PLATNI RAZREDI: Predlozi zakona koji regulišu ovu materiju još uvek nisi usvojeni
U javnom sektoru Srbije i dalje je raširena pojava da zaposleni koji obavljaju iste poslove imaju različite plate, i to samo zato što rade u drugoj organizacionoj jedinici. Razlog tome je, podseća ekonomista Mihailo Gajić, programski direktor ekonomske istraživačke jedinice Libek, što se takve jedinice, umesto funkcionalno, posmatraju sektorski i ocenjuju po tome kojem entitetu pripadaju (prosveta, uprava, zdravstvo, policija).
- Dodatni problem u javnom sektoru je i kompresija zarada. Šta to znači? Oni sa najnižim kvalifikacijama imaju premiju na platu. Njihove zarade su nešto veće nego na sličnim pozicijama u privatnom sektoru, dok na visokim pozicijama postoji negativna premija. Najvišim rukovodiocima su plate niže, nego što bi bile da su zaposleni u privatnom sektoru. Ovo je prisutno i u specijalizovanim profesijama, recimo, među IT stručnjacima, rukovodiocima evropskih projekata, poreskim inspektorima - nabraja Gajić. Podseća da zato i postoji negativna selekcija, jer dobri kadrovi odlaze u privatni sektor gde mogu da zarade mnogo više.
Ova pojava trebalo bi da se promeni novim sistemskim pristupom kojim bi bila obuhvaćena sva radna mesta u javnom sektoru gde bi se eliminisale takve razlike.
- Zakonski predlozi su spremljeni pre nekoliko godina, ali nedostaje političke volje da se primene i već godinama se sve to odlaže, verovatno, jer bi se time zavezale ruke vladi da povećava plate kako nađe za shodno i to u onim sektorima čija podrška u biračkom telu proceni da joj je potrebna. U pregovorima sa MMF-om navedeno je da bi ovaj novi sistem zarada u javnom sektoru trebalo da zaživi naredne godine, tačnije da se primeni u budžetu za 2024. Ostaje da se vidi da li će do toga zaista doći, jer su slični rokovi za ovu reformu već probijani, a obećanja pogažena - dodaje Gajić.
Takozvana kompresija zarada u javnom sektoru je evidentna, ali kako smatra Ljubodrag Savić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, ipak niko neće javno da kaže da se zaposleni na istim pozicijama u javnom i privatnom sektoru u stvari takmiče na minimalcu.
- Dobar deo zaposlenih koji se loše kotira u privatnom sektoru ima plate koje su iznad minimalca, a značajan deo onih u javnom sektoru koji ima bolje zarade od tih iz privatnog sektora ima takođe samo nešto više od minimalne plate. I jedni i drugi u stvari imaju veoma niske zarade i takmiče se u siromaštvu - navodi prof. Savić. Dodaje da oni koji u javnom sektoru zauzimaju bolje pozicije i imaju više plate ipak imaju zarade niže nego u privatnom sektoru.
- To jeste činjenica, ali oni neće da kažu da su članovi najmanje jednog a ponekad i nekoliko upravnih odbora i raznih drugih tela. Pa kada saberu to sve, njihove plate su mnogo bolje nego najbolja zarada u privatnom sektoru. I treća stvar, privatni sektor će platiti dobro, po definiciji, samo one kadrove za koje nema alternativu. Tu govorimo uglavnom o IT stručnjacima. Jer, čim poslodavac iz privatnog sektora može da nađe drugog radnika, on ne mora onom prvom da daje veliku platu - podseća prof. Savić.
Kompanija Paragraf Lex ne preuzima odgovornost za tačnost i istinitost informacija prenetih iz spoljnih sadržaja odnosno drugih izvora, kao i za štetu koja eventualno iz toga, proistekne. Sve informacije objavljene u sekciji "Vesti" su namenjene u svrhu opšteg informisanja.
Naslov: Redakcija