Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

IPARD 2 PROGRAM: Evropa namenila 175 miliona evra srpskoj poljoprivredi


Kad god da se raspiše prvi poziv za IPARD program u Srbiji za one koji nameravaju da se prijave na konkurse važne su dve stvari.

Prva je da vide da li se njihova gazdinstva, s obzirom na kapacitete koje imaju, uklapaju u ovaj evropski fond ili pak nemaju reference za njega.

Druga je da pogledaju šta se, ako se uklapaju u IPARD, od njih traži i šta sve treba da pripreme pre nego što se objavi prvi konkurs.

Evropa je namenila 175 miliona evra srpskoj poljoprivredi, ali je problem to što još uvek nismo spremni da evropske milione prihvatimo. Kada se pogleda sadržaj dokumenta IPARD 2 Republike Srbije, jasno je da će pred poljoprivrednicima i svima koji im pomažu da do zajma dođu, biti težak put kroz papirologiju, proceduru, neuređene državne knjige i propise.

Dakle, najpre treba da znaju ko će sve moći da učestvuje na konkursima kada se konačno raspišu. Na primer, oni koji u štalama imaju manje od 20 krava (ako će da konkurišu za mere koje se odnose na mleko), manje od 150 svinja ili stotinu ovaca (mere za meso), manje od dva hektara pod sitnim voćem, manje od dva hektara pod žitaricama i industrijskim biljem..., u startu neće moći da zadovolje kriterijume te takvi nisu za IPARD. Oni će moći da računaju jedino na finansijsku podršku naše države, a koja će biti propisana nacionalnim programom za poljoprivredu.

Valja imati na umu da je IPARD namenjen takozvanim naprednijim gazdinstvima i dobro je to što je Srbija razgraničila one koji potpadaju pod nacionalni fond od onih koji mogu da konkurišu za evropski. Kako će izgledati prijave za IPARD, koja će tačno dokumentacija biti potrebna, teško je precizirati s obzirom na to da pravilnici nisu objavljeni. Za sada, možemo samo da se pozovemo na ono što piše u samom IPARD 2 programu i, nije zgoreg, na iskustva poljoprivrednika iz Hrvatske, koji su kroz sve to već prošli.

U svakom slučaju, poljoprivrednici treba da znaju da najpre treba da obezbede pun iznos novca za investiciju i da ga prikažu na bankovnom računu. Potom se prijavljuju na objavljeni konkurs i dostavljaju potrebnu dokumentaciju da bi ušli u proces odobravanja projekta.

Tek kada im se projekat odobri, mogu da započnu investiciju, kojoj najmanje pet godina ne sme da se menja namena i koja mora da zadovolji i nacionalne i EU standarde. Od Evrope novac stiže poljoprivrednicima (najviše 75 odsto vrednosti tih ulaganja) tek kada završe investiciju.

Za sve to potrebno je da dokažu da nisu dužni državi po osnovu poreza, obaveza za socijalno osiguranje i drugih obaveza, potom da dostave izjavu da ne traže za isto ulaganje podršku kod drugih nacionalnih i EU fondova, da imaju ugovor o zakupu ako zemlja nije u vlasništvu...

Spisak dokumentacije neophodne tokom celog procesa - od prijavljivanja do završetka investicije, vraćanja para i kontrole, prilično je dugačak. Od potvrde o odgovarajućem obrazovanju preko biznis planova kojima se dokazuje ekonomska održivost gazdinstava, cenovne ponude, delova glavnog projekta preko popisa imovine, podataka o solventnosti, sudskih potvrda da onaj ko konkuriše nije u postupku stečaja i likvidacije, do rešenja uprava za veterinu, zaštitu bilja, životnu sredinu, izvoda iz zemljišnih knjiga, carinskih dokumenata...

Naravno, sve to košta i mada su u IPARD-u definisani troškovi koji će biti "pokriveni" iz ovog fonda (biznis planovi, usluge inžinjera, arhitekata, konsultanata, priprema elaborata...), reč je o priličnom izdatku. Iskustva poljoprivrednika u Hrvatskoj upravo govore o tome da su mnogi prolazili kroz "put trnja", od papira i šaltera, prijava i provera, a ima primera gde se na realizaciju programa čekalo i po tri godine.

Pa ipak... Poruke koje nam šalju hrvatski poljoprivrednici su ohrabrujuće i pozitivne. Kako kaže načelnik za poljoprivredu u Vukovarsko-srijemskoj županiji Andrija Matić, Hrvatska u početku nije bila dovoljno spremna, ali je uhvatila korak par godina pred samo pristupanje EU te je ipak umnogome iskoristila mogućnosti koje IPARD pruža.

- Svakako da nema razloga da se prigovori IPARD-u kao programu jer je odličan. Zamerke bi više bile upućene ka našoj nespremnosti i neinformisanosti. Da smo se na vreme obavestili i pripremili, iskorišćenost tih sredstava bila bi veća i ne bismo gubili vreme. Iz iskustva hrvatskih poljoprivrednika govorim i preporučujem farmerima u Srbiji da ozbiljno shvate tu pripremu - poručuje Matić. - I seoski župnik trebalo je da priča o IPARD-u. Da kaže poljoprivrednicima u svom selu šta mogu dobiti za šljivik, šta za staju... Da se više o tome pričalo, bolje bismo taj novac iskoristili.

Matić kaže da je u početku bilo dosta straha među hrvatskim poljoprivrednicima da neće proći na konkursu, da je to za njih prevelik zalogaj. Morali su da angažuju konsultante, a to je koštalo, a niko nije mogao da tvrdi da će prijava sigurno proći.

 - Recimo, trebalo je da se osiguraju dva miliona evra da bi se milion dobio natrag. Osim toga, i pre ulaska Hrvatske u EU, došlo je do sloma nekih tržišta jer se naša zemlja otvorila kao zajedničko tržište i cene su u primarnoj proizvodnji padale. Tako je padao i interes za proizvodnju u mlekarstvu i drugim sektorima. A, s druge strane, imali smo nacionalni program koji je nudio dobre uslove, pa su se mnogi odlučivali za taj, lakši vid dobijanja finansijske podrške. Dobro je što je u Srbiji razgraničeno ko će moći da konkuriše za nacionalne mere, a ko za evropske fondove - ocenjuje Matić.

- U svakom slučaju, ako se Srbija valjano pripremi za IPARD, biće joj to dobra škola i za buduće strukturne fondove koji su sada hrvatskim poljoprivrednicima na raspolaganju. Sada imamo velike proizvođače koji iz strukturnih fondova dobijaju i pet miliona evra - navodi Matić.

Izvor: Vebsajt Dnevnik, Slađana Gluščević, 21.03.2016.
Naslov: Redakcija