specijalna antiteroristička jedinica.

Posebne jedinice policije u sedištu Direkcije policije su Žandarmerija, Helikopterska jedinica i Jedinica za obezbeđenje određenih ličnosti i objekata, a u Policijskoj upravi za grad Beograd Policijska brigada.

Radi obavljanja policijskih i drugih poslova u skladu sa karakterističnim svojstvima određenih područja, mogu se utvrditi i unutrašnje organizacione jedinice za koordinaciju rada policijskih uprava i policijskih stanica na područjima za koje su obrazovane.

Organizacija i nadležnosti Direkcije policije urediće se aktom iz člana 9. stav 2. ovog zakona.

Član 22.

Organizacione jedinice u sedištu Direkcije policije, Policijska uprava za Grad Beograd i policijske uprave obrazuju se tako da su radno i funkcionalno povezane sa odgovarajućim organizacionim jedinicama i poslovima na način da srodne policijske poslove iz svog delokruga obavljaju na centralnom, regionalnom i lokalnom nivou.

Direkcijom policije rukovodi direktor policije.

Rukovođenje i odgovornost u Direkciji policije zasniva se na načelu jednostarešinstva i subordinacije.

Specijalna jedinica policije, Helikopterska jedinica i Žandarmerija kada se angažuje jedan ili više odreda u maksimalnom kapacitetu, angažuju se na predlog rukovodioca nadležne organizacione jedinice uz prethodno odobrenje direktora policije i saglasnost ministra.

Žandarmerija, osim izuzetka iz stava 4. ovog člana, angažuje se na predlog rukovodioca uz prethodno odobrenje direktora policije.

Ostale posebne jedinice policije angažuju se odlukom rukovodioca organizacione jedinice.           

Predlog za angažovanje sadrži bezbednosnu procenu i plan aktivnosti.

U slučaju hitnosti, plan aktivnosti može biti dostavljen i naknadno.

Nadležnost Policije

Poslovi Direkcije policije

Član 23.

Direkcija policije:

1)         izrađuje Stratešku procenu javne bezbednosti;

2)         donosi Strateški plan Policije;

3)         učestvuje u izradi kadrovskog plana, kao i u definisanju programa stručnih obuka i usavršavanja u saradnji sa organizacionom jedinicom nadležnom za upravljanje ljudskim resursima;

4)         usklađuje, usmerava i kontroliše rad policijskih uprava i organizacionih jedinica u sedištu;

5)         neposredno učestvuje u obavljanju određenih složenijih poslova iz delokruga policijskih uprava;

6)         obezbeđuje sprovođenje međunarodnih ugovora o policijskoj saradnji i drugih međunarodnih akata za koje je nadležna;

7)         obavlja poslove međunarodne operativne policijske saradnje;

8)         stvara potrebne uslove za održavanje i podizanje osposobljenosti i spremnosti Policije za delovanje u stanju povećanog rizika, vanrednim situcijama, vanrednom i ratnom stanju;

9)         radi na rešavanju statusnih pitanja građana i izdavanju javnih isprava;

10)       u policijskim poslovima doprinosi bezbednosno-policijskoj i nastavno-naučnoj aktivnosti.

Poslovi policijske uprave

Član 24.

Poslovi policijske uprave su da:

1)         na području opštine u kojoj je njeno sedište neposredno obavlja policijske i druge unutrašnje poslove i ostvaruje lokalnu saradnju;

2)         izrađuje Operativnu procenu javne bezbednosti u skladu sa aktom iz člana 23. stav 1. tačka 1. ovog zakona;

3)         donosi Operativni plan policijske uprave u skladu sa aktom iz člana 23. stav 1. tačka 2. ovog zakona;

4)         usklađuje, koordinira, usmerava i kontroliše rad policijskih stanica/ispostava i obezbeđuje ostvarivanje lokalne saradnje i odgovornosti;

5)         učestvuje po potrebi u obavljanju poslova iz delokruga policijskih stanica;

6)         preduzima mere obezbeđenja određenih lica i objekata;

7)         obavlja druge poslove utvrđene posebnim propisima i drugim aktima.

Poslovi policijske stanice

Član 25.

Policijska stanica neposredno obavlja policijske i druge unutrašnje poslove i ostvaruje saradnju na području opštine za koje je obrazovana u sastavu policijske uprave.

Policija u zajednici

Član 26.

Policija razvija saradnju i partnerstvo sa građanima i drugim subjektima zajednice u cilju obavljanja policijskih poslova i rešavanja lokalnih bezbednosnih prioriteta i ističe zajedničke interese i potrebu stvaranja povoljnog bezbednosnog ambijenta u zajednici, odnosno izgradnje bezbednog demokratskog društva.

Policija doprinosi osnivanju i pruža podršku u radu savetodavnih tela u okviru jedinica lokalne samouprave za razvoj prevencije kriminala i ostvarivanje drugih bezbednosnih potreba zajednica.

Policija razvija profesionalne kapacitete, kompetencije i etiku policijskih službenika za društveno odgovorno delovanje policijske službe uz puno poštovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda i zaštitu svih osetljivih grupa.

Postupanje Policije u slučaju nasilja u porodici

Član 27.

U slučajevima kada postoji saznanje ili je prijavljeno nasilje u porodici, policijski službenici dužni su da u saradnji sa drugim nadležnim organima odmah preduzmu potrebne mere i radnje u skladu sa zakonom, u cilju sprečavanja daljeg vršenja nasilja koje za posledicu može da ima nanošenje telesnih povreda ili lišenje života.

Postupanje Policije u stanju povećanog rizika

Član 28.

U slučaju kada indicije ili događaji ukazuju da bi moglo da dođe do povećanja rizika po stanje javne bezbednosti, kao i ugrožavanje bezbednosti ljudi imovine u većem obimu, koji zahtevaju delimičnu ili punu pripravnost policijskih službenika i angažovanje svih tehničkih sredstava i opreme na delu teritorije Republike Srbije, ministar nalaže izvršavanje zadataka adekvatnih nastalim okolnostima, po predlogu direktora policije.

V. POLICIJSKI POSLOVI

Vrste policijskih poslova

Član 29.

Policija obavlja policijske poslove primenom policijskih mera i radnji i policijskih ovlašćenja.

Policijski poslovi, u smislu ovog zakona, su:

1)         prevencija kriminala i unapređenje bezbednosti u zajednici;

2)         bezbednosna zaštita života, prava i sloboda građana, zaštita imovine, kao i podrška vladavini prava;

3)         sprečavanje, otkrivanje i rasvetljavanje krivičnih dela, prekršaja i prestupa;

4)         otkrivanje i hapšenje učinilaca krivičnih dela i prekršaja i drugih lica za kojima se traga i privođenje nadležnim organima; obezbeđivanje dokaza, njihova analiza, forenzičko veštačenje upotrebom savremenih forenzičkih metoda i evidencija;

5)         otkrivanje imovine proistekle iz krivičnog dela;

6)         održavanje javnog reda, sprečavanje nasilja na sportskim priredbama, pružanje pomoći u izvršenjima u skladu sa posebnim zakonima;

7)         izvršavanje poslova utvrđenih propisima o oružju, privatnom obezbeđenju i detektivskoj delatnosti;

8)         obezbeđivanje određenih javnih skupova, ličnosti, organa, objekata i prostora;

9)         regulisanje, kontrola, pružanje pomoći i nadzor u saobraćaju na putevima i drugi poslovi iz propisa o bezbednosti saobraćaja;

10)       kontrola državne granice, poslovi u vezi sa kretanjem i boravkom stranaca, poslovi azila, prekograničnog kriminala, iregularnih migracija i readmisije;

11)       bezbednosna zaštita Ministarstva;

12)       izvršavanje drugih zadataka utvrđenih zakonom i podzakonskim aktom donetim na osnovu ovlašćenja iz zakona.

Način obavljanja policijskih poslova bliže se uređuje podzakonskim aktom.

Cilj obavljanja policijskih poslova

Član 30.

Policija obavlja policijske poslove sa ciljem i na način da svakome obezbedi jednaku zaštitu bezbednosti, prava i sloboda, primeni zakon i podrži vladavinu prava.

Načela obavljanja policijskih poslova

Član 31.

Obavljanje policijskih poslova zasniva se na načelima profesionalizma, depolitizacije, saradnje, zakonitosti u radu i srazmernosti u primeni policijskih ovlašćenja, ekonomičnosti i efikasnosti, odnosno rada sa najmanjim štetnim posledicama.

U obavljanju policijskih poslova mogu se primenjivati samo mere i sredstva prinude koja su predviđena zakonom i kojima se rezultat postiže bez nepotrebnih štetnih posledica ili gubljenja vremena.

Član 32.

Policija u obavljanju policijskih poslova primenjuje model upravljanja zasnovan na kriminalističko operativnim informacijama (Inteligence Led Policing - ILP).

Policijski model iz stava 1. ovog člana predstavlja skup međusobno povezanih principa, procedura, standarda i metoda koji omogućuju stalno unapređivanje efektivnosti i efikasnosti policijskih poslova, vođenih posebno izrađenim, odabranim i strukturiranim infomacijama i na njima zasnovanim strateškim i operativnim odlukama.

Način postupanja policijskih službenika u primeni modela iz stava 1. ovog člana bliže će se urediti podzakonskim aktom.

Nacionalni i međunarodni standardi policijskog postupanja

Član 33.

Policija prilikom obavljanja policijskih poslova, pridržava se nacionalnih i međunarodnih standarda policijskog postupanja, zahteva utvrđenih zakonima i drugim propisima Republike Srbije i zahteva utvrđenih međunarodnim aktima koji se odnose na:

1)         dužnost služenja građanima i zajednici;

2)         poštovanje zakonitosti i suzbijanje nezakonitosti;

3)         ostvarivanje ljudskih prava;

4)         nediskriminaciju pri izvršavanju policijskih zadataka;

5)         ograničenost i uzdržanost u upotrebi sredstava prinude;

6)         zabranu mučenja i primene nečovečnih i ponižavajućih postupaka;

7)         pružanje pomoći nastradalim licima;

8)         obavezu zaštite poverljivih podataka;

9)         obavezu odbijanja nezakonitih naređenja i otpor korupciji.

Policija obezbeđuje da postupanje policijskih službenika u praksi ne bude ispod, niti u suprotnosti sa evropskim standardima policijskog postupanja.

Zaštita prava i pružanje pravne pomoći građanima

Član 34.

U obavljanju policijskih poslova Policija je dužna da građanima pruži informacije i savete od značaja za njihovu ličnu i imovinsku bezbednost ako to nije u suprotnosti sa zakonom i ako se time ne ugrožava obavljanje policijskih poslova.

Građanin kojem je ugroženo neko od ličnih ili imovinskih prava može da se obrati Policiji radi zaštite tog prava, ako u konkretnom slučaju nije obezbeđena druga pravna zaštita i ako je ugrožavanje tog prava u vezi sa njegovom ličnom i imovinskom bezbednošću.

U slučaju da je postupanje u cilju zaštite prava iz stava 2. ovog člana u nadležnosti drugog organa, Policija je dužna da bez odlaganja zahtev prosledi nadležnom organu i o tome obavesti podnosioca zahteva.

Dužnosti i prava policijskih službenika u obavljanju policijskih poslova

Službeno oružje i sredstva prinude

Član 35.

Policijski službenik u statusu ovlašćenog službenog lica ima dužnost i pravo da nosi službeno oružje i municiju.

Službeno oružje i municiju, kao i druga sredstva prinude, policijski službenik u statusu ovlašćenog službenog lica upotrebljava pod uslovima utvrđenim ovim zakonom.

Policijski službenik u statusu lica na posebnim dužnostima nema pravo da nosi službeno oružje i municiju niti da primenjuje sredstva prinude.

Službena značka i legitimacija policijskih službenika

Član 36.

Policijskim službenicima Ministarstvo izdaje službenu značku i službenu legitimaciju.

Izgled, forma i sadržina službene značke i službene legitimacije uređuju se posebnim aktom.

Policijskom službeniku u statusu ovlašćenog službenog lica izdaje se službena značka sa službenom legitimacijom koja služi za identifikaciju i dokazivanje svojstva policijskog službenika prilikom obavljanja policijskih poslova ili primene policijskih ovlašćenja.

Policijskom službeniku na posebnim dužnostima izdaje se službena legitimacija koja služi za identifikaciju i dokazivanje svojstva policijskog službenika prilikom obavljanja poslova koji su u neposrednoj vezi sa policijskim poslovima.

Službena legitimacija može se koristi i za: pristup i korišćenje informacionog sistema Ministarstva, digitalno potpisivanje dokumenata, šifrovanje službenih dokumenata, fizički pristup objektima i oblastima kada je potreban veći nivo zaštite i kada je potrebna identifikacija, kao i u ostale svrhe propisane zakonom.

Član 37.

Policijski službenik dužan je da neposrednom rukovodiocu preda službeno oružje, municiju, službenu legitimaciju i službenu značku kada je odlukom nadležne zdravstvene ustanove proglašen nesposobnim za vršenje poslova policijskog službenika zbog bolesti iz grupe duševnih bolesti i poremećaja, danom početka privremene sprečenosti za rad.

Ako policijski službenik ne postupi u skladu sa stavom 1. ovog člana neposredni rukovodilac dužan je da opremu iz stava 1. ovog člana privremeno oduzme - danom saznanja za privremenu sprečenost.

Po prestanku privremene sprečenosti za rad policijskom službeniku vraća se službeno oružje, municija, službena legitimacija i službena značka - na dan početka rada.

Postupak vraćanja zadržanog oružja i municije, službene značke i legitimacije po prestanku privremene sprečenosti za rad zbog bolesti iz grupe duševnih bolesti i poremećaja, bliže se propisuje podzakonskim aktom.

Uniforma i oznake policijskih službenika

Član 38.

Policijski službenici u statusu ovlašćenog službenog lica policijske poslove obavljaju u uniformi ili u građanskom odelu.

Policijski službenik dužan je da uniformu sa oznakama nosi na propisan način.

Uniformu policijskog službenika, na propisan način, mogu na državnim priredbama i svečanostima, stručnim i skupovima veterana i na sahranama aktivnih i penzionisanih službenika policije da nose i penzionisani policijski službenici.

Odredbe iz stava 1. i 2. ovog člana, shodno se primenjuju i na pripadnike vatrogasno spasilačkih jedinica.

Lični izgled, odevanje, nošenje uniforme i oznaka bliže se uređuje podzakonskim aktom.

Dužnost policijskih službenika

Član 39.

Policijski službenik dužan je da neposrednom rukovodiocu, u pisanom obliku dostavlja saznanja do kojih je došao obavljanjem policijskih poslova, primenom policijskih ovlašćenja ili na drugi način.

Policijski službenik dužan je da izvrši sva naređenja nadređenog policijskog službenika izdata radi obavljanja policijskih poslova, osim onih kojima se naređuje izvršenje radnje koja predstavlja krivično delo.

Ako naređenje smatra nezakonitim iz drugih razloga, policijski službenik ima pravo da o tome izvesti neposredno višeg rukovodioca.

Dužnosti policijskih službenika van radnog vremena

Član 40.

Policijski službenici u statusu ovlašćenih službenih lica dužni su da obavljaju policijske poslove i primenjuju policijska ovlašćenja i van radnog vremena, osim u slučaju iz člana 37. stav 1. ovog zakona.

Policijski službenici koji preduzmu radnje iz stava 1. ovog člana ostvaruje sva prava iz radnog odnosa.

Dužnosti policijskih službenika prilikom ostvarivanja međunarodne policijske saradnje

Član 41.

Ukoliko međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno, policijski službenici za vreme izvršavanja zadataka u inostranstvu mogu primenjivati ovlašćenja i sredstva predviđena međunarodnim ugovorom na osnovu kojeg se saradnja odvija.

Policijski službenici inostranih i međunarodnih policijskih službi u vršenju aktivnosti na teritoriji Republike Srbije mogu primenjivati samo ona ovlašćenja predviđena međunarodnim ugovorom na osnovu kojeg se saradnja odvija.

Sprovođenje aktivnosti policijskih službenika inostranih i međunarodnih policijskih službi u nadležnosti je Ministarstva.

Kodeks policijske etike

Član 42.

Policijski službenik dužan je da obavlja policijske poslove u skladu sa zakonom, drugim propisima i pravilima struke i uz poštovanje odredbi Kodeksa policijske etike.

Kodeks policijske etike predstavlja skup načela o etičkom postupanju policijskih službenika koji se temelji na međunarodnim standardima.

Kodeks policijske etike donosi ministar.

Ponašanje i međuljudski odnosi policijskih službenika i drugih zaposlenih u Ministarstvu bliže se uređuju podzakonskim aktom.

VI. POLICIJSKE MERE I RADNJE

Policijske mere i radnje

Član 43.

Prilikom obavljanja policijskih poslova Policija primenjuje policijske mere i radnje.

Policijske mere i radnje u smislu ovog zakona jesu:

1)         zaštita žrtava krivičnih dela i drugih lica;

2)         zaštita podataka o identitetu;

3)         policijsko opažanje, opserviranje;

4)         posebne mere za obezbeđivanje javnog reda;

5)         snimanje na javnim mestima;

6)         policijska pomoć u izvršenjima i postupcima vansudskog namirenja;

7)         poligrafsko ispitivanje;

8)         prijem prijava o učinjenom krivičnom delu i prekršaju;

9)         traganje za licima i predmetima;

10)       mere ciljane potrage;

11)       mere za otklanjanje neposredne opasnosti;

12)       forenzička registracija, uzimanje drugih uzoraka i forenzička veštačenja i analize;

13)       javno raspisivanje nagrade.

Zaštita žrtava krivičnih dela i drugih lica

Član 44.

Policija će, ako i dok za to postoje opravdani razlozi, preduzimanjem odgovarajućih mera zaštititi žrtvu i drugo lice koje je dalo ili može dati podatke važne za krivični postupak ili lice koje je sa navedenim licima u vezi, ako im preti opasnost od učinioca krivičnog dela ili drugih lica.

Mere iz stava 1. ovog člana, preduzimaju se na način da se u potpunosti štiti poverljivost identideta žrtve i drugih lica.

Način zaštite žrtava krivičnih dela i drugih lica bliže se propisuje podzakonskim aktom.

Zaštita podataka o identitetu

Član 45.

Policija štiti podatke čije bi otkrivanje izložilo opasnosti fizički integritet lica.

Pri podnošenju pisanog izveštaja o sadržaju obaveštenja za čije je prikupljanje Policija ovlašćena u skladu sa Zakonom, policijski službenik može uskratiti podatak o identitetu lica od kojeg je dobilo obaveštenje ako procenjuje da bi otkrivanjem identiteta izložilo lice ozbiljnoj opasnosti po život, zdravlje, fizički integritet ili bi time ugrozilo slobodu i imovinu lica, kao i ako se radi o licu koje daje obaveštenja i podatke u postupku u kojima se primenjuju policijska ovlašćenja.

Podaci o identitetu lica koje je dalo obaveštenje smatraju se poverljivim i njima se rukuje u skladu sa zakonom.

Zaštita podataka o identitetu ne odnosi se na izveštaje koje Policija dostavlja javnom tužiocu ili sudu u skladu sa zakonom kojim se uređuje krivični postupak.

Policijsko opažanje, opserviranje

Član 46.

Radi provere dobijenih obaveštenja i formiranja predloga nadležnim organima za koje su ovlašćeni zakonom, policijski službenici mogu, pre postojanja osnova sumnje da je izvršeno krivično delo ili prekršaj, putem policijskog neposrednog opažanja, opserviranja, da prikupljaju obaveštenja i podatke od koristi za utvrđivanje da li su se stekli osnovi sumnje da je izvršeno krivično delo ili prekršaj.

Opserviranje se vrši na javnim i drugim za pristup dostupnim mestima, bez zadiranja u pravo na privatnost bilo kog lica.

Dobijena obaveštenja koja se ne mogu koristiti u postupku i nemaju operativni značaj, uništavaju se.

Posebne mere za obezbeđivanje javnog reda

Član 47.

Ministar može naredbom da naloži Policiji da obezbedi javni red ili zaštiti zdravlje i živote ljudi u slučaju da je neophodno da se:

1)         ograniči ili zabrani kretanje na određenim objektima, određenim područjima ili na javnim mestima;

2)         zabrani nastanjivanje na određenom području ili napuštanje određenog područja;

3)         sprovede evakuacija - napuštanje određenog područja ili objekta.

Mere iz stava 1. ovog člana moraju biti oročene, a mogu da traju dok traju razlozi zbog kojih su određene.

Snimanje na javnim mestima

Član 48.

Policija vrši nadzor i snimanje javnog mesta, radi obavljanja policijskih poslova, korišćenjem opreme za video akustičke snimke i fotografisanje u skladu sa propisom o evidencijama i obradi podataka u oblasti unutrašnjih poslova.

Kad postoji opasnost da prilikom javnog okupljanja dođe do ugrožavanja života i zdravlja ljudi ili imovine, policijski službenik ovlašćen je da vrši snimanje ili fotografisanje javnog skupa.

Radi primene policijskih ovlašćenja, otkrivanja prekršaja i krivičnih dela, kao i kontrole i analize obavljanja policijskih poslova, policija može vršiti snimanje policijskih službenika.

Radi postizanja ciljeva iz stava 1. do 3. ovog člana policijski službenik može koristiti prevozna i druga sredstva sa ili bez spoljnih obeležja policije, sa uređajima za snimanje, kao i uređaje za snimanje i prepoznavanje registarskih tablica.

Nameru da sprovede aktivnosti policija mora javno da saopšti, osim kada se vrši prikriveno snimanje u skladu sa zakonom i kada isto može da ugrozi svrhu sprovođenja ili ishod snimanja.

Podaci prikupljeni na način iz stava 1. do 4. čuvaju se u propisanoj evidenciji.

Podaci koji se ne mogu koristiti u postupku, uništavaju se.

Način snimanja na javnim mestima bliže se propisuje podzakonskim aktom.

Policijska pomoć u izvršenjima i postupcima vansudskog namirenja

Član 49.

Ako se pri izvršenju akta državnog organa ili pravnog lica sa javnim ovlašćenjima, odnosno ovlašćenog pravnog ili fizičkog lica u postupku vansudskog namirenja (u daljem tekstu: namirenja) osnovano očekuje otpor, Policija će tim organima i licima na njihov pisani zahtev, pružiti pomoć radi omogućavanja bezbednog sprovođenja izvršenja.

Visina naknade pružanja policijske pomoći odrediće se u skladu sa propisima koji regulišu visinu naknada koje pruža Ministarstvo.

Prilikom pružanja pomoći policijski službenici mogu primeniti policijska ovlašćenja propisana zakonom isključivo radi zaštite života, prava i sloboda građana i imovine, zaštite javnog reda, kao i sprečavanja i otkrivanja krivičnih dela i prekršaja, odnosno prikupljanja podataka o tim delima i njihovim učiniocima.

Član 50.

Pomoć u sprovođenju izvršenja Policija pruža na osnovu pisanog zahteva nadležnog organa ili pravnog lica sa javnim ovlašćenjima koji se podnosi mesno nadležnoj organizacionoj jedinici Policije najmanje pet dana pre dana određenog za izvršenje akta. U zahtevu za pružanje pomoći moraju biti navedeni razlozi zbog kojih je potrebna pomoć Policije, a uz zahtev se prilaže kopija akta koji treba izvršiti, sa potvrdom izvršnosti, dokaz o pokušaju izvršenja bez pružanja policijske pomoći i dokaz o angažovanju pratećih službi koje su neophodne za izvršenje.

U hitnim slučajevima, zahtev iz stava 1. ovog člana može se podneti i usmeno, uz dostavljanje pisanog zahteva u roku od 48 časova.

Načelnik policijske uprave, odnosno načelnik policijske stanice odlučuje o angažovanju Policije i o obimu i načinu pružanja pomoći u sprovođenju izvršenja i o tome blagovremeno obaveštava podnosioca zahteva.

Pre početka sprovođenja izvršenja akta, Policija je dužna da upozori izvršenika ili druga prisutna lica da će upotrebiti sredstva prinude protiv njih ako budu ometala ili sprečavala izvršenje.

Član 51.

Pre otpočinjanja pružanja policijske pomoći, policijski službenik ima pravo da izvrši bezbednosnu proveru, kao i proveru lica na koje se izvršenje odnosi kroz bazu podataka i evidencije koje vodi Ministarstvo.

Policijski službenik dužan je privremeno oduzeti oružje i druge predmete pogodne za ugrožavanje bezbednosti pre izvršenja, ako utvrdi da lice na koje se izvršenje odnosi ili drugo lice koje je član domaćinstva poseduje oružje u legalnom posedu.

Policijski službenik dužan je da vrati predmete iz stava 2. ovog člana najkasnije 48 časova po izvršenju akta osim ako lice ne ispunjava uslove po propisima o oružju i municiji.

Postupak pružanja pomoći u izvršenjima i postupcima namirenja bliže se uređuje podzakonskim aktom.

Član 52.

Na poziv lekara policijski službenici pružiće pomoć zdravstvenim radnicima u savlađivanju fizičkog otpora lica sa psihičkim poremećajem, koje zbog toga neposredno ugrožava svoj ili život, bezbednost ili zdravlje drugih lica, a koje treba smestiti u psihijatrijsku ustanovu bez pristanka tog lica, ali samo dok lice pruža fizički otpor i dok se ne obezbedi zbrinjavanje i otklanjanje neposredne opasnosti od tog lica.

Na poziv rukovodioca psihijatrijske ustanove ili zdravstvenog radnika koga je rukovodilac za to ovlastio, policijski službenici će bez odlaganja pružiti odgovarajuću pomoć da se otkloni neposredna opasnost od psihički poremećenog lica koje svojim ponašanjem preti da će napasti na svoj život i telo ili na život i telo nekog drugog lica ili otuđiti, uništiti ili teže oštetiti imovinu ustanove.

