Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

NACRT ZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STEČAJU: Nacrt zakona će omogućiti i učešće takozvanih razlučnih, odnosno založnih poverilaca u postupku odlučivanja o izdavanju u zakup ili prodaji obezbeđene imovine. Računa se i na skraćivanje rokova za odluke o bankrotstvu i reorganizaciji. Izmene zakona uvode i efikasniji mehanizam za razrešenje stečajnog upravnika, a omogućavaju i efikasniju prodaju imovine koja nije od značaja za reorganizaciju


Posle više izmena Zakona o stečaju ("Sl. glasnik RS", br. 104/2009, 99/2011 - dr. zakon, 71/2012 - odluka US i 83/2014 - dalje: Zakon) u poslednjih deset godina, takozvani stečajni okvir Srbije dobio je visoke ocene. Na listi "Duing biznis" Svetske banke za 2015. godinu, na kojoj je više od 190 zemalja, deli od 12. do 16. mesta, a u prošlogodišnjoj analizi Međunarodnog monetarnog fonda zapisano je da je naš Zakon o stečaju, "uz određene nedostatke, u skladu sa najboljom međunarodnom praksom". Zbog "određenih nedostataka" i "problema u primeni", upravo je počela procedura i naredne izmene srpskog "stečajnog okvira". Javna rasprava o Nacrtu zakona o izmenama i dopunama Zakona o stečaju trajaće do 30. oktobra 2016. godine.

Zašto se, zapravo, Zakon o stečaju opet "menja i dopunjuje", na čiji zahtev i sa kojim ciljem, državni sekretar u Ministarstvu privrede, Dragan Stevanović, kaže da su izmene potrebne kako bismo otklonili sve ono što je u primeni Zakona ovaj postupak opterećivalo i činilo ga neefikasnim. Osnovni cilj je da se unapredi položaj obezbeđenih poverilaca i sam proces učini bržim i efikasnim. Izmene zakona su važne i zbog naših dogovora sa MMF, ali je još važnije što njima dodatno unapređujemo poslovni ambijent i činimo ga izvesnim za poslovanje, navodi Stevanović.

U obrazloženju Nacrta zakona predlagač, pored ostalog, ističe da će predložene novine poboljšati položaj poverilaca, uz zaštitu interesa i očuvanje položaja preduzeća u stečaju. Cilj je da stečajem preduzeće prevaziđe poteškoće, namiri poverioce i stane na noge, a u slučajevima kada to nije moguće, namiri poverioce i preostalu imovinu proda nekom ko će je "staviti u funkciju".

Predlagač ukazuje da su nove izmene Zakona predložene radi unapređenja poslovnog okruženja, tako da ono bude izvesno i sigurno za poslovanje. Namera je da se prekine "začarani krug dugovanja" između preduzeća i njihovog likvidnijeg poslovanja, ali i boljeg položaja i zaštite poverilaca – radnika, drugih preduzeća i države. Izmene će omogućiti i učešće takozvanih razlučnih, odnosno založnih poverilaca u postupku odlučivanja o izdavanju u zakup ili prodaji obezbeđene imovine. Računa se i na skraćivanje rokova za odluke o bankrotstvu i reorganizaciji. Izmene zakona uvode i efikasniji mehanizam za razrešenje stečajnog upravnika, a omogućavaju i efikasniju prodaju imovine koja nije od značaja za reorganizaciju.

Iz Ministarstva napominju da je posle izmena Zakona 2014. godine broj otvorenih stečaja uvećan sa 210 u 2014. na 583 u 2015. godini. U prvih sedam meseci 2016. otvorena su 254 stečajna postupka u državnim i privatnim firmama. Broj otvorenih postupaka stečaja u poslednje dve godine povećao se prvo zato što je država odlučila da reši pitanje 236 državnih i društvenih preduzeća iz portfelja za privatizaciju. S druge strane, znatno je olakšano pokretanje stečaja, tako što je sudovima omogućeno da u slučaju blokiranih, i državnih i privatnih preduzeća, lakše pokrenu ovaj postupak kako bi se naplatili poverioci.

