Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

PREDLOG ZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZABRANI DISKRIMINACIJE - Tekst propisa


Član 1.

U Zakonu o zabrani diskriminacije ("Službeni glasnik RS", broj 22/09), u članu 2. stav 1. tačka 4) reči: "i drugu organizaciju kojoj je" zamenjuju se rečima: "i drugu organizaciju, odnosno lice kojem je."

Član 2.

U članu 5. posle reči: "govor mržnje" dodaje se zapeta, a reči: "i uznemiravanje i ponižavajuće postupanje" zamenjuju se rečima: "uznemiravanje, ponižavajuće postupanje i seksualno uznemiravanje, navođenje na diskriminaciju i oblici diskriminacije navedeni u članu 13. ovog zakona."

Član 3.

Član 7. menja se i glasi:

,,Član 7.

Posredna diskriminacija postoji ako naizgled neutralna odredba, kriterijum ili praksa lice ili grupu lica stavlja ili bi mogla staviti, zbog njihovog ličnog svojstva, u nepovoljan položaj u poređenju sa drugim licima u istoj ili sličnoj situaciji, osim ako je to objektivno opravdano zakonitim ciljem, a sredstva za postizanje tog cilja su primerena i nužna."

Član 4.

U članu 8. reči: "ako su cilj ili posledica preduzetih mera neopravdani, kao i ako ne postoji srazmera između preduzetih mera i cilja koji se ovim merama ostvaruje" zamenjuju se rečima: "osim ako je to opravdano zakonitim ciljem, a sredstva za postizanje tog cilja su primerena i nužna."

Član 5.

Naziv iznad člana 12. i član 12. menjaju se i glase:

"Uznemiravanje, ponižavajuće postupanje i seksualno uznemiravanje

Član 12.

Zabranjeno je uznemiravanje, ponižavajuće postupanje i seksualno uznemiravanje, koje je s ciljem ili predstavlja povredu dostojanstva lica ili grupe lica na osnovu njihovog ličnog svojstva, a naročito ako se time stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće i uvredljivo okruženje, kao i svaki nepovoljniji tretman, koji neko ima zbog odbijanja ili trpljenja takvog ponašanja ili zbog trudnoće, porodiljskog odsustva ili odsustva radi nege deteta ili posebne nege deteta.

Seksualno uznemiravanje je, u smislu ovog zakona, svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje seksualne prirode koje ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva lica ili njegovog ličnog integriteta, a koje izaziva strah ili stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje."

Član 6.

Posle člana 12. dodaju se naziv iznad člana 12a i član 12a koji glase:

"Navođenje na diskriminaciju

Član 12a

Diskriminacija postoji ako se lice ili grupa lica navode na diskriminaciju davanjem uputstava kako da se preduzimaju diskriminatorski postupci ili navođenjem na diskriminaciju na drugi sličan način."

Član 7.

Naziv iznad člana 18. menja se i glasi: "Diskriminacija na osnovu slobodnog ispoljavanja vere ili uverenja".

U članu 18. stav 2. menja se i glasi:

"Prilikom obavljanja bogosluženja, verskih obreda i ostalih verskih delatnosti u crkvama i verskim zajednicama čiji se sistem vrednosti zasniva na veri ili uverenju, različito postupanje sveštenika, odnosno verskih službenika prema licima ili grupi lica pri obavljanju ovih delatnosti, ne predstavlja diskriminaciju u slučaju kada, zbog prirode delatnosti ili okolnosti u kojima se obavljaju, vera ili uverenje predstavlja stvarni, zakonit i opravdan uslov za njihovo obavljanje, u skladu sa sistemom vrednosti crkve i verske zajednice upisane u registar verskih zajednica, u skladu sa zakonom."

Posle stava 2. dodaje se stav 3. koji glasi:

"Različito postupanje iz stava 2. ovog člana neopravdava diskriminaciju po bilo kom osnovu iz člana 2. ovog zakona učinjenu van bogoslužbenog prostora i vremena kao ni različito postupanje koje se ne može opravdati sistemom vrednosti verske zajednice."

Član 8.

U članu 23. u stavu 2. reč:,,stari" zamenjuje se rečju: "stariji".