Izuzetno od stava 1. i 2. ovog člana, lice kod koga su se stekli osnovi sumnje da će zbog psihičkog poremećaja neposredno ugroziti svoj ili život ili zdravlje drugih lica, policijski službenici mogu u neodložnim slučajevima dovesti u psihijatrijsku ustanovu nadležnu prema prebivalištu i boravištu lica, odnosno prema mestu na kome je lice trenutno zatečeno bez prethodnog lekarskog pregleda.

Ako je, saglasno stavu 1. do 3. ovog člana, pružena policijska pomoć zdravstvena ustanova dužna je da dostavi zahtev.

Poligrafsko ispitivanje

Član 53.

Policijski službenik može da nad licem od kojeg traži obaveštenja primeni poligrafsko ispitivanje uz njegov dobrovoljan pristanak i datu pisanu saglasnost. Maloletnik se može podvrgnuti poligrafskom ispitivanju uz njegov pristanak i uz saglasnost i prisustvo roditelja ili staraoca.

Policijski službenik će prekinuti primenu poligrafskog ispitivanja ako lice od kojeg se traže obaveštenja posle davanja pisane saglasnosti izjavi da tu saglasnost povlači.

Poligrafskom ispitivanju ne može da se podvrgne:

1)         lice koje je pod uticajem alkohola ili pod uticajem opojnih droga ili drugih psihoaktivnih supstanci;

2)         lice koje ima ozbiljna srčana oboljenja ili respiratorne smetnje;

3)         lice u izrazito stresnom stanju;

4)         lice koje je pod dejstvom lekove za smirenje;

5)         lice koje pokazuje vidljive znake duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili je u drugom bolesnom stanju koje onemogućava ispitivanje;

6)         lice koje oseća intenzivan fizički bol;

7)         trudnica i porodilja;

8)         lice koje nije navršilo 14 godina.

Nalaz poligrafskog ispitivanja ne smatra se dokazom.

Metodologija primene poligrafskog ispitivanja bliže se uređuje podzakonskim aktom.

Prijem prijava o učinjenom krivičnom delu i prekršaju

Član 54.

Policijski službenik dužan je da primi prijavu o učinjenom krivičnom delu i prekršaju.

Ako se pri podnošenju krivične prijave ili vršenjem uviđaja utvrdi da se radi o krivičnom delu za koje se goni po službenoj dužnosti ili prekršaju iz zakona za čije sprovođenje je nadležno Ministarstvo, Policija sprovodi zakonom propisan postupak.

Ako se prilikom radnji iz stava 2. ovog člana utvrdi da se radi o krivičnom delu za koje se goni po predlogu oštećenog, privatnoj tužbi ili se utvrdi da događaj nema obeležja krivičnog dela ili prekršaja, policijski službenik o tome obaveštava oštećenog, uz odgovarajuću pravnu pouku.

Ako se prilikom radnji iz stava 2. ovog člana utvrdi da se radi o prekršaju iz zakona za čije sprovođenje nije nadležno Ministarstvo, policijski službenik o tome obaveštava oštećenog i sačinjava službenu belešku koju dostavlja nadležnom organu.

Ako policijski službenik primi pisanu ili usmenu prijavu o krivičnom delu sa poznatim učiniocem za koje se goni po privatnoj tužbi ili po predlogu oštećenog, o tome obaveštava oštećeno lice.

Radi utvrđivanja identiteta učinioca krivičnog dela ili prekršaja iz stava 3, 4. i 5. ovog člana, policijski službenik na pisani zahtev oštećenog ili drugog lica ovlašćenog za podnošenje privatne tužbe, predloga ili zahteva za pokretanje prekršajnog postupka preduzima neophodne radnje koje ova lica ne mogu samostalno preduzeti, a odnose se na utvrđivanje identiteta učinioca.

Ako tokom primene ovlašćenja iz stava 2. do 6. ovog člana policijski službenik utvrdi da je učinilac krivičnog dela ili prekršaja maloletno lice, podatke o utvrđenom identitetu dostaviće javnom tužiocu za maloletnike, a podnosioca prijave obavestiti o tome.

Traganje za licima i predmetima

Član 55.

Policija, odmah po saznanju, sprovodi mere traganja za licima i predmetima.

Traganje se raspisuje poternicom, policijskom potragom i objavom.

Poternica se raspisuje u skladu sa posebnim zakonom.

Policijska potraga se raspisuje:

1)         za licem za koje postoji osnovi sumnje da je učinilo krivično delo za koje se goni po službenoj dužnosti;

2)         za licem za kojim je prekršajni sud izdao opštu naredbu za dovođenje;

3)         za predmetima krivičnog dela ili prekršaja i za predmetima za kojima je policija dužna da traga u skladu sa posebnim propisima;

4)         za licem koje može dati potrebna obaveštenja o krivičnom delu ili prekršaju, učiniocu ili predmetima krivičnog dela ili prekršaja.

Objava se raspisuje:

1)         za nestalim licem;

2)         radi utvrđivanja identiteta lica koje nije u stanju da pruži lične podatke ili radi utvrđivanja identiteta pronađenog nepoznatog leša;

3)         za predmetima koji su pronađeni ili nestali;

4)         i u drugim slučajevima, u skladu sa posebnim propisima.

Ako je prijavljen nestanak lica, a postoje osnovi sumnje da je to lice žrtva krivičnog dela, policijski službenici dužni su da u saradnji sa drugim nadležnim organima, udruženjima građana i građanima, bez odlaganja preduzmu mere i radnje predviđene ovim i drugim zakonima, u cilju njegovog pronalaska.

Mere ciljane potrage

Član 56.

Radi hapšenja i sprovođenja nadležnom organu lica za koje se osnovano sumnja da je učinilo krivično delo za koje je po zakonu propisana kazna zatvora od četiri ili više godina i za kojim je raspisana međunarodna poternica, a u slučaju kad policijski službenici drugim merama i radnjama to lice ne mogu uhapsiti, odnosno kada bi to bilo povezano sa nesrazmernim teškoćama, mogu se prema tom licu preduzeti mere potrage primenom specijalne istražne tehnike utvrđene zakonom kojim se uređuje krivični postupak (u daljem tekstu: mere ciljane potrage), u postupku i na način iz ovog člana.

Mere ciljane potrage, na predlog direktora, odobrava odlukom predsednik Vrhovnog kasacionog suda Srbije, odnosno sudija tog suda koji je određen da po ovim predlozima odlučuje u slučaju odsustva predsednika tog suda (u daljem tekstu: ovlašćeni sudija), u roku od 72 časa od podnošenja predloga.

Predlog i odluka iz stava 2. ovog člana sačinjavaju se u pisanom obliku. Predlog sadrži podatke i činjenice koje su od značaja za odlučivanje o primeni mera ciljane potrage.

Odobrene mere mogu se primenjivati najduže šest meseci, a na osnovu novog predloga mogu se produžiti još jedanput najduže šest meseci.

U slučaju neprihvatanja predloga, predsednik Vrhovnog kasacionog suda Srbije, odnosno ovlašćeni sudija u obrazloženju odluke navodi razloge odbijanja.

Kad razlozi hitnosti to zahtevaju, mere ciljane potrage može svojim rešenjem naložiti direktor policije, uz prethodno pribavljenu pisanu saglasnost za početak primene odgovarajućih mera predsednika Vrhovnog kasacionog suda Srbije, odnosno ovlašćenog sudije. U ovom slučaju pisani predlog za primenu odgovarajućih mera dostavlja se u roku od 24 časa od dobijanja usmene saglasnosti.

Odluka o nastavku primene odgovarajućih mera, odnosno o njihovoj obustavi donosi se u roku od 72 časa od podnošenja predloga. Odluka o obustavi odgovarajućih mera mora biti pisano obrazložena.

Podaci prikupljeni merama ciljane potrage ne mogu se koristiti kao dokaz u krivičnom postupku. Podaci se po okončanju ciljane potrage dostavljaju predsedniku Vrhovnog kasacionog suda Srbije, odnosno ovlašćenom sudiji, koji je dužan da ih uništi i o tome sačini zapisnik.

Policijske mere za otklanjanje neposredne opasnosti

Član 57.

Policija preduzima hitne mere koje su neophodne za otklanjanje neposredne opasnosti za ljude i imovinu, kad te mere ne mogu pravovremeno da preduzmu drugi nadležni organi, o čemu odmah obaveštava te organe.

Policija pruža pomoć organima državne uprave, organima teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, pravnim i fizičkim licima u slučaju opšte opasnosti izazvane prirodnim nepogodama, epidemijama ili drugim oblicima ugrožavanja.

U poslovima iz stava 1. i 2. ovog člana Policija učestvuje i u vršenju spasilačke funkcije i pružanju prve pomoći ljudima i, s tim u vezi, koristi propisanu opremu i sprovodi obuku policijskih službenika koji te poslove obavljaju.

Radi postizanja ciljeva iz stava 1. do 3. ovog člana, direktor policije može naložiti preduzimanje mera iz stava 1. do 4. ovog člana i zaposlenima u Ministarstvu.

Forenzička registracija, uzimanje drugih uzoraka i forenzička veštačenja i analize

Član 58.

Forenzičku registraciju i uzimanje drugih uzoraka, kao i forenzičko veštačenje i analizu vrši nadležna organizaciona jedinica Direkcije policije, u skladu sa zakonom kojim se uređuje krivični postupak.

Javno raspisivanje nagrade

Član 59.

Policija javno raspisuje nagradu za dato obaveštenje u cilju:

1)         otkrivanja i hapšenja lica koje je učinilo krivično delo sa težom posledicom;

2)         pronalaženja nestalog lica;

3)         razrešavanja drugih slučajeva kada su takva obaveštenja neophodna.

Raspisivanje nagrade može se objaviti u sredstvima javnog informisanja ili na drugi pogodan način.

Pravo na nagradu nema lice koje je dalo obaveštenje kojim policija već raspolaže ili ako se tim obaveštenjem nije postigao cilj raspisivanja nagrade.

Pravo na nagradu nemaju policijski službenici, ni članovi njihovih porodica.

Način javnog raspisivanja nagrade bliže se propisuje podzakonskim aktom.

VII. POLICIJSKA OVLAŠĆENJA

Zajedničke odredbe o policijskim ovlašćenjima

Vrste policijskih ovlašćenja

Član 60.

U obavljanju policijskih poslova policijski službenici u statusu ovlašćenih službenih lica primenjuju policijska ovlašćenja utvrđena ovim i drugim zakonom.

Policijska ovlašćenja su:

1)         upozorenje i naređenje;

2)         provera i utvrđivanje identiteta lica i identifikacija predmeta;

3)         pozivanje;

4)         dovođenje;

5)         zadržavanje lica i privremeno ograničenje slobode kretanja;

6)         prikupljanje obaveštenja;

7)         privremeno oduzimanje predmeta;

8)         pregled prostora, objekata, dokumentacije i protivteroristički pregled;

9)         zaustavljanje i pregledanje lica, predmeta i saobraćajnih sredstava;

10)       obezbeđenje i pregled mesta događaja;

11)       upotreba tuđeg saobraćajnog sredstva i sredstva veze;

12)       utvrđivanje prisustva alkohola i/ili psihoaktivnih supstanci;

13)       vršenje bezbednosnih provera;

14)       prijem nađenih stvari;

15)       upotreba sredstava prinude;

16)       i druga ovlašćenja predviđena zakonom.

Način primene policijskih ovlašćenja iz stava 2. ovog člana bliže se propisuje podzakonskim aktom.

Uslovi za primenu policijskih ovlašćenja

Član 61.

Pre primene policijskog ovlašćenja policijski službenik dužan je da se uveri da su ispunjeni svi zakonski uslovi za primenu ovlašćenja i odgovorno je za tu procenu.

Policijski službenik primenjuje policijska ovlašćenja po sopstvenoj inicijativi, po naređenju nadređenog službenika i/ili po nalogu nadležnog organa izdatom u skladu sa drugim zakonom.

Kad je nadređeni službenik prisutan, policijska ovlašćenja primenjuju se po njegovom naređenju, izuzev ako nema vremena da se čeka na to naređenje i mora se bez odlaganja postupiti po sopstvenoj inicijativi.

Prilikom primene policijskih ovlašćenja policijski službenik postupa u skladu sa zakonom i drugim propisom i poštuje standarde postavljene Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Osnovnim principima UN o upotrebi sile i vatrenog oružja od strane službenih lica koja sprovode zakon, Evropskim kodeksom policijske etike i drugim međunarodnim aktima koji se odnose na policiju.

Na način utvrđen zakonom, ako je to u datoj situaciji moguće i ne bi ugrozilo izvršenje policijskog zadatka, lice prema kome se primenjuje policijsko ovlašćenje ima pravo da bude upoznato sa razlozima za to, da ukaže na okolnosti koje smatra bitnim s tim u vezi, da bude upoznato sa identitetom policijskog službenika, koje se legitimiše, i da traži prisustvo lica koje uživa njegovo poverenje.

Predstavljanje pre primene ovlašćenja

Član 62.

Policijski službenik se, pre početka primene policijskog ovlašćenja, predstavlja pokazivanjem službene značke i službene legitimacije, a policijski službenik u uniformi samo na zahtev lica prema kome primenjuje ovlašćenje.

Izuzetno, policijski službenik neće se predstaviti na način iz stava 1. ovog člana ako okolnosti primene policijskog ovlašćenja u konkretnom slučaju ukazuju da bi to moglo ugroziti postizanje zakonitog cilja. U tom slučaju policijski službenik će, tokom primene policijskog ovlašćenja, na svoje svojstvo upozoriti rečju: "Policija".

Po prestanku okolnosti iz stava 2. ovog člana policijski službenik će se predstaviti na način iz stava 1. ovog člana.

Nepristrasnost, nediskriminacija, humanost, poštovanje ljudskih prava i omogućavanje medicinske pomoći

Član 63.

Policijski službenik u primeni policijskih ovlašćenja postupa nepristrasno, pružajući svakome jednaku zakonsku zaštitu i postupajući bez diskriminacije lica po bilo kojem osnovu.

U primeni policijskih ovlašćenja policijski službenik postupa humano i poštuje dostojanstvo, ugled i čast svakog lica i druga osnovna prava i slobode čoveka dajući prednost pravima ugroženog u odnosu na ista prava lica koje ta prava ugrožava i vodeći računa o pravima trećih lica.

Policijski službenik prilikom primene policijskih ovlašćenja će, na zahtev lica prema kome se ovlašćenje primenjuje, omogućiti pružanje medicinske pomoći od strane zdravstvene ustanove.

Princip srazmernosti

Član 64.

Primena policijskog ovlašćenja mora biti srazmerna potrebi zbog koje se preduzima.

Primena policijskog ovlašćenja ne sme izazvati veće štetne posledice od onih koje bi nastupile da policijsko ovlašćenje nije primenjeno.

Između više policijskih ovlašćenja primeniće se ono kojim se zadatak može izvršiti sa najmanje štetnih posledica i za najkraće vreme.

Prilikom primene sredstava prinude nastojaće se da njihova upotreba bude postupna, odnosno od najlakšeg prema težem sredstvu prinude i, u svakom slučaju, uz minimum neophodne sile.

Primena ovlašćenja prema vojnim licima

Član 65.

Ovlašćenja utvrđena ovim zakonom policijski službenik primenjuje i prema vojnim licima, ako posebnim propisom nije drugačije određeno.

O postupanju iz stava 1. ovog člana obaveštava se odmah vojna policija.

Primena ovlašćenja prema maloletnim licima

Član 66.

Policijska ovlašćenja prema maloletnom licu primenjuju svi policijski službenici, osim prikupljanja obaveštenja u svojstvu građanina i saslušanja maloletnika u svojstvu osumnjičenog, koja primenjuje policajac za maloletnike.

Policajac za maloletnike je policijski službenik kriminalističke policije koji obavlja poslove prevencije i suzbijanja maloletničkog kriminala i koji je završio obuku u oblasti prava deteta i maloletničkog krivičnog prava.

Ovlašćenja iz stava 1. ovog člana, primeniće i drugi policijski službenik koji je završio obuku u oblasti prava deteta i maloletničkog krivičnog prava, ako zbog okolnosti slučaja ne može da postupa policajac za maloletnike.

Prema maloletnim učiniocima prekršaja postupaju uniformisani policijski službenici koji su završili obuku u oblasti prava deteta i maloletničkog krivičnog prava.

Prilikom primene policijskih ovlašćenja policijski službenici su dužni da vode računa o dostojanstvu ličnosti maloletnog lica, drugim ličnim svojstvima i zaštiti njegove privatnosti.

Način primene policijskih ovlašćenja prema maloletnim licima bliže se uređuje podzakonskim aktom.

Primena policijskih ovlašćenja prema licima koja uživaju diplomatko konzularni imunitet

Član 67.

Policijski službenik je dužan da prema licu sa diplomtsko konzularnim imunitetom postupa u skladu sa potvrđenim međunarodnim ugovorima.

Policijski službenik je dužan da o postupanju prema licu iz stava 1. ovog člana, bez odlaganja, obavesti neposrednog rukovodioca.

Način postupanja prema licima koja uživaju diplomatsko konzularni imunitet bliže se uređuje podzakonskim aktom.

Uslovi i način primene pojedinih policijskih ovlašćenja

Upozorenje i naređenje

Uslovi za primenu upozorenja

Član 68.

Policijski službenik upozoriće lice koje svojim ponašanjem, delovanjem ili propuštanjem određene radnje može da dovede u opasnost svoju bezbednost ili bezbednost drugog lica ili bezbednost imovine, da naruši javni red ili da ugrozi bezbednost saobraćaja na putevima ili kad se osnovano očekuje da bi to lice moglo da učini ili da izazove drugo lice da učini krivično delo ili prekršaj.

Uslovi za primenu naređenja

Član 69.

Naređenje se može primeniti samo u odnosu na ponašanja, odnosno delatnosti i činjenja od kojih neposredno zavisi uspešno izvršavanje policijskih zadataka.

Naređenja se primenjuju radi:

1)         otklanjanja opasnosti za život i ličnu bezbednost ljudi;

2)         otklanjanja opasnosti za imovinu;

3)         sprečavanja izvršavanja krivičnih dela i prekršaja, hvatanja njihovih učinilaca i pronalaženja i obezbeđenja tragova tih dela koji mogu poslužiti kao dokaz;

4)         održavanja javnog reda ili uspostavljanja narušenog javnog reda;

5)         bezbednosti saobraćaja na putevima;

6)         zaprečavanja pristupa ili zadržavanja na prostoru ili objektu gde to nije dozvoljeno;

7)         sprečavanja i otklanjanja posledica u slučaju opšte opasnosti prouzrokovane elementarnim nepogodama, epidemijama ili drugih oblika ugrožavanja opšte bezbednosti;

8)         sprečavanja ugrožavanja bezbednosti ljudi i imovine u drugim slučajevima utvrđenim zakonom.

Način primene upozorenja i naređenja

Član 70.

Upozorenja i naređenja daju se usmeno, pisano ili na drugi pogodan način, svetlosnim i zvučnim signalima, rukom i slično, s tim da njihovo značenje bude jasno izraženo.

Provera i utvrđivanje identiteta lica i identifikacija predmeta

Uslovi za proveru identiteta lica

Član 71.

Provera identiteta lica primeniće se prema licu:

1)         koje treba uhapsiti, dovesti, zadržati ili uputiti nadležnom državnom organu;

2)         od kojeg preti opasnost koja zahteva policijsko postupanje;

3)         nad kojim se obavlja pregled ili pretresanje ili se preduzimaju druge zakonom propisane mere i radnje;

4)         koje se zatekne u tuđem stanu, objektu i drugim prostorijama ili u prevoznom sredstvu koje se pregleda i pretresa, ako je provera identiteta potrebna;

5)         koje neovlašćeno prikuplja podatke o licu, objektu ili prostoru koje se bezbednosno štiti;

6)         koje se zatekne na prostoru ili u objektu u kojem je privremeno ograničena sloboda kretanja, ako je provera identiteta potrebna;

7)         koje prijavljuje izvršenje krivičnog dela ili prekršaja ili učinioce tih dela, odnosno pruža obaveštenja od interesa za rad policije;

8)         koje svojim ponašanjem izaziva sumnju da je učinilac krivičnog dela ili prekršaja ili da ga namerava učiniti ili po svom fizičkom izgledu liči na lice za kojim se traga;

9)         koje se zatekne na mestu izvršenja krivičnog dela ili prekršaja;

10)       koje se nalazi na mestu na kojem je iz bezbednosnih razloga neophodno utvrditi identitet svih lica ili pretežnog broja lica;

11)       na opravdan zahtev službenih lica organa državne uprave, pravnih ili fizičkih lica.

Opravdanim zahtevom iz stava 1. tačka 11) ovog člana smatra se zahtev iz kojeg je vidljivo da su službenim licima takvi podaci neophodni za zakonito postupanje ili da je fizičkim licima povređeno neko pravo.

Policijski službenik dužan je da upozna lice sa razlogom provere njegovog identiteta.

Izuzetno od stava 3. ovog člana policijski službenik može uskratiti građaninu obaveštenje o razlozima provere identiteta ako prikuplja obaveštenja o krivičnom delu koje se goni po službenoj dužnosti ako bi to moglo ugroziti postizanje cilja provere.

Način provere identiteta lica

Član 72.

Provera identiteta lica vrši se uvidom u ličnu kartu ili drugu javnu ispravu sa fotografijom ili elektronski, kada je lična karta nosilac i stvarnog i elektronskog identiteta.

Izuzetno od stava 1. ovog člana, provera identiteta može biti izvršena na osnovu izjave lica čiji je identitet proveren.

Licu bez lične karte, po utvrđivanju identiteta i prava na ličnu kartu, izdaće se lična karta u propisanom postupku.

Provera identiteta može se izvršiti i bez znanja lica, ako postoje osnovi sumnje da je to lice učinilac krivičnog dela koje se goni po službenoj dužnosti.

Utvrđivanje identiteta lica

Član 73.

Utvrđivanje identiteta lica primeniće se prema licu koje nema kod sebe propisanu ispravu, kad se sumnja u verodostojnost takve isprave i na osnovu posebnog zahteva nadležnog organa.

Identitet se utvrđuje korišćenjem podataka iz forenzičkih evidencija, primenom metoda i upotrebom sredstava kriminalističke taktike i forenzike, medicinskim ili drugim odgovarajućim veštačenjima.

Nakon izvršenog utvrđivanja identiteta sačinjava se izveštaj koji se prosleđuje tražiocu utvrđivanja identiteta, u skladu sa zakonom, dok se policijskim organima drugih država sa kojima je ratifikovanim sporazumima uspostavljena međunarodna policijska saradnja, dostavljaju i neposredni podaci o licu, na njihov zahtev, u skladu sa propisima koji regulišu oblast davanja podataka o ličnosti.

U cilju utvrđivanja identiteta lica policija je ovlašćena da javno objavi fotorobot, crtež, snimak ili opis lica.

Kad identitet nije moguće utvrditi na drugi način, policija je ovlašćena da objavi fotografiju lica koje o sebi ne može dati podatke, odnosno fotografiju nepoznatog leša.

Identifikacija predmeta

Član 74.

Identifikacija predmeta primenjuje se kada je u postupku potrebno da se utvrde i provere obeležja i svojstva predmeta, kao i odnos između lica ili događaja i predmeta.

Direkcija je ovlašćena da javno objavi fotografiju, crtež, snimak ili opis predmeta ako je to od značaja za uspešno vođenje postupka identifikacije predmeta.

Pozivanje

Uslovi i način pozivanja na razgovor

Član 75.

Lice za koje se osnovano pretpostavlja da raspolaže obaveštenjima neophodnim za obavljanje policijskih poslova može biti pozvano na razgovor.

U pozivu se mora navesti naziv, mesto i adresa organizacione jedinice Direkcije policije, razlog, mesto i vreme pozivanja kao i upozorenje da može biti dovedeno i da ima pravo na branioca.

Kad je to pre upućivanja poziva poznato, poziv se, pored srpskog, sačinjava i na drugom jeziku i pismu u službenoj upotrebi kojim se lice služi. Ako ovo nije bilo poznato, na zahtev lica koje se odazvalo pozivu, sadržaj poziva saopštiće mu se na tom jeziku.

O izvršenom dostavljanju sastavlja se potvrda - dostavnica.

Lice koje je pozvano u skladu sa stavovima 1. do 3. ovog člana može biti dovedeno ako se ne odazove pozivu samo ako je na to bilo upozoreno u pozivu i ako se radi o policijskim poslovima iz člana 29. stav 2. tačke 1) do 5) ovog zakona.

Vreme u kojem se lice može pozvati

Član 76.

Lice koje se nalazi u stanu može se pozivati u vremenu od 6 do 22 časa.

Izuzetno, ako je to u interesu za postupak ili po nalogu nadležnog organa, policijski službenik može da pozove lice od kojeg se traži obaveštenje i van vremena predviđenog u stavu 1. ovog člana.

Posebni slučajevi pozivanja

Član 77.

Policijski službenik ovlašćen je, izuzetno, da lice pozove usmeno ili odgovarajućim telekomunikacionim sredstvom, pri čemu je dužan da saopšti razlog pozivanja, a uz saglasnost lica može i da preveze lice do službenih prostorija.

Lica se izuzetno mogu pozivati i putem sredstava javnog obaveštavanja kada je to neophodno zbog opasnosti od odlaganja, bezbednosti postupanja ili kada se poziv upućuje većem broju lica.

Pozivanje maloletnog lica obavlja se dostavljanjem pisanog poziva preko roditelja ili staratelja.

Dovođenje

Dovođenje na osnovu pisanog naloga

Član 78.

