Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

NACRT ZAKONA O MEMORIJALNOM CENTRU "STARO SAJMIŠTE": Mišljenje Poverenice za zaštitu ravnopravnosti na Nacrt zakona


Ministarstvo kulture i informisanja je dopisom broj 011-00-114/2019-07 od 3. decembra 2019. god. dostavilo Povereniku za zaštitu ravnopravnosti Nacrt zakona o Memorijalnom centru "Staro sajmište" (u daljem tekstu: Nacrt zakona), radi davanja mišljenja.

Postupajući po ovom dopisu, Poverenica daje mišljenje na Nacrt zakona, sa aspekta delokruga rada Poverenika za zaštitu ravnopravnosti.

Na početku, Poverenik ističe da je izuzetno važno da se osetljivo pitanje sećanja na žrtve nacističkih koncentracionih logora uredi na način koji će omogućiti da se u duhu tolerancije, uvažavanja različitosti i poštovanja načela ravnopravnosti, doprinese odavanju počasti žrtvama. Ustanova kulture Memorijalni centar "Staro sajmište" će, u okviru svojih muzeja, a u cilju da se ne zaborave istorijske činjenice, negovati sećanja na žrtve i prikupiti i izložiti dostupne podatke i artefakte stradanja naroda čime se doprinosi obrazovanju sadašnjih i budućih generacija o njihovom značaju.

Ustav Republike Srbije ("Sl. glasnik RS", br. 98/2006) zabranjuje svaku diskriminaciju, neposrednu ili posrednu, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta. Odredbama člana 20. stav 1. Ustava propisano je da se ljudska i manjinska prava zajamčena Ustavom mogu zakonom biti ograničena ako ograničenje dopušta Ustav, u svrhe radi kojih ga Ustav dopušta, u obimu neophodnom da se ustavna svrha ograničenja zadovolji u demokratskom društvu i bez zadiranja u suštinu zajamčenog prava, dok je stavom 2. istog člana propisano da se dostignuti nivo ljudskih i manjinskih prava ne može smanjivati. Član 34. stav 6. propisuje da krivično gonjenje i izvršenje kazne za ratni zločin, genocid i zločin protiv čovečnosti ne zastareva. Odredba člana 49. propisuje da je zabranjeno i kažnjivo svako izazivanje i podsticanje rasne, nacionalne, verske ili druge neravnopravnosti, mržnje i netrpeljivosti, dok je članom 48. propisano da merama u obrazovanju, kulturi i javnom obaveštavanju, Republika Srbija podstiče razumevanje, uvažavanje i poštovanje razlika koje postoje zbog posebnosti etničkog, kulturnog, jezičkog ili verskog identiteta njenih građana.

Ustavna zabrana diskriminacije bliže je razrađena Zakonom o zabrani diskriminacije ("Sl. glasnik RS", br. 22/2009), koji u članu 2. stav 1. tačka 1. propisuje da diskriminacija i diskriminatorno postupanje označavaju svako neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje (isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva), u odnosu na lica ili grupe kao i na članove njihovih porodica, ili njima bliska lica, na otvoren ili prikriven način, a koji se zasniva na rasi, boji kože, precima, državljanstvu, nacionalnoj pripadnosti ili etničkom poreklu, jeziku, verskim ili političkim ubeđenjima, polu, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, imovnom stanju, rođenju, genetskim osobenostima, zdravstvenom stanju, invaliditetu, bračnom i porodičnom statusu, osuđivanosti, starosnom dobu, izgledu, članstvu u političkim, sindikalnim i drugim organizacijama i drugim stvarnim, odnosno pretpostavljenim ličnim svojstvima. Odredbama člana 4. propisano je načelo jednakosti tako što je regulisano da su svi jednaki i uživaju jednak položaj i jednaku pravnu zaštitu, bez obzira na lična svojstva, te da je svako dužan da poštuje načelo jednakosti, odnosno zabranu diskriminacije. Odredbama čl. 5-14. definisani su različiti oblici povrede načela jednakosti, odnosno diskriminatornog postupanja. Odredbama člana 13. propisani su teški oblici diskriminacije: izazivanje i podsticanje neravnopravnosti, mržnje i netrpeljivosti po osnovu nacionalne, rasne ili verske pripadnosti, jezika, političkog opredeljenja, pola, rodnog identiteta, seksualnog opredeljenja i invaliditeta; propagiranje ili vršenje diskriminacije od strane organa javne vlasti i u postupcima pred organima javne vlasti; propagiranje diskriminacije putem javnih glasila i ropstvo, trgovina ljudima, aparthejd, genocid, etničko čišćenje i njihovo propagiranje.

Republika Srbija je ratifikovala Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. U smislu ove Konvencije, pod genocidom se smatra bilo koje od navedenih dela učinjenih u nameri potpunog ili delimičnog uništenja jedne nacionalne, etničke, rasne ili verske grupe kao takve, i to:

a) ubistvo članova grupe;

b) teška povreda fizičkog ili mentalnog integriteta članova grupe;

c) namerno podvrgavanje grupe životnim uslovima koji treba da dovedu do njenog potpunog ili delimičnog uništenja;

d) mere uperene na sprečavanje rađanja u okviru grupe;

e) prinudno premeštanje dece iz jedne grupe u drugu.

