Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

KRIVIČNI ZAKONIK: Neophodno usklađivanje KZ-a sa Istanbulskom konvencijom, kojom se predviđa kažnjivost ne samo prinudne obljube već i svaka seksualna radnja do koje je došlo bez saglasnosti - pristanka "pasivnog subjekta", to jest žrtve


U javnom registru pedofila u Poljskoj, koji je nedavno uveden po uzoru na američke evidencije osuđenika za seksualno nasilje nad decom, već se nalazi oko 800 osoba, a uskoro će taj registar obuhvatiti i oko 2.600 osuđenih za dečju pornografiju.

- Registar sa svim ličnim podacima i fotografijama pedofila dostupan je na internetu i poljska policija ga redovno ažurira. Tako državni organi na izvestan način svoju "brigu prebacuju na građane", upozoravaju ih da se na određenom području nalaze "seksualni predatori", što bi se moglo smatrati merom prevencije, ali krije i izvesnu zamku, jer se od građana očekuje da prate informacije i da sami zaštite sebe i svoju decu - navodi dr Milan Škulić, profesor Pravnog fakulteta u Beogradu i sudija Ustavnog suda Srbije, u knjizi "Krivična dela protiv polne slobode".

Obimna naučna monografija daje kompletnu sliku o seksualnom kriminalitetu kroz istoriju i uporedni prikaz zakonskih rešenja i sudske prakse u svetu.

Zavođenje i blud, egzibicionizam i seksualni prepad, obljuba zloupotrebom položaja, kastracija, incest, pedofilija, podvođenje, pornografski spisi i polno uznemiravanje samo su neke od tema koje pune naslovne stranice štampe i izazivaju zgražavanje i interesovanje najšire javnosti.

Sa stanovišta prava, međutim, propisivanje seksualnih delikata, otkrivanje, dokazivanje i kažnjavanje, predstavljaju ozbiljnu nauku. Kada je krivično delo samo pokušano, a kada je do kraja izvršeno, da li je učinilac bio u zabludi, ima li saučesnika, da li je postojao pristanak žrtve i može li se silovanje učiniti iz nehata, samo su neka od pitanja na koja dr Škulić daje naučno zasnovane odgovore.

- Sve seksualne delikte kriminalisti smatraju veoma bliskim krivičnim delima protiv života i tela. To je i osnovni razlog zbog kojeg se u većini policijskih sistema takva dela u operativno-organizacionom smislu svrstavaju u jednu zajedničku veoma karakterističnu grupu krivičnih dela, poznatu pod nazivom "seksualni i krvni delikti". Iako je u mnogim slučajevima reč o napadu na život i telo, krivično pravo svrstava seksualne delikte u posebnu grupu krivičnih dela - protiv polne slobode - objašnjava profesor Škulić.

Sva inkriminisana seksualna ponašanja imaju široku lepezu pojavnih oblika i variraju, kako navodi profesor, "od gledanja kroz prozor žene koja se svlači, sve do ubistva kao posledice seksualnog nasilja". Prema tome, neka od tih ponašanja su bezopasna, a druga su izuzetno opasna i teško pogađaju pojedince i čitavo društvo.

Primeri iz drugih zemalja korisni su za poređenje sa našim važećim krivičnim pravom. Ono je 2016. godine samo donekle usklađeno sa Istanbulskom konvencijom, koju je Srbija ratifikovala, pa se u budućnosti mogu očekivati i nove izmene Krivičnog zakonika ("Sl. glasnik RS", br. 85/2005, 88/2005 - ispr., 107/2005 - ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013, 108/2014, 94/2016 i 35/2019 - dalje: KZ).

- Odredbe Istanbulske konvencije odnose se i na zahtev državama koje su je ratifikovale da kao kažnjivu propišu ne samo prinudnu obljubu već i svaku seksualnu radnju do koje je došlo bez saglasnosti - pristanka "pasivnog subjekta", to jest žrtve. Dakle, za svaku vrstu seksualnog odnosa traži se dobrovoljni pristanak bez kojeg se sve takve radnje pretvaraju u krivično delo. Naš KZ još nije usaglašen sa ovim zahtevom - kaže dr Škulić.

Prinuda, pretnja i ucena i dalje su ključni momenti kada se kod nas dokazuje silovanje. Međutim, postoje mnoge situacije u kojima žrtve nisu pružale otpor zato što nisu postojale ni direktna prinuda niti otvorena pretnja. Na primer, devojka koja je videla nož u gepeku automobila mladića tvrdila je da "nije imala kud", jer je bila "prestrašena".

"Latentna prinuda" kod silovanja postoji i u gotovo svim slučajevima gde je bilo više izvršilaca, kada žrtva shvata da ne može da se odupre niti da pobegne, iako nijedan od njih ne preti niti primenjuje fizičku silu.

Međutim, odsustvo pristanka na seksualni čin i dalje nije ušlo u zakonsku definiciju silovanja i drugih krivičnih dela protiv polne slobode. Smatralo se da bi takva odredba mogla dovesti do mnogih zloupotreba i lažnih prijava.

"Ko prinudi drugog na obljubu ili sa njom izjednačen čin upotrebom sile ili pretnjom da će neposredno napasti na život ili telo tog ili njemu bliskog lica, kazniće se zatvorom od pet do 12 godina", kaže član 178. KZ-a Srbije koji se odnosi na silovanje.

Mnoge države prihvatile su, međutim, da suština silovanja nije u prinudi na seksualni akt, već u nedobrovoljnosti takvog akta, što je dobrim delom rezultat feminističkih stavova koji ukazuju na "vekovnu potčinjenost žena" i silovanje vide kao "čin agresije" i "manifestaciju moći muškaraca nad ženama", a ne samo kao krivično delo.

Položaj žene u određenom društvu i vremenu najviše je uticao na različite definicije silovanja. Do pre samo desetak godina, u našoj zemlji nije bila predviđena mogućnost silovanja u braku. Osim toga, žrtva je mogla biti samo žena, a učinilac muškarac, što sada više nije slučaj.

Neki savremeni stavovi doveli su u svetu i do pojedinih rešenja koja profesor ne smatra idealnim, a to su uvođenje hemijske kastracije i javnog registra pedofila, kao i propisivanje nezastarivosti krivičnih dela protiv polne slobode kada su njima oštećeni maloletnici.

Registar pedofila u Srbiji, za razliku od Poljske, dostupan je samo nadležnim državnim organima (sudu, tužilaštvu i policiji), zatim aktuelnim i potencijalnim poslodavcima osuđenog, a u nekim slučajevima i inostranim državnim organima.

Profesor Škulić je u knjizi obuhvatio i izmene Krivičnog zakonika iz maja ove godine, poznate kao "Tijanin zakon", koje stupaju na snagu 1. decembra i uvode kaznu doživotnog zatvora, bez prava na uslovni otpust, za najteža krivična dela protiv polne slobode, čije su žrtve deca, trudnice i nemoćna lica.

Izvor: Vebsajt Politika, Aleksandra Petrović, 13.10.2019.
Naslov: Redakcija