Posle stava 2. dodaje se stav 3. koji glasi:

"Postavljanje posebnih uslova na osnovu starosnog doba ne smatra se diskriminacijom ukoliko je takvo postupanje opravdano ciljem, objektivno, razumno i u skladu sa utvrđenom politikom zapošljavanja, tržištem rada i dodatnim obrazovanjem i obukom, odnosno stručnim usavršavanjem i ako su načini ostvarivanja tog cilja primereni i nužni, kao:

1)         postavljanje posebnih uslova za zapošljavanje, obavljanje poslova i dodatno obrazovanje i obuku, odnosno stručno usavršavanje, uključujući i uslove u pogledu zarade i prestanka radnog odnosa, za omladinu, starije i lica koja imaju obavezu izdržavanja, radi podsticanja njihovog uključivanja na tržište rada ili obezbeđivanja njihove zaštite;

2)         određivanje minimalnih uslova u pogledu starosnog doba, radnog iskustva, dužine perioda nezaposlenosti ili određivanjem prednosti za zapošljavanje;

3)         određivanje najvišeg starosnog doba za zapošljavanje, koje se zasniva na uslovima za uključivanje na dodatno obrazovanje i obuku, odnosno stručno usavršavanje za obavljanje određenih poslova ili na potrebi postojanja razumne dužine trajanja perioda zaposlenja pre ispunjavanja uslova za ostvarivanje prava na penziju."

Član 9.

U članu 30. posle stava 7. dodaje se novi stav 8. koji glasi:

"Narodna skupština započinje postupak izbora novog Poverenika tri meseca pre isteka mandata Poverenika. Do izbora novog Poverenika funkciju Poverenika obavlja Poverenik kome ističe mandat."

Dosadašnji stav 8. postaje stav 9.

Član 10.

Član 33. menja se i glasi:

"Član 33.

Poverenik:

1)         licu koje smatra da je pretrpelo diskriminaciju pruža informacije i savetuje ga nepristrasno i nezavisno o ostvarivanju prava i zaštiti od diskriminacije;

2)         postupa po pritužbama zbog diskriminacije;

3)         podnosi tužbe iz člana 43. ovog zakona u svoje ime, a za račun diskriminisanog lica, uz saglasnost tog lica, osim kada je u pitanju grupa lica ukoliko postupak pred sudom po istoj stvari nije već pokrenut ili pravnosnažno okončan;

4)         podnosi zahtev za pokretanje prekršajnog postupka zbog povrede odredaba kojima se zabranjuje diskriminacija;

5)         podnosi godišnji i poseban izveštaj Narodnoj skupštini o stanju u oblasti zaštite ravnopravnosti;

6)         analizira i upozorava javnost na najčešće, tipične i teške slučajeve diskriminacije;

7)         prati sprovođenje zakona i drugih propisa, inicira donošenje ili izmenu propisa radi sprovođenja i unapređivanja zaštite od diskriminacije i daje mišljenje o odredbama nacrta zakona i drugih propisa u cilju unapređenja ravnopravnosti i zaštite od diskriminacije;

8)         uspostavlja i održava saradnju sa organima javne vlasti i organizacijama na teritoriji Republike Srbije, regionalnim, odnosno međunarodnim i drugim telima, organima i organizacijama nadležnim za ostvarivanje ravnopravnosti i zaštitu ljudskih prava, kao što su Evropska mreža za ravnopravnost, Agencija za fundamentalna prava i Evropski institut za rodnu ravnopravnost;

9)         izrađuje nezavisne izveštaje i preporučuje organima javne vlasti i drugim licima mere za ostvarivanje ravnopravnosti i zaštite od diskriminacije;

10)       sarađuje sa udruženjima, koja imaju legitimni interes za učešće u borbi protiv diskriminacije s ciljem zaštite načela jednakosti, naročito u predlaganju mera za ostvarivanje ravnopravnosti, kao i prilikom sastavljanja nezavisnih izveštaja o zaštiti od diskriminacije;

11)       organizuje, odnosno sprovodi nezavisna istraživanja iz oblasti unapređenja ravnopravnosti i zaštite od diskriminacije i objavljuje stručne publikacije, obaveštenja i informacije iz oblasti unapređenja ravnopravnosti i zaštite od diskriminacije;

12)       obavlja i druge poslove u skladu sa zakonom."

