Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

INTERVJU SA VIDOM PETROVIĆ ŠKERO, SUDIJOM VRHOVNOG KASACIONOG SUDA O STANJU U PRAVOSUĐU


  • Sudstvo je i dalje zavisno od vlasti?

-  Ako se sada ne obezbede kvalitetni izbori, napredovanje i edukacija sudija, onda imamo i sunovrat kadrova pravosuđa.

Jer, moram da napomenem, Visoki savet sudstva (VSS) još uvek nije sačinio prave kriterijume za izbor i napredovanje sudija. Moje mišljenje je da prilikom izbora osnovni kriterijum mora da bude kvalitet, profesionalizam i moralnost sudije, kaže za Danas Vida Petrović Škero, sudija Vrhovnog kasacionog suda.

  • Sve, dakle, zavisi od Visokog saveta sudstva?

- VSS nije uspostavio kriterijume, ali je vršio izbore koji u meni iziskuju sumnju u kvalitet. Pitam se kako je i kojom brzinom neko napredovao. Kako je moguće da sjajan sudija koji u prvostepenom postupku sudi 15 godina ne prođe na izboru, a bude izabran onaj koji je radio samo tri godine? Postavlja se pitanje na osnovu čega je VSS takvog sudiju ocenio ako ne postoje kriterijumi. Na kraju se i mi sami, unutar struke, zapitamo da li je bitan kvalitet ili nešto drugo. Sve dok ne budemo imali izbore vezane samo za profesionalizam i kvalitet, ne možemo uspostaviti sistem koji će nam omogućiti kvalitetno, dobro i brzo suđenje.

  • Pravosuđe sve češće napuštaju kadrovi. Zašto?

- Pravosuđe napuštaju kadrovi koji su tu dugi niz godina, a ne napreduju. A sve su to oformljeni kadrovi. Nakon poslednjih izbora za sudije, u prvostepenim sudovima susrela sam mnoge kolege koje su ogorčene. Ne shvataju po kom su kriterijumu izabrani neki koji sude tek koju godinu i nemaju još prave rezultate, a nisu izabrani oni koji sude 15 godina. O njima ocenu mogu dati sudije višeg stepena koji procenjuje kvalitet njihove odluke.

  • Gde je danas srpsko pravosuđe, pet godina posle reforme?

- Pravosuđe se u ovom trenutku nalazi u dosta lošem stanju. Problemi su neažurnost, neefikasnost i neispunjavanje cilja da se građanima vrati poverenje u sudstvo. Razlog za ove probleme nije samo u sudstvu, jer mnogi drugi faktori utiču na rad pravosuđa. Ponovila bih ono što je uvek i bila moja teza: sudstvo je nezavisno kada donosi odluku. Moralo bi tako biti, ali se ne dešava uvek tako. Ipak, ono je nužno zavisno, najpre od zakonodavne vlasti koja donosi zakone na osnovu kojih se sudi. A sudstvo se sve manje pita i poziva da da stručno mišljenje o zakonima koji su sve češće kontradiktorni i sami sa sobom. Zavisno je i od izvršne vlasti, jer ona još uvek obezbeđuje uslove za rad.

  • Da li su otklonjene loše posledice reforme?

- Ne, one se ne mogu tako lako otkloniti. Posledice su katastrofalne, jer je iz sistema u kojem je ogroman broj predmeta bilo eliminisano više od 800 sudija, a izabrano oko 300 novih. I sve to je sprovedeno bez kriterijuma. Ne može se veliki, tada još i uvećan broj predmeta rešiti sa manje sudija. Zato smo u zaostatku. Onda su usledile tri godine vođenja postupaka za utvrđenje neregularnosti reizbora, nakon čega su sve sudije vraćene u sistem. U međuvremenu je došlo i do dve promene procesnih zakona vezanih za građanske procedure, a počeo je i da se primenjuje novi krivični procesni zakon. Zakoni su doneli često iluzorne rokove, koji ne mogu da se ispoštuju. Sve to utiče na kvalitet i efikasnost, ali i objektivno kvari sliku o pravosuđu.

  • Da li su vraćanjem svih sudija možda poništeni neki dobri rezultati reforme? Jer, Visoki savet sudstva nije utvrđivao da li te sudije ispunjavaju uslove za sudijsku funkciju.

- Mislim da je to dodatni propust i velika neodgovornost VSS-a u drugom sazivu. VSS je morao da utvrdi da li sudije ispunjavaju sva tri uslova - stručnost, osposobljenost i dostojnost - a ne da se odjednom vrate svi. Smatram da je tu veoma mali procenat sudija koji ne bi definitivno bili izabrani. No, bili smo u situaciji da je, recimo, jedan tužilac vraćen iako je u međuvremenu bio pravosnažno krivično osuđen. Ali, vraćene su i sudije koje su neopravdano razrešene, koje, na primer, za tri godine od stotina presuda nisu u zakonskom roku uradile tri presude. Mali je procenat sudija koje možda nije trebalo vratiti, ali reforma je imala za cilj da vrati ugled i poverenje u pravosuđe, što se ovako ne može postići.

  • U kom smeru bi sada trebalo da ide naše pravosuđe? U novu reformu?

- Nikada u novu reformu. Mi moramo pokušati da u kontinuiranoj reformi rešimo naše probleme. Reforma ne počinje od svakog novog ministra i novog predsednika suda. Mora se shvatiti da je potrebno raditi u kontinuitetu i da za sve što predvidimo moramo da obezbedimo uslove da se to i izvrši. Možemo napisati da je "sudija u obavezi da presudi svaki predmet u roku od dve godine u prvom stepenu, po žalbi u roku od godinu dana, da se u roku od tri godine svaka parnica završi", ali ako nema uslova za izvršenje takve norme, onda nema ni koraka napred. Moramo biti zahtevni, ali i realni u mogućnostima.

  • Čini se da se u Srbiji donošenje zakona smatra dovoljnim za završetak nekog posla.

- Da. Umesto da smo od 2001. godine, kada su započele reforme, išli napred, mi smo stalno donosili nove zakone i smatrali da smo time reformisali pravosuđe. Time što smo samo donosili zakone, a nismo obezbeđivali uslove da se oni izvršavaju, samo smo išli u još gore stanje.

  • Koliko je sve ovo o čemu ste govorili težak posao za ministra pravde?

- On ima nezavidnu ulogu da ispravi propuste prethodne reforme, ali i da nastavi reformu, te da omogući uslove za kvalitet u pravosuđu. To je veoma teško i to se može uraditi samo sa jako stručnim sudijama, koje će biti u njegovom timu samo zato što znaju da rade svoj posao, a ne zato što su izabrane kao "nove", "bivše" ili "vraćene" sudije. Lično smatram da je potrebno mnogo godina da se stvari poprave, da se pravosuđe dovede u stanje koje je neophodno da bude efikasno i obezbedi kvalitet presuda. Danas se zaboravlja kvalitet i samo se govori o rokovima. A ako se priča samo o rokovima, to onda nije pravično suđenje.

  • Postoji li uticaj politike na pravosuđe?

- Mi moramo obezbediti da se svest svih grana vlasti promeni. Svuda u svetu se vodi borba da pravosuđe postane nečije, nekoga ko je na vlasti, ali, s druge strane, vodi se i borba da sudska vlast ostane nezavisna kako bi se svakome sudilo pravično, onako kako treba, pa i bivšem ministru.

Izvor: www.danas.rs, Boban Karović