Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

MODEL ZAKONA O SLUŽBAMA BEZBEDNOSTI REPUBLIKE SRBIJE: Beogradski centar za bezbednosnu politiku predlaže postojanje dve, umesto dosadašnje tri bezbednosne službe, kao i uspostavljanje jedinstvenog obaveštajno-bezbednosnog sistema u Srbiji


Model zakona o službama bezbednosti Republike Srbije Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP), koji će 22. septembra 2016. godine biti predstavljen javnosti, predviđa postojanje dve, umesto dosadašnje tri bezbednosne službe, kao i uspostavljanje jedinstvenog obaveštajno-bezbednosnog sistema u Srbiji.

Rešenjima iz Modela zakona predlaže se da pored postojeće Bezbednosno-informativne agencije (BIA) koja bi se i dalje bavila obaveštajno-bezbednosnim poslovima, osnuje Vojno obaveštajno-bezbednosna agencija (VOBA) kao organ uprave u sastavu Ministarstva odbrane koja bi bila nadležna za obaveštajne i bezbednosne poslove značajne za odbranu zemlje i zaštitu ministarstva odbrane i Vojske Srbije.

Ukoliko ovo rešenje bude ozakonjeno, sadašnja Vojnobezbednosna agencija (VBA) i Vojno obaveštajna agencija (VOA) bi bile spojene u jednu službu - VOBA.

Jedan od autora ovog modela zakona profesor Miroslav Hadžić kaže da je trenutni broj službi deo nasleđa iz ranijeg perioda, te da je ovaj predlog samo jedna od ideja.

"U konsultacijama koje smo imali bilo je predloga ove vrste, jer se u delu stručne javnosti smatra da je to racionalnije i efikasnije rešenje, a istovremeno pojednostavljuje upravljanje. Ovim predlogom BCBP želi da podstakne raspravu o tome koliko i kakvih Službi je potrebno Srbiji. Bilo je i drugih ideja, kao na primer da se osnuje jedna obaveštajna služba, koja bi imala i vojnu komponentu, dok bi se kontraobaveštajnim poslovima onda bavile BIA i VBA", ukazao je Hadžić.

Ako se BIA kao jedinstvena civilna služba Srbije bavi kontraobaveštajnim i obaveštajnim poslovima, nije lako dokazati da je opravdano to što Ministarstvo odbrane i Vojska imaju dve službe od kojih se jedna bavi kontraobaveštajnim, a druga obaveštajnim radom, smatra Hadžić.

Na pitanje zašto baš sada BCBP izlazi sa predlogom novih rešenja, Hadžić kaže da su istraživanja Centra pokazala da ima prostora za unapređenje zakonske regulative rada obaveštajno-bezbednosnih službi u Srbiji.

Pored toga, kako je naveo, ako bi se usvojio jedinstven zakon o bezbednosnim službama dobili bismo na jednom mestu sve standarde, norme, uzuse i regule u vezi sa tim službama umesto sadašnja tri zakona i obimne podzakonske regulative koja najvećim delom nije dostupna javnosti.

Podsetio je da BIA radi po zakonu iz 2002, kao i da prema nezvaničnim saznanjima, trenutno radi na izradi novog zakona.

"Zakon o osnovama uređenja službi bezbednosti Republike Srbije ("Sl. glasnik RS", br. 116/2007 i 72/2012) usvojen je 2009. godine, a nakon toga i zakoni o VOA i VBA", podsetio je Hadžić.

Ovaj model zakona potvrđuje da su Službe deo jedinstvenog obaveštajno-bezbednosnog sistema i sistema nacionalne bezbednosti Republike Srbije, kao i to da se poslovima od značaja za usmeravanje i usklađivanje njihovog rada, kao i kontrolu nad njihovim radom, pored ostalih, obavlja Savet za nacionalnu bezbednost.

Poslove operativnog usklađivanja rada Službi, obavljao bi Biro za koordinaciju službi bezbednosti, a zakonitost i pravilnost rada Službi kontrolisali bi i nadzirali Narodna skupština, predsednik Republike, Vlada, Poverenik za informacije od javnog značaja, Zaštitnik građana, Savet za nacionalnu bezbednost i nadležni sudovi.

U modelu zakona navodi se i da bi rad službi bio, kao i do sada, pod nadzorom javnosti.