Lice može biti dovedeno na osnovu pisane naredbe nadležnog pravosudnog organa, odnosno naloga po zaključku o privođenju donetog u upravnom postupku (u daljem tekstu: nalog).

U smislu stava 1. ovog člana, lica se mogu dovesti u prostorije Ministarstva, drugog nadležnog organa državne uprave ili do mesta određenog nalogom.

Policijski službenik licu koje treba dovesti uručuje nalog iz stava 1. ovog člana pre dovođenja.

Licu za koje se osnovano sumnja da će pružiti otpor policijski službenik će uručiti nalog iz stava 1. ovog člana posle dovođenja.

Pre dovođenja policijski službenik ovlašćen je da izvrši pregled lica koje dovodi, kao i da upotrebi sredstva za vezivanje.

Lice može biti dovedeno u vreme od 6 do 22 časa.

Izuzetno, kad je dovođenje neophodno radi preduzimanja policijskih poslova koji ne trpe odlaganje, ako je to u interesu za postupak ili po nalogu nadležnog organa, lice se može dovesti i van vremena utvrđenog u stavu 6. ovog člana.

Dovođenje može biti preduzeto najranije šest časova pre određenog roka za dovođenje, ako se mora izvršiti na području policijske uprave na kojem je lice zatečeno.

Kad se dovođenje mora izvršiti van područja policijske uprave na kojem je lice zatečeno, dovođenje može trajati najduže 24 časa.

Dovođenje bez pisanog naloga

Član 79.

Bez pisanog naloga policija može dovesti lice:

1)         čiji identitet treba utvrditi;

2)         za kojim je raspisana poternica;

3)         koje treba zadržati;

4)         koje se nije odazvalo pozivu samo ako je u pozivu upozoreno da će biti dovedeno;

5)         za koje postoje osnovi sumnje da je izvršio krivično delo koje se goni po službenoj dužnosti i koje je zatečeno na mestu izvršenja krivičnog dela, a radi saslušanja u svojstvu osumnjičenog;

6)         ako je drugim zakonom propisano dovođenje.

Lica prema kojima se ne primenjuju odredbe o dovođenju

Član 80.

Odredbe o dovođenju ne primenjuju se prema licu čije je kretanje znatno otežano zbog bolesti, iznemoglosti ili trudnoće, kao ni prema licu za koje se opravdano pretpostavlja da bi mu se dovođenjem bitno pogoršalo zdravlje.

O činjenicama iz stava 1. ovog člana pisanim putem obaveštava se organ koji je izdao nalog za dovođenje.

Odredbe o dovođenju ne primenjuju se prema licu koje obavlja takve poslove koji se ne smeju prekidati sve dok mu se ne obezbedi odgovarajuća zamena.

O razlozima iz stava 1. i 3. ovog člana da se odredbe o dovođenju ne primene, odlučuje neposredni rukovodilac policijskog službenika koje vrši dovođenje, a ako se za razloge saznalo tek na licu mesta - samo policijski službenik, kojie o tome bez odlaganja obaveštava svog neposrednog rukovodioca.

Prava lica koje se dovodi

Član 81.

Policijski službenik dužan je da, pre dovođenja na jeziku koji razume, upozna lice koje dovodi o razlozima dovođenja, pravu na obaveštavanje porodice ili drugih lica, kao i o pravu na branioca.

Izuzetno od stava 1. ovog člana, ako okolnosti u konkretnom slučaju ukazuju da bi to moglo ugroziti postizanje zakonitog cilja, policijski službenik upoznaće lice koje dovodi o svojim pravima nakon dovođenja.

Zadržavanje lica i privremeno ograničenje slobode kretanja

Uslovi za zadržavanje

Član 82.

Policijski službenik će zadržati lice u slučaju kada je to drugim zakonom propisano.

Donošenje rešenja o zadržavanju i postupanje po žalbi na doneto rešenje iz tačke 1. ovog člana vrši se u skladu sa propisima zakona na osnovu kojeg se vrši zadržavanje.

Zadržavanje se prekida kad prestanu razlozi zbog kojih je određeno, odnosno odlukom nadležnog suda.

Ako je zadržano vojno lice o tome se bez odlaganja obaveštava vojna policija.

Zadržavanjem lica u smislu ovog člana ne smatra se vreme potrebno da se lice koje su predali strani organi bezbednosti ili drugi organi Republike Srbije, dovede i preda organu nadležnom za dalje postupanje.

Način postupanja policijskih službenika prema dovedenim i zadržanim licima kao i uslove koje treba da ispunjavaju prostorije za zadržavanje uređuju se podzakonskim aktom.

Prava u slučaju zadržavanja

Član 83.

O zadržavanju po odredbama ovog zakona ili u primeni zakona o zaštiti državne granice ili zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, lice mora biti na svom maternjem jeziku ili jeziku koji razume obavešteno da je zadržano i o razlozima za zadržavanje i poučeno da nije obavezno ništa da izjavi, da ima pravo na odgovarajuću pravnu pomoć branioca koga slobodno izabere i da će se na njegov zahtev o zadržavanju obavestiti njegovi najbliži.

Ako je lice iz stava 1. ovog člana stranac, mora na njegovom maternjem jeziku ili na jeziku koji razume da bude poučeno i o tome da će na njegov zahtev o zadržavanju biti obavešteno diplomatsko-konzularno predstavništvo države čiji je državljanin.

Policijski službenik mora da odloži sva dalja postupanja do dolaska branioca, i to najduže za dva časa od kako je licu pružena mogućnost da obavesti branioca.

Privremeno ograničenje slobode kretanja

Član 84.

Licu se, u skladu sa zakonom, može privremeno ograničiti sloboda kretanja na određenom prostoru ili objektu radi:

1)         sprečavanja izvršenja krivičnih dela ili prekršaja;

2)         pronalaženja i hapšenja učinilaca krivičnih dela ili prekršaja;

3)         pronalaženja i hapšenja lica za kojima se traga;

4)         pronalaženja tragova i predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom i prekršajnom postupku.

Odluku o privremenom ograničenju slobode kretanja na određenom prostoru ili objektu donosi direktor policije ili načelnik policijske uprave odnosno lice koje oni za to ovlaste.

Privremeno ograničenje slobode kretanja ne može trajati duže od ostvarenja cilja radi kojeg je ovlašćenje primenjeno.

Za ograničenje slobode kretanja dužeg od osam časova potrebno je odobrenje nadležnog suda.

Posebni uslovi za privremeno ograničenje slobode kretanja

Član 85.

Policijski službenik ovlašćen je da privremeno ograniči slobodu kretanja i zadržavanja na određenom prostoru ili objektu i u slučajevima ugrožavanja bezbednosti izazvanog elementarnim nepogodama ili epidemijama i u drugim slučajevima ugrožavanja bezbednosti lica i imovine (bezbednosni pregled) dok takvo ugrožavanje traje.

Radi ostvarivanja ciljeva iz stava 1. ovog člana, policijski službenik ovlašćen je da sprovede udaljavanje lica, evakuaciju.

Član 86.

Privremeno ograničenje slobode kretanja i traganje za licima i predmetima sprovodi se primenom policijskih kriminalističko - taktičkih radnji koje čine potera, pregled određenih objekata i prostora, zaseda, racija i blokada saobraćajnih i drugih površina.

Traženje obaveštenja

Član 87.

Policijski službenik može tražiti obaveštenja od lica u cilju sprečavanja i otkrivanja krivičnih dela ili prekršaja i njihovih učinilaca u skladu sa zakonom.

Lice nije dužno da pruži traženo obaveštenje osim ako bi time učinio krivično delo, na šta je policijski službenik dužan da ga upozori.

O obaveštenjima prikupljenim od građana policijski službenik sačinjava službenu belešku.

Privremeno oduzimanje predmeta

Uslovi za privremeno oduzimanje predmeta, potvrda i vođenje podataka

Član 88.

Policijski službenik privremeno će oduzeti predmet:

1)         ako okolnosti slučaja ukazuju da je određeni predmet namenjen za izvršenje krivičnog dela ili prekršaja, potiče ili je nastao kao posledica izvršenja krivičnog dela ili prekršaja;

2)         ako je oduzimanje predmeta neophodno za zaštitu opšte bezbednosti;

3)         koji lice kome je oduzeta ili ograničena sloboda ima kod sebe i može da ga upotrebi za samopovređivanje, napad ili bekstvo;

4)         ako je to određeno drugim zakonom.

O privremenom oduzimanju predmeta policijski službenik dužan je da izda potvrdu.

Potvrda mora da sadrži podatke o privremeno oduzetom predmetu po kojima se predmet razlikuje od drugih predmeta, kao i podatke o licu od koga je predmet oduzet.

Podaci o privremeno oduzetim predmetima vode se u posebnoj evidenciji.

Čuvanje i vraćanje privremeno oduzetih predmeta

Član 89.

Kad zbog svojstva privremeno oduzetih predmeta čuvanje u prostorijama Policije nije moguće ili je povezano sa značajnim teškoćama, privremeno oduzeti predmeti mogu se smestiti ili obezbediti na odgovarajući način, do donošenja odluke nadležnog organa.

Pod uslovima iz stava 1. ovog člana, ako su privremeno oduzeti predmeti povereni ili se nalaze na čuvanju od strane policije, policija može naplatiti troškove kao sopstveni prihod.

Kad prestanu razlozi zbog kojih je predmet privremeno oduzet, ako drugim zakonom ili odlukom nadležnog organa nije drukčije određeno, privremeno oduzeti predmet će se vratiti licu od kojeg je oduzet.

Lice iz stava 3. ovog člana poziva se da predmet preuzme u roku koji ne može biti kraći od mesec dana.

Prodaja privremeno oduzetih predmeta

Član 90.

Privremeno oduzeti predmeti mogu se prodati ako za dalje postupanje nije nadležan sud ili drugi organ uprave kad:

1)         predmetima preti opasnost od propadanja ili značajan gubitak vrednosti;

2)         je čuvanje i održavanje predmeta povezano sa nesrazmerno visokim troškovima ili teškoćama.

Privremeno oduzeti predmet može biti prodat kad ga pozvano lice ne preuzme u određenom roku koji ne može biti kraći od mesec dana, a licu je bilo saopšteno da će predmet biti prodat ukoliko ga ne preuzme.

Privremeno oduzeti predmeti prodaju se na javnoj licitaciji.

Kad privremeno oduzeti predmet nije mogao biti prodat na održanoj javnoj licitaciji ili je očigledno da će troškovi licitacije biti nesrazmerni sa iznosom dobijenim prodajom ili postoji opasnost od propadanja predmeta, privremeno oduzeti predmet će se prodati u slobodnoj prodaji.

Ako se kupac ne može pronaći u roku od jedne godine, privremeno oduzeti predmet može da se upotrebi kao opšte dobro ili uništi.

Sredstva ostvarena prodajom privremeno oduzetog predmeta prihod su budžeta Republike Srbije.

Postupak prodaje, upotrebe ili uništenja privremeno oduzetih predmeta bliže se uređuje podzakonskim aktom.

Pregled objekata, sredstava, prostora i dokumentacije i kontradiverzioni pregled

Član 91.

Policijski službenik ovlašćen je da uđe i izvrši pregled objekata, sredstava, prostora i dokumentacije radi:

1)         preventivnog pregleda;

2)         sprečavanja, otkrivanja i rasvetljavanja krivičnog dela ili prekršaja odnosno pronalaska učinilaca krivičnih dela ili prekršaja;

3)         postupanja po dojavi o prisutnosti eksplozivne naprave ili druge opasnosti.

Član 92.

Policijski službenik može vršiti i preventivni kontradiverzioni pregled prostorija, objekata, sredstava, naprava i drugih predmeta, radi zaštite bezbednosti ljudi i imovine u saobraćaju, na javnim skupovima i na drugim mestima.

Kontradiverzioni pregled obuhvata pregled ili otkrivanje eksplozivnih sredstava ili naprava, kao i hemijsko-biološko-radiološko-nuklearni i drugi pregled.

Ako je moguće očekivati da bi u prostorijama, objektima ili sredstvima, odnosno na kojem od mesta iz stava 2. ovog člana moglo doći do ugrožavanja bezbednosti ljudi i imovine sumnjivim napravama ili predmetima, kao i kad do tog ugrožavanja dođe, policijski službenici mogu prostor, objekte, sredstvo, odnosno mesto, da isprazne i spreče pristup do njih i da ih neposredno ili uz upotrebu tehničkih sredstava pregledaju.

Prilikom vršenja pregleda, policijski službenici mogu od nadležnog organa da zahtevaju da izvrši nadzor i preduzme mere iz svoje nadležnosti.

Zaustavljanje i pregledanje lica, predmeta i saobraćajnih sredstava

Član 93.

Policijski službenik ovlašćen je da zaustavi i izvrši pregled lica, predmeta koje lice nosi sa sobom i saobraćajnog sredstva kada je to neophodno radi pronalaska lica, predmeta i tragova, koji mogu poslužiti kao dokaz za uspešno vođenje postupka, kao i predmeta podobnih za napad ili samopovređivanje.

Prilikom zaustavljanja policijski službenik, pre nego što pristupi pregledu iz stava 1. ovog člana, saopštava licu da li je zaustavljeno radi vršenja pregleda zbog preventivne kontrole, zbog njegovog ili tuđeg prekršaja ili krivičnog dela ili iz drugog bezbednosnog razloga.

Pregledom lica u smislu stava 1. ovog člana, smatra se uvid u sadržaj odeće i obuće.

Pregledom saobraćajnog sredstva u smislu stava 1. ovog člana, smatra se pregled svih otvorenih i zatvorenih prostora saobraćajnog sredstva i predmeta koji se prevoze.

Pregled predmeta koje lice nosi sa sobom obuhvata pregled predmeta koji su kod lica ili u njegovoj neposrednoj blizini ili predmeta lica po čijem se nalogu u njegovoj pratnji oni prevoze.

Pregled lica mora vršiti lice istog pola, izuzev kada je neophodan hitan pregled lica radi oduzimanja oružja ili predmeta podobnih za napad ili samopovređivanje.

Prilikom pregleda policijski službenici ovlašćeni su da koriste tehnička sredstva i službenog psa.

Pri preduzimanju mera iz stava 1. ovog člana policijski službenik ovlašćen je da prinudno otvori zatvoreno saobraćajno sredstvo ili predmet koji lice nosi sa sobom.

Ako je verovatno da lice kod sebe, u saobraćajnom sredstvu ili u predmetu koji nosi sa sobom ima predmete koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom ili prekršajnom postupku, policijski službenik ovlašćen je da zadrži lice do pribavljanja naloga za pretres, a najduže šest časova.

Provera zastave, gonjenje, zaustavljanje, zadržavanje i sprovođenje plovila

Član 94.

U obavljanju policijskih poslova na rekama i unutrašnjim vodama policijski službenik može, u skladu sa posebnim propisima, da:

1)         proveri zastavu plovila;

2)         zaustavi plovilo;

3)         pregleda isprave plovila i lica na plovilu;

4)         pregleda plovilo;

5)         goni plovilo;

6)         zadrži plovilo;

7)         sprovede plovilo nadležnom organu.

Gonjenje plovila iz stava 1. tačke 5) ovog člana može započeti ako se plovilo ne zaustavi nakon upućenog poziva na zaustavljanje vidljivim svetlosnim, zvučnim ili znakovima međunarodnog signalnog kodeksa s udaljenosti koja omogućava prijem poziva.

Ako se plovilo koje se goni ne zaustavi, policijski službenik dužan je da ga zaustavi manevrom ili upotrebom drugog sredstva.

Obezbeđenje i pregled mesta događaja

Član 95.

Kad policijski službenik sazna za izvršenje krivičnog dela, prekršaja ili drugog događaja povodom kojeg je potrebno neposrednim opažanjem utvrditi ili razjasniti činjenice, ovlašćen je da obezbedi mesto događaja do dolaska službenog lica odgovarajućeg organa.

Izuzetno, policijski službenik može da izvrši pregled mesta događaja radi zaštite od uništenja predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz, zadržavanja lica i otkrivanja učinioca, pomoći oštećenom, kao i prikupljanju obaveštenja u vezi sa krivičnim delom, prekršajem ili događajem, vodeći računa da ne naruši mesto događaja.

Policijski službenik ovlašćen je do okončanja pregleda, a najduže šest časova, da zadrži lice za koje proceni da može da pruži obaveštenja važna za razjašnjavanje događaja ili za preduzimanje spasilačkih aktivnosti, ako je verovatno da se obaveštenja ne bi mogla kasnije prikupiti ili se ne bi moglo obezbediti prisustvo lica koje može preduzeti spasilačke aktivnosti.

Radi zaštite žrtava krivičnog dela, oštećenih zbog prekršaja ili drugog događaja i u cilju zaštite interesa postupka, policijski službenik ovlašćen je da zabrani snimanje mesta događaja.

Upotreba tuđeg saobraćajnog sredstva i sredstva veze

Član 96.

Policijski službenik može da se posluži saobraćajnim sredstvom i sredstvom veze pravnog ili fizičkog lica, ako na drugi način ne može da izvrši prevoz, odnosno uspostavi vezu neophodnu radi hvatanja učinioca krivičnog dela koji se neposredno goni ili radi prevoženja u najbližu zdravstvenu ustanovu povređenog lica koje je žrtva krivičnog dela, saobraćajne nezgode, elementarne nepogode ili drugog nesrećnog slučaja.

Policijski službenik se prilikom primene ovlašćenja iz stava 1. ovog člana obavezno predstavlja pokazivanjem službene značke i službene legitimacije.

Vlasnik prevoznog sredstva i sredstva veze kojim se posluži policijski službenik ima pravo na naknadu troškova i štete prouzrokovane njihovom upotrebom.

Utvrđivanje prisustva alkohola i/ili psihoaktivnih supstanci

Član 97.

Radi utvrđivanja prisustva alkohola i/ili psihoaktivnih supstanci u organizmu, policijski službenik može lice za koje sumnja da je učinilac krivičnog dela, prekršaja ili učesnik nekog događaja (u daljem tekstu: učinilac dela) da podvrgne ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava (alkometar, droga test i dr.).

Učinilac dela je dužan da bez odlaganja postupi po nalogu policijskog službenika i omogući vršenje ispitivanja pomoću odgovarajućih sredstava iz st. 1. ovog člana.

Ukoliko se iz očigledno opravdanih razloga ne može izvršiti ispitivanje propisano u stavu 1. ovog člana, policijski službenik može lice da dovede radi stručnog pregleda u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu.

Učinilac dela dužan je da se podvrgne takvom pregledu.

Učinilac dela koji nakon izvršenog ispitivanja pomoću odgovarajućih sredstava (alkometar, droga test i dr.) osporava dobijene rezultate, može zahtevati da se izvrši analiza krvi, odnosno krvi i urina ili drugih telesnih materija, u odgovarajućoj ustanovi, o sopstvenom trošku.

Zahtev se podnosi u pisanoj formi, na licu mesta, u zapisnik u kome su utvrđeni rezultati ispitivanja.

Ako je utvrđivanjem sprovedenim prema odredbama ovog člana utvrđeno da je pod dejstvom alkohola i/ili psihoaktivnih supstanci, troškove utvrđivanja snosi učinilac dela.

Analizu krvi, urina i/ili drugih telesnih materija u cilju utvrđivanja sadržaja alkohola i/ili psihoaktivnih supstanci u organizmu može vršiti samo zdravstvena ustanova koja dobije ovlašćenje za to od ministarstva nadležnog za zdravlje.

Zdravstvena ustanova iz stava 8. ovog člana dužna je da analize krvi, odnosno krvi i urina ili drugih telesnih materija vrši zakonito po pravilima struke i na savestan način.

Vršenje bezbednosnih provera

Član 98.

Bezbednosna provera predstavlja skup mera i radnji kojima se utvrđuje postojanje ili nepostojanje bezbednosnih smetnji za vršenje određenih poslova.

Bezbednosna smetnja je skup činjenica čije postojanje onemogućava ispunjenost uslova za ostvarivanje zakonom utvrđenog prava.

Ako drugim propisom nije drugačije određeno, policija ima pravo da vrši bezbednosne provere:

1)         kandidata za prijem u radni odnos u Ministarstvo;

2)         kandidata za obuku u Centru za osnovnu policijsku obuku;

3)         kanidata za upis studenata na visokoškolsku ustanovu za potrebe policijskog obrazovanja;

4)         za zaposlene u Ministarstvu;

5)         za prijem u radni odnos u drugim državnim organima u skladu sa propisima koji regulišu tu oblast, po zahtevu tog organa;

6)         kandidata za prijem u detektivsku službu i službu privatnog obezbeđenja;

7)         kandidata za držanje i nošenje oružja;

8)         lica kojima se odobrava pristup određenim objektima, odnosno mestima pod posebnom bezbednosnom zaštitom;

9)         i u drugim slučajevima propisanim zakonom.

Bezbednosna provera vrši se po zahtevu državnog organa ili drugog lica, ukoliko je taj državni organ ili drugo lice zakonom ovlašćeno da obrađuje vrstu podataka koju traži.

Prilikom primene ovlašćenja iz stava 1. ovog člana policijski službenik primenjuje sva ostala ovlašćenja propisana ovim zakonom i drugim propisima.

Prikupljeni podaci i evidencije za svrhu primene ovlašćenja iz stava 1. ovog člana predstavljaju podatak sa stepenom tajnosti u skladu sa propisima koji regulišu tu oblast.

O izvršenoj proveri policijski službenik sačinjava izveštaj koji overava neposredni rukovodilac.

Prijem nađenih stvari

Član 99.

Policijski službenik dužan je da od nalazača primi nađenu stvar koji mogu ugroziti bezbednost građana, novac i dragocenosti odnosno opasnu stvar (u daljem tekstu: stvar) i o tome sačini zapisnik, a nalazaču izda potvrdu o prijemu stvari.

Policija je dužna da preduzme sve potrebne mere za očuvanje stvari i pronalaženje lica koje je stvar izgubilo.

Ako je lice koje je stvar izgubilo poznato ili se naknadno identifikuje, policija će vratiti stvar. Kad zbog svojstva stvari čuvanje u prostorijama policije nije moguće ili je povezano sa značajnim teškoćama Policija će stvar predati na čuvanje i dalje postupanje nadležnom organu ili uništiti.

Na postupak sa stvarima primenjuju se odredbe ovog zakona o privremeno oduzetim predmetima a bliže propise o prijemu nađenih stvari bliže se propisuje podzakonskim aktom.

Ovlašćenje policije da odredi boravak u Prihvatilištu za strance

Član 100.

Strancu kome nije dozvoljen ulaz u zemlju ili kome je izrečena mera bezbednosti proterivanja, zaštitna mera udaljenja iz zemlje ili mera otkaza boravka i zabrana povratka u zemlju a kojeg nije moguće odmah udaljiti, može se, u skladu sa zakonom kojim se uređuju poslovi u vezi sa strancima, odrediti boravak pod nadzorom Policije, u objektu određenom za te namene za vreme koje je neophodno za njegovo udaljenje iz zemlje.

 Za vreme trajanja boravka Policija prema strancu postupa uz strogo pridržavanje etičkih principa u vršenju svoje dužnosti.

Sredstva prinude i njihova upotreba

Vrste sredstava prinude i uslovi za upotrebu

Član 101.

Sredstva prinude u smislu ovog zakona jesu:

1)         fizička snaga;

2)         raspršivač sa nadražujućim sredstvom;

3)         elektromagnetna sredstva;

4)         službena palica;

5)         sredstva za vezivanje;

6)         specijalna vozila;

7)         službeni psi;

8)         službeni konji;

9)         sredstva za zaprečavanje;

10)       uređaji za izbacivanje mlazeva vode;

11)       hemijska sredstva;

12)       posebne vrste oružja i sredstava;

13)       vatreno oružje.

Policijski službenik sredstva prinude upotrebiće samo ako se na drugi način ne može izvršiti zadatak i to suzdržano i srazmerno opasnosti koja preti zakonom zaštićenom dobru i vrednosti, odnosno težini dela koje se sprečava ili suzbija.

Policijski službenik će uvek upotrebiti najblaže sredstvo prinude kojim se može postići zakoniti cilj, srazmerno razlogu upotrebe i na način kojim se službeni zadatak izvršava bez nepotrebnih štetnih posledica.

Policijski službenik će pre upotrebe sredstva prinude na to upozoriti lice prema kome sredstvo namerava da upotrebi, ako je to u datoj situaciji moguće i neće dovesti u pitanje izvršenje službene radnje.

Policijski službenici prilikom upotrebe sredstava prinude dužni su da čuvaju ljudske živote, prouzrokuju što manje povreda i materijalne štete, kao i da osiguraju da se pomoć povređenom ili ugroženom licu što pre pruži i da njegovi najbliži o tome što pre budu obavešteni.

Policijski službenici pohađaju obuku o upotrebi sredstava prinude koju organizuje Ministarstvo.

Upotreba sredstava prinude prema grupi lica

Član 102.

Policijski službenik ovlašćen je da izda naređenje grupi lica da se raziđe ako se grupa protivpravno okupila ili se protivpravno ponaša ili svojim ponašanjem može da izazove nasilje ili narušavanje javnog reda.

Ako se grupa ne raziđe, mogu da se upotrebe sledeća sredstva prinude:

1)         fizička snaga;

2)         raspršivač sa nadražujućim sredstvom;

3)         elektromagnetna sredstva;

4)         službena palica;

5)         specijalna vozila;

6)         službeni psi;

7)         službeni konji;

8)         uređaji za izbacivanje mlazeva vode;

9)         hemijska sredstva.

Sredstva iz stava 2. ovog člana mogu se upotrebiti samo po naređenju načelnika policijske uprave, odnosno policijskog službenika koga načelnik ovlasti.

Ovlašćenje iz stava 3. ovog člana, po pravilu se daje pisano, a izuzetno u hitnim slučajevima ovlašćenje se može dati i usmeno.

