Zastava Bosne i Hercegovine

PREDLOG ZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O USLOVIMA ZA UPUĆIVANJE ZAPOSLENIH NA PRIVREMENI RAD U INOSTRANSTVO I NJIHOVOJ ZAŠTITI - Tekst propisa


Član 1.

U Zakonu o uslovima za upućivanje zaposlenih na privremeni rad u inostranstvo i njihovoj zaštiti ("Službeni glasnik RS", broj 91/15), u članu 1. posle reči: "uslovi" zapeta i reč: "postupak" brišu se.

Član 2.

U članu 8. dodaju se st. 4 − 6. koji glase:

"Zaposleni iz st. 1. i 2. ovog člana mora biti u radnom odnosu kod poslodavca najmanje tri meseca pre dana upućivanja.

Izuzetno od stava 4. ovog člana, poslodavac može da uputi zaposlene koji su u radnom odnosu kod tog poslodavca kraće od tri meseca na privremeni rad u inostranstvo, ako ispunjavaju sledeće uslove:

1)         da se upućivanje zaposlenih vrši u okviru pretežne delatnosti poslodavca koja je upisana u registar kod nadležnog organa;

2)         da broj upućenih zaposlenih koji ne ispunjavaju uslove iz stava 4. ovog člana ne prelazi 20% od ukupnog broja zaposlenih kod poslodavca na dan upućivanja.

Odredbe st. 4. i 5. ovog člana ne primenjuju se na zaposlene koji su upućeni na privremeni rad u inostranstvo na osnovu Sporazuma između Saveznog izvršnog veća Skupštine Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Vlade Savezne Republike Nemačke o upućivanju jugoslovenskih radnika organizacija udruženog rada iz Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i zapošljavanju u Saveznoj Republici Nemačkoj na osnovu ugovora o izvođenju radova ("Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori ", broj 11/89)."

Član 3.

U članu 12. dodaje se stav 2. koji glasi:

"Poslodavac koji upućuje zaposlenog na privremeni rad u inostranstvo prilikom prijave promene osnova osiguranja u jedinstvenu bazu podataka unosi državu upućivanja, kao i svaku naknadnu promenu države."

Član 4.

Naslov iznad i član 20. brišu se.

Član 5.

Član 21. briše se.

Član 6.

Član 22. briše se.

Član 7.

U članu 23. u stav 1. posle reči: "utvrđenih ovim" dodaju se reči: "i drugim".

Član 8.

U članu 24. stav 1. briše se.

Dosadašnji stav 2. postaje stav 1.

Stav 3. briše se.

Posle stava 1. dodaju se st. 2 − 5. koji glase:

"Centralni registar dužan je da ministarstvu nadležnom za rad dostavlja redovne izveštaje, u elektronskoj formi, u vezi sa upućivanjem zaposlenih na privremeni rad u inostranstvo, po državama i po poslodavcima, i to:

1)         mesečni izveštaj – najkasnije do 15. u mesecu, za prethodni mesec;

2)         kvartalni izveštaj – najkasnije do 15. u mesecu za prethodni kvartal;

3)         godišnji izveštaj – najkasnije do 15. januara za prethodnu godinu.

Izveštaji iz stava 2. ovog člana po državama sadrže: spisak država, broj poslodavaca, ukupan broj upućenih zaposlenih, broj upućenih zaposlenih, i to - ukupno, na određeno, na neodređeno vreme, po polu i po starosnom kriterijumu (18-30, 31-40, 41-65).

Izveštaji iz stava 2. ovog člana po poslodavcima sadrže: spisak poslodavaca, spisak država u koje su zaposleni upućeni, broj upućenih zaposlenih, i to - ukupno, na određeno, na neodređeno vreme, po polu i po starosnom kriterijumu (18-30, 31-40, 41-65).

Ministarstvo nadležno za rad može da traži i vanredne upite u vezi sa podacima o upućenim zaposlenima, poslodavcima i državama upućivanja od Centralnog registra obaveznog socijalnog osiguranja."

Član 9.

U članu 26. stav 1. tač. 10), 11), 12) i 13) brišu se.

Član 10.

U članu 27. stav 1. broj: "100.000" zamenjuje se brojem "150.000", a broj: "50.000" zamenjuje se brojem: "70.000".

U tački 3. reči: "(član 12)" zamenjuju se rečima: "(član 12. stav 1)"

Posle tačke 3. dodaje se tačka 3a) koja glasi:

"3a)      ako u jedinstvenu bazu podataka ne unese, ili unese netačne podatke o državi upućivanja odnosno promenu države upućivanja (član 12. stav 2);"

Tačka 6) briše se.

Član 11.

