Zastava Bosne i Hercegovine

ZAKON O ZAŠTITI POTROŠAČA: Žalbe potrošača koji kupuju preko interneta uglavnom se odnose na garderobu i obuću, ali ima prigovora i na kvalitet tehničke robe. Oni koji se odluče na kupovinu preko interneta treba da znaju da, prilikom eventualnih žalbi i prigovora potrošača, Zakon podrazumeva zaštitu isključivo ukoliko se kupuje od pravnih lica, odnosno kompanija, firmi, koje su redovno i uredno prijavljene za obavljanje te delatnosti. U slučaju da se nešto kupuje od fizičkih lica – a reč je o najčešće o kupovini preko društvenih mreža – takvu zaštitu nemoguće je ostvariti


Iako se već nekoliko godina u Srbiji može kupovati preko interneta/onlajn, na takav način kupovine ne odlučuje se previše građana.

Ipak, procenjuje se, na osnovu istraživanja iz prošle godine, da preko interneta u Srbiji kupuje oko 35 odsto građana, ali je taj procenat i više nego upola niži od onog u zemljama Evropske unije, gde se na takav način kupovine odlučuje i više od 80 procenata građana. Ipak, to je mnogo više nego 2013. godine, kada je preko interneta u Srbiji kupovalo svega nekoliko procenata građana, ali je i procenat korisnika interneta koji nikada nisu kupovali ni naručivali robu i usluge putem interneta bio iznad 57 odsto.

Sajtova za kupovinu preko interneta ima mnogo, ponuda je velika i raznolika pa se može kupiti praktično sve, ali je, kao i uvek, potrebno voditi računa o tome od koga se kupuje i kakvi su uslovi kupovine. Po rečima pravnog savetnika u Udruženju potrošača Vojvodine Marka Dragića, žalbe potrošača koji kupuju preko interneta uglavnom se odnose na garderobu i obuću, ali ima prigovora i na kvalitet tehničke robe, a to negativno utiče na prodaju preko interneta. On ukazuje na to da su potrošači zaštićeniji ako kupuju od registrovanih prodavaca, dok je kupovina preko društvenih mreža mnogo nesigurnija.

"Oni koji se odluče na kupovinu preko interneta treba da znaju da, prilikom eventualnih žalbi i prigovora potrošača, Zakon o zaštiti potrošača ("Sl. glasnik RS", br. 62/2014 i 6/2016 - dr. zakon) podrazumeva zaštitu isključivo ukoliko se kupuje od pravnih lica, odnosno kompanija, firmi, koje su redovno i uredno prijavljene za obavljanje te delatnosti", kaže Dragić. "U slučaju da se nešto kupuje od fizičkih lica – a reč je o najčešće o kupovini preko društvenih mreža – takvu zaštitu nemoguće je ostvariti."

Po njegovim rečima, ovih dana je u Udruženje pristiglo nekoliko žalbi i prigovora potrošača, koji su preko interneta kupili garderobu koja nije odgovarala onoj koja je poručena.

"U tom slučaju, Zakon ne štiti potrošača jer je proizvod kupljen od fizičkog lica. Prodavci tada uglavnom odbijaju da vrate novac ili zamene proizvod, uz obrazloženje da je ono što je kupljeno – kupljeno u viđenom stanju. To se smatra prevarom potrošača, a oni mogu takve slučajeve prijaviti nadležnima", kaže Dragić.

S druge strane, ukazuje on, mnogo je manje prigovora kada se preko interneta kupuje od pravnih lica. "Prigovora ima, ali mnogo manje i po pravilu se rešavaju u korist potrošača. Naime, prodavci su spremni da izađu u susret kupcima ukoliko im određeni proizvod ne odgovara, da ga zamene i dostave nov", kaže Dragić.

Napominjući da se kupovina preko interneta smatra kupovinom van poslovnih prostorija, Dragić kaže da potrošač ima pravo da odustane od ugovora 14 dana posle kupovine. "Prilikom preuzimanja proizvoda, dostavlja se i formular koji kupcu omogućava da odustane od kupovine. Ukoliko to želi, popunjava formular i upućuje ga prodavcu, uz proizvod čijim kvalitetom nije zadovoljan", objašnjava Dragić.

Kupci u Srbiji, posebno oni malo stariji, nisu previše zainteresovani za kupovinu preko interneta jer više vole da to učine direktno, da vide i opipaju proizvod. U Srbiji se putem interneta najčešće plaćaju avionske karte i telekomunikacione usluge, a E-komerc servisi koriste se i za kupovinu u onlajn prodavnicama, te plaćanje računa i usluga, a spremniji su da kupuju od domaćih onlajn prodavnica u odnosu na strane.

Osim garderobe i obuće, koji se najčešće prodaju preko interneta, na taj način se prodaje i tehničke roba i tu se, ukazuje Dragić, kupci/potrošači često suočavaju s nešto drugačijim problemima.

"Prilikom isporuke robe, dostavljač / kurirska služba najčešće proizvod dostavlja do vrata i insistira da kupac, bez uvida u dostavljeno, potpiše da je proizvod isporučen ispravan i bez oštećenja. Na taj način su, ukoliko se desi da je proizvod oštećen, zaštićeni i dostavljač i prodavac, dok potrošač veoma teško može da ostvari pravo na povraćaj novca ili zamenu robe", kaže Dragić.

Izvor: Vebsajt Dnevnik, D. Mlađenović, 20.09.2017.
Naslov: Redakcija