Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

PREDLOG ZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MIRNOM REŠAVANJU RADNIH SPOROVA: Nadležnost za individualne radne sporove se proširuje na sporove povodom isplate zarade


Četrnaestogodišnja primena Zakona o mirnom rešavanju radnih sporova ("Sl. glasnik RS", br. 125/2004 i 104/2009) dovela je do smanjenja broja sudskih postupaka po osnovu radnih sporova čime su postignute uštede i vremena i novca, ali je ukazala na brojne probleme u praksi. Pre svega, potrebno je bilo proširiti krug radnih sporova koji se mogu rešavati posredstvom miritelja, odnosno arbitra na koji način bi se dodatno afirmisao ovaj način rešavanja spora.

Oblast mirnog rešavanja radnih sporova po prvi put je uređena Zakonom o mirnom rešavanju radnih sporova iz 2004. godine kojim je osnovana Republička agencija za mirno rešavanje radnih sporova, a izmene i dopune su bile 2009. godine. Republička agencija za mirno rešavanje radnih sporova ima važnu ulogu u razvoju socijalnog dijaloga i promociji metoda mirnog rešavanja radnih sporova.

Od 2005. do 2018. godine, odnosno od osnivanja Agencije podneto je 15.265 predloga za mirno rešavanje radnog spora, od čega je meritorno rešeno 5.905 sporova, a ostatak je rešen u upravnom postupku, imajući u vidu osnovno načelo po kome postupa ova Agencija, a to je načelo dobrovoljnosti, odnosno saglasnosti volja strana u sporu da sednu za sto i pronađu mirno rešenje.

Od ukupnog broja pokrenutih postupaka bilo je 14.995 individualnih i 270 kolektivnih radnih sporova. Ključni razlozi za izmenu zakona su rasterećenje sudova, poboljšanje odnosa poslodavca i zaposlenih, ušteda budžetskih sredstava, usaglašavanje sa stavovima i principima MOR. Unapređenje zakonodavnog okvira treba da doprinese podsticanju poslodavca i zaposlenih da međusobno sporove rešavaju mirnim putem, posredstvom miritelja i arbitra Agencije, kako bi se što više rasteretili sudovi i stranama u sporu smanjili troškovi.

Predlogom zakona o izmenama i dopunama Zakona o mirnom rešavanju radnih sporova pruža se mogućnost unapređenja postupka mirnog rešavanja individualnih i kolektivnih radnih sporova i smanjenje troškova koje nužno prouzrokuju radni sporovi, bilo da se radi o broju izgubljenih radnih dana kod štrajka ili o troškovima sudskih postupaka.

Kada je reč o krugu radnih sporova koji se mogu mirno rešavati u oblasti kolektivnih sporova, sada se posredstvom miritelja mogu rešavati i sporovi nastali povodom ostvarivanja prava na utvrđivanje reprezentativnosti sindikata kod poslodavca i sporovi povodom utvrđivanja minimuma procesa rada u skladu sa zakonom.

Takođe, u delu koji se odnosi na primenu kolektivnih ugovora izvršeno je preciziranje, tako da se primenom kolektivnih ugovora smatra primena celokupnog kolektivnog ugovora ili njegovih pojedinih odredaba iz razloga što je bilo potrebno da se otkloni nemogućnost da se sporna pitanja u vezi sa primenom pojedinih odredaba, nedovoljno jasno preciziranih odredbi rešavaju u postupku pred miriteljem. Cilj dopune je da se kolektivnim radnim sporom smatra i spor povodom ostvarivanja prava na utvrđivanje reprezentativnosti sindikata kod poslodavca i da se poslodavci koji ne žele da utvrde reprezentativnost sindikatu u postupku mirnog rešavanja mirnog spora upoznaju sa obavezama koje proističu iz Zakona o radu ("Sl. glasnik RS", br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017 - odluka US i 113/2017) i da se ujedno smanji broj predmeta pred Odborom za utvrđivanje reprezentativnosti sindikata kod poslodavca.

Obzirom da je pitanje minimuma procesa rada utvrđena zakonom, nisu retki slučajevi sporova oko utvrđivanja minimuma procesa rada, pa je bilo potrebno i da se za ove slučajeve utvrdi nadležnost Republičke agencije za mirno rešavanje radnih sporova.