Profesor Hadžić je ukazao da razlozi za donošenje novog zakona u ovoj oblasti nisu samo tehničke prirode, te da predlagači smatraju da je potrebno da se primena posebnih postupaka i mera, odnosno posebnih dokaznih radnji kojima se vrši tajni nadzor elektronskih komunikacija, telekomunikacijskih usluga i informacionih sistema tehnički izmesti iz nadležnosti službi i da se formira Tehničko operativni centar (TOC).

TOC bi, kako je naveo, u tom slučaju raspolagao svom tehnikom i ovlašćenjima da primenjuje te mere, kada dobije legalan zahtev službi bezbednosti ili policije.

"Na ovaj način bi se primena mera i suštinski i tehnički izmestila iz nadležnosti službi bezbednosti i policije, koje bi bile dužne da pribave naredbu suda za primenu posebnih mera ili specijalnih istražnih radnji i dostave ih TOC", naveo je Hadžić.

Zadatak TOC-a bi bio da najpre proveri da li su nalozi u skladu sa zakonom, zatim da primeni predviđene mere i obavesti "naručioca posla" o saznanjima do kojih je došao, kao i da te podatke arhivira, da vodi evidenciju...

"I u literaturi i u praksi smatra se da se na ovaj način smanjuje opasnost od eventualne zloupotrebe u primeni posebnih mera i ovlašćenja od strane službi", naglasio je Hadžić.

Ovaj model zakona predviđa i uspostavljanje Generalnog inspektorata službi bezbednosti kao posebne službe Vlade, koji bi obavljao poslove kontrole i nadzora nad radom Službi.

Radom Generalnog inspektorata rukovodio bi Generalni inspektor koga bi postavljala Vlada na period od pet godina, uz pribavljeno mišljenje Saveta i skupštinskog Odbora za kontrolu rada Službi.

Ovlašćenja Generalnog inspektorata mogli bi da vrše Generalni inspektor i inspektori, od kojih se po jedan postavlja za kontrolu i nadzor nad radom BIA, VOBA i Tehničkog operativnog centra.

"Razlog za osnivanje Generalnog inspektorata je i to što je danas predsednik Vlade na čelu Biroa za koordinaciju službi bezbednosti, a to je, po našem mišljenju nepotrebno, jer su predsedniku Vlade inače sve tri službe potčinjene - BIA direktno preko direktora, a vojne službe preko Ministra odbrane. Premijer može njima da upravlja, poziva ih na odgovornost, daje zadatke i drugo", ukazao je profesor.

Biro za koordinaciju službi bezbednosti, prema modelu zakona, bio bi samo tehničko telo koje bi činili direktori službi, sekretar Saveta i Koordinator službi bezbednosti uz učešće po potrebi i direktora policije i direktora carine.

"U tom telu se ne bi vodila politika, već bi se donosile odluke, pravili planovi, utvrđivale obaveze u konkretnim operativnim akcijama svake od službi ili bi se stvarali zajednički timovi", napomenuo je Hadžić.

On smatra da nema potrebe da predsednik Vlade bude na čelu koordinacionog Biroa pogotovo, što to, kako je ukazao, u javnosti uvek ostavlja utisak ili izaziva sumnju u mogućnost politizacije službi ili delova službe.

U modelu zakona su, pored drugih rešenja, dodatno razrađene odredbe i precizirane neke od nadležnosti i ovlašćenja službi bezbednosti za prikupljanje podataka, tako da pripadnik službe može samo na osnovu pisanog zahteva rukovodioca Službe da ostvari neposredni uvid u registre i druge zbirke podataka koji se vode kod državnih organa i organizacija.

Utvrđena je i obaveza službi bezbednosti da građanina obaveste na njegov pisani zahtev o tome da li su prema njemu preduzimane posebne mere i postupci, razgraničene su mere i postupci za tajno prikupljanje podataka koje se preduzimaju na osnovu naloga direktora službe i suda, a za ove druge je predviđen jedinstven postupak i nadležni sud.

Nadležnosti Saveta za nacionalnu bezbednost su proširene na razmatranje predloga strategije nacionalne bezbednosti, strategije i doktrine odbrane, kao i predloge drugih strategija i zakona od važnosti za nacionalnu bezbednost, a dosadašnji sastav Saveta proširen je uključivanjem predsednika Narodne skupštine, ministra spoljnih poslova kao i direktora Policije.

Model zakona biće predstavljen u četvrtak, 22. septembra od 10 časova na konferenciji u Medija centru.

Izvor: Vebsajt RTS, 20.09.2016.
Naslov: Redakcija