Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

ZAKON O POREKLU IMOVINE: Na usvajanje Zakona čeka se već 16 godina, mada je unakrsna provera imovine omogućena Zakonom o poreskom postupku i poreskoj administraciji


Unakrsna procena imovnog stanja, koja je trebalo da otkrije sve one koji imaju jahte i vile, a rade za platu, nije dala rezultate. Milioneri će biti pod lupom a budžet puniji

Moja imovina je u potpunosti transparentna i jedva čekam Zakon o poreklu imovine, kako bi se stavila tačka na senzacionalizam. U interesu Vlade je da donese ovaj Zakon - izjavila je nedavno predsednica Vlade Republike Srbije, Ana Brnabić, revoltirana činjenicom da "takozvani istraživački mediji arbitrarno određuju ko je bliža, a ko dalja porodica".

Da li će njena ljutnja biti dovoljno jak razlog da se Zakon konačno i donese tek će se videti, budući da se na njega čeka već 16 godina.

Da je ovaj zakon iz nekog razloga ipak teško doneti potvrđuje i činjenica da ni aktuelni ministar finansija Dušan Vujović i bivši ministar pravde Nikola Selaković nisu uspeli da ga napišu, iako im je tadašnji premijer, jula 2015. godine, dao dva meseca za to. Tako da se stvarna imovina biznismena, političara, folk zvezda i džet-seta dalje otkriva samo slučajno, jer sistemske unakrsne provere nema.

Đerđ Pap, poreski stručnjak i bivši direktor u Poreskoj upravi Srbije, kaže da je pitanje za ovu, ali i svaku prethodnu, Vladu zašto Zakon već nije donet. Njegovo donošenje poslednji put najavljivao je bivši premijer u avgustu 2016. godine predstavljajući ekspoze o radu buduće vlade u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Tada je rekao da će Zakon biti donet do kraja 2016. godine, što se, kako vidimo, nije dogodilo.

Time su, slučajno, ili ne, milioneri u Srbiji bezmalo već dve decenije zaštićeni od unakrsne kontrole – terenske kontrole i provere prihoda iz različitih izvora.

Donošenje zakona nije teško, pogotovu ako postoji politička volja. U ovom slučaju, izgleda, postoji ta volja, ali i pretpostavka o teškoćama u primeni posle donošenja zakona, pa se možda odugovlači sa njegovim donošenjem dok se ne obezbede materijalni i ljudski resursi za njegovu primenu – kaže Pap.

Zakon je potrebno primeniti, a to znači, objašnjava, mukotrpan rad desetine, ako ne i stotine poreskih i drugih inspektora. Bez obzira na ciljnu grupu građana, "sumnjivim" poreskim obveznicima se mora omogućiti zaštita interesa, što znači da je opravdano očekivati da će postupci, koji se budu vodili, biti složeni i dugotrajni i zahtevati angažovanje značajnih resursa Poreske uprave. Mislim da Poreska uprava ovog trenutka te resurse nema pošto je u poslednjih desetak godina smanjila broj zaposlenih sa 8.000 na 6.000.

Na pitanje da li Zakon o poreskom postupku i poreskoj administraciji ("Sl. glasnik RS", br. 80/2002, 84/2002 - ispr., 23/2003 - ispr., 70/2003, 55/2004, 61/2005, 85/2005 - dr. zakon, 62/2006 - dr. zakon, 63/2006 - ispr. dr. zakona, 61/2007, 20/2009, 72/2009 - dr. zakon, 53/2010, 101/2011, 2/2012 - ispr., 93/2012, 47/2013, 108/2013, 68/2014, 105/2014, 91/2015 - autentično tumačenje, 112/2015, 15/2016 i 108/2016) koji omogućava unakrsnu proveru imovine može da zameni Zakon o poreklu imovine, Pap je skoro uveren da može.

Mora da se vidi tekst Zakona o poreklu imovine. Možda je predvideo neke bolje i efikasnije mere u borbi protiv korupcije i utaje poreza, zarade i imovine. Iako je bilo spektakularnih najava pa i prikupljanja podataka o imovini građana (svi građani sa imovinom vrednijom od 300.000 evra bili su u obavezi da istu prijave) na "unakrsnoj proceni imovine" malo se uradilo. Tek na nekoliko predmeta (ne više od tri) gde je Poreska uprava vodila postupak, ali nije poznat krajnji rezultat. Ono što je interesantno jeste da se u sva tri ova predmeta radilo o poreskim obveznicima koji su se odazvali pozivu i predali poreskoj upravi podatke o imovini vrednijoj od 300.000 evra. Nije mi poznat nijedan slučaj koji bi se vodio protiv nekog ko tu prijavu nije predao, iako je sigurno da je takvih lica bilo – kategoričan je Pap.

U pravnom sistemu Srbije nikada nije postojao Zakon o poreklu imovine. Postojao je jedan u bivšoj SFRJ, sedamdesetih godina prošlog veka, ali rezultati, blago rečeno, nisu baš bili spektakularni. – Posle je, 2001. godine donet popularni Zakon o ekstraprofitu koji takođe nije doneo značajne rezultate. Suština tog metoda podudara se upravo sa idejom ispitivanja porekla imovine kako je to upisano u Nacrtu tog zakona.

– Ukratko – ko ne može da dokaže izvore svog legalnog (oporezovanog) prihoda, kojim je kupio neku vredniju pokretnu ili nepokretnu imovinu, dužan je da plati neki dodatni porez. Uostalom, kao što sam rekao, ja mislim da je "unakrsna procena imovine" isto što i "ispitivanje porekla imovine". Pri tome su zakon o poreklu imovine i unakrsna provera prijavljene i realne imovine dva mehanizma koja bi mogla da napune budžet bez smanjenja plata i povećanja poreza za sve, uključujući najsiromašnije slojeve.

Izvor: Vebsajt Politika, Jasna Petrović-Stojanović, 21.12.2017.
Naslov: Redakcija