Imajući u vidu Zakon o privatnom obezbeđenju ("Sl. glasnik RS", br. 104/2013 i 42/2015 - dalje: Zakon) svi radnici privatnih kompanija za obezbeđenje do kraja 2016. godine moraće da prođu obuku, polože stručni ispit i tako steknu licencu, potpisanu od strane Ministarstva unutrašnjih poslova.
Članom 80. Zakona propisana je odgovornost vlasnika objekata za angažovanje nelicenciranog privatnog obezbeđenja za rad u noćnim klubovima, splavovima i diskotekama.
Pravilnikom o bližim uslovima koje moraju da ispune pravna i fizička lica za sprovođenje stručne obuke za vršenje poslova privatnog obezbeđenja ("Sl. glasnik RS", br. 117/2014) propisane su obuke za dobijanje licence za tri vrste obezbeđenja i to za obavljanje poslova:
Zakon nalaže obavezu pribavljanja licence i za unutrašnje službe obezbeđenja kao unutrašnjeg oblika organizovanja obezbeđenja za svoje potrebe. Nameće se pitanje da li onda licencu treba da pribave sva privredna društva i preduzetnici?
Naime, prekršajna odgovornost propisana je samo za pravna lica i preduzetnike koji imaju organizovanu unutrašnju službu obezbeđenja (samozaštite). Privatno obezbeđenje, u smislu Zakona, obuhvata, između ostalog i poslove zaštite lica, imovine i poslovanja fizičkom i tehničkom zaštitom, koje (poslove) vrše pravna lica i preduzetnici koji su obrazovali "unutrašnji oblik organizovanja" obezbeđenja za sopstvene potrebe (dalje: samozaštitna delatnost). Po tome se ta delatnost (kao samozaštitna, unutrašnja) i razlikuje od delatnosti pružanja usluga vršenjem istih poslova za druge (za treća lica, spoljašnja delatnost), kao i od zaštite obavezno obezbeđenih objekata.
Imajući u vidu navedeno, interes nemalog broja malih i srednjih preduzeća biće da svoje poslove srodne poslovima privatnog obezbeđenja ne uvedu (unutrašnjim aktima) u režim kojim su podvrgnuti poslovi privatnog obezbeđenja, jer će ih to izložti troškovima, kako odmah, tako i dugoročno.
Samozaštitnom delatnošću ne mogu se po automatizmu smatrati poslovi (niti prosti skup poslova) koji su predviđeni aktom o sistematizaciji radnih mesta i obavljaju se na jednom ili više radnih mesta, pod nazivom radnik obezbeđenja, domar, čuvar ili sličnim nazivom i opisom poslova. Za prerastanje tih poslova u samozaštitnu delatnost uslov je da se obrazuje unutrašnja služba obezbeđenja (samozaštita), kao Zakonom propisani unutrašnji oblik organizovanja obezbeđenja za sopstvene potrebe i da se, pod uslovima iz člana 45. stav 1. Zakona, stekne odgovarajuća licenca za vršenje poslova privatnog obezbeđenja.
Još dok je Zakon bio u fazi predloga privredna društva pripremala su se da ispune uslove i potom stekla pravo da vrše obuke, tako da je taj proces već odmakao, a ukoliko se izuzmu privredni subjekti koji nemaju organizovane službe obezbeđenja - samozaštitnu delatnost, broj obveznika je mnogo manji od onog koji je u prvom momentu bio procenjen.
Izvor: Redakcija, 24.07.2016.