Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

ZAKON O JAVNIM SKLADIŠTIMA ZA POLJOPRIVREDNE PROIZVODE: Robni zapis za poljoprivredne proizvode je hartija od vrednosti izdata od strane javnog skladišta po osnovu ugovora o skladištenju između ostavodavca i javnog skladišta, a dokazuje vlasništvo nad naznačenom količinom i kvalitetom uskladištenog poljoprivrednog proizvoda, kao i obavezu javnog skladišta da čuva i na zahtev imaoca robnog zapisa izvrši predaju poljoprivrednog proizvoda. Robni zapis se može iskoristiti u banci kao sredstvo obezbeđenja i na osnovu njega podići kredit, a njime se može i trgovati


Dobro je poznato da finansiranje predstavlja jedan od osnovnih preduslova za razvoj poljoprivrede. Sa tim u vezi mnoge vlade sveta preduzimaju različite aktivnosti, kako direktnim budžetskim intervencijama (brojnim subvencijama poljoprivredi) tako i razvijanjem alternativnih finansijskih instrumenata. Jedan od takvih je i sistem javnih skladišta.

Sistem javnih skladišta postoji u Srbiji od 2009. godine, nakon usvajanja Zakona o javnim skladištima za poljoprivredne proizvode ("Sl. glasnik RS", br. 41/2009 - dalje: Zakon) čiju su izradu i implementaciju pomogli, svako sa svog aspekta, Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (UN FAO) i Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD).

Ovaj sistem podrazumeva licenciranje skladišta poljoprivrednih proizvoda (silosa) od strane Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine, koja na taj način stiču status "javnog" skladišta (samo terminološki - sva do sada licencirana skladišta su u privatnom vlasništvu). Na taj način prepoznaje se ispunjenost minimalno propisanih uslova javnog skladišta, a skladištar dobija mogućnost da za uskladištenu robu (najčešće pšenica i kukuruz, ali mogu biti i druge kulture) izda ostaviocu robe tzv. robni zapis (poznat i kao skladišnica).

Robni zapis se može iskoristiti u banci kao sredstvo obezbeđenja i na osnovu njega podići kredit (upravo nedostatak ili neadekvatnost obezbeđenja predstavlja jedan od najvećih problema u finansiranju poljoprivrede), njime se može trgovati (budući da je reč o berzanskim - veoma likvidnim robama) ili se jednostavno može čuvati do trenutka kada deponovana roba postigne cenu za koju ostavilac veruje da je adekvatna za njegov proizvod.

Ovaj dokument je prepoznat i od strane Narodne banke Srbije kao adekvatan instrument obezbeđenja i od uvođenja sistema u primenu pa do danas, po osnovu ovog Zakona je investirano 45 miliona evra u poljoprivredu Srbije. Kada se zna da su budžetska sredstva predviđena za investiranje u poljoprivredu veoma ograničena, onda je značaj sistema javnih skladišta, koji podrazumeva finansiranje iz privatnih izvora, još i veći.

Ovaj sistem omogućava korišćenje onoga što poljoprivrednici često jedino imaju - sopstvene proizvodnje - kao kolaterale za kratkoročno finansiranje, a time i nesmetani ciklus finansiranja poljoprivredne proizvodnje. Na ovaj način poljoprivrednik ima i opciju više - da svoje proizvode uskladišti u jednom od javnih skladišta u trenutku žetve (kada je cena, po pravilu, najniža) i čuva do trenutka kada cena dostigne za njega prihvatljivi nivo, a do tada da koristi tu robu za finansiranje svoje proizvodnje u drugim kulturama ili vidovima poljoprivrede.

Nekoliko stvari je ključno za sistem javnih skladišta - podrška države, poverenje banaka, skladištara i ostavioca robe (jednih prema drugima, ali i prema državi) i zajednički interes svih, bez čega nema nijednog dugoročno održivog sistema. Interes banaka da plasira sredstva, poljoprivrednika/ostavioca robe je da ima opciju više za svoje finansiranje, skladištara da ima više robe u svom skladištu, a time i više prihoda, a države da obezbedi alternativni vid finansiranja poljoprivrede iz privatnih izvora kao i da deo robe u trenutku žetve bude povučen sa tržišta, a time izvršen pozitivan pritisak na cenu, ali i da uvede red u oblast skladištenja poljoprivrednih proizvoda.

Izvor: Vebsajt Danas, Miloš Milovanović, 25.11.2015.
Naslov: Redakcija