Član 11.

U članu 35. na kraju stava 3. dodaje se rečenica koja glasi:

"Udruženje ili organizacija koja se bavi zaštitom ljudskih prava može podneti pritužbu u ime grupe lica čije je pravo povređeno i bez saglasnosti pojedinaca koji čine tu grupu, ukoliko se povreda odnosi na neodređeni broj lica društvene grupe koje povezuje neko lično svojstvo iz člana 2. tačka 1) ovog zakona."

Stav 4. briše se.

Član 12.

Član 36. menja se i glasi:

"Član 36.

Poverenik ne postupa po pritužbi:

1)         ako utvrdi da nije nadležan;

2)         ako podnosilac pritužbe u ostavljenom roku nije otklonio nedostatke u pritužbi;

3)         ako je podneta krivična prijava, pokrenut postupak pred sudom ili je po istoj stvari postupak pred sudom pravnosnažno okončan;

4)         u slučaju smrti podnosioca pritužbe ili brisanja iz registra ako je u pitanju pravno lice;

5)         ako je očigledno da nema povrede prava na koju podnosilac ukazuje;

6)         ako je u istoj stvari već postupao u skladu sa članom 33. ovog zakona, a nisu podneti novi dokazi;

7)         ako se utvrdi da je zbog proteka vremena nemoguće postići svrhu postupanja ili je svrha postupanja već ostvarena upozorenjem javnosti na slučaj diskriminacije;

8)         ako je postupak mirenja uspešno okončan;

9)         ako je podnosilac pritužbe odustao od pritužbe;

10)       u drugim slučajevima propisanim zakonom.

U svim slučajevima, osim u slučaju iz stava 1. tačke 4) ovog člana, Poverenik će pismeno obavestiti podnosioca pritužbe."

Član 13.

Član 37. menja se i glasi:

"Član 37.

Ukoliko su ispunjeni uslovi za dalje postupanje po pritužbi Poverenik dostavlja pritužbu licu protiv koga je podneta, u roku od 15 dana od dana prijema uredne pritužbe.

Poverenik utvrđuje činjenično stanje uvidom u podnete dokaze i uzimanjem izjave od podnosioca pritužbe, lica protiv kojeg je pritužba podneta, kao i od drugih lica.

Ukoliko je lice protiv kojeg je pritužba podneta otklonilo posledice postupanja koje je bilo razlog podnošenja pritužbe, a podnosilac pritužbe je saglasan da su posledice otklonjene, Poverenik ne postupa dalje po pritužbi.

Saglasnost iz stava 3. ovog člana podnosilac pritužbe daje najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema dopisa Poverenika.

Ukoliko podnosilac pritužbe ne da saglasnost ili se u roku iz stava 4. ovog člana ne izjasni, Poverenik nastavlja postupak po pritužbi."

Član 14.

Naziv iznad člana 38. i član 38. menjaju se i glase:

"Postizanje sporazuma

Član 38.

Poverenik može, u toku postupka do donošenja mišljenja, predložiti sprovođenje postupka pregovaranja radi postizanja sporazuma, u skladu sa zakonom kojim se uređuje postupak posredovanja u rešavanju sporova.

Troškovi postupka pregovaranja radi postizanja sporazuma, koji bi eventualno bili određeni na teret podnosioca pritužbe, obezbeđuju se u budžetu Republike Srbije, po predlogu Poverenika.

U slučaju da postupak iz stava 1. ovog člana nije uspešno okončan u zakonom predviđenom roku, Poverenik nastavlja postupanje po pritužbi."

Član 15.

U članu 40. st. 3. i 4. brišu se.

Član 16.

Posle člana 40. dodaju se nazivi čl. 40a i 40b i čl. 40a i 40b, koji glase:

"Evidencija o zaštiti od diskriminacije

Član 40a

Poverenik vodi evidenciju o podnetim pritužbama, aktima donetim u postupku za zaštitu od diskriminacije i unapređenje ravnopravnosti, kao i o pravnosnažnim odlukama sudova koje se dostavljaju Povereniku.