Ograničenja upotrebe sredstava prinude

Član 103.

Prema licima mlađim od 14 godina, očigledno bolesnim i iznemoglim licima, teškim invalidima i ženama čija je trudnoća vidljiva, može se upotrebiti fizička snaga pod uslovima utvrđenim zakonom, a druga sredstva prinude samo ako neko od tih lica vatrenim oružjem, oruđem ili drugim opasnim predmetom ugrožava život lica.

Izveštavanje, kontrola i odgovornost u vezi sa upotrebom sredstava prinude

Član 104.

O svakoj upotrebi sredstava prinude policijski službenik u pisanom obliku podnosi izveštaj nadređenom policijskom službeniku što je pre moguće, a najkasnije 24 časa od upotrebe sredstava prinude.

Izveštaj iz stava 1. ovog člana sadrži podatke o sredstvu prinude i protiv koga je upotrebljeno, razlozima i osnovu upotrebe i o drugim činjenicama i okolnostima od značaja za ocenu opravdanosti i pravilnosti upotrebe sredstva prinude.

Opravdanost i pravilnost upotrebe sredstva prinude ocenjuje ovlašćeni policijski službenik ili komisija sastavljena od najmanje tri člana.

U slučaju neopravdane ili nepravilne upotrebe sredstava prinude, ovlašćeni policijski službenik ili komisija iz stava 3. ovog člana predlaže rukovodiocu organizacione jedinice preduzimanje zakonom utvrđenih mera.

Podaci o broju slučajeva upotrebe sredstava prinude, razvrstani prema pojedinim sredstvima prinude, kao i podaci o broju slučajeva neopravdane ili nepravilne upotrebe sredstava prinude i merama preduzetim povodom toga, čine sastavni deo izveštaja iz člana??. stav 1. tačka 1) ovog zakona i dostupni su javnosti.

Bliža obeležja sredstava prinude, način upotrebe sredstava prinude, postupak ocene opravdanosti i pravilnosti, kontrolu i vođenje evidencija, bliže se propisuje podzakonskim aktom.

Pravna i druga pomoć u vezi sa upotrebom sredstava prinude

Član 105.

Kad su sredstva prinude upotrebljena u granicama zakonom utvrđenih ovlašćenja, isključena je odgovornost policijskog službenika koje ih je upotrebilo.

Kad se protiv policijskog službenika vodi krivični postupak zbog upotrebe sredstava prinude iz stava 1. ovog člana ili preduzimanja drugih mera i radnji u obavljanju policijskih poslova, Ministarstvo će mu obezbediti besplatnu pravnu i drugu neophodnu pomoć u toku postupka.

Ministarstvo će obezbediti besplatnu pravnu pomoć i pojedincu koji je pružio pomoć policijskom službeniku, ako je protiv njega pokrenut krivični postupak zbog radnje učinjene u vezi sa pružanjem pomoći.

Policijskom službeniku i pojedincu koji je pružio pomoć policijskom službeniku koji je upotrebio sredstva prinude Ministarstvo je dužno da obezbedi svu potrebnu medicinsku, psihosocijalnu i drugu neophodnu pomoć.

Odredbe o pojedinim sredstvima prinude

Fizička snaga

Član 106.

Fizička snaga može se upotrebiti, radi odbijanja napada, savlađivanja otpora ili sprečavanja samopovređivanja lica.

Upotrebom fizičke snage, u smislu ovog zakona, smatra se upotreba različitih zahvata borilačkih veština ili njima sličnih postupaka na telu drugog lica kojima se prisiljava na poslušnost kada su za to ispunjeni zakonom propisani uslovi.

Napadom se smatra svaka radnja preduzeta da se napadnuti povredi ili liši života, da se nasilno uđe u objekat ili prostor oko objekta u koji je ulaz zabranjen ili da se policijski službenik omete ili spreči u izvršenju službene radnje.

Otporom se smatra svako suprotstavljanje zakonitim službenim merama i radnjama koje se može vršiti oglušivanjem ili zauzimanjem klečećeg, sedećeg, ležećeg ili sličnog položaja, pasivni otpor, ili zaklanjanjem ili držanjem za lice ili predmet, otimanjem, stavljanjem u izgled da će se lice napasti, ili preduzimanjem slične radnje, aktivni otpor.

Fizička snaga upotrebljava se u skladu sa pravilima veštine samoodbrane, a sa upotrebom se prestaje čim prestane napad ili otpor lica prema kojem je upotrebljena.

Raspršivač sa nadražujućim sredstvom

Član 107.

Raspršivači sa nadražujućim sredstvom, mogu se upotrebiti radi odbijanja napada ili savlađivanja aktivnog otpora lica.

Upotrebom raspršivača sa nadražujućim sredstvom, u smislu ovog zakona, smatra se upotreba sprej doza punjenih suzavcem ili hemijskom materijom blažeg dejstva od suzavca odnosno posebno namenjene materije sa nepodnošljivim mirisom.

Elektromagnetna sredstva

Član 108.

Elektromagnetna sredstva, mogu se upotrebiti radi odbijanja napada ili savlađivanja aktivnog otpora lica.

Upotrebom eletromagnetnih sredstava, u smislu ovog zakona, smatra se upotreba elektrošokera i električne palice, koji emituju elektromagnetni impuls kratkotrajnog dejstva.

Službena palica

Član 109.

Službena palica može se upotrebiti radi odbijanja napada ili savlađivanja otpora lica, ako je upotreba fizičke snage bezuspešna ili se ne može postići zakoniti cilj.

Upotrebom službene palice smatra se zadavanje udaraca ili primena zahvata na telu lica.

Udarci službenom palicom ne smeju se zadati u predelu glave, vrata, kičmenog stuba, grudnog koša, trbušnog zida, genitalija i zglobova, osim ako su takvi udarci neophodno potrebni radi zaštite života i tela.

Sredstva za vezivanje

Član 110.

Sredstva za vezivanje mogu se upotrebiti radi sprečavanja napada, otpora, bekstva ili samopovređivanja lica.

Upotrebom sredstava za vezivanje, po pravilu, smatra se vezivanje ruku lica ispred tela ili iza leđa.

Kada upotrebom sredstava za vezivanje iz stava 2. ovog člana nije postignuta svrha vezivanja mogu se vezati i noge.

Policijski službenik upotrebiće sredstva iz stava 1. ovog člana na način da sredstvo za vezivanje ne nanosi nepotrebnu telesnu bol ili povrede vezanom licu.

Specijalna vozila

Član 111.

Specijalna vozila mogu se upotrebiti radi uspostavljanja narušenog javnog reda, zaprečavanja prolaska lica i radi upotrebe hemijskih sredstava i vatrenog oružja ugrađenog na ta vozila.

Upotrebom specijalnih vozila smatra se izbacivanje vode pod pritiskom sa ili bez hemijskih sredstava, upotreba ugrađenog vatrenog oružja, uklanjanje prepreka i zaprečavanje prolaska lica. Posade i specijalna vozila prilikom upotrebe, štiti potreban broj policijskih službenika.

Specijalnim vozilima smatraju se vozila za izbacivanje vode pod pritiskom, oklopna vozila sa ili bez ugrađene zaprečne ograde, helikopteri, vozila za uklanjanje prepreka i druga vozila posebne namene.

Ugrađena hemijska sredstva i vatreno oružje mogu se upotrebiti samo pod uslovima, utvrđenim ovim zakonom.

Službeni pas

Član 112.

Službeni pas može da se upotrebi kao sredstvo prinude u slučajevima kad:

1)         su ispunjeni uslovi za upotrebu fizičke snage ili službene palice;

2)         su ispunjeni uslovi za upotrebu vatrenog oružja;

3)         se uspostavlja narušeni javni red.

Upotrebom službenog psa smatra se puštanje psa prema licu i zaprečavanje psima prolaska lica.

Službeni pas može biti upotrebljen:

1)         sa zaštitnom korpom i na povocu;

2)         sa zaštitnom korpom i bez povoca;

3)         bez zaštitne korpe i na povocu; i

4)         bez zaštitne korpe i bez povoca.

Službeni konj

Član 113.

Službeni konj može da se upotrebi kao sredstvo prinude, kada su ispunjeni uslovi za upotrebu fizičke snage ili službene palice, radi uspostavljanja narušenog javnog reda ili zaprečavanja prolaska lica.

Upotrebom se smatra kretanje službenim konjem ili konjima prema licu ili licima radi njihovog razdvajanja, potiskivanja ili zaprečavanja prolaska lica.

Sredstva za zaprečavanje

Član 114.

Sredstvima za zaprečavanje smatraju se sredstva za prinudno zaustavljanje vozila i sredstva za zaprečavanje prolaska lica.

Prilikom upotrebe, sredstva za zaprečavanje štiti potreban broj policijskih službenika, koje odredi njihov neposredni starešina.

Zaustavljanje vozila

Član 115.

Sredstva za prinudno zaustavljanje vozila mogu se upotrebiti radi:

1)         sprečavanja bekstva lica koje je zatečeno u vršenju krivičnog dela za koje se goni po službenoj dužnosti;

2)         sprečavanja bekstva lica koje je lišeno slobode ili za koje postoji nalog za lišavanje slobode;

3)         sprečavanja nezakonitog prelaska državne granice vozilom;

4)         sprečavanja nedozvoljenog pristupa vozilu do objekta ili područja gde se nalaze lica koja policijski službenik obezbeđuje;

5)         sprečavanja bekstva učesnika u saobraćaju koji je učinio teži prekršaj iz oblasti bezbednosti saobraćaja odnosno teži prekršaj sa elementima nasilja ili izazvao saobraćajnu nezgodu, a nije postupio po znaku policijskog službenika za zaustavljanje vozila.

Sredstvima za prinudno zaustavljanje vozila smatraju se uređaji za te namene, kao i bodljikave trake i druga namenska sredstva kojima se vozilo u pokretu može prinudno zaustaviti.

Ispred postavljenih sredstava za prinudno zaustavljanje vozila na odgovarajućoj udaljenosti u skladu sa propisima o bezbednosti saobraćaja na putevima, postavlja se propisana saobraćajna signalizacija, ako je to u datoj situaciji moguće.

Zaprečavanje prolaska lica

Član 116.

Sredstva za zaprečavanje prolaska lica mogu se upotrebiti za presecanje i podelu prostora prilikom održavanja javnog reda i obezbeđivanja javnih skupova, za blokadu određenog prostora ili objekta, odnosno za ograničenje, zabranu ili usmeravanje kretanja lica na javnim mestima, određenim područjima ili pravcima.

Sredstvima za zaprečavanje prolaska lica smatraju se zaprečne ograde, specijalna vozila, službeni psi, službeni konji i druga namenska sredstva kojima se prolazak lica može zaprečiti.

Uređaji za izbacivanje mlazeva vode

Član 117.

Uređaji za izbacivanje mlazeva vode mogu se upotrebiti samo pod uslovima utvrđenim za upotrebu sredstava prinude prema grupi lica, koja se protivpravno ponaša tako da može izazvati nasilje.

Uređaj za izbacivanje vode može se koristiti tako da izbacuje koncentrisani ili raspršen mlaz vode.

Koncentrisani mlaz vode se prema licima može upotrebiti na udaljenosti koja neće ugroziti njihov život.

Voda koju izbacuju uređaji iz stava 1. ovog člana, mora biti ekološki čista, a izuzetno može sadržati dozvoljene koncentracije neškodljivih hemijskih sredstava ili rastvora boje radi obeležavanja lica koja narušavaju javni red.

Hemijska sredstva

Član 118.

Hemijska sredstva mogu se upotrebiti radi odbijanja napada i savlađivanja otpora koji se ne mogu obezbediti upotrebom fizičke snage i službene palice, radi uspostavljanja narušenog javnog reda, radi primoravanja lica da napusti zatvoreni prostor, za rešavanje talačkih situacija i u slučajevima kad su ispunjeni uslovi za upotrebu posebnih vrsta oružja i eksplozivnih sredstava ili za upotrebu vatrenog oružja utvrđenih ovim zakonom.

Upotrebom hemijskih sredstava se smatra korišćenje suzavaca za kratkotrajnu upotrebu i hemijskih materija blažeg dejstva, koji po prestanku dejstva ne ostavljaju posledice za psihofizičko i opšte zdravstveno stanje.

Pri upotrebi hemijskih sredstava u blizini dečjih i staračkih ustanova, bolnica, osnovnih škola i prometnih saobraćajnica i lako zapaljivih materijala preduzimaju se posebne mere zaštite.

Hemijska sredstva se ne upotrebljavaju prema licima koja se nalaze u blizini eksplozivno-zapaljivih materija, na velikoj visini i na sličnim mestima gde bi mogao biti ugrožen život ljudi.

Odluku o upotrebi hemijskih sredstava donosi rukovodilac koji neposredno u skladu sa planom rukovodi angažovaniim snagama.

Posebne vrste oružja i sredstava

Član 119.

Posebne vrste oružja i eksplozivnih sredstava mogu se upotrebiti samo ako su ispunjeni uslovi za upotrebu vatrenog oružja utvrđeni ovim zakonom, ukoliko je upotreba vatrenog oružja neuspešna ili se ne može postići zakoniti cilj.

Eksplozivna sredstva nije dozvoljeno upotrebiti prema maloletnim licima i licima u masi.

Odluku o upotrebi posebnih vrsta oružja i eksplozivnih sredstava donosi direktor policije, uz saglasnost ministra.

Vatreno oružje

Član 120.

Pri obavljanju policijskih poslova policijski službenik može upotrebiti vatreno oružje samo ako upotrebom drugih sredstava prinude ne može postići zakoniti cilj u izvršenju zadatka i kad je apsolutno nužno da od sebe ili drugog odbije istovremeni protivpravni napad kojim se ugrožava njegov ili život drugog lica.

Protivpravni napad kojim se ugrožava život policijskog službenika ili život drugog lica u smislu stava 1. ovog člana smatra se napad vatrenim oružjem, imitacijom vatrenog oružja, opasnim oruđem ili napad drugim predmetom odnosno napad na neki drugi način kojim se može ugroziti život policijskog službenika ili život drugog lica.

Napadom vatrenim oružjem na policijskog službenika u smislu stava 2. ovog člana smatra se i samo potezanje vatrenog oružja ili pokušaj da se ono potegne.

Potezanjem vatrenog oružja u smislu stava 3. ovog člana smatra se pokret vatrenim oružjem radi njegovog donošenja ili stavljanja u položaj za upotrebu, a pokušajem potezanja smatra se pokret učinjen prema vatrenom oružju.

Upotreba vatrenog oružja nije dozvoljena kad dovodi u opasnost život drugih lica, osim ako je upotreba vatrenog oružja jedino sredstvo za izvršenje zadataka iz stava 1. ovog člana.

Upotreba vatrenog oružja nije dozvoljena prema maloletnim licima, osim u slučaju kada je to jedini način za odbranu od neposrednog napada ili opasnosti.

Upozorenje pre upotrebe vatrenog oružja

Član 121.

Pre upotrebe vatrenog oružja policijski službenik dužan je da licu prema kome će upotrebiti vatreno oružje izda naređenje "Stoj, policija, pucaću!".

U slučaju da lice ne postupi po naređenju, policijski službenik će ga upozoriti pucnjem u vazduh, ako se time ne ugrožava bezbednost ljudi.

Izuzetno od stava 1. i 2. ovog člana, policijski službenik upotrebiće vatreno oružje bez izdavanja naređenja i upozoravajućeg pucnja, ukoliko bi to dovelo u pitanje odbranu od napada ili otklanjanje opasnosti kojom se ugrožava njegov život ili život drugih lica.

Upotreba vatrenog oružja prema vozilu u pokretu

Član 122.

Policijski službenik ne sme upotrebiti vatreno oružje prema vozilu u pokretu, osim ako se to vozilo koristi sa ciljem ugrožavanja života ili bezbednosti policijskog službenika ili drugog lica ili ako se iz tog vozila upotrebljava vatreno oružje sa ciljem ugrožavanja života ili bezbednosti policijskog službenika ili drugog lica.

Upotreba vatrenog oružja u gonjenju plovila

Član 123.

Kada je neophodno da zaustavi plovilo koje goni na unutrašnjim vodama, policija može prema tom plovilu da upotrebi vatreno oružje da bi ga zaustavila i onemogućila bekstvo lica radi sprovođenja nadležnom organu samo ako to nije postigla upotrebom drugih trenutno raspoloživih sredstava.

Druga sredstva iz stava 1. ovog člana mogu biti zvučna i svetlosna signalizacija, verbalno upozorenje, izdavanje naređenja i pucnji upozorenja pod uslovom da ne predstavljaju opasnost za druga lica.

Vatreno oružje neće se upotrebiti ako to ugrožava život drugih ili ako to nije neophodno da se sačuva ili zaštiti nečiji život.

Upotreba vatrenog oružja prema životinjama

Član 124.

Vatreno oružje može se upotrebiti prema životinjama samo kad od njih preti neposredna opasnost od napada na život i telo lica ili opasnost od ugrožavanja života ili zdravlja ljudi.

VIII. LJUDSKI RESURSI

Upravljanje ljudskim resursima

Član 125.

Funkciju upravljanja ljudskim resursima u Ministarstvu obavlja Sektor za ljudske resurse.

Funkcija upravljanja ljudskim resursima obuhvata oblast rada koja podrazumeva izradu strategije i politika ljudskih resursa, analizu i kreiranje poslova, sprovođenje konkursa, regrutaciju i selekciju kandidata, karijerni razvoj i ocenjivanje zaposlenih, obuku zaposlenih, kolektivno pregovaranje i odnose sa sindikatima, zdravstvenu i psihološku prevenciju, bezbednost i zdravlje na radu, radne odnose, zastupanja, disciplinske postupke, penzionisanja i sveobuhvatno praćenje indikatora kvaliteta upravljanja ljudskim resursima.

Standardi i pravila upravljanja ljudskim resursima obavezujući su za sve organizacione jedinice u Ministarstvu.

Standardi, pravila i način upravljanja ljudskim resursima bliže se propisuje podzakonskim aktom.

Član 126.

Funkcija upravljanja ljudskim resursima zasniva se na:

1)         principima profesionalnog planiranja, regrutacije, selekcije i edukacije;

2)         kontinuiranom učenju i jačanju profesionalne etike, integriteta i kredibiliteta;

3)         uspostavljanju i razvoju sistema karijernog napredovanja zaposlenih zasnovanog na principu upravljanja kompetencijama i učinkom, kao i na

4)         načelima zaštite i promovisanja poštovanja ljudskih prava, ravnopravnosti i policijske etike.

Obuka, stručno osposobljavanje i usavršavanje

Član 127.

Obuka zaposlenih u Ministarstvu, u smislu ovog zakona, podrazumeva sticanje i unapređenje znanja, veština, stavova i ponašanja sa ciljem povećanja efikasnosti i efektivnosti u obavljanju policijskih i drugih unutrašnjih poslova.

Obuka iz stava 1. ovog člana sprovodi se u organizaciji organizacione jedinice nadležnoj za poslove upravljanja ljudskim resursima i planira se i realizuje kroz stručno osposobljavanje i usavršavanje, na osnovu iskazanih potreba organizacionih jedinica Ministarstva.

Stručno osposobljavanje se realizuje putem osnovne policijske obuke i specijalističke obuke.

Stručno usavršavanje zaposlenih planira se i realizuje u skladu sa programom stručnog usavršavanja i u okviru drugih oblika stručnog usavršavanja.

Zaposleni u Ministarstvu imaju pravo da budu informisani o mogućnostima za stručno usavršavanje i osposobljavanje.

Ministarstvo može sprovoditi obuku, stručno osposobljavanje i usavršavanje i trećih lica.

Član 128.

Polaznici koji uspešno završe osnovnu policijsku obuku dužni su da najmanje pet godina ostanu na radu u Ministarstvu, dok su polaznici koji uspešno završe specijalističku obuku ili obuku za licencu odnosno drugi vid specijalističkog sertifikata, dužni da ostanu najmanje tri godine na radu u Ministarstvu ili da naknade troškove stručnog osposobljavanja.

Kriterijume po kojima će se vršiti izbor kandidata za polaznike osnovne policijske obuke i druge oblike stručnog osposobljavanja; prava, obaveze i odgovornosti polaznika obuka; praćenje, ocenjivanje, polaganje završnog ispita i izdavanje uverenja; mentorski rad u osnovnoj i specijalističkoj obuci; samovrednovanje i vrednovanje osnovne i specijalističke obuke i stručnog usavršavanja; izdavačku delatnost; pružanje usluga prema trećim licima i druga pitanja u vezi sa obukom i druga prava, bliže se uređuje podzakonskim aktom.

Član 129.

Stručno osposobljavanje i usavršavanje u Ministarstvu ostvaruje se prema odgovarajućim programima i planovima obuka.

Programe obuka iz stava 1. ovog člana, na predlog organizacione jedinice donosi rukovodilac nadležne organizacione jedinice za ljudske resurse uz prethodnu saglasnost ministra.

U skladu sa programima iz stava 2. ovog člana, nadležna organizaciona jedinica donosi planove realizacije pojedinih oblika obuka.

Za potrebe stručnog osposobljavanja i usavršavanja, kao i za potrebe unapređenja rada, Ministarstvo ostvaruje saradnju sa naučnim i obrazovnim institucijama i bavi se naučno-istraživačkim radom i izdavaštvom.

Stručno obrazovanje

Član 130.

Stručno obrazovanje za potrebe Ministarstva sprovodi se u skladu sa posebnim propisima.

Način i uslovi zasnivanja radnog odnosa

Način zasnivanja radnog odnosa

Član 131.

Radni odnos u Ministarstvu zasniva se putem konkursa, preuzimanjem iz drugog državnog organa sporazumom rukovodilaca i uz saglasnost lica koje se preuzima.

Radni odnos u Ministarstvu može se zanovati samo na mestima koja su predviđena aktom o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji i u slučajevima kada je popuna tog radnog mesta u skladu sa donetim kadrovskim planom.

Konkurs je obavezan za zasnivanje radnog odnosa u Ministarstvu i popunjavanje upražnjenih radnih mesta.

Stav 3.ovog člana ne primenjuje se u slučajevima prijema kandidata sa visokoškolskih ustanova koji se obrazuju u skladu sa posebnim studijskim programom za potrebe Ministarstva po osnovu prethodno zaključenog ugovora.

Postupak i način sprovođenja konkursa propisuje se podzakonskim aktom.

Član 132.

U slučaju upražnjenog rukovodećeg radnog mesta, u roku od 30 dana organizaciona jedinica nadležna za upravljanje ljudskim resursima raspisuje interni konkurs za popunu tog mesta na predlog organizacione jedinice u kojoj se vrši popuna.

Do popune radnog mesta postavlja se vršilac dužnosti, na predlog nadležnog rukovodioca.

Za vreme vršenja dužnosti rukovodioca, zaposlenom pripada zarada predviđena za radno mesto na kojem obavlja funkciju vršioca dužnosti.

Posebni uslovi za zasnivanje radnog odnosa

Član 133.

Lice koje zasniva radni odnos u Ministarstvu, pored opštih uslova za zasnivanje radnog odnosa u državnom organu, mora da ispunjava i posebne uslove, i to:

1)         da je državljanin Republike Srbije,

2)         da ima prijavljeno prebivalište na teritoriji Republike Srbije najmanje pet godina neprekidno pre prijave za zasnivanje radnog odnosa,

3)         da nema dvojno državljanstvo za ona radna mesta na kojima je propisano isključivo državljanstvo Republike Srbije,

4)         da ne postoje bezbednosne smetnje za obavljanje poslova u Ministarstvu,

5)         da ispunjava kriterijume zdravstvene, psihološke i fizičke sposobnosti, kao i kriterijume kompetencija za radno mesto za koje konkuriše.

Član 134.

U radni odnos u Ministarstvo ne može se primiti lice:

1)         protiv koga se vodi krivični postupak za krivična dela koja se gone po službenoj dužnosti;

2)         koje je osuđivano zbog krivičnog dela za koja se gone po službenoj dužnosti;

3)         koje je osuđivano na kaznu zatvora u trajanju dužem od šest meseci;

4)         kome je radni odnos u državnom organu prestao zbog teške povrede službene dužnosti pravosnažnom odlukom nadležnog organa;

5)         kome je radni odnos u pravnom licu sa javnim ovlašćenjima prestao zbog povrede radne obaveze ili nepoštovanja radne discipline;

6)         koje je pravnosnažno osuđeno za prekršaj sa elementom nasilja, za koje nije istekao apsolutni rok zastarelosti, ili drugi prekršaj koji ga čini nedostojnim za obavljanje poslova u Ministarstvu i

7)         ako se u postupku vršenja bezbednosne provere utvrde bezbednosne smetnje.

O licu koje želi da zasnije radni odnos u Miistarstvu podaci se prikupljaju u postupku vršenja bezbednosnih provera i u druge svrhe se ne mogu koristiti.

Član 135.

Ministarstvo vodi jedinstvenu kadrovsku evidenciju policijskih službenika, drugih zaposlenih i kandidata koja se primaju u radni odnos u Ministarstvu, u skladu sa propisom kojim se uređuju evidencije i obrada podataka u oblasti unutrašnjih poslova.

Bezbednosna provera i utvrđivanje postojanja bezbednosnih smetnji

Član 136.

Ocenu o postojanju bezbednosne smetnje, odnosno nedostojnosti za obavljanje poslova u Ministarstvu, nakon okončanog postupka bezbednosnih provera daje organizaciona jedinica koja je izvršila proveru, dok konačnu ocenu donosi nadležna organizaciona jedinica Direkcije policije.

Prikupljeni podaci ne mogu se koristiti u druge svrhe.

Nivoi bezbednosnih provera

Član 137.

