Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

ODRŽANA JAVNA RASPRAVA O NACRTU ZAKONA O ZAŠTITI PRAVA NA SUĐENJE U RAZUMNOM ROKU U BEOGRADU: DUGOTRAJNI SUDSKI POSTUPCI NAJVEćI PROBLEM PRAVOSUđA


Ministar pravde u Vladi Republike Srbije Nikola Selaković ocenio je da dugi i spori sudski postupci predstavljaju najveći problem srpskog pravosuđa, i istakao da osnovno pitanje koje novi Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku treba da reši jeste odnos između zaštite tog prava i nezavisnosti sudija.

Selaković je, otvarajući javnu raspravu o Nacrtu zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku u Apelacionom sudu u Beogradu, konstatovao da spori sudski postupci remete reputaciju sudstva i ozbiljno ugrožavaju ostvarivanje prava i sloboda građana.

Što je sudstvo nedelotvornije, pravda se više ostvaruje po pravu jačeg, bezobraznijeg i moćnijeg, upozorio je ministar.

Prema njegovim rečima, zaštita prava na suđenje u razumnom roku gotovo da nije postojala u Srbiji do donošenja sadašnjeg Ustava 2006. godine i ustanovljavanja mogućnosti izjavljivanja ustavne žalbe, osim preko odredbi o nadzornim ovlašćenjima predsednika suda, ili pravu nadzora Ministarstva pravde.

On je podsetio na to da je pritužba bila jedini instrument koji je stranka do tada mogla da koristi kako bi ostvarila svoje pravo, uz ocenu da to nije bilo dovoljno, s obzirom na to da, prema evropskim standardima, postupanje po pritužbi manje ili više predstavlja diskreciono pravo nadzornika.

Selaković je naveo da osnovno pitanje koje novi zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku treba da reši, a što se ne vidi neposredno iz njegove sadržine, jeste pitanje odnosa između ustavnog prava građana na suđenje u razumnom roku i nezavisnosti sudija.

Valjalo je zaštititi prava građana, učiniti sudstvo delotvornijim, ali nikako po cenu ugrožavanja nezavisnosti sudija, rekao je ministar i ukazao na to da je taj problem uspešno rešen i da zakonska rešenja sadrže neophodnu ravnotežu interesa.

On je naglasio da je pravo na suđenje u razumnom roku postavljeno kao pravo koje se jedino i isključivo odnosi na razvoj sudskog postupka u vremenu, uz napomenu da funkcionalni razvoj postupka nije predmet ovog zakona.

Predsednik suda može naložiti postupajućem sudiji da odluči o dokaznim predlozima stranaka, da zakaže ročište ili raspravu, ali nikako ne može da mu naloži koje dokaze treba da izvede, koje činjenice da utvrdi, ili kako da primeni pravnu normu, objasnio je Selaković.

Samo donošenje zakona nije dovoljno, naglasio je on i dodao da taj akt može postići svoje ciljeve samo ako ga sudovi budu pravilno primenjivali.

Predsednik Apelacionog suda u Beogradu Duško Milenković poručio je da donošenje zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku predstavlja jednu od najvažnijih pravnih tema u Srbiji, s obzirom na to da se od sudija prvenstveno očekuje pravilno utvrđivanje relevantnih činjenica i ispravna primena materijalnog prava, i to u što kraćem roku.

Milenković je podržao donošenje ovog zakona jer on treba da obezbedi delotvoran i brz postupak u primeni zaštite prava na suđenje u razumnom roku, i ukazao na činjenicu da samo pred Apelacionim sudom u Beogradu ima između osam i deset odsto predmeta koji čekaju na rešavanje duže od deset godina.

On je, govoreći o nacrtu pomenutog zakona, ocenio da je dobro to što merila za ocenu trajanja suđenja u razumnom roku nisu taksativno pobrojana, što omogućava da se svaki slučaj pojedinačno sagleda.

Milenković je ukazao i na važnost toga da u narednom periodu svi predsednici sudova organizuju rad na taj način da se učine dodatni napori kako bi se broj starih predmeta u sudovima smanjio, imajući u vidu to da stranku ne zanima naknada za dugo čekanje na rešenje spora, već je zanima upravo rešenje spora.

Izvor: Press služba Vlade Republike Srbije, 24.7.2014.