Evidencija iz stava 1. ovog člana vodi se u elektronskom obliku i podleže zaštiti u skladu sa zakonom.

Svrha obrade podataka iz evidencije iz stava 1. ovog člana je praćenje postupka ostvarivanja prava na zaštitu od diskriminacije i unapređivanje ravnopravnosti iz nadležnosti Poverenika.

Vrsta podataka koje Poverenik obrađuje u okviru evidencije iz stava 1. ovog člana su: ime, prezime, adresa, elektronska adresa, kao i drugi lični podaci koji su neophodni za postupanje Poverenika, a koji se odnose na lično svojstvo, odnosno pretpostavljeno lično svojstvo kao osnov diskriminacije iz člana 2. stav 1. tačka 1) ovog zakona.

Podaci iz evidencije iz stava 1. ovog člana čuvaju se u skladu sa propisima kojima je uređena oblast kancelarijskog poslovanja.

Dostavljanje odluka sudova

Član 40b

Sudovi su dužni da za prethodnu godinu, a do 31. januara tekuće godine, dostave Povereniku anonimizovane pravnosnažne odluke donete u parnicama za ostvarivanje građanskopravne zaštite zbog diskriminacije, anonimizovane pravnosnažne odluke u prekršajnim postupcima zbog povrede odredaba kojima se zabranjuje diskriminacija, kao i anonimizovane pravnosnažne odluke u krivičnim postupcima za krivična dela koja su u vezi sa diskriminacijom i povredom načela jednakosti.

Način vođenja evidencije sudova za odluke iz stava 1. ovog člana i način njihovog dostavljanja Povereniku propisuje ministar nadležan za poslove pravosuđa."

Član 17.

U članu 45. posle stava 2. dodaju st. 3. i 4. koji glase:         

"Svaka stranka može koristiti statističke podatke radi dokazivanja činjenica u pogledu kojih snosi teret dokazivanja.

Odredbe st. 1–3. ovog člana shodno se primenjuju i na postupak pred Poverenikom."

Član 18.

U članu 46. stav 2. tačka se zamenjuje zapetom i dodaju reči: "dok im ovaj pristanak ne treba u slučaju diskriminacije grupe lica (član 35. stav 3. ovog zakona)."

Član 19.

U članu 47. reči: "ljudska i manjinska prava" zamenjuju se rečju: "antidiskriminaciju".

Član 20.

Član 50. menja se i glasi:

"Član 50.

Novčanom kaznom od 20.000 do 100.000 dinara kazniće se za prekršaj službeno lice, odnosno odgovorno lice u organu javne vlasti ako postupi diskriminatorski (član 15. stav 2)."

Član 21.

Član 51. menja se i glasi:

"Član 51.

Novčanom kaznom od 100.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice, ako na osnovu ličnog svojstva licu koje radi ili je u radnom odnosu, odnosno obavlja privremene i povremene poslove ili poslove po ugovoru o delu ili drugom ugovoru, licu na dopunskom radu, studentu i učeniku na praksi, licu na stručnom osposobljavanju i usavršavanju bez zasnivanja radnog odnosa, odnosno volonteru, licu koje traži posao, kao i svakom drugom licu koje učestvuje u radu narušava jednake mogućnosti za zasnivanje radnog odnosa ili uživanje pod jednakim uslovima svih prava u oblasti rada (član 16. stav 1).

Novčanom kaznom od 100.000 do 400.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana preduzetnik.

Novčanom kaznom od 20.000 do 100.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana odgovorno lice u pravnom licu, odnosno u organu javne vlasti, kao i fizičko lice."

Član 22.

Član 52. menja se i glasi:

"Član 52.

Novčanom kaznom od 100.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice, ako u okviru svoje delatnosti, na osnovu ličnog svojstva lica ili grupe lica: odbije pružanje usluge, za pružanje usluge traži ispunjenje uslova koji se ne traže od drugih lica ili grupe lica, odnosno ako u pružanju usluge neopravdano omogući prvenstvo drugom licu ili grupi lica (član 17. stav 1).

Novčanom kaznom od 100.000 do 400.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana preduzetnik.