Bezbednosna provera vrši se na tri različita nivoa u zavisnosti od obima podataka koji su predmet provere.

Prvi nivo bezbednosne provere vrši se za lica iz člana 98. stav 3. tačka 1, 2, 3, 5 i 7. ovog zakona.

Prvi nivo bezbednosne provere podrazumeva obradu podataka iz službenih evidencija Ministarstva i prikupljanje podataka neposrednim operativno-terenskim radom.

Postupak bezbednosne provere prvog nivoa vrši se za sve zaposlene u Ministarstvu na period od pet godina.

Drugi nivo bezbednosne provere vrši se za rukovodioce srednjeg nivoa na period od tri godine.

Drugi nivo bezbednosne provere podrazumeva obradu podataka iz stava 3. ovog člana, kao i potpunu proveru podataka iz evidencija drugih državnih organa, organa državne uprave, teritorijalne autonomije, jedinica lokalne samouprave i imaoca javnih ovlašćenja.

Treći nivo bezbednosne provere vrši se za lica na položaju, postavljena lica, odnosno rukovodioce visokog i strateškog nivoa u Ministarstvu, na period od dve godine.

Treći nivo bezbednosne provere podrazumeva obradu podataka iz stava 3. i 6. ovog člana, kao i podataka iz evidencija drugih službi bezbednosti.

Bezbedonosne provere mogu se vršiti i na kraći period ukoliko se za tim ukaže potreba kao i u drugim slučajevima propisanim zakonom.

Način vršenja bezbednosnih provera

Član 138.

Lice nad kojim se vrši bezbednosna provera dužno je da popuni i potpiše Upitnik o identifikacionim podacima, kao i lica na koja se Upitnik odnosi, čime daje saglasnost za vršenje bezbednosne provere i obradu podataka.

Ukoliko lice iz stava 1. ovog člana odbije da popuni i potpiše Upitnik o identifikacionim podacima, smatraće se da je odustalo od postupka zasnivanja radnog odnosa, prijema na obuku za obavljanje poslova policajskih službenika, upisa na visokoškolsku ustanovu za potrebe policijskog obrazovanja ili prava po drugom propisu.

Zahtev za obavljanje bezbednosnih provera organizaciona jedinica koja sprovodi postupak zasnivanja radnog odnosa, dostavlja nadležnom organu po mestu prebivališta kandidata, odnosno lica za koje je potrebno izvršiti proveru.

Sadržinu Upitnika iz stava 1. ovog člana propisuje ministar.

Član 139.

U postupku obavljanja provere prikupljaju se i proveravaju podaci iz Upitnika iz člana 138. stav 1. ovog zakona, kao i:

1)         drugi podaci o osobama s kojima živi u zajedničkom domaćinstvu;

2)         podaci iz kaznene i drugih evidencija koje vode nadležni organi;

3)         podaci o optužnim predlozima, pokrenutim krivičnim i prekršajnim postupcima;

4)         informacije o navikama, sklonostima i ponašanju;

5)         ostali podaci od značaja za rad u Ministarstvu.

Član 140.

Provera se obavlja na sledeći način:

1)         neposrednim razgovorom sa licem koje se proverava;

2)         uvidom u službene evidencije i zbirke podataka koje vode nadležni organi;

3)         neposrednim razgovorima sa drugim osobama po proceni policijskog službenika koji vrši proveru;

4)         neposrednim opažanjem službenika koji vrši proveru.

Postupak provere vrši se u roku od 30 dana od dana prijema zahteva za proveru.

Ako se zasnivanje radnog odnosa ne realizuje u roku od jedne godine od dana obavljene provere, nadležna organizaciona jedinica koja sprovodi postupak zasnivanja radnog odnosa, dužna je da pribavi ponovnu proveru.

Za vršenje bezbednosnih provera iz člana 98. stav 3. tačka 5), 6) i 7), plaća se naknada u skladu sa posebnim propisom.

Izjava o dužnostima i pravima i polaganje zakletve

Član 141.

Policijski službenik dužan je prilikom prijema u službu da prihvati i potpiše izjavu o dužnostima i pravima policijskih službenika.

Na Dan policije, policijski službenici primljeni u službu u prethodnoj godini, polažu zakletvu koja glasi: "Zaklinjem se da ću se dosledno pridržavati Ustava i zakona u vršenju policijskih poslova i da ću sve svoje snage posvetiti očuvanju bezbednosti, zaštiti ljudskih prava i sloboda i savesno i odgovorno služiti građanima Republike Srbije".

Pripravnici

Član 142.

Pripravnik je lice koje prvi put zasniva radni odnos u struci i osposobljava se za samostalan rad.

Pripravnik zasniva radni odnos na određeno vreme u svojstvu pripravnika posle sprovedenog javnog konkursa.

Pripravnik stiče status policijskog odnosno državnog službenika po završenom pripravničkom stažu i položenom pripravničkom ispitu.

Tokom pripravničkog staža, pripravnik za policijskog službenika u statusu ovlašćenog službenog lica je obavezan da završi policijsku obuku osnovnog nivoa najkasnije u roku od jedne godine od dana zasnivanja radnog odnosa.

Pripravniku prestaje radni odnos ako u propisanom roku ne položi pripravnički ispit.

Program, postupak i način stručnog osposobljavanja pripravnika i polaganje stručnog ispita bliže se uređuje podzakonskim aktom.

Klasifikacija radnih mesta zaposlenih u Ministarstvu

Član 143.

Radna mesta u Ministarstvu su radna mesta na položaju, rukovodeća i izvršilačka radna mesta.

Radna mesta na položaju se popunjavaju odlukom Vlade.

Zaposleni na radnim mestima na položaju su u statusu postavljenih lica i na njih se ne primenjuju odredbe o karijernom razvoju zaposlenih u Ministarstvu, osim za direktora policije.

Član 144.

Rukovodeća radna mesta klasifikuju se u četiri kategorije u zavisnosti od složenosti poslova, obrazovanja, čina/zvanja, stepena odgovornosti i ovlašćenja za donošenje odluka kao i samostalnosti u radu i to:

1)         rukovodeća radna mesta strateškog nivoa;

2)         rukovodeća radna mesta visokog nivoa;

3)         rukovodeća radna mesta srednjeg nivoa;

4)         rukovodeća radna mesta operativnog nivoa.

Radna mesta iz stava 1. ovog člana podrazumevaju poslove rukovođenja i komandovanja, koja obuhvataju: planiranje, organizovanje, koordinaciju, kontrolu, ocenjivanje, analiziranje, vrednovanje rada i informisanje, kao i druge poslove od značaja za rukovođenje i komandovanje na zahtevanom nivou kompetencija.

Izvršilačka radna mesta su sva radna mesta u Ministarstvu koja podrazumevaju neposredno obavljanje policijskih i drugih unutrašnjih poslova.

Rukovodeća i izvršilačka radna mesta u Ministarstvu uređuju se aktom iz člana 9. stav 2. ovog zakona.

Direktor policije

Član 145.

Direktora postavlja Vlada na pet godina, na predlog ministra, po sprovedenom javnom konkursu i na način predviđen propisima o radnim odnosima koji važe za Ministarstvo. Direktor policije može biti izabran u najviše dva mandata.

Direktor može biti lice koje:

1)         ispunjava opšte uslove za rad u državnim organima predviđene zakonom;

2)         ispunjava posebne uslove propisane aktom iz člana 9. stav 2. ovog zakona;

3)         ima stečeno visoko obrazovanje sa najmanje 300 ESPB;

4)         ima najmanje 15 godina staža na policijskim poslovima na rukovodećim radnim mestima.

Mandat direktora policije prestaje protekom vremena na koje je izabran, prestankom ispunjavanja uslova za izbor direktora policije, prestankom radnog odnosa po sili zakona, ostavkom ili razrešenjem.

Direktora policije razrešava Vlada na obrazloženi predlog ministra ukoliko ne ostvari rezultate rada u okviru kompetencija propisanih za to radno mesto.

Direktor policije ima zamenika.

Postavljenje i razrešenje rukovodilaca strateškog i visokog nivoa Direkcije policije

Član 146.

Rukovodioci strateškog i visokog nivoa Direkcije policije postavljaju se po sprovedenom internom konkursu na način predviđen propisima iz člana 9. stav 2. ovog zakona.

Rukovodioca iz stava 1. ovog člana postavlja i razrešava ministar na predlog direktora policije, a na osnovu izveštaja i rangiranja kandidata po sprovedenom internom konkursu.

Rukovodilac iz stava 1. ovog člana razrešava se ukoliko ne ostvaruje rezultate rada u okviru kompetencija radnog mesta.

Ministar može da zatraži od direktora policije predlog za postavljenje rukovodioca iz stava 1. ovog člana u slučaju da je to radno mesto nepopunjeno duže od šest meseci, odnosno predlog za razrešenje rukovodioca iz stava 1. ovog člana u slučaju da isti ne ostvaruje rezultate rada u okviru kompetencija radnog mesta.

Predlog iz stava 4. ovog člana direktor policije je u obavezi da dostavi ministru u roku od tri meseca.

Postavljenje i razrešenje rukovodilaca srednjeg i operativnog nivoa Direkcije policije

Član 147.

Rukovodioci srednjeg i operativnog nivoa Direkcije policije postavljaju se, po sprovedenom internom konkursu, na način predviđen propisima iz člana 9. stav 2. ovog zakona.

Rukovodioca iz stava 1. ovog člana postavlja direktor policije, na predlog neposrednog višeg rukovodioca, a na osnovu izveštaja i rangiranja kandidata po sprovedenom internom konkursu.

Rukovodioca iz stava 1. ovog člana razrešava direktor po predlogu neposredno višeg rukovodioca, ukoliko ne ostvari rezultate rada u okviru kompetencija radnog mesta.

Informisanje o slobodnim radnim mestima

Član 148.

Zaposleni imaju pravo da budu informisani o slobodnim radnim mestima u Ministarstvu za koja je utvrđeno da postoji potreba za popunom.

Organizacione jedinice su dužne da o svakoj promeni u vezi sa upražnjenim radnim mestom odmah obaveste organizacionu jedinicu nadležnu za poslove ljudskih resursa.

Radno vreme

Organizacija rada

Član 149.

Policija je organizovana tako da se policijski poslovi obavljaju 24 časa dnevno.

Radni dan, po pravilu, traje osam časova. Radna nedelja traje pet radnih dana, odnosno 40 časova.

Izuzetno od stava 2. ovog člana, u zavisnosti od potreba službe, lokalnim prilikama odnosno za pojedine policijske službenike tj. kada se rad obavlja u smenama, noću ili kad priroda posla i organizacija rada to zahteva ministar može propisati i drugačiju organizaciju rada.

Raspored rada

Član 150.

Policijski službenik dužan je u obavljanju policijskih poslova da radi po posebnom rasporedu rada (dnevnom ili nedeljnom) koji određuje neposredni rukovodilac.

Neposredni rukovodilac iz stava 1. ovog člana dužan je da obavesti policijskog službenika o rasporedu i promeni rasporeda radnog vremena najmanje sedam sati pre promene rasporeda radnog vremena.

Poseban raspored rada u smislu stava 1. ovog člana podrazumeva:

1)         rad u smenama;

2)         rad u turnusu;

3)         rad subotama, nedeljama, praznicima i drugim neradnim danima;

4)         rad noću;

5)         učestala neredovnost;

6)         prekovremeni rad;

7)         pripravnost za rad.

Rad u smeni, odnosno obavljanje posla naizmenično u periodima prepodnevnog (prva smena), poslepodnevnog (druga smena) i noćnog dela dana (treća smena), u smislu ovog zakona, podrazumeva redovan radni ciklus gde zaposleni u toku kalendarskog meseca, u okviru redovnog mesečnog fonda radnih sati, svoj posao obavlja naizmenično u jednom od navedenih osmočasovnih ciklusa dana (u prvoj, drugoj ili trećoj osmočasovnoj smeni), a na radnom mestu za koje je određeno da se radna aktivnost vrši punih 24 časa.

Rad u turnusu, u smislu ovog zakona, podrazumeva redovan radni ciklus gde zaposleni u toku kalendarskog meseca, u okviru redovnog mesečnog fonda radnih sati, svoj posao obavlja naizmenično u periodima dužim ili kraćim od osam časova, a na radnom mestu za koje je određeno da se radna aktivnost vrši punih 24 časa (12 - 24 - 12 - 48 ili sl.).

Rad noću, u smislu ovog zakona, podrazumeva redovan radni ciklus gde zaposleni u toku kalendarskog meseca, u okviru redovnog mesečnog fonda radnih sati, svoj posao obavlja u vremenu od 22 časa do 6 časova narednog dana.

Učestala neredovnost, odnosno obavljanje posla u učestalim neredovnostima, u smislu ovog zakona, podrazumeva redovan radni ciklus gde zaposleni u toku kalendarskog meseca, u okviru redovnog mesečnog fonda radnih sati, svoj posao obavlja naizmenično u periodima gde nije moguće unapred definisati vreme radnog angažovanja a na radnom mestu za koje je određeno da se radna aktivnost vrši punih 24 časa.

Prekovremeni rad, u smislu ovog zakona, podrazumeva rad duži od punog radnog vremena u slučaju više sile, iznenadnog povećanja obima posla i u drugim slučajevima kada je neophodno da se u određenom roku završi posao koji nije planiran.

Pripravnost za rad, u smislu ovog zakona, podrazumeva stanje spremnosti odziva na poziv neposrednog rukovodioca za dolazak na rad.

Prekovremeni rad

Član 151.

Policijski službenik, po pravilu, ne može da radi duže od 12 časova dnevno, uključujući i prekovremeni rad, pri čemu sam prekovremeni rad ne može da traje duže od osam sati nedeljno.

Ako policijski službenik provede na radu neprekidnih 12 časova dnevno, prekovremeni rad može trajati najduže do okončanja započetog posla a maksimalno do dodatnih četiri sata prekovremenog rada.

U slučaju saglasnosti rukovoidoca i policijskog službenika i u obostranom dogovoru oko rasporeda radnog vrema, prekovremeni časovi se mogu tromesečno obračunati kao slobodni časovi u odnosu 1:2, koji se mogu iskoristiti najkasnije u roku od šest meseci od proteka tromesečja u kome su utvrđeni.

Rukovodilac je dužan da u slučaju prekovremenog rada obezbedi policijskom službeniku prevoz, odnosno naknadi troškove prevoza od mesta stanovanja do mesta obavljanja prekovremenog rada i obratno.

Pripravnost

Član 152.

Policijski službenik je u obavezi pripravnosti kada okolnosti posla i zadataka to zahtevaju.

Vreme efektivnog rada po pozivu računa se kao prekovremeni rad.

Pripravnost se bliže uređuje podzakonskim aktom.

Stalna dostupnost

Član 153.

Policijski službenici su u obavezi stalne dostupnosti koja podrazumeva stalno stanje spremnosti odaziva na poziv neposrednog rukovodioca ili lica ovlašćenog za poziv, u vezi neophodne potrebe za intervencijom ili radom, osim u slučaju kada okolnosti onemogućavaju pravovremeno i odgovarajuće angažovanje.

Stalna dostupnost ne podrazumeva pripravnost i ne podleže obavezi posebne naknade.

Preraspodela radnog vremena

Član 154.

Neposredni rukovodilac može da izvrši preraspodelu radnog vremena kada to zahteva priroda delatnosti, organizacija rada, bolje korišćenje sredstava rada, racionalnije korišćenje radnog vremena i izvršenje određenog službenog zadatka u utvrđenim rokovima.

Preraspodela radnog vremena vrši se u skladu sa propisima o radu.

Član 155.

Policijskom službeniku koji radi po posebnom rasporedu radnog vremena u smislu ovog zakona, korišćenje nedeljnog odmora može se odrediti na drugi način i u drugom periodu, pod uslovom da mu se dnevni i nedeljni odmor obezbedi u obimu utvrđenom zakonom u roku koji ne može da bude duži od 30 dana.

Odmor u toku dnevnog rada

Član 156.

Policijski službenik koji radi u redovnom režimu radnog vremena ima pravo na odmor u toku dnevnog rada u trajanju od 30 minuta.

Policijski službenik koji radi najmanje deset časova dnevno, ima pravo na odmor u toku rada u trajanju od 45 minuta.

Odmor iz stava 1. i 2. ovog člana ne može da se koristi na početku i na kraju radnog vremena.

Vreme odmora iz stava 1. i 2. ovog člana uračunava se u radno vreme.

Odmor iz stava 1. i 2. ovog člana organizuje se na način kojim se obezbeđuje da se rad ne prekida, ako priroda posla ne dozvoljava prekid rada, kao i ako se radi sa strankama.

Odluku o rasporedu korišćenja odmora u toku dnevnog rada donosi neposredni rukovodilac.

Član 157.

Neposredni rukovodilac dužan je da prilikom organizacije noćnog rada i rada u smenama policijskim službenicima osigura dnevni odmor od najmanje 12 časova neprekidno.

Kada je policijske poslove potrebno obavljati u neprekidnom trajanju, redovno radno vreme policijskih službenika koji obavljaju takve poslove može trajati duže od osam časova u razdoblju od 24 časa, ali ne duže od 12 časova.

Član 158.

O dnevnom raspoređivanju policijskih službenika vodi se evidencija.

Način dnevnog raspoređivanja policijskih službenika bliže se uređuje podzakonskim aktom.

Rad duži od punog radnog vremena

Član 159.

Zaposleni je dužan da po nalogu nadređenog policijskog službenika poslove obavlja i duže od punog radnog vremena, ako je to neophodno za uspešno i pravovremeno obavljanje službenog posla.

Odlaganje ili prekidanje godišnjeg odmora

Član 160.

Policijskom službeniku direktor policije, načelnik policijske uprave ili lice koje oni ovlaste može da odloži ili prekine korišćenje godišnjeg odmora radi obavljanja službenih poslova koji ne trpe odlaganje.

U slučaju iz stava 1. ovog člana policijski službenik ima pravo na naknadu stvarnih troškova prouzrokovanih odlaganjem, odnosno prekidom godišnjeg odmora.

Činovi i zvanja

Član 161.

Uslovi, postupak, način sticanja i gubitka čina/zvanja u Ministarstvu uređuju se podzakonskim aktom u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

U skladu sa sistemom karijernog razvoja:

1)         za sticanje narednog čina/zvanja u okviru istog nivoa potrebno je da se ispuni uslov odgovarajućeg stepena obrazovanja, potrebnih godina staža provedenih u prethodnom činu/zvanju, uspešno završene stručne obuke za čin/zvanje, kao i odgovarajuće godišnje ocene;

2)         za sticanje narednog čina/zvanja neposredno višeg nivoa potrebno je da se ispuni uslov odgovarajućeg stepena obrazovanja, potrebnih godina staža provedenih u prethodnom činu/zvanju, uspešno položen stručni ispit za čin/zvanje, kao i odgovarajuće godišnje ocene;

3)         čin generala policije stiče se u skladu sa pravilima karijernog razvoja zaposlenih za rukovodeća radna mesta strateškog i visokog nivoa utvrđena aktom iz člana 9. stav 2. ovog zakona.

Vreme provedeno u činu/zvanju sa nižom stručnom spremom se ne uračunava prilikom izračunavanja vremena potrebnog za napredovanje.

U godine staža potrebne za napredovanje u naredni čin/zvanje računa se isključivo vreme efektivno provedeno na radnom mestu u prethodnom činu/zvanju.

Činovi i zvanja policijskih službenika i pripadnika vatrogasno-spasilačkih jedinica

Član 162.

Policijski službenici u statusu ovlašćenih službenih lica imaju sledeće činove:

1)         mlađi vodnik policije;

2)         vodnik policije

3)         vodnik I klase policije;

4)         zastavnik policije;

5)         zastavnik I klase policije;

6)         potporučnik policije;

7)         poručnik policije;

8)         kapetan policije;

9)         major policije;

10)       potpukovnik policije;

11)       pukovnik policije;

12)       general policije.

Policijski službenici u statusu lica na posebnim dužnostima imaju sledeća zvanja:

1)         mlađi policijski referent;

2)         policijski referent;

3)         viši policijski referent;

4)         mlađi policijski saradnik;

5)         policijski saradnik;

6)         samostalni policijski saradnik;

7)         viši policijski saradnik;

8)         mlađi policijski savetnik;

9)         policijski savetnik;

10)       samostalni policijski savetnik;

11)       viši policijski savetnik;

12)       glavni policijski savetnik;

Pripadnici vatrogasno-spasilačkih jedinica imaju sledeće činove:

1)         mlađi vodnik vatrogasac;

2)         vodnik vatrogasac;

3)         vodnik I klase vatrogasac;

4)         mlađi zastavnik vatrogasac;

5)         zastavnik vatrogasac;

6)         zastavnik I klase vatrogasac;

7)         potporučnik vatrogasac;

8)         poručnik vatrogasac;

9)         kapetan vatrogasac;

10)       major vatrogasac;

11)       potpukovnik vatrogasac;

12)       pukovnik vatrogasac;

Ocenjivanje rada

Član 163.

Rad zaposlenih u Ministarstvu se ocenjuje godišnje, u dva ciklusa sa jednom zaključnom ocenom.

Pozitivne ocene su "dovoljan - 2", "dobar - 3", "ističe se - 4" i "naročito se ističe - 5", a negativna ocena je "nedovoljan - 1"."

Vlada uredbom uređuje postupak, merila i način ocenjivanja policijskih službenika i drugih zaposlenih u Ministarstvu.

Napredovanje iz člana 126. stav 1. tač. 3) može se ostvariti na osnovu trogodišnje prosečne ocene koja ne može biti niža od "ističe se - 4".

Nespojive delatnosti sa policijskim poslovima

Član 164.

Zaposleni u Ministarstvu ne mogu obavljati poslove kojima komercijalizuju znanja i veštine stečena u Ministarstvu.

Zaposleni u Ministarstvu ne mogu obavljati samostalnu ili druge delatnosti, vršiti funkciju ili aktivnosti koje su nespojive sa službenim dužnostima, odnosno koji mogu izazvati sukob interesa ili uticati na nepristrasnost u radu.

Poslovi i delatnosti iz stava 2, ovog člana bliže se uređuju podzakonskim aktom.

Pravo na sindikalno, profesionalno i drugo organizovanje i delovanje

Član 165.

Policijski službenici i ostali zaposleni imaju pravo na sindikalno, profesionalno i drugo organizovanje i delovanje ostvaruju na zakonom utvrđen način.

Policijski službenici ne mogu biti članovi političkih partija, ne mogu se stranački organizovati, niti politički delovati u Ministarstvu.

Policijski službenici ne mogu u uniformi prisustvovati stranačkim i drugim političkim skupovima, izuzev ako su radno angažovani.

Postupanje suprotno odredbama o sindikalnom organizovanju je osnov za pokretanje postupka za utvrđivanje disciplinske odgovornosti u smislu odredbi ovog zakona kojima se uređuje disciplinska odgovornost zaposlenih u Ministarstvu.

Pravo na štrajk

Član 166.

Zaposleni u Ministarstvu imaju pravo na štrajk u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom i slobodno odlučuju o svom učešću u štrajku.

Policijski službenici nemaju pravo na štrajk u slučaju:

1)         ratnog stanja, vanrednog stanja, vanredne situacije ili stanja povećanog rizika;

2)         nasilnog ugrožavanja demokratskog i ustavnog poretka Republike Srbije;

3)         proglašenja elementarne nepogode ili neposredne opasnosti od njenog nastanka na području dve ili više policijskih uprava Ministarstva ili na celoj teritoriji Republike Srbije;

4)         drugih nepogoda i nesreća koje ometaju normalno odvijanje života i ugoržavaju bezbednost ljudi i imovine.

Postojanje okolnosti iz stava 2. tačke 1) i 2) ovog člana, utvrđuje ministar.

Zaposleni u Ministarstvu, osim policijskih službenika iz stava 2. ovog člana, mogu početi štrajk ako se obezbedi minimum procesa rada koji obezbeđuje bezbednost ljudi i imovine ili je nezamenljiv uslov života i rada građana.

Minimum procesa rada, u smislu stava 5. ovog člana, za sve zaposlene u Ministarstvu utvrđuje se tako da je u vreme štrajka u svakoj organizacionoj jedinici Ministarstva najmanje 70% zaposlenih dužno da radi, odnosno, da obavlja svoje poslove i zadatke.

Zaposlene koji su dužni da rade za vreme štrajka radi obezbeđivanja minimuma procesa rada u smislu stava 4. ovog člana, rukovodilac organizacione jedinice određuje najkasnije deset dana pre početka štrajka.

Štrajk upozorenja najavljuje se najkasnije deset dana pre početka štrajka, a štrajk se najavljuje dostavljanjem odluke o stupanju u štrajk, najkasnije 30 dana pre stupanja u štrajk.

Uz odluku o stupanju u štrajk dostavlja se izjava organizatora štrajka o načinu obezbeđivanja minimuma procesa rada u skladu sa stavom 4. ovog člana.

Odlukom o stupanju u štrajk utvrđuju se: zahtevi zaposlenih, vreme početka štrajka, mesto okupljanja učesnika u štrajku (ako se štrajk ispoljava okupljanjem zaposlenih) i štrajkački odbor, koji zastupa interese zaposlenih.

Predstavnici Ministarstva i štrajkačkog odbora dužni su da od dana najave štrajka, pa sve do samog okončanja štrajka, pregovaraju radi sporazumnog i mirnog rešavanja spornih pitanja.

Ako se štrajk ispoljava okupljanjem zaposlenih, mesto okupljanja učesnika u štrajku ne može biti van poslovnih - radnih prostorija Ministarstva.     

 Policijski službenici koji učestvuju u štrajku, ne mogu za vreme štrajka da nose oružje i druga sredstva prinude.

Pravo na staž osiguranja u uvećanom trajanju

Član 167.