Odredbe člana 2. ovog zakona ne primenjuju se na zaposlene koji su upućeni na privremeni rad u inostranstvo pre stupanja na snagu ovog zakona.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje obaveza poslodavaca da ministarstvu nadležnom za rad dostavlja Obaveštenja o upućivanju zaposlenih na privremeni rad u inostranstvo i uverenja Centralnog registra obaveznog socijalnog osiguranja, kao i obaveza ministarstva nadležnog za rad da obaveštenja objavljuje na internet portalu ministarstva nadležnog za rad.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Pravilnik o obrascu obaveštenja o upućivanju zaposlenih na privremeni rad u inostranstvo ("Službeni glasnik RS", broj 111/15).

Član 12.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".

IZ OBRAZLOŽENJA

II. RAZLOZI ZA DONOŠENjE ZAKONA

Primena Zakona o uslovima za upućivanje zaposlenih na privremeni rad u inostranstvo i njihovoj zaštiti (u daljem tekstu: Zakon) nije ostvarila očekivane rezultate u delu koji se odnosi na prikupljanje i analizu podataka, te je potrebno brisati postojeće zakonske odredbe koje se odnose na postupak upućivanja (čl. 20.-22), odnosno ukinuti zakonsku obavezu poslodavca da dostavlja ministarstvu nadležnom za rad (u daljem tekstu: Ministarstvo) Obaveštenja o upućivanju zaposlenih na privremeni rad u inostranstvo koja se objavljuju na sajtu Ministarstva i Uverenja iz jedinstvene baze Centralnog registra obaveznog socijalnog osiguranja (u daljem tekstu: Centralni registar). Ukidanjem postojećih zakonskih obaveza smanjiće se nepotrebno administriranje koje je poslodavcima propisano ovim zakonom, a samim tim će se omogućiti brže i efikasnije poslovanje. Razlog za brisanje ovih odredaba je i činjenica da Centralni registar raspolaže podacima o upućenim zaposlenima na privremeni rad u inostranstvo, kao i o poslodavcima koji ih upućuju (u skladu sa zakonskom obavezom poslodavca da podnese prijavu promene osnova osiguranja za upućene zaposlene), te stoga nije potrebno duplirati baze podataka. Pristup bazi podataka Centralnog registra ima Inspektorat za rad tako da se održava kontinuitet u vršenju inspekcijskog nadzora u skladu sa zakonom.

III. OBJAŠNjENjE OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA I POJEDINAČNIH REŠENjA

Članom 1. posle reči "uslovi" briše se reč "postupak". Izmenom i dopunom ovog člana briše se deo koji se odnosi na postupak upućivanja, predviđen čl. 20-22.

Članom 2. dodaju se u članu 8. st. 4 − 6. koji propisuju da zaposleni mora da bude u radnom odnosu kod poslodavca najmanje tri meseca pre dana upućivanja na privremeni rad u inostranstvo, osim poslodavaca koji upućuju zaposlene u okviru svoje pretežne delatnosti koja je upisana u Registar APR. Ovaj izuzetak važi i za poslodavce koji upućuju zaposlene u skladu sa Međudržavnim sporazumom sa SR Nemačkom, a na osnovu prethodno date saglasnosti (od strane Privredne komore Srbije), kao i po dobijanju odgovarajućih boravišnih i radnih dozvola od strane nemačkih nadležnih organa.

Svrha ove odredbe je da se spreči zapošljavanje lica u agencijama i drugim tzv. "poslodavcima" koji zaposlene odmah upućuju na rad kod inostranog poslodavca za određenu proviziju, i na taj način praktično posreduju u zapošljavanju tih lica, bez obezbeđivanja njihove adekvatne zaštite. Ovim se istovremeno izbegavaju obaveze koje proizilaze iz Zakona o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti u vezi sa posredovanjem radi zapošljavanja domaćih državljana u inostranstvu.

Izuzetno, poslodavac može da uputi one zaposlene na privremeni rad u inostranstvo koji su u radnom odnosu kod tog poslodavca kraće od tri meseca ako se upućivanje vrši u okviru pretežne delatnosti poslodavca i ukoliko broj tih zaposlenih ne prelazi 20% od ukupnog broja zaposlenih kod poslodavca na dan upućivanja.

Članom 3. dopunjuje se član 12. Zakona, tako što se dodaje novi stav 2. koji propisuje da poslodavac koji upućuje zaposlenog na privremeni rad u inostranstvo prilikom prijave promene osnove osiguranja u jedinstvenu prijavu unosi državu upućivanja, a da prilikom promene države upućivanja, kada se ne menja osnov osiguranja, prijavi promenu osiguranja u Jedinstvenoj bazi obaveznog socijalnog osiguranja. Ovim se precizira obaveza poslodavca da Centralnom registru obaveznog socijalnog osiguranja prijavi i državu upućivanja.