Novčanom kaznom od 20.000 do 100.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana odgovorno lice u pravnom licu, odnosno u organu javne vlasti, kao i fizičko lice.

Novčanom kaznom od 100.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice, ako licu ili grupi lica na osnovu njihovog ličnog svojstva onemogući pristup objektima u javnoj upotrebi ili javnoj površini, odnosno površinama (član 17. stav 2).

Novčanom kaznom od 100.000 do 400.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 4. ovog člana preduzetnik.

Novčanom kaznom od 20.000 do 100.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 4. ovog člana odgovorno lice u pravnom licu, odnosno u organu javne vlasti, kao i fizičko lice."

Član 23.

Član 53. menja se i glasi:

"Član 53.

Novčanom kaznom od 100.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice ako postupi protivno načelu slobodnog ispoljavanja vere ili uverenja, odnosno ako licu ili grupi lica uskrati pravo na sticanje, održavanje, izražavanje i promenu vere ili uverenja, kao i pravo da privatno ili javno iznesu, odnosno postupe shodno svojim uverenjima (član 18. stav 1).

Novčanom kaznom od 100.000 do 400.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana preduzetnik.

Novčanom kaznom od 20.000 do 100.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana odgovorno lice u pravnom licu, odnosno organu javne vlasti, kao i fizičko lice."

Član 24.

Član 54. menja se i glasi:

"Član 54.

Novčanom kaznom od 100.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj vaspitna, odnosno obrazovna ustanova koja licu ili grupi lica, na osnovu njihovog ličnog svojstva neopravdano oteža ili onemogući upis, odnosno isključi ih iz vaspitne, odnosno obrazovne ustanove, oteža ili uskrati mogućnost praćenja nastave i učešća u drugim vaspitnim, odnosno obrazovnim aktivnostima, razvrsta učenike po ličnom svojstvu, zlostavlja ih ili na drugi način neopravdano pravi razliku ili nejednako postupa prema njima (član 19. stav 2).

Novčanom kaznom od 20.000 do 100.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana odgovorno lice u vaspitnoj, odnosno obrazovnoj ustanovi."

Član 25.

Član 55. menja se i glasi:

"Član 55.

Novčanom kaznom od 100.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice ako uskrati pravo ili prizna pogodnosti s obzirom na pol, odnosno vrši fizičko i drugo nasilje, eksploataciju, izražava mržnju, omalovažava, ucenjuje i uznemirava lice ili grupu lica s obzirom na pol (član 20. stav 2).

Novčanom kaznom od 100.000 do 400.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana preduzetnik.

Novčanom kaznom od 20.000 do 100.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana odgovorno lice u pravnom licu, odnosno u organu javne vlasti, kao i fizičko lice."

Član 26.

Član 56. menja se i glasi:

"Član 56.

Novčanom kaznom od 100.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice ako lice ili grupu lica pozove da se javno izjasne o svojoj seksualnoj orijentaciji, odnosno ako spreči izražavanje njihove seksualne orijentacije u skladu sa ovim zakonom (član 21).

Novčanom kaznom od 100.000 do 400.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana preduzetnik.

Novčanom kaznom od 20.000 do 100.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana odgovorno lice u pravnom licu, odnosno u organu javne vlasti, kao i fizičko lice."

Član 27.

Član 57. menja se i glasi:

"Član 57.

Novčanom kaznom od 100.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice ako diskriminiše dete, odnosno maloletnika prema zdravstvenom stanju, bračnom, odnosno vanbračnom rođenju, javno poziva na davanje prednosti deci jednog pola u odnosu na decu drugog pola ili pravi razliku prema zdravstvenom stanju, imovnom stanju, profesiji i drugim obeležjima društvenog položaja, aktivnostima, izraženom mišljenju ili uverenju njegovih roditelja, odnosno staratelja i članova porodice (član 22. stav 2).

Novčanom kaznom od 100.000 do 400.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana preduzetnik.

Novčanom kaznom od 20.000 do 100.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana odgovorno lice u pravnom licu, odnosno u organu javne vlasti, kao i fizičko lice."

Član 28.

Član 58. menja se i glasi:

"Član 58.

