Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

ZAKON O IZVRŠENJU I OBEZBEĐENJU: Od 1. januara 2020. godine uvodi se postupak dobrovoljnog namirenja novčanih potraživanja pred javnim izvršiteljem. Suština je u tome da dužnik postigne sporazum sa poveriocem, uz posredovanje javnog izvršitelja, ali bez ulaženja u izvršni postupak i uz znatno manje troškove. Inicijativa mora da potekne od poverioca, a rok za sprovođenje ovog postupka je ograničen na 60 dana


Zakon o izmenama i dopunama Zakona o izvršenju i obezbeđenju ("Sl. glasnik RS", br. 54/2019), čija primena počinje 1. januara 2020. godine, uvodi još jednu novinu o kojoj do sada nije bilo reči u javnosti a to su "meke metode" naplate dugovanja, otkriva mr Vujadin Masnikosa, zamenik predsednika Komore javnih izvršitelja.

Uvodi se jedan poseban novi postupak koji naše izvršno zakonodavstvo do sada nije poznavalo, a to je postupak dobrovoljnog namirenja novčanih potraživanja pred javnim izvršiteljem – kaže Masnikosa.

Suština je u tome da dužnik postigne sporazum sa poveriocem, uz posredovanje javnog izvršitelja, ali bez ulaženja u izvršni postupak i uz znatno manje troškove.

Dobrovoljno namirenje poštedeće dužnika prinudnosti koja sobom nosi postupak izvršenja. Jedini nedostatak je što inicijativa mora da potekne od poverioca, dakle ne može poticati od dužnika. Važno je to što pokretanjem postupka prestaje da teče rok zastarelosti potraživanja. Javni izvršitelj će imati posredničku ulogu u postizanju sporazuma između dužnika i poverioca – navodi Masnikosa.

Rok za sprovođenje postupka dobrovoljnog namirenja je ograničen na 60 dana. Komora javnih izvršitelja je predložila da troškovi nagrade za rad izvršitelja u ovim postupcima idu na teret poverioca, a ne dužnika. O tome tek treba da bude donet poseban pravilnik, sa manjim tarifama.

Ovde nije reč o izvršnom postupku, već o obligacionom odnosu između dužnika i poverioca koji bi postigli dogovor i njegovim ispunjenjem izbegli izvršni postupak. U takvom dogovoru biće moguće i otpuštanje duga ili dela duga, a biće očuvan i dobar poslovni odnos – objašnjava on.

Često se događa da građanin ne zna da ima neizmireni račun ili da ne prihvata dugovanje. U praksi ima različitih slučajeva, na primer da su računi za grejanje stizali u lokal u kome uopšte ne postoje grejna tela.

Tada je građanin u situaciji da ništa ne može da postigne odlaskom na šalter komunalnog preduzeća, iako želi da reši problem. On mora da čeka da ga komunalno preduzeće tuži, pa onda ističe prigovor u postupku izvršenja, pa tek kada predmet ode na parnicu on pred parničnom sudijom dokazuje da fakturisanje usluge nije ispravno – objašnjava Masnikosa.

U "mekom" postupku, koji se u pravu naziva "soft kolekšns", postojaće zakonska mogućnost da i sam izvršni poverilac, kao što je neko komunalno preduzeće, otpiše deo svojih potraživanja. U mnogim slučajevima, smatra Masnikosa, novo zakonsko rešenje predstavljaće "vin-vin" situaciju, u kojoj svi dobijaju, jer je povoljna i za poverioca i za dužnika.

Službenicima u komunalnim preduzećima često su vezane ruke jer mora da postoji određen postupak u kome će neko potraživanje biti otpisano. Oni plaćaju poreske obaveze i na onaj deo koji nije naplaćen. Međutim, ovaj poseban postupak može da bude pravni osnov da se otpiše potraživanje koje istinski ne postoji – kaže on.

On smatra da bi bilo bolje kada bi taj proces mogao da bude pokrenut i na inicijativu dužnika.

U mnogim slučajevima dužnicima je stalo do toga da dokažu da njihov dug ne postoji i da uopšte ne dođu u situaciju da budu tuženi – navodi Masnikosa, koji je o ovoj bitnoj novini govorio na Kopaoničkoj školi prirodnog prava u okviru katedre "Pravo na pravdu".

Nepravda je upravo ono na šta su u proteklom periodu ukazivali mnogobrojni kritičari sistema izvršenja, naročito u slučajevima kada troškovi postupka premaše osnovni dug i kada dođe do prinudnog iseljenja zbog dugovanja koje je više desetina puta manje od vrednosti nekretnine, a ona se prodaje na licitaciji znatno ispod tržišne cene.

Zato je postupak dobrovoljnog namirenja, pored zabrane prodaje nepokretnosti zbog komunalnog duga do 5.000 evra i drugih ograničenja, jedna od važnijih novina u ZIO. Takva odredba uneta je na predlog banaka i komunalnih preduzeća, a ima za cilj i da uredi stanje na velikom tržištu dugova, u kome su počele da "plivaju" i razne agencije koje otkupljuju potraživanja od banaka i preduzeća i to sa visokim diskontom odnosno popustom.

Namera zakonodavca bila je i da uvede red u oblasti faktoringa, koji je nedovoljno regulisan i kojim se bave brojna privredna društva, agencije i posrednici, pa smo svedoci otkupa potraživanja i loših iskustava građana koji se žale Ombudsmanu, angažuju advokate, traže pomoć medija, a najčešće su to potraživanja od mobilnih i kablovskih operatera. Jedan mobilni operater je davao čak 95 odsto diskonta agencijama, koje onda do poslednje pare naplaćuju potraživanja od građana – objašnjava Vujadin Masnikosa.

Agencije za naplatu potraživanja pojavljuju se u raznim oblicima, dodaje on, kao privatna preduzeća i društva sa ograničenom odgovornošću, koja uopšte nemaju dozvolu za faktoring kod Ministarstva finansija, već otkupljuju dugove putem ugovora o cesiji, koji predviđa Zakon o obligacionim odnosima("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br. 31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja). Na taj način su potpuno van kontrole bilo kog nadležnog organa i vrše pritisak na građane tako što ih zovu, šalju opomene i angažuju privatne "uterivače dugova".

Javni izvršitelji, za razliku od ovakvih agencija, svakodnevno dostavljaju sve izveštaje o svom radu Ministarstvu finansija. Građani često i nisu upoznati sa tim da li njihova potraživanja naplaćuju izvršitelji sa javnim ovlašćenjima ili privatni "uterivači".

Izvor: Vebsajt Politika, Aleksandra Petrović, 16.12.2019.
Naslov: Redakcija