Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

MOGUĆE NOVINE U GRAĐANSKOM ZAKONIKU: Regulisanje eutanazije - stručnjaci za i protiv


Po sadašnjem zakonu, onaj ko iz samilosti zbog teškog zdravstvenog stanja, čak i uz izričit zahtev, liši života punoletno lice, može dobiti kaznu zatvora od šest meseci do pet godina. Međutim, ova kruta zakonska rešenja možda će se i promeniti usvajanjem novog građanskog zakonika za koji je javna rasprava u toku. Istina, već sada, a po zakonskom rešenju 2005. godine dozvoljeno je prestanak primanja terapije, ali to je još daleko od eutanazije

Francuzi su prvi u svetu pronašli rešenje kako da prekrate patnje neizlečivim bolesnicima, a da to ipak nije direktna eutanazija. Dok se oko "smrti iz milosrđa", kako se kod nas oduvek nazivala eutanazija, u svetu vodi polemika između lekara, etičara, filozofa, pravnika, sveštenika i običnog sveta, u Francuskoj narodnoj skupštini pre nekoliko dana čak 436 poslanika (protiv je glasalo 34) izglasali su izmenu zakona o eutanaziji, koja dopušta duboko i neprekinuto uspavljivanje, takozvani "deep sleep" za neizlečive bolesnike u određenim slučajevima. Ovo znači da francuski lekari moraju u većoj meri da poštuju volju pacijenta, a on (ili njegovi najbliži) može da odbije medicinske mere koje mu produžavaju život. Aktivna eutanazija u Francuskoj ostaje i dalje zabranjena, mada se godišnje u ovoj zemlji izvede oko 4.000 nezakonitih eutanazija.

Anesteziolog i profesorka na Medicinskom fakultetu, dr Vesna Bumbaširević iz Urgentnog centra u Beogradu kaže kako lekari nikada ne mogu da budu pobornici eutanazije. To im brani Hipokratova zakletva, ali i stav da lekar čoveku treba da pomogne da živi, a ne da umre.

"Očekujem da će francuska praksa detaljnije objasniti šta ovo konkretnije znači. Sada, po protokolima, kada pacijenta držite u dubokom snu znači da je on u stanju duboke, kontinuirane uspavanosti, na mašini za veštačko disanje i daju mu se sedativi. Takvi protokoli se kod nas koriste isključivo kada moramo da uspavamo pacijenta da bismo smanjili disajnu frekvencu u nekim slučajevima teških trauma. Međutim, to je vrlo kratka faza i primenjuje se ako je pacijent – jako uznemiren ili troši veliku energiju. Protokol podrazumeva da pacijent ne sme da trpi bol i za to danas imamo skalu bola prema kojoj određujemo lekove. Poenta je da niko ne sme i ne treba da trpi bol" – objašnjava dr Bumbaširević.

Dr Bumbaširević dodaje i da u srpskim bolnicama ne može da se poštuje volja pacijenta koji je tražio da, na primer, ne bude reanimiran i to jasno i nedvosmisleno rekao članovima svoje najbliže porodice. Čak i da takav zahtev postoji u pismenoj formi, naše lekare ništa ne obavezuje da tako postupe.

"Za tako postupanje nemamo zakonsku osnovu. Naša obaveza i dužnost je da u urgentnim stanjima preduzimamo sve mere. Nemamo pravo da odustanemo od terapije" – kaže doktorka Bumbaširević.

Iako studentima Medicinskog fakulteta u Beogradu drži nastavu iz predmeta Medicinska etika, profesor sociologije Karel Turza, međutim, jasno se izjašnjava za eutanaziju.

"Podržavam da se teško obolelom čoveku pomogne i da mu se ne produžavaju patnje, već da mu se skrati život kada mu medicina više ne može pomoći. Neurolozi ni danas ne znaju da li čovek u komi oseća bol. Dve su mogućnosti: da lekar bolesniku pomogne skraćivanjem života, kada čini eutanaziju i da pusti da bolest ide svojim tokom, ali to onda nije produženje života nego produženje patnje i sa tim ne mogu da se složim" – kaže dr Turza, dodajući da smatra da je Srbija kao društvo dovoljno zrela da uvede eutanaziju u zakon i praksu.

Svestan da mnogo dilema, kontroverzi, pa i opasnosti od zloupotreba prati uvođenje eutanazije, dr Turza naglašava da je najvažnije da se svaki konkretan slučaj, odnosno zahtev za eutanazijom razmatra posebno, jer su ljudi različiti, pa se u teškoj bolesti neko prepušta malodušnosti, a neko se bori do samog kraja.

"Možete doneti zakon o eutanaziji, ali će to i dalje biti pitanje slobodne volje kompetentnog pojedinca, kojeg se to tiče, a u nekim slučajevima biće dozvoljeno da porodica odlučuje o toj stvari. Lekari kažu da nikada ne mogu da budu za eutanaziju, ali ja ne mogu da budem tako kategorično protiv eutanazije, nego se zalažem da se takav zahtev ceni od slučaja do slučaja" – kaže dr Turza.

Izvor: Politika, 21.4.2015.