Pojedina radna mesta u Ministarstvu se primenom posebnih kriterijuma i merila, utvrđuju kao radna mesta na kojima se staž iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja u efektivnom trajanju računa sa uvećanim trajanjem (u daljem tekstu: staž sa uvećanim trajanjem).

Radno mesto, odnosno posao u Ministarstvu na kome se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, utvrđuje se primenom sledećih kriterijuma:

1)         poslovi koji se nakon navršenja određenih godina života i usled prirode i težine posla ne mogu više uspešno obavljati na način i po standardima zahtevanim za tu profesionalnu delatnost;

2)         poslovi koji podrazumevaju pripadnost specijalnoj i posebnim jedinicama po nadležnosti borbe protiv terorizma i najtežih oblika kriminala, i konstantnu pripremljenost za intervenciju a čijim se izvršavanjem izvršilac posla dovodi u neposrednu životnu opasnost;

3)         poslovi koji podrazumevaju pripadnost organizacionim celinama po nadležnosti borbe protiv kriminala ili koje zahtevaju primenu policijskih ovlašćenja pri posebno opasnim aktivnostima koje izvršioca posla mogu dovesti do neposredne životne opasnosti;

4)         poslovi koji podrazumevaju uniformisanost i primenu policijskih ovlašćenja, kao i poslovi iz oblasti zaštite i spasavanja;

5)         poslovi koji podrazumevaju obavljanje posebno složenih aktivnosti i specifičan stepen operativnosti i koordinacije i koji su od posebnog značaja za funkcionisanje i organizaciju Ministarstva.

Pravo na naknade

Pravo na naknadu u slučaju privremene nesposobnosti za rad

Član 168.

Policijskom službeniku, u slučaju privremene nesposobnosti za rad zbog profesionalne bolesti ili povrede na radu, kao i u slučaju teže bolesti van rada koja životno ugrožava zaposlenog, pripada naknada plate u visini 100% osnovne plate koju bi primio kao da radi, uvećane za dodatak iz člana 186. ovog zakona.

Listu težih bolesti i povreda van rada iz stava 1. ovog člana, utvrđuje zdravstvena ustanova nadležna za zaštitu zaposlenih u Ministarstvu.

Za ostale slučajeve privremene sprečenosti za rad primenjuju se opšti propisi iz oblasti zdravstvenog osiguranja.

Zaposlenom u slučaju privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti ili povrede van rada, pripada naknada plate u visini 85% osnovne plate koju bi primio kao da radi, uvećane za dodatak iz člana 186. ovog zakona.

U slučaju privremene sprečenosti za rad zbog bolesti ili komplikacija u vezi sa održavanjem trudnoće, zaposlena ima pravo na naknadu plate u visini iz stava 1. ovog člana.

Za ostale zaposlene u Ministarstvu primenjuju se opšti propisi iz oblasti zdravstvenog osiguranja.

U slučajevima postojanja osnovane sumnje da policijski službenik ili ostali zaposleni vrše zloupotrebu korišćenja privremene sprečenosti za rad, neposredni starešina može isključivo radi obezbeđenja dokaza o tome da izvrši terensku kontrolu, a potom se obrati nadležnom zdravstvenom organu radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti zaposlenog, uz obrazlaganje konkretno zatečenog činjeničnog stanja.

Pravo na naknadu troškova sahrane i jednokratnu novčanu pomoć

Član 169.

U slučaju kada policijski službenik u obavljanju službe ili povodom obavljanja službe izgubi život, troškove sahrane u mestu koje odredi njegova porodica snosi Ministarstvo.

Troškom iz stava 1. ovog člana smatraju se:

1)         troškovi prevoza posmrtnih ostataka do mesta sahrane;

2)         putni troškovi za pratioce;

3)         troškovi grobnog mesta;

4)         ostali uobičajeni troškovi.

Član 170.

U slučaju smrti policijskog službenika koja je nastupila kao posledica povrede na radu, profesionalnog oboljenja ili opasne pojave, porodica koju je izdržavao policijski službenik ima pravo na jednokratnu novčanu pomoć u visini od 36 prosečnih plata u Ministarstvu.

Prestanak radnog odnosa

Posebni slučajevi prestanka radnog odnosa

Član 171.

Pored slučajeva prestanka radnog odnosa po sili zakona utvrđenih drugim propisima, policijskom službeniku, odnosno ostalim zaposlenima, radni odnos u Ministarstvu prestaje:

1)         kada se utvrdi da su podaci o ispunjavanju uslova za zasnivanje radnog odnosa iz člana 133. ovog zakona lažni - danom utvrđenja ove činjenice;

2)         kada se utvrdi da je prestao da ispunjava uslove za zasnivanje radnog odnosa predviđene članom 134. ovog zakona, osim stava 1. tačka 1. - danom utvrđenja ove činjenice;

3)         kada se utvrdi da je pravnosnažnom presudom osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora u trajanju dužem od šest meseci, za krivična dela koja se gone po službenoj dužnosti - danom donošenja rešenja o prestanku radnog odnosa;

4)         ako je dva puta uzastopno ocenjen negativnom zaključnom ocenom - "ne zadovoljava";

5)         ako odbije odlazak na lečenje od bolesti zavisnosti nakon konačne ocene i mišljenja nadležne zdravstvene ustanove;

6)         ako nakon završenog lečenja od bolesti zavisnosti nastanu okolnosti utvrđene novom ocenom i mišljenjem nadležne zdravstvene ustanove koje uzrokuju potrebu daljeg lečenja, odnosno ako je policijski službenik, odnosno drugi zaposleni svojim ponašanjem sprečavao svoje ozdravljenje.

Prestanak radnog odnosa sa pravom na starosnu penziju

Član 172.

Zaposlenom može prestati radni odnos i pre ispunjenja opštih uslova za sticanje starosne penzije, a u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju.

Zaposleni koji su proveli najmanje 15 godina na poslovima na kojima se staž osiguranja računa u uvećanom trajanju, mogu ostvariti pravo na penziju po posebnim uslovima u skladu sa propisima koji regulišu penzijsko i invalidsko osiguranje.

Prestanak radnog odnosa sa pravom na invalidsku penziju

Član 173.

Zaposlenom kod koga nastanu promene u zdravstvenom stanju prouzrokovane povredom na radu, profesionalnom bolešću, povredom van rada ili bolešću koje se ne mogu otkloniti lečenjem ili medicinskom rehabilitacijom i koje ga čine nesposobnim za profesionalno vršenje policijskih poslova, prestaje radni odnos u Ministarstvu, sa pravom na invalidsku penziju, ukoliko se isti ne može rasporediti na radno mesto koje odgovara preostaloj radnoj sposobnosti.

Postojanje okolnosti iz stava 1. ovog člana, u saradnji sa organom veštačenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje zaposlenih, utvrđuje nadležna komisija Fonda.

Pravo na otpremninu

Član 174.

Policijskom službeniku koji ostvari pravo na penziju pripada otpremnina u visini šest mesečnih plata, bez poreza i doprinosa, primljenih za poslednjih šest meseci.

Solidarna pomoć

Član 175.

Zaposleni imaju pravo na solidarnu pomoć za slučaj:

1)         duže ili teže bolesti policijskog službenika i ostalih zaposlenih ili člana njihove uže porodice;

2)         nabavke ortopedskih pomagala i aparata za rehabilitaciju policijskog službenika i ostalih zaposlenih ili člana njihove uže porodice;

3)         zdravstvene rehabilitacije policijskog službenika i ostalih zaposlenih;

4)         nastanka teže invalidnosti policijskog službenika i ostalih zaposlenih;

5)         nabavke lekova za policijskog službenika i ostalih zaposlenih ili člana njihove uže porodice;

6)         pomoć maloletnoj deci policijskog službenika i ostalih zaposlenih za slučaj smrti.

Visina pomoći u toku godine, u slučajevima utvrđenim u stavu 1. tačke 1) - 6). ovog člana priznaje se na osnovu uredne dokumentacije, koju će procenjivati nadležna služba Ministarstva, u skladu sa sredstvima obezbeđenim za isplatu ove vrste pomoći, a najviše do visine tri prosečne neto zarade po zaposlenom u privredi Republike Srbije prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike.

Članovima uže porodice u smislu stav 1. tačka 1), 2) i 5) ovog člana smatraju se bračni drug, deca, braća, sestre, roditelji, usvojilac, usvojenik, staratelj i druga lica koja žive u zajedničkom porodičnom domaćinstvu sa zaposlenim.

Bliži uslovi i kriterijumi za dodelu solidarne pomoći bliže se uređenim podzakonskim aktom.

Pravo na novčanu i drugu prigodnu pomoć

Član 176.

Ministar može, prilikom obeležavanja državnih i dugih praznika i u saradnji sa Fondom solidarnosti, ustanoviti dodelu novčane pomoći i druge prigodne pomoći porodicama poginulih i teško ranjenih policijskih službenika, kao i drugih zaposlenih, koji su stradali u obavljanju službe ili povodom obavljanja službe.

Nagrade i priznanja

Član 177.

Za ostvarene rezultate u obavljanju policijskih poslova, očuvanju i unapređenju bezbednosti, odnosno za drugi radni doprinos, zaposlenima u Ministarstvu dodeljuju se nagrade i priznanja.

Nagrade i priznanja mogu se dodeljivati i organima teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, drugim organima i ustanovama, nevladinim i drugim organizacijama i pojedincima, kao i policijskim službenicima stranih država za ostvarenu međunarodnu policijsku saradnju ili uspešno izvedene akcije na polju suzbijanja međunarodnog kriminala.

Vrste nagrada i priznanja kao i načini i uslovi za njihovu dodelu bliže se uređuju podzakonskim aktom.

Zdravstvena zaštita zaposlenih

Član 178.

Zaposlenima u Ministarstvu je obezbeđena zdravstvena zaštita koja se ostvaruje kroz specifičnu i preventivnu zdravstvenu zaštitu.

Specifična zdravstvena zaštita

Član 179.

Zaposleni u Ministarstvu uživaju specifičnu zdravstvenu zaštitu u meri u kojoj ona nije obezbeđena obaveznim zdravstvenim osiguranjem a proističe iz rada na poslovima na kojima su, saglasno aktu o proceni rizika, opasnost po život i zdravlje, odgovornost i težina, priroda i posebni uslovi rada, od bitnog uticaja na smanjenje radne sposobnosti.

Specifičnu zdravstvenu zaštitu zaposlenih u Ministarstvu, koja se odnosi na pružanje zdravstvenih usluga u vezi sa prethodnim lekarskim pregledima za upis u obrazovne institucije Ministarstva, zasnivanjem radnog odnosa i premeštajem na drugom radno mesto u Ministarstvu, periodičnim, vanrednim, sistematskim i kontrolnim lekarskim pregledima, radi utvrđivanja profesionalne i opšte radne sposobnosti za dalje obavljanje poslova i pružanjem stručne, tehničke i kadrovske pomoći organizacionim jedinicama Ministarstva u izvršavanju zadataka i poslova, obavlja zdravstvena ustanova nadležna za zaštitu zaposlenih u Ministarstvu u saradnji sa nadležnom organizacionom jedinicom Ministarstva za poslove ljudskih resursa.

Način sprovođenja i mere specifične zdravstvene zaštite bliže se uređuju podzakonskim aktom.

Preventivna zdravstvena zaštita

Član 180.

Preventivnu zdravstvenu zaštitu zaposlenih u Ministarstvu organizuje i sprovodi nadležna organizaciona jedinica Ministarstva za poslove ljudskih resursa.

Psihološka zdravstvena zaštita

Član 181.

Zaposlenima u Ministarstvu je obezbeđena psihološka zaštita koja se ostvaruje kroz psihološiku selekciju i klasifikaciju i psihološku prevenciju na primarnom, sekundarnom i tercijarnom nivou.

Psihološku zaštitu zaposlenih kroz proces selekcije kadrova prilikom prijema u radni odnos, upisa na kurseve, karijernog principa kretanja kroz službu, klasifikaciju i strateško planiranje kadra organizuje i sprovodi organizacionajedinica ministarsva nadležna za poslove ljudksih resursa.

Član 182.

Zaposleni u Ministarstvu, po potrebi može biti upućen u referentnu ustanovu na testiranje na prisustvo psihoaktivnih supstanci u organizmu.

Testiranje može biti redovno i vanredno.

Testiranje se sprovodi na zahtev rukovodioca organizacione jedinice.

Plate

Utvrđivanje plate

Član 183.

Plata zaposlenog u Ministarstvu sastoji se od osnovne plate, dodataka na platu i pripadajućih poreza i doprinosa iz plate.

Osnovna plata zaposlenog u Ministarstvu sastoji se od osnovice za obračun i isplatu plata koju utvrđuje Vlada i koeficijenata osnovne plate utvrđenih ovim zakonom i posebnim aktom ministra.

Vrste koficijenata osnovne plate

Član 184.

Koeficijenti osnovne plate mogu biti osnovni i dodatni i uređuju se aktom iz člana 183. stav 2, ovog zakona.

Član 185.

Ministar ili lice koje on ovlasti može za dodatno ostvareni radni doprinos, koji značajno prevazilazi standard redovnog nivoa i kvaliteta radnog angažovanja, posebno uvećati zaposlenom koeficijent osnovne plate do 20% u mesecu u kome je isti ostvaren.

Standardi redovnog nivoa i kvalitet radnog angažovanja, kao i kriterijumi za značajno prevazilaženje i umanjenje ostvarenog radnog doprinosa propisuju se podzakonskim aktom.

Vrste dodataka na platu

Član 186.

Policijski službenik ima pravo na dodatak na platu i to za:

1)         minuli rad u visini od 0,4% od osnovne plate za vreme provedeno na radu za svaku punu godinu ostvarenu u Ministarstvu, odnosno drugom državnom organu ili jedinici lokalne samouprave ili autonomne pokrajine;

2)         rad noću - za svaki sat rada u visini 28,6% vrednosti radnog sata osnovne plate;

3)         rad na dan praznika koji nije radni dan - za svaki sat rada u visini 121% vrednosti radnog sata osnovne plate;

4)         prekovremeni rad - za svaki sat rada koji po nalogu nadležnog rukovodioca radi duže od punog radnog vremena u visini 28,6% vrednosti radnog sata osnovne plate;

5)         pripravnost za svaki sat pripravnosti u visini 10% vrednosti radnog sata osnovne plate;

6)         rad u smeni ili rad u turnusu - za svaki sat rada u visini 28,6% vrednosti radnog sata osnovne plate, ako radi na poslovima na kojima se rad u smeni ili rad u turnusu obavlja povremeno;

7)         dodatno opterećenje na radu u neprekidnom trajanju:

a) do 10 radnih dana mesečno u visini 3% osnovne plate, odnosno u visini 4% osnovne plate ako zamenjuje rukovodioca;

b) dužem od 10 dana mesečno u visini 6% osnovne plate, odnosno u visini 7% osnovne plate ako zamenjuje rukovodioca;

v) dužem od 20 dana mesečno u visini 10% osnovne plate, odnosno u visini 12% osnovne plate ako zamenjuje rukovodioca.

Ako su se istovremeno stekli uslovi po više osnova za dodatak na osnovnu platu, procenat dodatka ne može biti niži od zbira procenata po svakom od osnova za dodatak.

Naknade troškova zaposlenih

Član 187.

Zaposleni u Ministarstvu ima pravo na naknadu stvarnih troškova, i to:

1)         za vreme koje je proveo na službenom putu u zemlji ili inostranstvu;

2)         za upućivanje u drugo mesto rada, u zemlji ili inostranstvu;

3)         za smeštaj i ishranu dok radi i boravi na terenu.

Član 188.

Zaposleni u Ministarstvu ima pravo na naknadu troškova za dolazak i odlazak sa rada u visini stvarnih troškova samo na teritoriji opštine ili grada zaposlenja.

Iznos naknade iz stava 1. ne može biti veći od 20% prosečne plate u Ministarstvu, umanjene za pripadajuće poreze i doprinose, isplaćene za mesec koji prethodi mesecu za koji se ostvaruje naknada.

Zaposleni nema pravo na naknadu troškova za dolazak i odlazak sa rada u slučajevima:

1)         da Ministarstvo na drugi način obezbedi zaposlenima mogućnost prevoza za dolazak i odlazak sa rada;

2)         da je aktom lokalne uprave, odnosno grada, omogućen zaposlenima prevoz bez naknade.

Promena mesta stanovanja nakon zasnivanja radnog odnosa, ne može da utiče na uvećanje naknade za prevoz, osim ako promena mesta stanovanja nije posledica nastala premeštajem, odnosno raspoređivanjem zaposlenog na zahtev Ministarstva zbog potrebe službe, odnosno organizacije rada.

Naknada troškova za dolazak i odlazak sa rada bliže se uređuje podzakonskim aktom.

Obezbeđivanje ishrane i smeštaja bez naknade

Član 189.

Policijskom službeniku kome su ishrana i smeštaj u funkciji sticanja i održavanja potrebnog nivoa psihološke i fizičke spremnosti i obučenosti za uspešno izvršenje poslova i zadataka, odnosno propisanih standarda, kriterijuma i merila za pripadnost određenoj jedinici, usluga ishrane i smeštaja se po mestu rada obezbeđuje bez naknade.

Obezbeđivanje ishrane i smeštaja bez naknade bliže se uređuje podzakonskim aktom.

Naknada plate

Član 190.

Policijski službenik ima pravo na naknadu plate u skladu sa odredbama posebnog kolektivnog ugovora za policijske službenike, u slučajevima:

1)         godišnjeg odmora;

2)         plaćenog odsustva;

3)         privremene sprečenosti za rad;

4)         neraspoređenosti;

5)         privremene udaljenosti sa rada;

6)         odsustvovanja s rada na dan državnog i verskog praznika koji je neradni dan;

7)         vojne vežbe i odazivanja na poziv vojnih i drugih državnih organa, ako posebnim propisom nije drugačije određeno.

Raspoređivanje zaposlenih

Član 191.

Raspoređivanje, u smislu ovog zakona, predstavlja opredeljivanje radnog mesta zaposlenih u zakonom predviđenim slučajevima.

Akt o raspoređivanju se donosi prilikom zasnivanja radnog odnosa, nakon donošenja novog akta iz člana 9. stav 2. ovog zakona, nakon preuzimanja od drugog poslodavca, po osnovu pravnosnažne sudske presude, nakon položenog pripravničkog ispita, po isteku perioda mirovanja, nakon privremenog udaljenja sa rada i nakon razrešenja.

Premeštaj

Član 192.

Zaposleni može biti trajno premešten na drugo radno mesto u skladu sa uslovima i načinom koji je propisan aktom o internom konkursu.

Izuzetno, zaposleni se može trajno premestiti, na predlog nadležnog rukovodioca, u slučaju kada ne ostvaruje rezultate rada, ne ostvaruje kompetencije potrebne za rad na radnom mestu na kojem je raspoređen ili ima trajno ograničenje radne sposobnosti ocenjeno na invalidskoj komisiji.

Kriterijumi i merila za ostvarivanje rezultata rada iz stava 2. ovog člana propisani su aktom iz člana 185. stav 2. ovog zakona, kao i aktom kojim se određuju kompetencije zaposlenih.

U slučaju iz stava 2. ovog člana raspoređivanje se vrši na radno mesto za koje je predviđeno isto zvanje/čin, stepen i vrsta obrazovanja koju zaposleni ima u trenutku premeštaja.

Ukoliko ne postoji upražnjeno radno mesto iz stava 3. ovog člana, raspoređivanje se vrši na osnovu stepena i vrste obrazovanja na radno mesto za koje je predviđeno do dva zvanja/čina niže od zvanja/čina koje zaposleni ima.

Akt iz stava 1. i 2. ovog člana doneće se u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 193.

Za trajni premeštaj zaposlenog u slučaju kada je razdaljina mesta rada od mesta premeštaja, veća od 50 kilometara, neophodna je pisana saglasnost zaposlenog.

Izuzetno od stava 1. ovog člana, zaposleni u Ministarstvu može se trajno premestiti na drugo odgovarajuće radno mesto i bez njegove saglasnosti u slučaju da se premeštaj vrši na radno mesto u sastavu policijske uprave gde zaposleni radi ili policijske uprave čija teritorijalna nadležnost obuhvata mesto prebivališta zaposlenog.

Privremeni premeštaj

Član 194.

Zaposleni uz svoju pisanu saglasnost može biti privremeno premešten na drugo radno mesto na obrazloženi predlog rukovodioca organizacione jedinice.

Privremeni premeštaj iz stava 1. ovog člana moguć je zbog zamene odsutnog zaposlenog, povećanog obima posla, privremeno ograničene radne sposobnosti ili obavljanja poslova radnog mesta do okončanja konkursnog postupka, pri čemu zadržava sva prava radnog mesta sa koga je premešten, ako je to za njega povoljnije.

Privremeni premeštaj traje najduže šest meseci.

Izuzetno, privremeni premeštaj u slučaju privremenog ograničenja radne sposobnosti traje do konačne ocene radne sposobnosti, a najduže godinu dana.

Posle isteka vremena na koje je privremeno premešten zaposleni se vraća na radno mesto sa koga je premešten.

Žalba na rešenje o privremenom premeštaju ne odlaže izvršenje.

Član 195.

U periodu privremenog premeštaja zaposleni zadržava sva prava radnog mesta sa kojeg je premešten, ukoliko je to za njega povoljnije.

Posle isteka vremena na koje je privremeno premešten zaposleni se vraća na radno mesto sa kojeg je premešten ili na neko drugo odgovarajuće radno mesto, uz prethodnu saglasnost zaposlenog.

Uslovi za upućivanje u drugu organizacionu jedinicu

Član 196.

Upućivanje, u smislu ovog zakona, predstavlja privremenu promenu poslova u cilju obavljanja konkretnog službenog posla ili zadatka gde se od upućenog lica zahtevaju posebne stručne, organizacione i druge sposobnosti.

Upućivanje zaposlenog može se izvršiti samo uz njegovu prethodnu saglasnost.

Upućivanje traje najduže godinu dana ili dok traju okolnosti koje su ga uzrokovale.

Aktom o upućivanju utvrđuju se prava i obaveze proistekle iz upućivanja.

Član 197.

Policijski službenik može biti upućen na rad u inostranstvo, na osnovu utvrđenih pravila o međunarodnoj policijskoj saradnji, u skladu sa odredbama ovog zakona.

IX. DISCIPLINSKA ODGOVORNOST

Odgovornost za povrede službene dužnosti

Član 198.

Za lake i teške povrede službene dužnosti policijski službenici i ostali zaposleni u Ministarstvu odgovaraju disciplinski.

Član 199.

Policijski službenici i ostali zaposleni u Ministarstvu odgovaraju za povredu službene dužnosti ako poslove i zadatke ne obavljaju savesno, stručno i u predviđenim rokovima, ako se ne pridržavaju Ustava, zakona, drugih propisa i pravila o ponašanju za vreme službe, kao i za povrede kojima izvan službe narušavaju interese i ugled Ministarstva.

Policijski službenici i ostali zaposleni u Ministarstvu odgovaraju za povrede službene dužnosti ako su povredu učinili namerno ili iz krajnje nepažnje.

Odgovornost za krivično delo, kao i prekršajna odgovornost, ne isključuju istovremeno i diciplinsku odgovornost za istu radnju koja je predmet disciplinskog postupka ukoliko radnja krivičnog ili prekršajnog postupka ujedno predstavlja i povredu službene dužnosti.

Oslobađenje od krivične, odnosno prekršajne odgovornosti, ne pretpostavlja oslobađanje od disciplinske odgovornosti, koja je za predmet imala istu radnju, ako je radnja kvalifikovana i kao povreda službene dužnosti.

Prava policijskog službenika u disciplinskom postupku

Član 200.

Policijski službenik u toku disciplinskog postupka ima pravo na branioca, pravo da učestvuje u postupku, da se izjasni o dokazima, da predlaže dokaze i da se izjasni o predloženim i izvedenim dokazima.

Shodna primena drugih propisa i bliže uređivanje disciplinske odgovornosti

Član 201.

Na pitanja vođenja disciplinskog postupka koja nisu uređena ovim zakonom i propisima donetim na osnovu ovog zakona primenjuju se odredbe propisa kojim se uređuje opšti upravni postupak.

Lake povrede službene dužnosti

Član 202.

Lake povrede službene dužnosti su:

1)         neopravdani nedolazak na posao u određeno vreme i odlazak sa posla pre isteka radnog vremena, najmanje tri puta u roku od mesec dana;

2)         neprofesionalan odnos prema građanima ili zaposlenima za vreme rada;

3)         nesavesno i neuredno čuvanje službenih spisa i podataka;

4)         neopravdano izostajanje sa posla do tri radna dana u toku jedne kalendarske godine;

5)         neuredan izgled, odnosno nenošenje ili nepropisno nošenje uniforme i oružja;

6)         postupanje protivno nalogu ili uputstvu za obavljanje poslova koje je izazvalo ili moglo da izazove štetne posledice manjeg značaja;

7)         nepružanje stručne pomoći strankama u ostvarivanju njihovih prava;

8)         ostvarivanje radnog doprinosa, koji značajno ne doseže standard redovnog nivoa i kvaliteta radnog angažovanja.

Teške povrede službene dužnosti

Član 203.