Novčanom kaznom od 100.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice ako zanemaruje ili uznemirava lice na osnovu starosnog doba u pružanju zdravstvenih ili drugih javnih usluga (član 23. stav 2).

Novčanom kaznom od 100.000 do 400.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana preduzetnik.

Novčanom kaznom od 20.000 do 100.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana odgovorno lice u pravnom licu, odnosno u organu javne vlasti, kao i fizičko lice."

Član 29.

Član 59. menja se i glasi:

"Član 59.

Novčanom kaznom od 100.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice ako diskriminiše lice ili grupu lica zbog njihove pripadnosti ili nepripadnosti političkoj stranci, odnosno sindikalnoj organizaciji (član 25. stav 1).

Novčanom kaznom od 100.000 do 400.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana preduzetnik.

Novčanom kaznom od 20.000 do 100.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana odgovorno lice u pravnom licu, odnosno u organu javne vlasti, kao i fizičko lice."

Član 30.

Član 60. menja se i glasi:

"Član 60.

Novčanom kaznom od 100.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice ako licu ili grupi lica na osnovu njihovog ličnog svojstva neopravdano odbije pružanje zdravstvenih usluga, postavi posebne uslove za pružanje zdravstvenih usluga koji nisu opravdani medicinskim razlozima, odbije postavljanje dijagnoze i uskrati informacije o trenutnom zdravstvenom stanju, preduzetim ili nameravanim merama lečenja ili rehabilitacije, kao i ako ih uznemirava, vređa i omalovažava u toku boravka u zdravstvenoj ustanovi (član 27. stav 2).

Novčanom kaznom od 100.000 do 400.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana preduzetnik.

Novčanom kaznom od 20.000 do 100.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana odgovorno lice u pravnom licu, odnosno u organu javne vlasti, kao i zdravstveni radnik ".

Član 31.

Način vođenja evidencije sudskih odluka u parnicama za ostvarivanje građanskopravne zaštite zbog diskriminacije i njihovo dostavljanje Povereniku, kao i način dostavljanja anonimizovanih pravnosnažnih odluka donetih u parnicama za ostvarivanje građanskopravne zaštite zbog diskriminacije, anonimizovanih pravnosnažnih odluka u prekršajnim postupcima zbog povrede odredaba kojima se zabranjuje diskriminacija i anonimizovanih pravnosnažnih odluka u krivičnim postupcima za krivična dela koja su u vezi sa diskriminacijom i povredom načela jednakosti (član 40b stav 2. ovog zakona) donosi se najkasnije šest meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 32.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".

IZ OBRAZLOŽENJA

II.         RAZLOZI ZA DONOŠENjE ZAKONA

Republika Srbija je 2009. godine donela Zakon o zabrani diskriminacije ("Službeni glasnik RS", broj 22/09), kojim je uredila opštu zabranu diskriminacije, oblike diskriminacije, postupke zaštite od diskriminacije, kao i ustanovljenje Poverenika za zaštitu ravnopravnosti kao samostalnog državnog organa, nezavisnog u obavljanju poslova utvrđenih ovim zakonom.

Tokom vođenja pregovora o članstvu Republike Srbije u Evropskoj uniji (EU) uočeno je da se postojećim rešenjima Zakona o zabrani diskriminacije ne dostižu zajedničke tekovine i da nije u punoj meri usaglašen sa relevantnim zakonodavstvom EU na šta je Evropska komisija u više navrata ukazala. Osim toga, nadležna ugovorna tela UN za ekonomska, socijalna i kulturna prava, kao i za ljudska prava, ukazali su na potrebu jačanja zaštite od diskriminacije i njeno sprečavanje. Stoga se pristupilo usaglašavanju odredbi Zakona o zabrani diskriminacije sa zakonodavstvom EU i naročito: 1) Direktivom 2000/43/EC od 29. juna 2000. godine o sprovođenju principa jednakog postupanja bez obzira na rasno ili etničko poreklo i 2) Direktivom 2000/78/EC od 27. novembra 2000. godine o opštem okviru za jednako postupanje sa građanima prilikom zapošljavanja i na radu. Takođe, tekst osnovnog Zakona je neophodno uskladiti sa nacionalnim pravnim propisima, koji su doneti od njegovog stupanja na snagu, a u vezi su sa neposrednom primenom. Radi se, pre svega, o Zakonu o prekršajima (,,Službeni glasnik RS", br. 65/13, 13/16 i 98/16 – US) i Zakonu o opštem upravnom postupku (,,Službeni glasnik RS", broj 18/16).

