Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

ZAKON O ZAŠTITI POTROŠAČA: Nosioci zaštite potrošača su Narodna skupština, Vlada, Ministarstvo, Nacionalni savet za zaštitu potrošača, druga ministarstva i regulatorna tela koja imaju zakonom utvrđene nadležnosti u oblasti zaštite potrošača, organi autonomne pokrajine i lokalne samouprave, kao i udruženja i savezi. Nosioci zaštite potrošača međusobno sarađuju u cilju unapređenja zaštite potrošača i na sprovođenju Strategije i akcionog plana


Potrošači su često zbunjeni kada je reč o tome koja su ovlašćenja Tržišne inspekcije i u kojim slučajevima mogu da im se obrate. Zakonom o zaštiti potrošača ("Sl. glasnik RS", br. 62/2014 - dalje: Zakon) promenjene su nadležnosti tržišne inspekcije i sada su brojnije u odnosu na Zakon o zaštiti potrošača ("Sl. glasnik RS", br. 73/2010) iz 2010. godine. Važno je istaći da je, u skladu sa evropskom praksom i praksom na svim razvijenim tržištima, ukinuta uloga tržišnog inspektora u rešavanju pojedinačnih potrošačkih problema.

Kako saopštavaju u Ministarstvu trgovine, turizma i telekomunikacija, postoji nekoliko situacija kada inspekcija reaguje.

- Najpre, kada trgovac ne odgovori na reklamaciju potrošača u zakonskom roku od osam dana. Za takvo postupanje propisana je novčana kazna. Inspekcija nema pravo da odlučuje o sadržini odgovora - ovo je pitanje poslovne politike, posredovanja sa potrošačem ili udruženjem za zaštitu potrošača ili zvaničnog sudskog postupka. To znači da nadležni inspektor može da naloži trgovcu da odgovori, ali ne može da mu naloži šta da odgovori, odnosno da uvaži reklamaciju - objašnjavaju u Ministarstvu.

Propisi kažu da inspekcija reaguje i kada se zloupotrebljava izraz garancija, kada trgovac nepošteno posluje ili šalje pošiljke koje potrošač nije naručio. Takođe i u slučaju kada prodaje, služi i poklanja maloletniku duvanske, alkoholne proizvode i pivo i pirotehniku.

Prema podacima Ministarstva, najveći broj pritužbi potrošača odnosi se na nesaobraznost robe ili usluge, ali tu su i drugi problemi na koje se potrošači žale. Oni naglašavaju da je odnos između trgovca i potrošača iz ugovora o prodaji robe ili pružanju usluga ugovorni odnos građanskog prava, te nema mesta postupanju Tržišne inspekcije, kao organa državne uprave.

Ova procedura je uobičajena za Evropu i okolne zemlje i ona podrazumeva nemešanje države, čime se ne narušava odnos između učesnika na tržištu.

Preciznije, to znači da, ukoliko potrošač, prvo u direktnom kontaktu sa trgovcem, pa kasnije obraćajući se udruženjima za zaštitu potrošača, ne uspe da reši problem, tj. ne ostvari svoja prava, predstoji mu sudska zaštita. Za sporove vrednosti do 500.000 dinara ne plaća se sudska taksa za tužbu.

Izvor: Vebsajt Politika, Jelica Antelj, 22.12.2015.
Naslov: Redakcija