Kada je u pitanju delatnost od opšteg interesa u kojima postoji obaveza obezbeđivanja minimuma procesa rada u skladu sa zakonom kojim se reguliše oblast štrajka i za sporove povodom utvrđivanja reprezentativnosti i sporova povodom utvrđivanja minimuma procesa rada, postoji mogućnost pokretanja postupka po službenoj dužnosti.

Nadležnost za individualne radne sporove se proširuje na sporove povodom isplate plate, odnosno zarade, naknade plate – zarade u skladu sa zakonom, a do sada da je u nadležnosti bio samo spor povodom isplate minimalne zarade, isplate naknade troškova i drugih primanja u skladu sa zakonom, isplate otpremnine prilikom odlaska u penziju, radnog vremena i ostvarivanja prava na godišnji odmor.

Neophodno je bilo dopuniti odredbe koje se odnose na strane u kolektivnom sporu, jer postojeći zakon pod stranom u kolektivnom sporu smatra učesnike kolektivnog ugovora, odnosno poslodavca, sindikat, zaposlenog ili predstavnika zaposlenih u odnosu na primenu kolektivnog ugovora ili opšteg akta i ostvarivanje kolektivnog prava u skladu sa zakonom. Međutim, u praksi se kao strane javljaju štrajkački odbor i osnivač za javna preduzeća i javne službe koji su sada prepoznati kao strane u sporu.

Kada je u pitanju spor povodom diskriminacije i zlostavljanja na radu, proširena je definicija strana u sporu, pa se stranom u sporu više ne smatraju samo zaposleni, poslodavac, već ostavlja mogućnost da to budu i lica van radnog odnosa, a u skladu sa zakonom.

Izvršeno je preciziranje definicije arbitraže, tako da se arbitražom smatra postupak u kome arbitar rešava o predmetu individualnog spora, a ne odlučuje o predmetu individualnog spora, s obzirom da je novim rešenjem omogućeno donošenje rešenja arbitra na osnovu postignutog sporazuma strana u sporu koji postupak isključuje odlučivanje arbitra.

Takođe, produženi su rokovi za davanje saglasnosti za vođenje postupka, produžen je rok za saglasnost oko izbora miritelja ili arbitra i za pokretanje postupka kada su u pitanju delatnosti od javnog interesa. Svi rokovi u danima zamenjeni su rokovima koji se računaju radnim danima. Cilj ovih izmena je bio da se ustanove realni rokovi za postupanje. Postupak pred odborom za mirenje može da se produži još 30 dana, ako se ne okonča u roku od 30 dana od dana otvaranja rasprave.

S obzirom da kolektivni sporovi često traju duže zbog složenosti predmetnog spora i otežane komunikacije koja je uslovljena različitim interesima i stavovima strana u sporu, praksa je pokazala da je potrebno postupak mirenja produžiti na zahtev strana u sporu za još 30 dana. Uslov za produženje je da obe strane u sporu o tome postignu prethodnu saglasnost, a cilj produženja roka je da spor reši mirnim putem, jer je to u interesu strana u sporu.

Komisija za izbor miritelja i arbitra donosi odluku o izboru u roku od 60 dana od isteka roka za podnošenje prijava, a konkurs za izbor miritelja i arbitra, a ne samo kao do sada u roku od 15 dana zbog obaveze organa da po službenoj dužnosti, u skladu sa zakonom, vrši uvid u podatke o činjenicama neophodnim za odlučivanje, a o kojima se vodi službena evidencija, te da ih pribavlja i obrađuje. Cilj ovih izmena je bio da se ustanove realni, takođe, okviri za postupanje.

Kada se radi o načinu okončanju spora miritelj samo na zahtev jedne od strane u sporu predlaže preporuku najkasnije u roku od tri dana od dana zaključenja rasprave, dok je do sada mogao da predloži preporuku, a da ni jedna strana u sporu to od njega nije zahtevala.

Važeći zakon propisuje da ako strane u sporu prihvate preporuku, zaključuju sporazum o rešenju spora, a ako je predmet spora kolektivni ugovor sporazum postaje sastavni deo kolektivnog ugovora. Ukoliko predmet spora nije kolektivni ugovor, onda sporazum ima snagu izvršne isprave. Ove odredbe stvaraju mnogo problema u primeni, te ih je potrebno izmeniti.

Izmenama se uvodi rešenje po kome sporazum o rešenju spora može da se zaključi na osnovu preporuke ili nezavisno od iste. Sporazum ne može da bude sastavni deo kolektivnog ugovora, već postoje osnov za zaključivanje izmene i dopune kolektivnog ugovora ili ima snagu izvršne isprave.