Teške povrede službene dužnosti su:

1)         odbijanje izvršenja ili neizvršavanje zakonitog naređenja rukovodioca izdatog tokom vršenja ili povodom vršenja zadatka;

2)         samovoljno napuštanje radnog mesta;

3)         protivpravna primena policijskih ovlašćenja ili zloupotrebe statusa policijskog službenika;

4)         izdavanje ili izvršavanje protivpravnog naređenja;

5)         nepreduzimanje ili nedovoljno preduzimanje mera iz svoje nadležnosti za bezbednost lica, imovine i poverenih stvari;

6)         onemogućavanje, ometanje ili otežavanje izvršavanja službenih zadataka;

7)         ponašanje koje šteti ugledu službe;

8)         spavanje na radnom mestu, odnosno zauzimanje takvog položaja kojim se onemogućava uspešno vršenje policijskih poslova u toku izvršavanja policijskog zadatka;

9)         dolazak na posao pod uticajem alkohola, opojnih droga i drugih psihoaktivnih supstanci, odnosno konzumiranje alkohola, opojnih droga i drugih psihoaktivnih supstanci u toku radnog vremena;

10)       odavanje podataka koji nose oznaku tajnosti;

11)       nepropisno, nepravilno ili nenamensko korišćenje, gubljenje ili oštećenje tehničke ili druge opreme, odnosno sredstava kojima je zaposleni zadužen ili ih koristi u obavljanju službenih zadataka, usled namere ili grube nepažnje;

12)       bavljenje poslovima koji su nespojivi sa službenom dužnošću;

13)       postupanje suprotno odredbama koje se odnose na sindikalno, profesionalno i drugo organizovanje i delovanje;

14)       odbijanje, neopravdano neodazivanje ili izbegavanje propisanog zdravstvenog pregleda ili zloupotreba prava odsustvovanja u slučaju bolesti;

15)       odbijanje, neopravdano neodazivanje ili izbegavanje stručnog osposobljavanja, usavršavanja ili druge obuke na koju se zaposleni upućuje u svrhu potrebe posla ili poslodavca;

16)       nezakonit, nesavestan, nemaran rad ili propuštanje radnje za koju je zaposleni ovlašćen, a koje su prouzrokovale ili su mogle da prouzrokuju štetu ili nezakonitost u radu;

17)       povreda prava zaposlenih;

18)       neopravdano izostajanje sa posla preko tri radna dana u toku jedne kalendarske godine;

19)       samoinicijativno istupanje policijskih službenika i ostalih zaposlenih u javnosti i sredstvima javnog informisanja u vezi s radom, koje je izazvalo ili bi moglo da izazove štetne posledice po ugled Ministarstva;

20)       sprečavanje ili ometanje sprovođenja krivičnog ili drugog postupka pred nadležnim sudom;

21)       neprijavljivanje krivičnog dela, naročito krivičnih dela korupcije, prekršaja ili povrede službene dužnosti;

22)       onemogućavanje ili ometanje obavljanja poslova unutrašnje kontrole;

23)       nepostupanje po merama Sektora unutrašnje kontrole za otklanjanje utvrđenih nezakonitosti i povratno iniformisanje,

24)       negativan rezultat testa integriteta,

25)       neprijavljivanje promene u imovinskom kartonu,

26)       svako drugo ponašanje ili okolnost koja šteti ugledu službe ili je suprotno Kodeksu policijske etike,

27)       članstvo u političkim strankama i organizacijama, stranačko organizovanje ili političko delovanje u Ministarstvu.

Disciplinske mere i postupak

Disciplinske mere za lake povrede službene dužnosti

Član 204.

Za lake povrede službene dužnosti može se izreći jedna od sledećih disciplinskih mera:

1)         pisana opomena;

2)         novčana kazna u iznosu od 10% do 20% od mesečne plate zaposlenog ostvarene u mesecu u kom je rešenje o utvrđenoj disciplinskoj odgovornosti postalo konačno.

Disciplinske mere za teške povrede službene dužnosti

Član 205.

Za teške povrede službene dužnosti mogu se izreći sledeće disciplinske mere:

1)         novčana kazna u iznosu od 20% do 40% od mesečne plate zaposlenog u vremenu od dva do šest meseci;

2)         raspoređivanje na drugo radno mesto na kojem se obavljaju poslovi za koje je kao uslov propisana neposredno niža stručna sprema u trajanju od šest meseci do dve godine;

3)         zaustavljanje u sticanju neposredno višeg zvanja/čina od 2 do 4 godine;

4)         gubljenje stečenog zvanja - čina u neposredno niži u stručnoj spremi;

5)         uslovni prestanak radnog odnosa sa rokom proveravanja do godinu dana, kumulativno sa merom iz tač. 1) ovog stava;

6)         prestanak radnog odnosa.

Nadležnost za pokretanje i odlučivanje u disciplinskom postupku

Član 206.

Disciplinski postupak se sprovodi kao prvostepeni i drugostepeni postupak.

Disciplinski postupak u prvom stepenu pokreće:

1)         ministar, sekretar Ministarstva, direktor policije, komandanti u organizacionim jedinicama Direkcije policije, načelnik Operativnog centra, pomoćnici ministra-načelnici sektora, načelnici odeljenja u sektoru i načelnici uprava u sedištu Ministarstva za policijske službenike i ostale zaposlene u sedištu Ministarstva koji su raspoređeni u organizacionim jedinicama kojima rukovode;

2)         načelnici policijskih uprava - za policijske službenike i ostale zaposlene u policijskoj upravi.

Lica iz stava 2. ovog člana ovlastiće policijskog službenika da vodi disciplinski postupak i odlučuje o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika i ostalih zaposlenih, koji mora biti diplomirani pravnik - master, odnosno diplomirani pravnik ili drugi zaposleni koji ima stečeno visoko obrazovanje sa najmanje deset godina radnog iskustva u struci.

U disciplinskom postupku o odgovornosti policijskog službenika i ostalih zaposlenih odlučuje se rešenjem, a o pitanjima u toku postupka zaključkom, ako propisima kojima se uređuje opšti upravni postupak nije drugačije propisano.

Protiv prvostepenih disciplinskih rešenja lice protiv kojeg se vodi postupak i lice koje je pokrenulo postupak imaju pravo prigovora Disciplinskoj komisiji u roku od osam dana od dana uručenja rešenja.

Disciplinska komisija je kolegijalni organ koji odlučuje po prigovorima na prvostepene odluke disciplinskih starešina.

Disciplinska komisija odlučuje u veću od tri člana, od kojih je jedan predsednik veća, dok jedan član ne treba da bude iz redova zaposlenih u Ministarstvu.

Predsednika, članove i sekretare Disciplinske komisije imenuje ministar posebnim aktom.

Načela za sprovođenje disciplinskog postupka

Član 207.

Disciplinski postupak sprovodi se u skladu sa načelima opšteg upravnog postupka.

Disciplinski postupak sprovodi se u skladu sa odredbama ovog zakona i Uredbe o disciplinskoj odgovornosti zaposlenih u Ministarstvu, koju donosi Vlada, a u onim pitanjima koja nisu uređena ovim propisima primenjuju se odredbe zakona kojima se uređuje opšti upravni postupak.

Disciplinski postupak je hitan i javan.

Prvostepeni postupak za utvrđivanje lakih povreda službene dužnosti okončava se najkasnije u roku od 30 dana od dana pokretanja postupka.

Odlukom ovlašćenog lica koje vodi i odlučuje u disciplinskom postupku može se u izuzetnim slučajevima isključiti javnost, ako to zahteva potreba čuvanja podataka sa oznakom poverljivosti i tajnosti ili iz drugih opravdanih razloga.

Član 208.

Policijski službenik i ostali zaposleni imaju pravo da blagovremeno budu obavešteni o pokrenutom disciplinskom postupku, kao i o dokazima koji su priloženi uz inicijativu za pokretanje diciplinskog postupka.

Policijski službenik i ostali zaposleni protiv kojih je pokrenut disciplinski postupak imaju pravo da učestvuju u tom postupku, da se u postupku izjašnjavaju na dokaze, predlažu dokaze i iznose činjenice i tvrdnje u vezi sa predloženim i izvedenim dokazima.

Policijski službenik i ostali zaposleni u disciplinskom postupku imaju pravo na zastupnika koji u tom postupku ima položaj punomoćnika.

Lice koje vodi disciplinski postupak dužno je, na zahtev policijskog službenika ili drugog zaposlenog protiv kojeg se vodi postupak, omogućiti učestvovanje predstavnika sindikata čiji je član, koji u tom postupku ima položaj izjednačen s položajem zastupnika.

Član 209.

Pravo na razgledanje i umnožavanje spisa imaju stranke u postupku, kao i osobe koje učine verovatnim svoj pravni interes za to.

Razgledanje i umnožavanje spisa odobrava i nadzire osoba nadležna za vođenje disciplinskog postupka.

Član 210.

Prvostepeni i drugostepeni disciplinski organi nisu obavezani pravnom kvalifikacijom povrede službene dužnosti utvrđenu zaključkom o pokretanju disciplinskog postupka, već su prilikom donošenja odluke o disciplinskoj odgovornosti vezani za činjenično stanje utvrđeno u toku disciplinskog postupka.

Ukoliko se u postupku utvrdi drugačije činjenično stanje u odnosu na činjenično stanje utvrđeno u zaključku o pokretanju disciplinskog postupka, zaposlenom se mora dati mogućnost da se na istom izjasni.

Zastarelost

Član 211.

Pokretanje disciplinskog postupka za lake povrede službene dužnosti zastareva protekom jedne godine od dana izvršenja, a za teške povrede službene dužnosti protekom dve godine od dana saznanja.

Vođenje disciplinskog postupka za lake povrede službene dužnosti zastareva protekom jedne godine od pokretanja disciplinskog postupka, a za teške povrede službene dužnosti - dve godine od pokretanja disciplinskog postupka.

Rokovi zastarelosti propisani zakonom ne teku za vreme kada zbog prirode bolesti ili drugih okolnosti disciplinski postupak nije bilo moguće pokrenuti, odnosno voditi.

O prekidu postupka zbog nemogućnosti njegovog pokretanja ili vođenja donosi se poseban zaključak.

Zastarevanje vođenja postupka prekida se svakom radnjom usmerenom ka odlučivanju o disciplinskoj odgovornosti ili zakonitosti i ustavnosti nekog akta, zbog odsustva lica protiv koga je postupak pokrenut ili iz drugih opravdanih razloga, pa stoga nakon svakog prekida rok zastarelosti nastavlja da teče.

O prekidu postupka donosi se poseban zaključak.

U svakom slučaju apsolutna zastarelost vođenja postupka nastupa protekom dvostrukog vremena koliko je prema zakonu propisano za zastarelost vođenja disciplinskog postupka, u zavisnosti da li je u pitanju laka ili teška povreda.

Kriterijumi za izricanje disciplinske mere

Član 212.

Pri određivanju vrste disciplinske mere uzimaju se u obzir težina i karakter izvršene povrede i nastale posledice, stepen odgovornosti zaposlenih, okolnosti pod kojima je povreda izvršena, kao i subjektivne i objektivne okolnosti na strani zaposlenog.

Razlozi i postupak privremenog udaljenja iz službe

Član 213.

Policijski službenik i ostali zaposleni se privremeno udaljuju s rada kad je protiv njih određen pritvor, počev od prvog dana pritvora.

Udaljenje iz stava 1. ovog člana traje dok traje pritvor i za to vreme policijskom službeniku i ostalim zaposlenima pripada naknada osnovne plate u visini od 1/4, odnosno 1/3 ako jedini izdržavaju porodicu.

Policijski službenik i ostali zaposleni u Ministarstvu mogu biti privremeno udaljeni s rada, na obrazloženi predlog rukovodioca, kada je protiv njih doneta naredba o sprovođenju istrage za krivično delo za koje se goni po službenoj dužnosti, ili pokrenut disciplinski postupak zbog teške povrede službene dužnosti i ukoliko bi njihovo prisustvo na radu štetilo interesima službe, uz posebno obrazloženje

Udaljenje iz stava 3. ovog člana može trajati do pravnosnažnog okončanja krivičnog postupka, odnosno do okončanja disciplinskog postupka i za to vreme policijski službenik i ostali zaposleni imaju pravo na naknadu u visini 1/2 plate, odnosno 2/3 plate ako jedini izdržavaju porodicu.

O privremenom udaljenju s rada odlučuje ministar, sekretar Ministarstva, direktor policije, pomoćnik ministra-načelnik sektora i načelnik uprave u sedištu Ministarstva za policijske službenike i ostale zaposlene u organizacionim jedinicama sedišta Ministarstva.

O privremenom udaljenju sa rada za policijske službenike i zaposlene u policijskoj upravi odlučuje načelnik policijske uprave.

Protiv rešenja o udaljenju policijski službenik i ostali zaposleni mogu podneti žalbu Žalbenoj komisiji Vlade, u roku od osam dana od dana uručenja rešenja o udaljenju.

Žalba ne odlaže izvršenje rešenja.

Policijskom službeniku koji je udaljen s rada oduzima se službena značka, službena legitimacija, oružje i druga sredstva koja su mu poverena za obavljanje poslova, dok privremeno udaljenje traje.

Naknadu razlike do punog iznosa plate u slučaju udaljenja zbog pokrenutog disciplinskog postupka imaju policijski službenik i ostali zaposleni isključivo ukoliko su u disciplinskom postupku oslobođeni odgovornosti, a ne i u drugim slučajevima.

X. ODGOVORNOST ZA ŠTETU

Član 214.

Republika Srbija odgovara za štetu koju policijski službenik i ostali zaposleni u Ministarstvu pričine trećim licima, ako se dokaže da je šteta nastala postupanjempolicijskih službenika i drugih zaposlenih u Ministarstvu tokom obavljanja poslova i zadataka i ukoliko su postupali saglasno propisima o načinu obavljanja policijskih i ostalih poslova u Ministarstvu.

Policijski službenik i ostali zaposleni u Ministarstvu odgovaraju za štetu koju pričine Ministarstvu ili trećim licima, ako se dokaže da suštetu prouzrokovali namerno ili iz grube nepažnje tokom obavljanja poslova i zadataka ili su postupali nesaglasno propisima o načinu obavljanja policijskih i ostalih poslova u Ministarstvu.

Policijski službenik i ostali zaposleni su u obavezi da odmah po saznanju za nastalu štetu podnesu izveštaj o pričinjenoj šteti neposrednom rukovodiocu.

Policijski službenik i ostali zaposleni se mogu u celosti ili delimično osloboditi odgovornosti za nastalu štetu ako je do nje došlo postupanjem po nalogu nadređenog rukovodioca, pod uslovom da su ga policijski službenik i ostali zaposleni prethodno pisano ili usmeno, u zavisnosti od okolnosti, upozorili da će izvršenjem naloga nastati ili da bi mogla nastati šteta.

Policijski službenik i ostali zaposleni koji su odgovorni za štetu pričinjenu krajnjom nepažnjom mogu se delimično ili u celosti osloboditi obaveze naknade štete ako je šteta nastala obavljanjem policijskih poslova, zbog znatnih napora u obavljanju istih,pod okolnostima kada šteta nije mogla biti izbegnuta.

Primena drugih propisa

Član 215.

"Ako ovim zakonom, propisima donetim na osnovu ovog zakona i posebnim kolektivnim ugovorom nije drugačije propisano, na prava i dužnosti, rad i radne odnose policijskih službenika, primenjuju se propisi o državnim službenicima, opšti propisi o radu, propisi koji uređuju opšti upravni postupak i posebni kolektivni ugovori zaključeni na osnovu tih propisa."

XI. KONTROLA RADA

Član 216.

Rad Ministarstva je pod demokratskom kontrolom.

Vrste kontrole

Član 217.

Kontrola rada Ministarstva obezbeđuje se spoljašnjom i unutrašnjom kontrolom.

Spoljašnja kontrola

Član 218.

Spoljašnju kontrolu rada vrše:

1)         Narodna skupština Republike Srbije,

2)         skupštine jedinica teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, uključujući i gradske opštine,

3)         pravosudni organi,

4)         nezavisni državni organi nadležni za poslove nadzora i drugi ovlašćeni državni organi i tela,

5)         građani i javnost.

Parlamentarna kontrola

Član 219.

Narodna skupština obavlja nadzor nad radom Ministarstva neposredno i preko nadležnog odbora za unutrašnje poslove (u daljem tekstu: Odbor).

Odbor naročito:

1)         razmatra polugodišnje i vanredne izveštaje o stanju bezbednosti u Republici Srbiji,

2)         razmatra polugodišnje i vanredne izveštaje o radu Ministarstva;

3)         razmatra godišnje izveštaje o radu Sektora unutrašnje kontrole,

4)         nadzire zakonitost trošenja budžetskih i drugih sredstava za rad,

5)         nadzire zakonitost sprovođenja posebnih dokaznih radnji definisanih u zakoniku kojim se uređuje krivični postupak, mere ciljane potrage i testa integriteta,

6)         nadzire poštovanje političke, ideološke i interesne neutralnosti u radu Policije,

7)         utvrđuje činjenice o uočenim nezakonitostima ili nepravilnostima u radu Ministarstva i o tome donosi zaključke,

8)         izveštava Narodnu skupštinu o svojim zaključcima i predlozima.

Ministar, ili lice koje on ovlasti, podnosi Odboru polugodišnji izveštaj o stanju bezbednosti u Republici Srbiji, kao i polugodišnji izveštaj o radu Ministarstva.

Ministarstvo, po potrebi ili na zahtev Odbora, podnosi Odboru i vanredne izveštaje.

Kontrolna uloga skupštine jedinica teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, uljučujući i gradske opštine

Član 220.

Skupština i izvršni organ jedinica teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, uključujući i gradske opštine:

1)         razmatraju izveštaj o stanju bezbednosti na svom području;

2)         zauzimaju stavove o prioritetima za bezbednost ljudi i imovine i podnose predloge rukovodiocu nadležne organizacione jedinice Ministarstva.

U cilju ispunjenja ciljeva iz stava 2. ovog člana, skupština, odnosno izvršni organ teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, uključujući i gradske opštine, mogu osnovati savetodavna tela.

Kontrola rada Policije i zaposlenih u Ministarstvu

Sektor unutrašnje kontrole

Član 221.

Unutrašnju kontrolu rada Policije i drugih zaposlenih u Ministarstvu vrši Sektor unutrašnje kontrole.

Sektorom unutrašnje kontrole rukovodi načelnik Sektora unutrašnje kontrole.

Načelnik Sektora unutrašnje kontrole redovno i periodično podnosi ministru izveštaje o radu Sektora unutrašnje kontrole, a o radnjama preduzetim u cilju otkrivanja krivičnih dela podnosi izveštaje nadležnom javnom tužiocu.

Na zahtev Vlade i radnog tela Narodne skupštine nadležnog za bezbednost i policijske poslove, ministar podnosi izveštaj o radu Sektora unutrašnje kontrole jednom godišnje i po potrebi.

Oblici i način vršenja unutrašnje kontrole

Član 222.

Sektor unutrašnje kontrole vrši kontrolu zakonitosti rada policijskih službenika, kao i drugih zaposlenih u Ministarstvu, a naročito u pogledu poštovanja i zaštite ljudskih prava pri izvršavanju službenih zadataka i primeni policijskih ovlašćenja, odnosno pri vršenju poslova iz svog delokruga.

Sektor preduzima mere i radnje u skladu sa zakonom kojim se uređuje krivični postupak na otkrivanju i suzbijanju krivičnih dela korupcije i drugih oblika koruptivnog ponašanja, kao i drugih krivičnih dela policijskih službenika i drugih zaposlenih u Ministarstvu, izvršenih na radu ili u vezi sa radom.

Oblici i način vršenja unutrašnje kontrole bliže se uređuju podzakonskim aktom.

Zaposleni u Sektoru unutrašnje kontrole

Član 223.

Policijski službenici ovlašćeni za vršenje unutrašnje kontrole (u daljem tekstu: policijski službenik unutrašnje kontrole) u Sektoru unutrašnje kontrole pri vršenju kontrole imaju sva policijska ovlašćenja i u pogledu svojih prava i dužnosti izjednačeni su sa drugim policijskim službenicima u statusu ovlašćenih službenih lica.

Postupanje Sektora unutrašnje kontrole

Član 224.

Sektor unutrašnje kontrole postupa po sopstvenoj inicijativi, na zahtev nadležnog javnog tužioca, na osnovu prikupljenih obaveštenja i drugih saznanja, pisanih obraćanja policijskih službenika i drugih zaposlenih u Ministarstvu, kao i predloga ili pritužbi fizičkih i pravnih lica.

Načelnik Sektora unutrašnje kontrole bez odlaganja, u pisanom obliku, obaveštava ministra o postupanju/nepostupanju za koje smatra da je protivno zakonu i preduzima potrebne radnje, a o radnjama preduzetim u cilju otkrivanja krivičnih dela obaveštava nadležnog javnog tužioca.

Sve organizacione jedinice Ministarstva, ukoliko tokom svog rada dođu do saznanja i podataka da je zaposleni u Ministarstvu izvršio krivično delo, na radu ili u vezi sa radom, dužne su da bez odlaganja obaveste nadležnog javnog tužioca i Sektor unutrašnje kontrole, a najkasnije u roku od 24 časa od saznanja.

Policijski službenici ili drugi zaposleni u Ministarstvu ne mogu biti pozvani na odgovornost zbog obraćanja Sektoru unutrašnje kontrole.

Obaveze i ovlašćenja u vršenju unutrašnje kontrole

Član 225.

Policijski službenici i drugi zaposleni u Ministarstvu dužni su da policijskim službenicima unutrašnje kontrole omoguće da izvrše kontrolu i da im u tome pruže potrebnu stručnu i tehničku pomoć kojom Sektor unutrašnje kontrole ne raspolaže.

U vršenju kontrole policijski službenici Sektora unutrašnje kontrole imaju ovlašćenje da:

1)         ostvare uvid u podatke o predmetu, spise predmeta, ostalu službenu dokumentaciju u vezi sa predmetom i uvid u evidenciju koju vodi Policija ili druga organizaciona jedinica Ministarstva;

2)         uzmu izjave od policijskih službenika i drugih zaposlenih u Ministarstvu, oštećenih lica i svedoka;

3)         od policijskih službenika i drugih zaposlenih u Ministarstvu zahteva dostavljanje drugih podataka i informacija iz njihove nadležnosti koji su potrebni za vršenje unutrašnje kontrole;

4)         ostvare uvid u službene prostorije i izvrše pregled sredstava koje policijski službenici i drugi zaposleni u Ministarstvu koriste u radu;

5)         zahtevaju ateste i tehničke i druge podatke o tehničkim sredstvima koja se koriste u radu i zahtevaju dokaze o osposobljenosti policijskih službenika i drugih zaposlenih u Ministarstvu za upotrebu tehničkih i drugih sredstava koja koriste u svom radu;

6)         nalažu preduzimanje hitnih i neophodnih mera i radnji ukoliko bi njihovim odlaganjem došlo do povrede ljudskih prava i sloboda prilikom primene policijskih ovlašćenja ili prilikom obavljanja drugih policijskih poslova.

Dokumentaciju koja se odnosi na primenu ovlašćenja iz stava 2. ovog člana i ima odgovarajući stepen tajnosti, policijski službenici unutrašnje kontrole koji vrše kontrolu mogu da pregledaju u prisustvu odgovornog lica koje je utvrdilo stepen tajnosti dokumenta, odnosno lica koje je ono ovlastilo.

Član 226.

U vršenju kontrole policijski službenici unutrašnje kontrole ne mogu uticati na tok pojedinih akcija Policije ili na drugi način ometati rad ili ugroziti poverljivost policijske akcije.

Opravdanost ugroženosti poverljivosti policijske akcije obrazlaže se nadležnom javnom tužiocu koji donosi konačnu odluku.

Ako postoji osnovana opasnost da bi vršenje unutrašnje kontrole rada policije nad primenom njenih policijskih ovlašćenja utvrđenih ovim Zakonom ili drugim propisom, onemogućilo ili bitno otežalo primenu policijskih ovlašćenja ili ugrozilo život i zdravlje lica koja ih primenjuju, policijski službenik, može do odluke nadležnog javnog tužioca, privremeno da odbije uvid u dokumentaciju, pregled prostorija i dostavljanje određenih podataka i informacija, policijskom službeniku unutrašnje kontrole.

 Policijski službenik u slučaju odbijanja naloga Sektora unutrašnje kontrole iz razloga navedenih u stavu 4. ovog člana, dužan je da bez odlaganja sačini izveštaj i isti dostavi ministru, kao i postupajućem tužiocu koji je doneo odluku za izvršavanje mere.

Ukoliko predmet vršenja unutrašnje kontrole prevazilazi mogućnosti Sektora unutrašnje kontrole, ministar može zadužiti nadležnu organizacionu jedinicu koja će nastaviti zajednički rad sa Sektorom unutrašnje kontrole.

Preventivne aktivnosti

Član 227.

 Sektor unutrašnje kontrole vrši preventivni nadzor svih organizacionih jedinica u Ministarstvu.

 U cilju prevencije korupcije, Sektor unutrašnje kontrole primenjuje test integriteta, sprovodi analizu rizika od korupcije i proveru promene imovnog stanja.

 U vršenju kontrole, policijski službenici unutrašnje kontrole mogu primenjivati test integriteta kao instrument u suzbijanju korupcije.

Test integriteta podrazumeva simuliranje realne situacije identične radnim aktivnostima testiranog, koju je testirani dužan da rešava, kako bi se uvidela reakcija i postupanje testiranog službenika u konkretnoj situaciji, bez obaveze prethodnog obaveštavanja organizacione jedinice u kojoj je zaposlen testiran.

 Sektor unutrašnje kontrole u saradnji sa Agencijom za borbu protiv korupcije vrši analizu rizika od korupcije.

 Analiza rizika od korupcije u Ministarstvu podrazumeva identiifikaciju rizika, izradu registra rizika i planova preventivnih mera za njihovo otklanjanje.

 U vršenju kontrole, Sektor unutrašnje kontrole vodi evidenciju imovnog stanja rukovodilaca, kao i za visokorizična radna mesta u Ministarstvu ustanovljena analizom rizika od korupcije, i vrši kontrolu promene imovnog stanja.