Zbog toga je Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, kao resorno ministarstvo, u čijem su delokrugu poslovi državne uprave vezani za antidiskriminacionu politiku u skladu sa odredbama člana 16. Zakona o ministarstvima ("Službeni glasnik RS", br. 44/14, 14/15, 54/15, 96/15 – dr. zakon i 62/17), pristupilo pripremi izmena i dopuna Zakona u saradnji sa Poverenikom za zaštitu ravnopravnosti (dalje u tekstu: Poverenik) i Ministarstvom pravde. Nakon dve debate o Predlogu izmena i dopuna zakona, koje je organizovao Poverenik i na kojima su učestvovali predstavnici državnih organa, istaknuti profesori, sudije, stručnjaci u oblasti zabrane diskriminacije i predstavnici organizacija civilnog društva (JUKOM i Beogradski centar za ljudska prava), kao i na osnovu mišljenja dobijenog od Evropske Komisije u martu 2018. godine – izrađen je finalni tekst Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o zabrani dirskriminacije. One se odnose na 28 postojećih članova Zakona o zabrani diskriminacije, pri čemu se izmene i dopune u 17 članova tiču usaglašavanja teksta Zakona sa pojedinim izrazima i terminima korišćenim prilikom definisanja materije iz navedenih direktiva EU, dok se izmene i dopune u preostalih 11 članova odnose na usaglašavanje teksta sa Zakonom o prekršajima u smislu povećanja novčanih kazni za prekršaje, odnosno zakonskog minimuma i maksimuma iznosa novčanih kazni. Osnovnom tekstu dodata su i 3 nova člana.

III.        OBJAŠNjENjE OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA I POJEDINAČNIH REŠENjA

Članom 1. Predloga menja se član 2. stav 1. tačka 4. Zakona o zabrani diskriminacije tako što se reči: "drugu organizaciju kojoj je" zamenjuju rečima: "drugu organizaciju, odnosno lice kojem je" u cilju usaglašavanja odredbi postojećeg akta sa normama drugih zakona donetih nakon stupanja na snagu Zakona o zabrani diskriminacije, a koji proširuju krug lica na koja se mogu preneti javna ovlašćenja, odnosno utvrđuju mogućnost da se javna ovlašćenja mogu preneti i na fizička lica pod uslovima propisanim zakonom, a pre svega ona lica, navedena relevantnim odredbama Zakona o javnom beležništvu ("Službeni glasnik RS", br. 31/11, 85/12, 19/13, 55/14 – dr. zakon, 93/14 – dr. zakon, 121/14, 6/15 i 106/15).

Članom 2. predviđena je izmena člana 5. Zakona radi uključivanja uključivanja navođenja na diskriminaciju kao oblika diskriminacije.

Članom 3. menja se član 7. Zakona i vrši potpuno usklađivanje definicije posredne diskriminacije sa zakonodavstvom EU.

Članom 4. menja se član 8. Zakona kojim je propisan izuzetak od povrede načela jednakih prava i obaveza na način usklađen sa propisima EU.

Članom 5. utvrđuje se tekst definicije seksualnog uznemiravanja u skladu sa zakonodavstvom EU i vrši izmena člana 12. Zakona.

Članom 6. dodaje se novi član 12a u tekst Zakona o zabrani diskriminacije kojim je definisana materija navođenja na diskriminaciju kao oblik diskriminacije.

Članom 7. dodaju se u naslovu reči: "i diskriminacije po osnovu uverenja" i menja tekst člana 18. stav 2. Zakona dodavanjem novog stava 3. kojim su precizirani izuzeci od diskriminacije prilikom obavljanja profesionalne delatnosti u crkvama i verskim zajednicama na način usklađen sa propisima EU uzimajući u obzir odredbe Zakona o crkvama i verskim zajednicama (,,Službeni glasnik RS", broj 36/06).