U odnosu na dosadašnje rešenje izbegnuta je mogućnost da sporazum, koji sačine strane u sporu, bude sastavni deo kolektivnog ugovora, jer se po pravili sporazum sastavlja u slobodnoj formi, a kolektivni ugovor treba da sadrži strukturu opšteg akta i da se prilikom izrade, izmene i dopune poštuju osnovna metodološka pravila za izradu propisa, a posebno je što i strana u sporu pred agencijom ne mora da bude reprezentativni sindikat koji učestvuje u zaključenju kolektivnog ugovora, pa se postavlja pitanje - kako sporazum može postati deo kolektivnog ugovora u kome ta strana u sporu nije bila učesnik u zaključivanju, što je bilo u pripremi važećeg zakona - stvara probleme.

Arbitar donosi rešenje, na prvom mestu na osnovu sporazuma strana u sporu, kao i ako je arbitražni postupak postao nemoguć i u slučaju obustave postupka, što je sve novina u odnosu na ranije rešenje u zakonu, a može da donese rešenje kojim odlučuje o predmetu spora, tek ukoliko nema strana u sporu na osnovu koga bi moglo da se donese rešenje. Rešenje doneto na osnovu sporazuma strana u sporu, kao i rešenje kojim arbitar odlučuje o predmetu spora ima snagu izvršne isprave.

Spor povodom zlostavljanja i diskriminacije izuzetno može da se okonča samo na osnovu sporazuma strana u sporu, a ako isti ne postoji arbitar donosi rešenje o obustavi postupka i upućuje strane u sporu da o istoj pravnoj stvari mogu da vode sudski postupak.

Održavanje rasprave je javno, osim u sporovima povodom diskriminacije i zlostavljanja na radu. S obzirom, da se radi o sporovima koji mogu da sadrže činjenice i dokaze, čije javno iznošenje bi moglo i da ima negativne posledice po strane u sporu, bilo je potrebno u ovim sporovima isključiti javnost, a istovremeno je izvršno usklađivanje sa rešenjem u Zakonu o sprečavanju zlostavljanja na radu ("Sl. glasnik RS", br. 36/2010).

Predviđena je mogućnost da ukoliko strane u sporu to žele, mogu da angažuju sudskog veštaka na koje se shodno primenjuju odredbe ovog zakona o izuzeću arbitra. Za razliku od usluga arbitra i miritelja, koje su strane u sporu besplatne troškove angažovanja sudskog veštaka snosila bi svaka od strana u sporu.

S obzirom da miritelj i arbitri prilikom rešavanja radnih sporova rešavaju u prostorijama poslodavca, često je bio problem oko identifikacije miritelja i arbitra prilikom dolaska u prostorije poslodavca. Uvođenjem službenih identifikacionih kartica taj problem se otklanja.

U cilju normiranja poželjnog ponašanja miritelja i arbitra bilo je potrebno stvoriti pravni osnov za donošenje etičkog kodeksa. Miritelj i arbitri u postupku mirnog rešavanja radnih sporova biće dužni da se pridržavaju etičkog kodeksa koji donosi ministar nadležan za poslove rada.

Cilj izmene i dopune Zakona o mirnom rešavanju radnih sporova je pre svega unapređenje zakonodavnog okvira u oblasti, a to podrazumeva - stvaranje zakonodavnog okvira u kome će se pojačati uloga agencije kako bi se što više individualnih i kolektivnih radnih sporova rešavalo na miran i efikasan način, smanjenje broja radnih sporova koji se vode pred sudovima i njihovo rasterećenje, unapređenje socijalnog dijaloga, ušteda sredstava koja se finansiraju iz budžeta, unapređenje uslova za rad miritelja i arbitra, unapređenje rada i postignutih rezultata miritelja i arbitra, komunikacija sa socijalnim partnerima, saradnja sa sindikalnim organizacijama i udruženjima poslodavaca i uspostavljanje mehanizma za izveštavanje o ishodima postupka izvršenja konačnih rešenja miritelja i arbitra, naveo je ministar rada, zapošljavanja, boračkih i socijalnih pitanja, Zoran Đorđević, obrazlažući Predlog zakona u Narodnoj skupštini Republike Srbije.

Izvor: Vebsajt Narodne skupštine, 21.06.2018.
Izvod iz vesti, Naslov: Redakcija