Evidencija iz stava 8. ovog člana vodi se u skladu sa propisom o evidencijama i obradi podataka u oblasti unutrašnjih poslova.

 Oblike i način primene testa integriteta, sprovođenja analize rizika i vršenja kontrole promene imovnog stanja bliže se uređuje podzakonskim aktom.

Član 228.

U vršenju unutrašnje kontrole, policijski službenici Sektora unutrašnje kontrole preduzimaju potrebne mere i radnje, prikupljaju dokaze i utvrđuju činjenično stanje i druge mere u skladu sa zakonom.

Načelnik Sektora unutrašnje kontrole sa rezultatima preventivne delatnosti, upoznaje ministra, direktora policije, kao i rukovodioca kontrolisane organizacione jedinice Ministarstva, kojem nalaže otklanjanje utvrđenih nezakonitosti i realizaciju mera odgovornosti u skladu sa zakonom i drugim propisima donetim na osnovu zakona.

Rukovodilac iz stava 2. ovog člana, dužan je da ministru i direktoru policije dostavi godišnji Izveštaj o rezultatima preventivne delatnosti sa savetodavnim preporukama.

Rukovodilac kontrolisane organizacine jedinice Ministarstva je odgovoran za realizaciju naloženih mera i za povratno informisanje načelnika Sektora unutrašnje kontrole.

Kontrola rada Sektora unutrašnje kontrole

Član 229.

Kontrolu rada načelnika Sektora unutrašnje kontrole i policijskih službenika unutrašnje kontrole, vrši Komisija koju imenuje ministar.

Za svoj rad i rad Sektora unutrašnje kontrole, načelnik Sektora unutrašnje kontrole odgovoran je ministru.

Sve organizacione jedinice Ministarstva, ukoliko tokom svog rada dođu do saznanja i podataka da je zaposleni u Ministarstvu izvršio krivično delo, na radu ili u vezi sa radom, dužne su da bez odlaganja obaveste nadležnog javnog tužioca i dostave podatke kojima raspolažu Sektoru unutrašnje kontrole, najkasnije u roku od 24 časa od saznanja.

Oblici i način vršenja kontrole iz stava 1. ovog člana bliže se uređuju podzakonskim aktom.

Član 230.

Ministar daje Sektoru unutrašnje kontrole smernice, obavezna uputstva za rad, kao i naloge da u okviru svoje nadležnosti izvrši određene zadatke i preduzme određene mere, osim u radnjama preduzetim u predistražnom postupku po zahtevu nadležnog javnog tužioca.

Policijski službenici unutrašnje kontrole na zahtev ministra podnose dokumenta i izveštaje o pojedinačnim pitanjima iz svog delokruga.

Kontrola rada rešavanjem pritužbi

Pravo na podnošenje pritužbe

Član 231.

Pritužbu može podneti svako lice (u daljem tekstu: pritužilac) koje smatra da su mu postupanjem ili propuštanjem postupanja zaposlenog (u daljem tesktu: prituženik) pri vršenju službenih zadataka povređena prava ili osnovne slobode, u roku od 30 dana od dana kada se pritužena radnja dogodila.

Pritužba može da se podnese i na rad i organizaciju Ministarstva ili užih organizacionih jedinica.

Pritužiocu će se omogućiti učešće u pritužbenom postupku.

Na osnovu podnete pritužbe sprovodi se pritužbeni, odnosno skraćeni postupak.

Podnete pritužbe dostavljaju se na dalje postupanje nadležnoj organizacionoj jedinici Ministarstva.

Pritužba koja nije podneta u roku iz stava 1. ovog člana, rešava se u skraćenom postupku.

Ukoliko pritužba sadrži elemente krivičnog dela, o pritužbi se, bez odlaganja, obaveštava nadležni javni tužilac i Sektor unutrašnje kontrole i rukovodilac organizacione jedinice u kojoj radi prituženik, koji o navedenom obaveštavaju pritužioca.

Pritužbeni postupak

Član 232.

Pritužbeni postupak sprovodi rukovodilac organizacione jedinice u kojoj radi prituženik ili lice koje on ovlasti, odnosno komisija za rešavanje pritužbi (u daljem tekstu: Komisija).

Nakon prijema pritužbe, rukovodilac je dužan da pritužioca obavesti o pokretanju pritužbenog postupka i da ga pozove na razgovor u roku od 15 dana od dana prijema pritužbe.

U pritužbenom postupku, rukovodilac rešava pritužbu usaglašavanjem stavova sa pritužiocem.

Ukoliko se stavovi po pitanju postojanja ugrožavanja ili povrede ljudskih prava i sloboda ne usaglase, pritužba se ustupa na rešavanje komisiji.

Pritužba se ustupa komisiji i kada se uredno pozvani pritužilac ne odazove pozivu na razgovor, a rukovodioca obavesti da po pritužbi postupa komisija.

Ukoliko se pritužilac ne odazove na poziv rukovodioca iz stava 1. ovog člana i ne zahteva da po pritužbi postupa komisija, smatra se da je pritužilac odustao od pritužbe.

Pritužbeni postupak pred rukovodiocem organizaione jedinice okončava se u roku od 30 dana od dana prijema pritužbe.

Postupak pred Komisijom okončava se dostavljanjem pisanog odgovora pritužiocu u roku od 30 dana od dana ustupanja pritužbe na rešavanje.

Administrativno-tehničke poslove u pritužbenom postupku obavljaju pritužbene jedinice.

Pritužbena jedinica je organizaciona jedinica nadležna za pritužbe u sedištu Ministarstva i u policijskim upravama, ili organizaciona jedinica koju za to odredi rukovodilac.

Postupak rešavanja pritužbi bliže se uređuje podzakonskim aktom koji donosi ministar.

Na pritužbeni postupak supsidijarno se primenjuju propisi o opštem upravnom postupku.

Član 233.

Prema prituženicima za koje se u pritužbenom postupku utvrdi da su svojim postupanjem povredili ili ugrozili ljudska prava i slobode pritužioca, rukovodioci organizacionih jedinica u Ministarstvu preduzimaju odgovarajuće mere.

Rukovodioci su dužni da izveštaj o preduzetim merama dostave nadležnoj pritužbenoj jedinici.

Komisija za rešavanje pritužbi

Član 234.

Komisija za rešavanje pritužbi sastavljena je od tri člana: predsednika komisije, člana iz Ministarstva i jednog predstavnika javnosti.

Članove komisije rešenjem imenuje i razrešava ministar unutrašnjih poslova.

Predsednici komisija su policijski službenici koje predlaže Direkcija policije, odnosno druga nadležna organizaciona jedinica.

Članovi komisija su zaposleni u Ministarstvu, koje predlaže Direkcija policije ili organizaciona jedinica Ministarstva u kojoj zaposleni - prituženik radi.

Predstavnike javnosti u Komisiji u sedištu Ministarstva, imenuje ministar na predlog organizacija stručne javnosti i nevladinih organizacija.

            Predstavnike javnosti u komisijama u sedištu područnih policijskih uprava imenuje ministar na predlog organa lokalne samouprave sa područja pojedinih policijskih uprava.

Članovi Komisije imenuju se na period od četiri godine.

Komisija zaseda u potrebnom broju veća u sedištu Ministarstva, kao i u sedištu policijskih uprava.

Član 235.

Predstavnicima javnosti koji učestvuju u radu Komisije pripada naknada za rad na sednici Komisije u visini iznosa dnevnice za službeno putovanje koja važi za zaposlene u državnim organima.

Nadzor nad rešavanjem pritužbi u pritužbenom postupku

Član 236.

Nadzor nad sprovođenjem pritužbenog postupka od strane rukovodioca ogranizacione jedinice vrši nadležna pritužbena jedinica i Direkcija policije.

Nadzor nad pritužbenim postupkom od strane komisije za rešavanje pritužbi vrši stručno lice koje je ministar za to ovlastio.

Postupak nadzora nad rešavanjem pritužbi uređuju se aktom iz člana 232. stav 10. ovog zakona.

Evidentiranje i izveštavanje

Član 237.

Evidenciju pritužbi i izveštavanje o rešavanju pritužbi vrše nadležne pritužbene jedinice u skladu sa propisom kojim se uređuju evidencije i obrada podataka u oblasti unutrašnjih poslova.

Godišnji izveštaj o rešavanju pritužbi u Ministarstvu javno se objavljuje na službenom veb sajtu Ministarstva.

Rešavanje pritužbi u skraćenom postupku

Član 238.

U skraćenom postupku pritužbe rešava rukovodilac organizacione jedinice u kojoj radi prituženik, odnosno na koju se pritužba odnosi (u daljem tekstu: rukovodilac).

Rukovodilac proverava navode pritužbe, i u roku od 60 dana od dana prijema pritužbe, izveštava podnosioca o ishodu provera.

            Rukovodilac neće postupati po pritužbi u sledećim slučajevima:

1)         kada je pritužba ponovljena, a nisu podneti novi dokazi;

2)         kada se radi o očiglednoj zloupotrebi prava na podnošenje pritužbe.

O ishodu skraćenog postupka iz stava 3. ovog člana rukovodilac je dužan da podnosiocu odgovori isključivo nakon prvog obraćanja.

Član 239.

O ishodu sprovedenog pritužbenog postupka rukovodilac ili predsednik komisije iz člana 234. stav 1. ovog zakona obaveštava Direkciju policije, odnosno drugu nadležnu organizacionu jedinica Ministarstva.

Član 240.

Podnošenje lažne pritužbe smatra se lažnim prijavljivanjem u smislu krivičnog zakonodavstva.

XII. FINANSIRANJE

Sredstva za rad

Član 241.

Sredstva za rad Ministarstva obezbeđuju se u budžetu Republike Srbije.

Ministarstvo može da ostvaruje dopunska sredstva pružanjem usluga u vezi sa osnovnom delatnošću Ministarstva, odnosno u skladu sa poslovima koji su u funkciji bezbednosti i evidencijama iz svoje nadležnosti, a koja imaju svojstvo sopstvenih prihoda.

Ministarstvo može da ostvaruje dodatna sredstva za rad po osnovu posebnih domaćih i stranih projektnih linija finansiranja, bilateralnih i multilateralnih domaćih i stranih donacija, finansijske i tehničke pomoći prenete od strane organa teritorijalne autonomije, jedinica lokalne samouprave i drugih subjekata.

Pomoć iz stava 3. ovog člana, mora biti isključivo u funkciji rada Policije i unapređenja bezbednosti u zajednici i sprovedena u skladu sa propisima o javnim nabavkama.

Vrste usluga iz stava 2. ovog člana uređuju se podzakonskim aktom.

Naknade za usluge iz stava 2. ovog člana utvrđuje Vlada, na predlog ministra.

Član 242.

Policija i ostale organizacione jednice Ministarstva koriste sredstva u javnoj svojini.

Deo sredstava koja Ministarstvo koristi čine sredstva za posebne namene, koja su poverljivog karaktera.

Nepokretnosti za posebne namene, koje koriste službe Ministarstva čija nadležnost, organizacija i postupanje ima bezbednosni ili poverljivi karakter, jesu:

1)         zemljište;

2)         zgrade - službene i druge zgrade (poslovne prostorije, magacini, skladišta, garaže i sl.);

3)         građevinski objekti (montažni, pokretni, privremeni i sl.).

Pristup nepokretnim sredstvima za posebne namene, izvan slučajeva njihovog redovnog korišćenja, dozvoljen je samo po prethodno pribavljenom odobrenju ministra.

Pokretne stvari za posebne namene, koje koriste službe Ministarstva čija nadležnost, organizacija i postupanje ima bezbednosni ili poverljivi karakter jesu:

1)         oružje za službene potrebe, u skladu sa posebnim aktom, uključujući i municiju i njene elemente, barut, sve vrste eksploziva, dimna i osvetljavajuća sredstva;

2)         oprema (za eksplozivnu zaštitu; oprema uniformisanog sastava policije i specijalnih jedinica Ministarstva: odeća, obuća, alpinistička oprema i ronilačka oprema; identifikacione značke i službene legitimacije);

3)         prevozna sredstva (vazduhoplovna prevozna sredstva - helikopteri i lebdelice, kao i njihova oprema namenjena potrebama Ministarstva; motorna vozila - borbena, terenska, teretna, vatrogasna, patrolna i druga motorna vozila; brodovi i čamci - brodovi, patrolni čamci, diverzantski i izviđački čamci, brodovi i čamci pomoćne namene, njihova standardna i specifična oprema;

4)         druga sredstva (za eksplozivnu zaštitu; sredstva veze i telekomunikacija - radio-oprema, oprema kripto-zaštite, skrembleri, relejna oprema, analizatori spektra, transportna mreža, oprema elektronskog i video nadzora prostora i opreme nadzora telekomunikacija; sredstva informacionog sistema - hardver i softver posebne namene i operativni sistemi zaštite; sredstva kriminalističke tehnike - detektori, rendgen uređaji, balističke ploče, posebni materijali kriminalističke tehnike i druga posebna oprema; sistemi, uređaji i instrumenti za površinsko, podvodno i vazdušno osmatranje i javljanje, za orijentaciju i navigaciju, radari, infracrveni uređaji, laserski merači, nišanske sprave; osnovno stado - službeni psi, službeni konji i sl.; sredstva specijalne lične zaštitne opreme - zaštitna odela, obuća i rukavice, štitovi, šlemovi, zaštitne maske i naočare, prsluci, antifoni i štitnici za potrebe interventnih, protivdiverzionih, vatrogasnih jedinica i pripadnika jedinica za obezbeđenje i zaštitu ličnosti).

Pod stvarima iz stava 5. ovog člana podrazumevaju se i rezervni delovi, specijalni alati i oprema za održavanje sredstava iz tog stava, druge pokretne stvari za posebne namene koje se po svojoj nameni, karakteristikama i svojstvima, mogu upodobiti sa stvarima iz stava 5. ovog člana.

Dobra, usluge i radovi za potrebe i u vezi sa nepokretnim i pokretnim stvarima za posebne namene, kao i usluge koje su u funkciji obavljanja poslova iz nadležnosti Ministarstva i potreba bezbednosti imaju poverljiv karakter u smislu stava 2. ovog člana.

Sredstva za posebne operativne potrebe

Član 243.

Za isplatu troškova i nagrada licima za postupanje i učestvovanje u primeni mera koje su odobrene na osnovu ovog zakona i zakona kojim se uređuje krivični postupak i za plaćanje korisnih informacija u vezi sa krivičnim delima i njihovim učiniocima (u daljem tekstu: sredstva za posebne operativne potrebe) se u okviru budžeta, prema finansijskom planu direkcije policije i Sektora unutrašnje kontrole, određuju namenska finansijska sredstva.

Podaci o isplatama vode se u posebnoj evidenciji, u skladu sa propisima kojima su uređene pojedine oblasti.

Način poslovanja sa sredstvima za posebne operativne potrebe utvrđuje se podzakonskim aktom.

Na novčana sredstva iz stava 1. ovog člana ne plaćaju se doprinosi, niti druga davanja određena propisima.

Fond solidarnosti

Član 244.

Ministarstvo može osnovati Fond solidarnosti i raspolagati prikupljenim sredstvima do visine sredstava na računu Fonda, u cilju pomoći zaposlenima i članova njihovih užih porodica, i to:

1)         porodicama poginulih zaposlenih u Ministarstvu, porodicama ranjenih zaposlenih u Ministarstvu kao i ranjenim zaposlenima u Ministarstvu, koji su u obavljanju ili povodom obavljanja službe izgubili život ili bili ranjeni;

2)         zaposlenima i članovima njihovih užih porodica radi lečenja, rehabilitacije, nabavke ortopedskih i drugih pomagala u slučajevima oboljevanja od težih bolesti usled kojih je ugrožen život ili u većoj meri otežan socijalno - ekonomski položaj zaposlenog i njegove porodice;

3)         zaposlenima i njihovim užim porodicama pri posebnim slučajevima ugroženosti usled elementarnih nepogoda.

Član 245.

Sredstva Fonda solidarnosti mogu da čine:

1)         prilozi zaposlenih;

2)         donacije;

3)         sredstva budžeta;

4)         druga sredstva u skladu sa zakonom i drugim propisima.

Bliži oblici pomoći, uslovi, kriterijumi, visina i dodela sredstava Fonda solidarnosti uređuju se podzakonskim aktom.

XIII. POMOĆNA POLICIJA

Pripadnici pomoćne policije

Član 246.

Ministarstvo može obrazovati pomoćnu policiju za izvršavanje policijskih zadataka u slučajevima kada treba nadoknaditi angažovanje velikog broja policijskih službenika za:

1)         izvršavanje zadataka visokog bezbednosnog rizika;

2)         u prirodnim i drugim nesrećama;

3)         obezbeđivanje državne granice;

4)         u drugim slučajevima kad je teže ugrožena unutrašnja bezbednost.

Izuzetno, pomoćna policija može biti angažovana u slučaju kada postoji obostrani interes Ministarstva i lokalne samouprave po osnovu posebnih sporazuma.

O upotrebi pomoćne policije za izvršavanje policijskih zadataka odlučuje ministar, na predlog direktora policije.

Na pripadnike pomoćne policije kada su angažovani, shodno se primenjuju odredbe ovog zakona, koje se odnose na prava i dužnosti policijskih službenika.

Bliži uslovi za izbor kandidata, organizaciju i rad pomoćne policije bliže se uređuju aktom ministra.

XIV. PRIMENA DRUGIH PROPISA

Član 247.

Ako ovim zakonom, propisima donetim na osnovu ovog zakona i posebnim kolektivnim ugovorom nije drugačije propisano, na prava i dužnosti, rad i radne odnose policijskih službenika, primenjuju se propisi o državnim službenicima, opšti propisi o radu, propisi koji uređuju opšti upravni postupak i posebni kolektivni ugovori zaključeni na osnovu tih propisa.

XV. OVLAŠĆENJA ZA DONOŠENJE PROPISA

Ovlašćenja Vlade i ministra

Član 248.

Vlada propisuje:

1)         načela za unutrašnje uređenje Ministarstva iz člana 9. stav 1. ovog zakona;

2)         izgled uniforme, oznaka, službene značke i službene legitimacije policijskih službenika iz čl. 36. i 38. ovog zakona;

3)         vrste naoružanja i opreme policijskih službenika iz člana 35. ovog zakona;

4)         kriterijume i uslove za izbor kandidata za stručno usavršavanje iz člana 128. stav 2. ovog zakona;

5)         postupak, merila i način ocenjivanja policijskih službenika i drugih zaposlenih u Ministarstvu iz člana 163. stav 3. ovog zakona;

6)         kriterijume i način odabira predstavnika za upućivanje za rad van teritorije Republike Srbije, iz člana 19. ovog zakona;

7)         klasifikaciju radnih mesta i merila za utvrđivanje radnih mesta u Ministarstvu iz člana 143. ovog zakona;

8)         vrste usluga i visinu naknada čijim pružanjem Ministarstvo može da ostvaruje dopunska sredstva iz člana 241. stav 6. ovog zakona;

9)         način nabavke sredstava posebne namene bez javnog oglašavanja iz člana 242. ovog zakona;

10)       uslove za zaključenje ugovora o dobrovoljnoj službi u pomoćnoj policiji, načine izvršavanja zadataka, merila za izbor kandidata, prava na primanja, troškove, odsustva i druga prava i dužnosti pomoćne policije i razloge za prestanak i otkaz ugovora iz člana 246. ovog zakona.

Ministar u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donosi propise o:

1)         kodeks policijske etike iz člana 42. stav 3. ovog zakona;

2)         akte iz člana 9. stav 2. ovog zakona;

3)         načinu, sadržini i obimu komunikacije sa sredstvima javnog informisanja iz člana 6. ovog zakona;

4)         načinu obezbeđivanja zdravstvene zaštite iz člana 179. stav 3. ovog zakona;

5)         načinu obezbeđivanja ishrane i smeštaja iz člana 189. stav 2. ovog zakona;

6)         načinu obavljanja policijskih poslova iz člana 29. ovog zakona;

7)         ponašanju i međuljudskim odnosima policijskih službenika iz člana 42. stav 4. ovog zakona;

8)         pravima i obavezama policijskih službenika upućenih na izvršavanje policijskih poslova u zajedničke kontakt centre i kancelarije, kao i drugim statusnim pitanjima od značaja za funkcionisanje kontakt centara i kancelarija;

9)         organizaciji i funkcionisanju specijalne jedinice policije i statusu njenih pripadnika iz člana 21. stav 3. ovog zakona;

10)       načinu nabavke, raspodele, korišćenju, vođenju evidencija i održavanja vozila vazduhoplova, plovila, naoružanja i posebne opreme;

11)       načinu primene policijskih ovlašćenja;

12)       sadržaju izjave o dužnostima i pravima policijskih službenika i o načinu polaganja zakletve iz člana 141. stav 2. ovog zakona;

13)       programu, postupku i načinu stručnog osposobljavanja pripravnika i polaganju stručnog ispita iz člana 142. stav 6. ovog zakona;

14)       poslovima i delatnostima nespojivim sa policijskim poslovima iz člana 164. stav 3. ovog zakona;

15)       bližim uslovima i postupku dodele nagrada i priznanja iz člana 177. ovog zakona;

16)       kriterijumima i načinu postupanja u pružanju psihološke pomoći iz člana 181. ovog zakona;

17)       platama i kriterijumima za ocenu rezultata rada zaposlenih u Ministarstvu;

18)       vrstama usluga i naknadi troškova;

19)       stručnom osposobljavanju i usavršavanju;

20)       način zaštite žrtava krivičnih dela i drugih lica iz člana 44. ovog zakona;

21)       način primene policijskih ovlašćenja prema maloletnim licima iz člana 66. ovog zakona;

22)       postupak prodaje, upotrebe ili uništenja privremeno oduzetih predmeta;

23)       postupak sa privremeno oduzetim predmetima i nađenim stvarima iz člana 99. ovog zakona;

24)       bliži uslovi i kriterijumimi za dodelu solidarne pomoći iz člana 175. ovog zakona;

25)       upućivanje, prava i obaveze proistekle iz upućivanja;

26)       pojam i postupak utvrđenja materijalne odgovornosti;

27)       oblike i način primene testa integriteta, sprovođenja analize rizika i vršenja kontrole promene imovnog stanja;

28)       oblici i način vršenja kontrole rada Sektora unutrašnje kontrole;

29)       bliži oblici pomoći, uslovi, kriterijumi, visina i dodela sredstava Fonda solidarnosti;

30)       obliku i načinu vršenja unutrašnje kontrole rada policije;

31)       postupku rešavanja pritužbi;

32)       programu i uslovima za sprovođenje stručnog osposobljavanja i usavršavanja pripadnika pomoćne policije;

Vlada će doneti propise iz st. 1. ovog člana u roku od šest meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Propisi iz stava 2. ovog člana objavljuju se u "Službenom glasniku Republike Srbije".

Izuzetno od stava 5. ovog člana propisi iz stava 2. tačke 2), 9) i 20) ovog člana ne objavljuju se.

XVI. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Evidencije u policiji

Član 249.

Policija, u svrhu obavljanja poslova iz delokruga Ministarstva može da obrađuje podatke o ličnosti i o tome vodi evidencije.

Evidencije iz stava 1. ovog člana biće propisane posebnim zakonom.

Nastavak mandata izabranog direktora policije

Član 250.

Direktor policije izabran na osnovu Zakona o policiji ("Sl. glasnik RS", br. 101/2005, 63/2009 - odluka US, 92/2011 i 64/2015) nakon stupanja na snagu ovog zakona nastavlja da radi do isteka mandata na koji je izabran.

Propis o sistematizaciji i opisu radnih mesta

Član 251.

Do donošenja propisa o sistematizaciji i opisu radnih mesta u Ministarstvu u skladu sa ovim zakonom i rešenja o raspoređivanju na radno mesto u skladu sa tim aktom ili donošenja drugog rešenja u skladu sa zakonom, zaposleni u Ministarstvu na dan stupanja na snagu ovog zakona nastavljaju da rade na istim radnim mestima i zadržavaju činove, odnosno zvanja i plate prema dosadašnjim propisima i drugim aktima.

Informisanje o zakonskim promenama

Član 252.

Radi informisanja javnosti o zakonskim promenama i odnosu između ovog zakona sa zakonima iz oblasti unutrašnjih poslova, zakonima o upravi, krivičnom postupku, prekršajima, radnim odnosima i drugim zakonima koji se odnose na policiju ili ih policija primenjuje, Ministarstvo će dva puta godišnje objavljivati informacije za javnost sa Listom zakona i objašnjenjem zakonskih promena.

Prvu informaciju iz stava 1. ovog člana Ministarstvo će objaviti u roku od šest meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Važenje propisa do donošenja novih na osnovu ovog zakona

Član 253.

Propisi doneti na osnovu Zakona o policiji ("Sl. glasnik RS", br. 101/2005, 63/2009 - odluka US, 92/2011 i 64/2015) ostaju na snazi do donošenja propisa kojim se stavljaju van snage, ukoliko nisu u suprotnosti sa odredbama ovog zakona.

Član 254.

Lica koja su završila studije u roku na visokoškolskoj ustanovi obrazovanoj za ostvarivanje studijskih programa za potrebe policijskog obrazovanja, čije su studije finansirane iz budžeta Republike Srbije i koji su imali zaključene ugovore sa Ministarstvom za svaku školsku godinu, prilikom sprovođenja konkursa iz stava 2. ovog člana imaju prednost, ukoliko ispunjavaju opšte i posebne uslove za zasnivanje radnog odnosa u Minstarstvu.

Prestanak važenja određenih zakona

Član 255.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o policiji ("Sl. glasnik RS", br. 101/2005, 63/2009 - odluka US, 92/2011 i 64/2015).

Stupanje na snagu ovog zakona

Član 256.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".

Izvor: Vebsajt Ministarstva unutrašnjih poslova, 23.07.2015.