Na ovu Konvenciju se, pored ostalih međunarodnih ugovora, i ukazuje u samom tekstu Nacrta zakona.

Imajući u vidu navedeno, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti daje sledeće mišljenje:

 U članu 1. Nacrta zakona propisano je da "Radi negovanja sećanja na žrtve nacističkog koncentracionog logora na nekadašnjem Beogradskom sajmištu, Jevrejskog logora Zemun i Prihvatnog logora Zemun, osniva se ustanova kulture Memorijalni centar "Staro sajmište". Dalje, članom 2. Nacrta zakona definiše se značenje ključnih pojmova kao što su genocid, genocid nad srpskim narodom, holokaust, samudaripen i ratni zločini. Imajući u vidu metodološka pravila za izradu propisa, Poverenik predlaže da se još jednom razmotri celokupan tekst propisa u saradnji sa Republičkim sekretarijatom za zakonodavstvo. Naime, u skladu sa Jedinstvenim metodološkim pravilima za izradu propisa ("Sl. glasnik RS", br. 21/2010), uvodni deo propisa sadrži predmet uređivanja, dok su definicije deo uvodnog dela propisa koji sadrži objašnjenje značenja pojedinih pojmova koji se koriste u samom propisu.

Članom 1. Nacrta zakona je, umesto predmeta uređivanja, regulisano osnivanje ustanove kulture Memorijalni centar "Staro sajmište", kao i cilj njegovog osnivanja, kako je to ispravno i navedeno u članu 3. Nacrta zakona (koji pak nosi naslov Položaj), a u kome je navedeno: "Memorijalni centar "Staro sajmište" osniva se kao ustanova kulture radi obezbeđivanja organizacionih, kadrovskih i materijalnih pretpostavki za ostvarivanje cilja iz člana 1. ovog zakona…".

Takođe, članom 2. Nacrta zakona su date definicije određenih pojmova, ali se postavlja pitanje razloga njihovog definisanja imajući u vidu da se ovi pojmovi ne koriste u daljem tekstu propisa, izuzev u članu 10. kojim je regulisana međunarodna saradnja i navedeno da Memorijalni centar "Staro sajmište": "…svoje naučno-istraživačke rezultate integriše u opšte znanje o genocidu, Holokaustu, Samudaripenu i ratnim zločinima.".

 Poverenik dalje ističe da u članu 1. Nacrta zakona, pored Jevrejskog logora Zemun i Prihvatnog logora Zemun, nije naveden i Jevrejski prolazni logor Beograd - Topovske šupe, koji se navodi u čl. 5. i 12. stav 2. Nacrta zakona. Članom 5. Nacrta zakona je, naime, navedeno koje poslove obavlja Memorijalni centar "Staro sajmište", a koji se, između ostalog, odnose i na Jevrejski prolazni logor Beograd - Topovske šupe. Dalje, članom 12. stav 2. Nacrta zakona, uređuje se da Memorijalni centar vodi brigu i o Jevrejskom prolaznom logoru Beograd - Topovske šupe. Imajući u vidu navedeno, a kako se ovaj logor u ostalim odredbama Nacrta zakona ne pominje, mišljenja smo da je navedene odredbe potrebno usaglasiti.

 Određenim brojem odredaba Nacrta zakona (čl. 6, 8. i 9), uređuju se pitanja sastava pojedinih organa u ustanovi kulture Memorijalni centar "Staro sajmište", kao što su npr. Upravni i Nadzorni odbor, Programski savet, Međunarodni savet i sl. S tim u vezi Poverenica ukazuje da se sastav organa koji su predviđeni Nacrtom zakona nužno mora zasnivati na poštovanju Načela ravnopravnosti. Takođe, imajući u vidu navedeno, mišljenja je da navedene odredbe treba još jednom razmotriti i sa aspekta obezbeđivanja zastupljenosti manje zastupljenog pola.

Takođe ukazuje da Nacrt zakona ne sadrži odredbu o rodno diferenciranom jeziku, odnosno da su upotrebljene reči u muškom rodu (npr. direktor, pomoćnik, predsednik i članovi Upravnog i Nadzornog odbora i sl.) kao generički neutralni termini i za muški i ženski rod, čime se narušava princip ravnopravnosti polova. Upotreba jezika, u kojem se prisustvo, jednak status i uloge žena i muškaraca u društvu ravnopravno odražavaju i tretiraju sa jednakom vrednošću i dostojanstvom, suštinski je aspekt rodne ravnopravnosti i od značaja je za postizanje faktičke ravnopravnosti polova. Imajući u vidu navedeno, potrebno je da se u Nacrt zakona unese odredba prema kojoj svi pojmovi koji se koriste u tom zakonu u muškom rodu obuhvataju iste pojmove u ženskom rodu.

Izvor: Vebsajt Poverenice, 19.12.2019.
Naslov: Redakcija