Čl. 4, 5. i 6. brišu se naziv i član 20. i čl. 21. i 22. Zakona. Poslodavac je dužan da za zaposlenog upućenog na privremeni rad u inostranstvo izvrši promenu osnova osiguranja u jedinstvenoj bazi Centralnog registra, u skladu sa propisima kojima se uređuje podnošenje jedinstvene prijave na obavezno socijalno osiguranje. Ukidanjem postojeće zakonske obaveze smanjiće se nepotrebno administriranje koje je predviđeno ovim zakonom, a samim tim će se omogućiti brže i efikasnije poslovanje imajući u vidu da Centralni registar raspolaže svim podacima koji se odnose na upućivanje zaposlenih na privremeni rad u inostranstvo.

Članom 7. menja se član 23. stav 1. tako što se posle reči: "utvrđenih ovim" dodaju reči: "i drugim". Na ovaj način se omogućava sprovođenje detaljnijeg nadzora tako što se omogućava postupanje i po drugim zakonima.

Članom 8. brišu se st. 1. i 3. člana 24. Zakona, čime se ukida postojeća zakonska obaveza dostavljanja Ministarstvu Obaveštenja o upućivanju zaposlenih na privremeni rad u inostranstvo. Zakonom je već propisana dužnost međusobne saradnje i razmene informacija svih organa i organizacija koje obavljaju poslove državne uprave u vezi sa nadzorom nad ostvarivanjem prava zaposlenih na privremenom radu u inostranstvu utvrđenih ovim zakonom, a u cilju zaštite prava zaposlenih upućenih na privremeni rad u inostranstvo. Organi i organizacije koji obavljaju poslove državne uprave mogu da neposredno od poslodavca traže informacije potrebne za vršenje kontrole i nadzora.

Na osnovu uspostavljene saradnje sa Centralnim registrom, a imajući u vidu da isti raspolaže sveobuhvatnom bazom podataka, izmenom ovog zakona se predviđa da će na mesečnom, kvartalnom i godišnjem nivou Centralni registar dostavljati Ministarstvu izveštaje o upućivanju zaposlenih po državama i po poslodavcima, kao i po drugim propisanim kriterijumima. Na ovaj način će Ministarstvo dobijati već obrađene podatke od Centralnog registra, kako bi pratilo kretanje, vršilo analize i preduzimalo odgovarajuće mere za efikasniju zaštitu zaposlenih upućenih na privremeni rad u inostranstvo.

Čl. 9. i 10. brišu se kaznene odredbe kojima se sankcionišu poslodavci za ne postupanje po procedurama koje su ukinute prethodnim odredbama zakona.

Pored toga, predviđaju se odgovarajuće kazne za nepoštovanje odredaba zakona i vrši se njihovo usklađivanje sa Zakonom o prekršajima, tako što se propisuju veće novčane kazne i to, umesto dosadašnje predviđene novčane kazne od 100.000 dinara, predviđa se novčana kazna od 150.000 dinara, odnosno umesto novčane kazne od 50.000 dinara predviđa se novčana kazna od 70.000 dinara.

Dodaje se nova tačka kojom se propisuje novčana kazna ukoliko poslodavac u jedinstvenu bazu podataka ne unese, odnosno unese netačne podatke koje se odnose na državu upućivanja.

Članom 11. regulisane su prelazne i završne odredbe kojim je propisano da se odredbe koje se odnose na obavezu da zaposleni mora da bude u radnom odnosu kod poslodavca najmanje 3 meseca pre dana upućivanja na privremeni rad u inostranstvo, ne primenjuju na zaposlene koji su upućeni na privremeni rad u inostranstvo pre stupanja na snagu ovog zakona.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Pravilnik o obrascu obaveštenja o upućivanju zaposlenih na privremeni rad u inostranstvo ("Službeni glasnik RS", broj 111/15).

Članom 12. propisano je da zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".

V. RAZLOZI ZA DONOŠENjE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

Donošenje ovog zakona po hitnom postupku predlaže se u skladu sa članom 167. Poslovnika Narodne skupštine ("Službeni glasnik RS", broj 20/12 - prečišćeni tekst), radi ispunjenja međunarodnih obaveza po Sporazumu između Saveznog Izvršnog Veća Skupštine SFRJ i Vlade Savezne Republike Nemačke o upućivanju jugoslovenskih radnika Organizacija udruženog rada iz SFRJ i zapošljavanju u SR Nemačkoj na osnovu ugovora o izvođenju radova.

Izvor: Vebsajt Narodne skupštine, 15.06.2018.