"Bela kuga" u Srbiji poprimila je neviđene razmere, a povod da se o ovoj temi raspravlja i u Narodnoj skupštini biće Predlog zakona o biomedicinski potpomognutoj oplodnji, koji će se pred poslanicima naći 21. aprila 2017. godine, u okviru Druge sednice Prvog redovnog zasedanja.
Lela Šurlan, doktor bioloških nauka i klinički embriolog Klinike za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra Srbije, kaže da je razumljivo interesovanje javnosti za ovu temu.
Kako ističe, biomedicinski potpomognuta oplodnja (BMPO) mora da bude što dostupnija, ali ne može biti ključna u borbi za demografski oporavak. Vantelesna oplodnja je prema sadašnjim rešenjima besplatna samo za neplodne parove koji ispunjavaju niz uslova, i to u ograničenom broju pokušaja.
Dr Šurlan, koja je i član radne grupe Ministarstva zdravlja za izradu ovog zakona, kaže da je namera bila da se definiše nivo valjanosti i dostupnosti zdravstvene usluge očuvanja plodnosti i lečenja neplodnosti putem BMPO. Takođe, ovo je korak ka usklađivanju sa evropskim uredbama i preporukama za rad sa ljudskim ćelijama i tkivima.
Biomedicinski potpomognuta oplodnja je, objašnjava dr Šurlan, toliko društveno, naučno i pravno složena oblast, da je morala biti uređena posebnim zakonom.
Zato su paragrafima precizno definisani postupci dobijanja, obrade, ispitivanja i raspodele reproduktivnih ćelija, njihovog produženog čuvanja, pravila njihovog uvoza ili izvoza, mere nadzora i inspekcije u centrima koji se bave potpomognutom oplodnjom. U Srbiji trenutno postoji 18 centara za BMPO, kojima je dozvolu za rad izdala Uprava za biomedicinu.
– Postupci BMPO se oslanjaju na složenu tehnologiju, što zahteva posebnu opremljenost centara za BMPO, visoku obučenost i veštinu kliničara, embriologa i ostalog pratećeg osoblja, kao i neprekidan nadzor kako bi se stiglo do željenog roditeljstva – objašnjava dr Šurlan.
Odredbe ovog pravnog akta odnose se na bračne ili vanbračne supružnike, žene bez partnera i pojedince koji čuvaju svoje polne ćelije za buduću potpomognutu oplodnju. Zakon utvrđuje pravila rada i državnih i privatnih klinika, takozvanih centara za BMPO, banaka darovanih reproduktivnih ćelija i embriona, Uprave za biomedicinu i inspekcijske službe.
Po slovu Predloga zakona, surogat materinstvo nije dozvoljeno – u radnoj grupi je preovladalo mišljenje da ova vrsta pravno-ugovornog odnosa može doneti više problema nego koristi.
– Osnovni problem je visok stepen rizika od zloupotreba i stvaranja "tržišta materica". Mora se imati u vidu da je naša zemlja siromašna i da država generalno ima problem nadziranja primene zakona. Ipak, ne znači da se u domaćem zdravstvenom sistemu neće pojaviti trudnice koje su surogat majčinstvo ugovorile u nekoj drugoj zemlji i na takve situacije moramo imati pravni odgovor – upozorava dr Šurlan.
Novina je da zakon dopušta mogućnost darivanja vlastitih, "suvišnih" embriona. Predviđen je strogi biomedicinski i etičko-pravni okvir u kome se par koji želi da daruje embrione iz svog postupka vantelesne oplodnje prevodi u kategoriju davaoca embriona. Jedan par davaoca može embrione darovati isključivo jednom primaocu, u jednom ili u više ponovljenih postupaka. Zakon je utvrdio i zabranu utvrđivanja i osporavanja majčinstva i očinstva kod postupka BMPO s darovanim ćelijama.
– Pre nego što se paru koji ne može da dobije potomstvo prirodnim putem ponudi mogućnost biomedicinski potpomognute oplodnje, moraju mu se predočiti i druge opcije, kao što usvajanje deteta. Potpuna obaveštenost pacijenta je preduslov za sprovođenje BMPO. Zadatak struke i nauke je da zatim učini sve da do začeća dođe, odnosno da se o ćelijama brinu na najbolji mogući način, tako da se sačuva njihov biološki i razvojni potencijal – zaključuje dr Lela Šurlan.
Izvor: Vebsajt Politika, Olivera Popović, 17.04.2017.