Članom 8. uvodi se stav 3. u član 23. Zakona, kojim su definisani slučajevi postavljanja posebnih uslova na osnovu starosnog doba, koji se ne smatraju diskriminacijom u oblasti zapošljavanja na način usklađen sa propisima EU.

Članom 9. dodaje se novi stav 8. u članu 30. Zakona o zabrani diskriminacije kojim je bliže definisan postupak izbora Poverenika.

Članom 10. izmenjen je tekst člana 33. Zakona, kojim su proširene nadležnost Poverenika u skladu sa zakonodavstvom EU.

Članom 11. vrši se izmena teksta člana 35. Zakona i precizira uloga udruženja ili organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava u zaštiti od diskriminacije.

Članom 12. menja se član 36. Zakona i navode slučajevi u kojima Poverenik ne postupa.

Članom 13. menja se član 37. Zakona o zabrani diskriminacije, kojim se uređuje postupanje Poverenika prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja.

Članom 14. menja se član 38. Zakona, koji se odnosi na postupak pregovaranja radi postizanja sporazuma, koji predlaže Poverenik, a koji je bliže uređen odredbama Zakona o posredovanju u rešavanju sporova ("Službeni glasnik RS", broj 55/14).

Članom 15. brišu se st. 3. i 4. člana 40. Zakona, koji su se odnosili na primenu odredbi Zakona o opštem upravnom postupku u delovanju Poverenika, koji je organ ombudsmanskog tipa, te kao i u postupku pred Zašitnikom građana nema potrebe za shodnom primenom zakona koji uređuje opšti upravni postupak. Imajući u vidu cilj i smisao samog postupka pred Poverenikom, važno je istaći da pojedinačni akti koje Poverenik donosi predstavljaju netipične pojedinačne akte državnog organa koji ne raspolaže ni naredbodavnim ni represivnim ovlašćenjima. Zbog toga je potrebno da se njegovi pojedinačni pravni akti po svojoj sadržini, strukturi, formi, kao i po stilu i jeziku, razlikuju od pojedinačnih pravnih akata organa javne vlasti. Svrha pojedinačnih pravnih akata, koje Poverenik donosi, je, između ostalog, prevencija diskriminacije kroz podizanje svesti javnosti i povećanje nivoa znanja, informisanosti i razumevanja pravnog pojma diskriminacije, mehanizama pravne zaštite od diskriminacije i slično. Postupak po pritužbama koncipiran je tako da bude jednostavan i lišen preteranih formalnosti. Imajući u vidu navedeno, ukazuje se na činjenicu da je članom 34. osnovnog zakona već propisano da Poverenik poslovnikom o radu detaljno uređuje svoj postupak kao i način svoga rada, kao i da je sudska zaštita od diskriminacije takođe obezbeđena ovim zakonom.

Članom 16. dodaju se dva nova čl. 40a i 40b u tekst Zakona o zabrani diskriminacije, kojima se propisuje način vođenja evidencije o predmetima nastalim u postupcima pred Poverenikom i evidentiranje sudskih presuda u predmetima za zaštitu od diskriminacije, koji se dostavljaju Povereniku radi uspostavljanja sistema evidencije za zaštitu od diskriminacije.

Članom 17. dodaju se st. 3 i 4. u član 45. Zakona u vezi sa korišćenjem statističkih podataka radi dokazivanja činjenica u pogledu kojih stranke snose teret dokazivanja.

Članom 18. menja se član 46. stav 2. Zakona kako bi se uskladio sa odredbom iz člana 35. stav 2. ovog zakona.

Članom 19. propisuje se nadzor nad primenom Zakona ministarstvu nadležnom za poslove antidiskriminacije.

Čl. 20–30. menjaju se čl. 50–60. Zakona radi usklađivanja sa odredbama iz Zakona o prekršajima u smislu povećanja novčanih kazni, odnosno zakonskog minimuma i maksimuma iznosa novčanih kazni.

Članom 31. reguliše se donošenje podzakonskog akta u roku od 6 meseci od dana stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zabrani diskriminacije.

Članom 32. predviđeno je da Zakon o izmenama i dopunama Zakona o zabrani diskriminacije stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".

Izvor: Vebsajt Narodne skupštine, 14.02.2019.