Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

KOMITET PRAVNIKA ZA LJUDSKA PRAVA: DOMAĆI SUDOVI NE PRIMENJUJU MEĐUNARODNO PRAVO, A GOTOVO NIKADA PRAKSU MEĐUNARODNIH INSTITUCIJA


Bez obzira na evropski put koji je Srbija sebi zacrtala, kada je u pitanju pravo, sudovi pri donošenju odluka retko koriste mehanizme predviđene međunarodnim konvencijama koje je Srbija ratifikovala i koje, prema tome, čine sastavni deo domaćeg pravnog poretka.

  • Kako pokazuje jedno od istraživanja Komiteta pravnika za ljudska prava (Jukom) iz 2013. godine, kada je u pitanju suzbijanje diskriminacije, sudovi ne primenjuju često čak ni Ustav, a gotovo nikada praksu međunarodnih institucija.

Budući da pravdu ne mogu da nađu u srpskim sudovima, veliki broj građana obraća se Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, zbog čega je Srbija jedna od prvih zemalja po broju tužbi.

Prema rečima advokata Predraga Savića iz Kuće ljudskih prava - Strazbur, Srbija prema Evropskoj konvenciji ima obavezu da se pridržava međunarodnih standarda, ali je veliko pitanje da li to zaista i čini. Kako kaže, koliko smo daleko otišli u primeni međunarodnog prava, pokazaće pridruživanje Evropskoj uniji.

- Postoje određeni propisi kod nas koji nisu u skladu sa evropskim propisima. Od problema sa penzijama za osobe koje žive na Kosovu, do trgovine bebama koje zbog zastarevanja slučaja ne mogu da se reše. Ima jako mnogo sistemskih grešaka jer parnice i predmeti traju jako dugo - objašnjava Savić.

On napominje da je neophodno rešiti sistemske probleme kako bi se smanjio broj predmeta.

- Potrebno je završiti reformu pravosuđa, da se sudovi i materijalno i kadrovski osposobe, kao i da se poboljša efikasnost tužilaštva. Veliki problem su i advokati i pomoćnici. Neophodno je kompletno osposobiti sektor - ističe Savić.

On kaže da bi se moglo reći da smo daleko od evropskih standarda, ali i da iskustva država u okruženju pokazuju da ni kod njih nije bolje.

- Nema nikakve razlike između situacije kod nas i u Hrvatskoj, Bugarskoj ili Rumuniji, iako su one već u Evropskoj uniji. Još je gore u Republici Srpskoj, Makedoniji ili Crnoj Gori. Pravosuđe u svim zemljama bivše Jugoslavije boluje od istih bolesti i reforme se svugde teško sprovode - naglašava Savić. On dodaje da je čak i u nekim evropskim zemljama teška situacija kad je reč o primeni međunarodnih propisa, ali da je kod njih vođenje parnice luksuz, pa da zato to nije toliko uočljivo. Kod nas je, kako kaže, dosta jeftinije suditi se, pa se lako stiže i do Strazbura.

  • On ističe da je jedan od razloga ove situacije i što nije do kraja sprovedena lustracija.

- Problem je što je u sudstvu pravljena negativna selekcija, biranjem kadrova po političkoj pripadnosti ili rodbinskoj vezi a ne stručnosti. Osim toga, korupcija je hronična bolest, iako je ima mnogo manje u pravosuđu nego u nekim drugim društvenim oblastima - kaže Savić.

S druge strane, sudija Apelacionog suda Siniša Važić kaže da se sudovi u Srbiji sve više konsultuju sa konvencijama EU, posebno kad je reč o ratnim zločinima, prenošenju postupaka, ekstradiciji.

- Toga ima još i više kada je reč o krivičnom pravu - pranju novca, oduzimanju imovine, trgovini ljudima, zaštiti ljudskih prava... Pravosuđe se prilično uključilo u evropsku pravnu porodicu - ističe Važić. Kako objašnjava, prilikom primene međunarodnih propisa bilo je problema kad je reč o dužini trajanja pritvora.

- Prvo su nam govorili da pritvor dugo traje, a zatim mnogo kratko - ističe on. Važić napominje da je činjenica da Srbija među državama sa najviše tužbi pred sudom u Strazburu ostala vezana za jednu grupu predmeta.

- Sudovi su i u tim slučajevima doneli svoje odluke, i tu nije reč o njihovoj odgovornosti. PROBLEM JE IZVRŠENJE. Na državi je da da novac, a mi smo svoj deo posla obavili. Kada bi se rešio barem deo ovakvih predmeta, više ne bismo imali takvu ružnu poziciju - zaključuje Važić. 

Izvor: www.danas.rs, M. Krtinić