Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

VRHOVNI KASACIONI SUD: Tokom 2017. godine vođeno 73.000 procesa zbog otkaza ili neisplaćenih zarada. Sindikati traže da se oforme sudovi za radne sporove


Pred domaćim sudovima prošle godine se vodilo više od 73.000 radnih sporova, od kojih je bar polovina nasleđena iz prethodnih godina. Mada su po zakonu hitni, statistika Vrhovnog kasacionog suda pokazuje da veliki broj njih traje između dve i pet godina, a 234 spora čak su starija od decenije. Još šokantniji je podatak da se oni i dalje nalaze pred prvostepenim sudom i kilometrima su daleko od pravosnažne presude.

S obzirom na to da u osnovnim sudovima samo 285 sudija presuđuje u ovoj vrsti parnica, kada sve prošlogodišnje predmete u radu podelimo s tim brojem, ispada da je svaki sudija radio u 258 radnih sporova. Veliki broj delilaca pravde, kako napominje Dragana Boljević, predsednik Društva sudija Srbije, nije specijalizovan samo za ovu materiju, već radi i ostale parnice, pa to znači da maksimalno može u jednom sporu da zakaže tri do četiri ročišta godišnje. Tako su u startu prinuđeni da krše zakonsko načelo hitnosti.

- Na povećanje broja sporova uticao je i Zakon o radu ("Sl. glasnik RS", br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017 - odluka US i 113/2017) iz 2014. godine, koji je drastično smanjio prava koja su radnici prethodno imali - primećuje Boljevićeva.

Ona se slaže s tvrdnjom da su ovi predmeti po zakonu hitni i da takvi i moraju da budu, jer ljudima od njih bukvalno zavisi egzistencija. Ali ogroman priliv hitnih predmeta po sudiji u samom startu tom istom sudiji vezuje ruke.

Za to što ovi sporovi dugo traju, po njenom mišljenju, najmanje su krive sudije, a najviše država, i to iz nekoliko razloga. Prvi je, kaže, to što je stvoren takav zakonodavni okvir da su radnička prava ugrožena i da moraju "da se brane" tužbama. Drugi je to što nije stvorila uslove sudijama za rad u kojima bi oni mogli da ispoštuju princip fer i pravičnog suđenja u razumnom roku.

- Osim toga, država ne poštuje ni svoje, ni sudske odluke, kao ni presude Suda u Strazburu. Tako do danas nije isplatila zaostale plate i doprinose radnicima društvenih preduzeća koja su privatizovana, posle čega su otišla u stečaj, a zaposleni ostali bez posla - primećuje Boljevićeva.

Po presudi suda u Strazburu, država je već morala da isplati ove radnike, kojih ima između 70.000 i 80.000, ali to još nije uradila.

Ivica Cvetanović, predsednik Konfederacije slobodnih sindikata Srbije, kaže da gotovo godinu dana nisu dobili odgovor na svoju inicijativu da se oforme sudovi za radne sporove od strane Ministarstva pravde.

- Cilj nam je bio da se skrate sudski procesi, da se definišu kadrovi za radno pravo, kao i da imamo veću zaštitu radničkih prava - kaže on. - Osnivanjem sudova rada dali bismo signal državi i poslodavcima da definišu odnose rada i kapitala. Sada se gazde bahato ponašaju prema zaposlenima prilikom proglašavanja tehnoloških viškova.

Takvi sudovi postoje u regionu, primera radi, u Hrvatskoj, dok su u Evropi odavno standard. Danas imamo situaciju da zaposleni kada dobije otkaz ne sme ni da ode iz firme, ni da tuži, jer na sudu ne može da reši problem.

Pred Agencijom za mirno rešavanje sporova su 2017. godine vođena 1.074 postupka, od čega je bilo 1.046 individualnih i 28 kolektivnih radnih sporova. - Ovo je treća godina zaredom da beležimo porast broja postupaka i visok stepen dobijenih saglasnosti da se postupci rešavaju mirnim putem - kaže Mile Radivojević, direktor Agencije. - Ove godine su relativno česti bili kolektivni sporovi koji su pratili zaključivanje kolektivnih ugovora.

Pred višim i apelacionim sudovima prvog dana ove godine nalazilo se 236 radnih sporova starijih od 10 godina (ne računajući 234 spora pred osnovnim). Najviše ih je bilo pred beogradskim Višim sudom i Apelacionim - 203, zatim 17 u Novom Sadu, devet u Nišu i sedam u Kragujevcu.

Izvor: Vebsajt Novosti, V. C. Spasojević / J. Ž. Skenderija, 21.05.2018.
Naslov: Redakcija