Od 4.546 postupaka pokrenutih prema Zakonu, bez podataka o unapred pripremljenim planovima reorganizacije (UPPR), 59 odsto je zaključeno ili obustavljeno. Oko 60 odsto stečajnih postupaka je zaključeno ili obustavljeno u roku od dve godine, a 70 odsto u roku od tri godine. Ipak, osam odsto postupaka traje više od pet godina. Pri tom je učešće društvenih preduzeća u takvim postupcima znatno manje u odnosu na privatna preduzeća i iznosi oko 30 procenata.

Razlozi dugog trajanja stečajnog postupka u ovim slučajevima često su objektivni, kažu u Ministarstvu, jer okončanje stečaja nije moguće usled okolnosti na koje ne može da se utiče. Reč je o problemima oko vraćanja imovine u procesu restitucije ili nemogućnosti prodaje i nakon višestrukog oglašavanja. Ali, ima i slučajeva kada stečajni upravnici i poverioci nisu motivisani i podstaknuti da zaključe postupak. Na primer, ukoliko postoji zakup iz kog se finansiraju troškovi postupka, ali i slučajeva neadekvatnih rešenja kojima se reguliše postupak prodaje.

Posledice isuviše dugih stečajnih postupaka posebno snose "razlučni poverioci" koji često nisu mogli bitno da utiču na tok stečajnog postupka.

U Ministarstvu privrede veruju da će izmene i unapređenje odredbi Zakona doprineti da se prekine začarani krug dugovanja između preduzeća i da radnici brže naplaćuju svoja potraživanja. Pogotovu što značajan broj zaposlenih u takvim firmama ima status založnih poverilaca.

"Stečaj ne znači nužno i kraj nekog preduzeća, a tome su dokaz mnoge firme koje danas uspešno posluju u Srbiji", tvrde iz Ministarstva privrede i dodaju da je namera da se predloženim izmenama Zakona "ukloni ta negativna percepcija ovog pravno regulisanog postupka i iskoristi da se firme koje su dospele u nezavidan položaj oporave i nastave normalno da posluju".

Cinici će reći da su sve dosadašnje reforme "stečajnog okvira", imale za cilj da omoguće preduzećima u krizi da prevaziđu poteškoće, ali su retki srećnici među zaposlenima u takvim firmama koji su ga dočekali i sačuvali svoje redno mesto. Statistika je registrovala skraćenje trajanja stečajeva, ali je Srbija ostala bez svoje industrije i stotine hiljada radnih mesta.

 Posle poslednjih izmena i dopuna Zakona smanjio se broj potvrđenih Unapred pripremljenih planova reorganizacije (UPPR). U 2014. godini broj potvrđenih UPPR je 80, dok je u 2015. godini 41 potvrđen.

UPPR se kao mehanizam u prethodnom periodu često koristio za "kupovinu vremena", a ne kao način da preduzeće u problemima, kroz dogovor sa poveriocima planski izmiruje svoje obaveze i na taj način prevaziđe poteškoće i vrati dugove. Izmenama iz 2014. godine, ovakvo ponašanje je onemogućeno što je uticalo na manji broj usvojenih, ali realnije planiranih UPPR-ova.

 Razlučni poverioci u proseku namiruju 56,5 odsto svojih potraživanja kada je vrednost realizovane predmetne imovine preko milion dinara.

U 140 postupaka razlučni poverioci su bili u potpunosti namireni, dok je u još 30 postupaka namirenje bilo veće od 75 odsto.

Ovi podaci govore, kažu u Ministarstvu, da je došlo do uvećanja prosečnog namirenja u odnosu na period pre usvajanja poslednjih izmena i dopuna Zakona.

Iako je naplativost potraživanja presudna za stepen namirenja, položaj razlučnih poverilaca je moguće poboljšati tako da se istovremeno omogući i brži i efikasniji stečajni postupak.

Izvor: Vebsajt Politika, Aleksandar Mikavica, 16.10.2016.
Naslov: Redakcija